REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: Pn-219/2021-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, po sutkinji Tanji Marušić u pravnoj stvari tužiteljice LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o. Nova Gradiška, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 10. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika Nemanje Nožinića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o. Nova Gradiška i zamjenika punomoćnika tužitelja Darka Samardžije, mag. iur., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Golovrški, mag. iur. i Darko Samardžija, mag.iur, te objave presude 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb tužiteljici LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime neimovinske i imovinske štete pored već isplaćenog iznosa od 56.000,00 kn/7.432,48 eura isplati i daljnji iznos naknade štete od 4.078,13 eura (četiritisuće sedamdesetosam eura i trinaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana 26. siječnja 2026., a iznos od 620,00 eura (šeststotinadvadeset eura) od dana presuđenja 21. srpnja 2026., sve po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb tužiteljici LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na isplaćeni nesporni dio iznosa na ime naknade štete od 56.000,00 kn/7.432,48 eura isplati i zateznu kamatu po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja na iznos od 9.500,00 kn teče od 12.06.2019. do 24.09.2019. te iznosi 22,79 eura, na iznos od 3.500,00 kn teče od 12.6.2019. do 24.09.2019. te iznosi 8,40 eura, na iznos od 10.000,00 kn teče od 12.6.2019. do 31.10.2019. te iznosi 32,47 eura, na iznos od 15.000,00 kn teče od 12.06.2019. do 06.02.2020. te iznosi 81,97 eura, na iznos od 6.500,00 kn teče od 12.06.2019. do 03.07.2020. te iznosi 45,89 eura, te na iznos od 11.500,00 kn teče od 12.06.2019. do 16.10.2020. te iznosi 81,19 eura, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb tužiteljici LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.490,22 eura (tri tisuće četiri stotine devedeset eura i dvadestdva centa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela kod ovoga suda tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da joj sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se naložilo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 5.711,13 eura (po preciziranom tužbenom zahtjevu od 26. siječnja 2026.).

1.2. U tužbi se između ostalog navodi da je 25.2.2018. tužiteljica kao zaposlenica tuženikova osiguranika prilikom obavljanja uobičajenih radnih aktivnosti na dijelu proizvodne linije u sklopu koje se nalazi nož za rezanje i formiranje listova za pite i savijače, ulažući uobičajen i adekvatan oprez, uslijed neispravne odnosno neprimjerene zaštitne naprave odnosno mehanizma ispred noža za rezanje, doživjela štetni događaj pretrpjevši teške tjelesne ozljede u vidu traumatske amputacije dva prsta III i IV lijeve šake i druge ozljede kako je pobliže opisano u priloženoj liječničkoj dokumentaciji.

Kako je tužiteljica pretrpjela štetni događaj odnosno ozljedu na radu obavljajući poslove za poslodavca za vrijeme radnog vremena te kako je poslodavac u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu odgovarajuću policu osiguranja od odgovornosti, to je tuženik kao osiguratelj u obvezi nadoknaditi štetu tužiteljici s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.3. Tužiteljici da je Rješenjem HZZO-a od 28. ožujka 2019., u odnosu na štetni događaj i nastale ozljede, priznata ozljeda na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

Štetni događaj da je kod tuženika je prijavljen od 12. lipnja 2019.

1.4. Uslijed zadobivenih tjelesnih povreda tužiteljica se kontinuirano liječila počev od dana štetnog događaja, te je u tijeku liječenja bila podvrgnuta nizu liječničkih zahvata i različitim terapijama.

Uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela jake i intenzivne fizičke bolove, zbog čega tužiteljica za iste potražuje od tuženika na ime pravične novčane naknade iznos od 20.500,00 kn.

Tužiteljica je trpjela, a i sada trpi intenzivan i dugotrajan strah, koji se osobito očitovao kao strah od samog štetnog događaja, strah od ozljeđivanja i posljedica zadobivenih teških tjelesnih ozljeda i ishoda liječenja, uključujući i oporavak zbog čega na ime pravične novčane naknade za pretrpljeni strah potražuje od tuženika iznos od 26.000,00 kn.

Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljici je trajno smanjena životna i radna aktivnost zbog čega više nije u mogućnosti obavljati poslove i aktivnosti koje je ranije obavljala, pa stoga na ime pravične novčane naknade tužitelj potražuje od tuženika iznos od 16.000,00 kn.

U cjelokupnom predmetnom periodu tužiteljici je uslijed zadobivenih ozljeda duži vremenski period bila potrebna tuđa njega i pomoć, a napose zbog naravi tjelesnih ozljeda i tijeka liječenja, povodom čega tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu od 13.000,00 kn.

Nadalje, a uslijed zadobivenih povreda te uočljivih ožiljaka na tijelu tužiteljice, te drugih vidljivih manifestacija pretrpljenih teških tjelesnih ozljeda, kod tužiteljice je ostala vrlo uočljiva i trajna naruženost, zbog čega tužiteljica također potražuje isplatu pravične novčane naknade od tuženika u iznosu od 25.000,00 kn.

Tužiteljica je uslijed predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica istog imala i materijalne troškove liječenja u iznosu od 5.000,00 kn ( u vidu putnih troškova odlazaka na preglede, terapije, zatim kupovine ordiniranih medikamenata i dr.).

1.5. Tuženik da je po odštetnom zahtjevu tužiteljice istoj isplatio nesporni dio iznosa na ime naknade štete u ukupnom iznosu od 56.000,00 kn i to: iznos od 9.500,00 kn dana 28. 06. 2019.g, iznos od 3.500,00 kn dana 24. 09. 2019. g., iznos od 10.000,00 kn dana 31.10.2019.g, iznos od 15.000,00 kn dana 06.02.2020.g, iznos od 6.500,00 kn dana 03.07.2020.g. te iznos od 11.500,00 kn dana 16.10.2020.g, a koje uplate ne sadrže specifikacije vidova štete odnosno kvalifikatornih okolnosti.

Slijedom navedenoga, a uobzirujući okolnosti slučaja, te činjenicu da predmetni isplaćeni iznos ne predstavlja adekvatnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu, to tužiteljica nadalje na ime povrede prava osobnosti i materijalne štete potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu do potpunog namirenja štete i to:

-za pretrpljene fizičke boli 10.000,00 kn

-za pretrpljeni strah13.000,00 kn

-za smanjenje životnih i radnih aktivnosti 7.500,00 kn

-za tuđu pomoć i njegu6.000,00 kn

-za naruženost 11.000,00 kn

-troškovi liječenja 2.000,00 kn

UKUPNO: 49.500,00 kn

Kako je tuženik kao osiguratelj tužiteljičina poslodavca temeljem naznačene police osiguranja u više navrata kao nesporni dio nastale štete isplatio nesporni iznos štete, ne postoji dvojba u nastup štetnog događa i odgovornost tuženika odnosno njegova osiguranika za predmetnu štetu, posljedično tome tuženik je u obvezi isplatiti pravičnu novčanu naknadu zbog povreda prava osobnosti i naknadu imovinske štete tužiteljici temeljem odredbi ZOO-a u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne čini spornima činjenice koje se odnose na; nastanak ovdje predmetnog štetnog događaja, ozljede na radu tužiteljice od 25.02.2018. godine, postojanje ugovora o osiguranju od odgovornosti zaključenog između tužiteljičina poslodavca i tuženika.

2.1. Također se potvrđuje činjenica prethodnog izvansudskog obraćanja između parničnih stranaka u kojemu je tuženik tužiteljici doista isplatio naknadu neimovinske i imovinske štete u visini koja je naznačena u tužbi tužitelja (56.000,00 kuna).

2.2. Tuženik posebno ističe činjenicu ograničenja svoje osigurateljne obveze temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti, a to se ograničenje (limit) odnosi na; ograničenje osigurateljne obveze po jednom štetnom događaju (do iznosa osiguranja od 120.000,00 kuna), postojanje ugovorene franšize u visini od 4.000,00 kuna, što podrazumijeva osiguranikovo sudjelovanje u svakoj šteti do naznačenog iznosa (do kojeg ne postoji osigurateljna obveza osiguratelja/tuženika), te i ugovorno ograničenje osigurateljne obveze osiguratelja/tuženika za osigurateljno godišnje razdoblje (agregatni limit do iznosa od 480.000,00 kuna za sve štete nastale u tom osigurateljnom razdoblju).

2.3 S prethodno navedenim u svezi tuženik ističe da je odredbom članka 965. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba (ovdje tužitelj) može zahtijevati neposredno do osiguratelja (ovdje tuženika) naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze (ugovornog iznosa/svote osiguranja).

Nadalje, odredbom je članka 945. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da;

Protiv odštetnog zahtjeva osiguranika iz ugovora o osiguranju, kao i zahtjeva koje druge osobe što se na nj poziva, osiguratelj može istaknuti prigovore koje ima u vezi s ugovorom prema osobi s kojom je sklopio ugovor o osiguranju.

Važno je također istaknuti da je odnos između tuženika ni njegova osiguranika odnos na temelju ugovora o dobrovoljnom osiguranju od odgovornosti jer ne postoji zakonska obveza obveznog osiguranja od odgovornosti u konkretnom slučaju

Iz tog pravnog odnosa proizlaze tri temeljne pravne posljedice;

1. Kao što je prethodno i navedeno, upravo na temelju odredbe članka 945. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju kad se radi o dobrovoljnom osiguranju od odgovornosti, osiguratelj se može pozivati na sva ugovorna ograničenja na temelju zaključenog ugovora o osiguranju i to ne samo u odnosu sa svojim i osiguranikom i samo prema njemu, već i u odnosu s trećom oštećenom osobom, kao što je to ovdje tužitelj;

2. Na temelju prethodno navedenog pod 1. proizlazi da sve ono što vrijedi u ugovornom odnosu između osiguratelja i osiguranika na temelju zaključenog ugovora o osiguranju, vrijedi i u odnosu osiguratelja i treće oštećene osobe pa treća oštećena osoba ne može otkloniti prigovor osiguratelja iz ugovora o dobrovoljnom osiguranju od odgovornosti (primjerice u odnosu na određeno ugovorno ograničenje), s argumentacijom da se takav prigovor ne može odnositi na njega. Takva argumentacija valjana je samo u slučaju kada se radi o obveznom osiguranju od odgovornosti – članak 945. stavak 2. ZOO;

3. Tuženik također upozorava i na odredbu članka 964. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima:

Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti.

Dakle u konkretnom slučaju obveza tuženika koja je maksimalno utvrđena do iznosa od 120.000,00 kuna po štetnom događaju (umanjeno za franšizu od 4.000,00 kuna) obuhvaća i troškove spora koji su nužni radi utvrđenja obveze-odgovornosti, kao što su to primjerice troškovi vještačenja. Na ovome mjestu treba upozoriti da se sudska praksa prema kojoj u limit osiguranja ne ulaze troškovi odnosi samo na slučaj obveznog osiguranja od odgovornosti (konkretno takva je sudska praksa nastala u odnosu na obvezno osiguran je od automobilske odgovornosti), te se ne može primijeniti na slučaj dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti, kako to i proizlazi iz sadržaja odredbe čl. 945. ZOO.

2.4. Tuženik ne može prihvatiti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja jer je tuženik stava da je prethodnom isplatom označenih iznosa odštete za neimovinsku i imovinsku štetu tužiteljicu u cijelosti i pravično obeštetio.

Što se tiče neimovinske štete tužiteljice tuženik upućuje da iz sadržaja priložene medicinske dokumentacije proizlazi da kod tužiteljice postoje tegobe/bolesti koje nisu u uzročno posljedičnoj vezi s ovdje predmetnim ozljeđivanjem na radu pa stoga ne mogu predstavljati sadržaj neimovinske štete tužitelja za koju bi mogla postojati obveza obeštećenja po tuženiku. Tako smetnje u vidu (kroničnih) tegoba u području lijevog ramena i vratne kralježnice (degenerativne promjene) nisu tegobe koje se mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s ovim štetnim događajem.

Slijedeći prethodno ukazano, tuženik svakako predlaže da se u slučaju izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem osobita pozornost vještaka treba posvetiti upravo razlučivanju onih stanja/tegoba u zdravstvenom statusu tužiteljice koja nisu u vezi s ovdje predmetnim štetnim događajem od onih stanja/tegoba koja su doista posljedicom istog štetnog događaja. Ovo i posebice stoga što je tužiteljica u razdoblju liječenja od posljedica ovog štetnog događaja očigledno obavljala i liječenje svojih drugih zdravstvenih tegoba.

U tom cilju objektivnog razgraničenja što jest povreda prava osobnosti tužiteljice kao posljedica ovdje predmetne ozljede na radu a što pak to nije , tuženik predlaže omogućiti medicinskom vještaku uvid u zdravstveni karton za tužiteljice.

Pri tome tuženik ističe da uvid u zdravstveni karton za tužitelja vještaku može poslužiti samo kao „pomoćno sredstvo“ za spomenuto razgraničenje, uvažavajući pri tome činjenicu da izostanak određene evidencije u zdravstvenom kartonu o određenoj tegobi ili stanju u zdravstvenom statusu oštećenika svakako ne mora sam po sebi i za sebe značiti da takva (štetna) pojava ne postoji, jer postoji mogućnost da osoba u odnosu na takvu tegobu nije zatražila liječničku intervenciju/pomoć. Ovu napomenu tuženik ističe i iz razloga što je do sada bilo slučajeva da medicinski vještaci konstatiraju o izostanku nekih prethodnih tegoba kod oštećenika samo iz razloga što o istima nije bilo evidencije u zdravstvenom kartonu pacijenata iako je istodobno u sadržaju medicinske dokumentacije za istog oštećenika postojalo objektivnog dokaza o tome (primjerice o postojanju degenerativnih stanja koja nisu u vezi sa štetnim događajem).

2.5. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za imovinskom štetom;

Tuženik posebno naglašava da je nužno, slijedom nesporne činjenice da je tužiteljica svoje liječenje poduzimala zbog odnosno u vezi s priznatom ozljedom na radu, ovdje primijeniti odredbu članka 62. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Takvom će se pravilnom primjenom materijalnog prava ustanoviti da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova liječenja koji se odnose na putovanje na odredište liječenja temeljem svog zdravstvenog osiguranja (od HZZO-a), a s obzirom da se radi o liječenju priznate ozljede na radu, takvo pravo na strani tužiteljice postoji bezuvjetno (neovisno od udaljenosti mjesta prebivanja od mjesta liječenja ili nekom drugom uvjetu).

Štoviše, slijedeći obvezu oštećene osobe da razumno smanji nastanak ili povećanje vlastite štete, Vrhovni je sud ukazao (VSRH, Rev-1109/06-2) da i u slučaju da oštećenik nije realizirao pravo po osnovi socijalnog osiguranja i u tom slučaju je obveza suda utvrditi (kao prethodno pitanje) visinu neostvarenog primitka (koji bi oštećeniku pripao da je to odgovarajuće zatražio) te ga uračunati u naknadu štete, zbog čega je pitanje je li tužiteljica doista iskoristila svoje pravo na naknadu troškova u vezi liječenja od HZZO-a posve irelevantno za zaključak da takve izdatke tužiteljica ne može zahtijevati (i) od tuženika.

3. Podneskom od 1. lipnja 2022. tužiteljica se je po punomoćniku očitovala na navode odgovora na tužbu na način da ističe neosnovanost navoda iz odgovora na tužbu.

Posebice se ovdje ističe promašeno upiranje tuženika na ugovoreni iznos osiguranja koje je u ovom trenutku preuranjeno, s obzirom na isplaćeni nesporni dio štete i visinu tužbenog zahtjeva koja u očekivanju odgovarajućeg vještačenja nije niti konačno precizirana, a svakako i neosnovano.

Navod tuženika o potrebi obraćanja pozornosti vještaku na stanja koja nisu u svezi s štetnim događajem jasan je i logičan ali i nepotreban s obzirom da vještak nalaz i mišljenje temelji na cjelokupnoj raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji.

3.1. Neosnovano, tendenciozno, vankontekstualno i paušalno je osporavanje tuženika potraživanog troška liječenja tužitelja, a pogrešno je i njegovo upiranje na praksu neprimjenjivu u ovoj pravnoj stvari.

Samo trošak prijevoza tužiteljice iz mjesta stanovanja do bolnice u [adresa], u svrhu kontrolnih i drugih pregleda, a koji su povodom naravi i karaktera zadobivenih ozljeda bili česti, a sami troškovi prijevoza nužni, već opravdavaju visinu zahtjeva tužiteljice u tom smislu kao i osnovanost njegova zahtjeva potraživati iste s obzirom da prava po toj osnovi tužiteljica nije realizirala.

Ovdje se ukazuje na pogrešnu interpretaciju tuženika kako bi sud u tom slučaju kao prethodno pitanje bio dužan utvrditi visinu takvog neostvarenog primitka. Naprotiv, sud nije dužan utvrđivati takvo što nego samo taj vid štete uzeti u obzir pri određivanju visine nastale štete, za koji je nesporno odgovoran tuženik.

Da je tome tako potvrđuje i postupanje tuženika koji pri isplati nespornog iznosa nije precizirao vidove štete odnosno kvalifikatorne okolnosti niti je predmetni vid štete izrijekom isključio kao neosnovan, unatoč činjenici da je odštetnim zahtjevom upućenim tuženiku, tužiteljica jasno naznačila i taj vid štete.

4. Tuženik je se po punomoćnici u podnesku od 19. srpnja 2022. očitovao na navode tužiteljice iz podneska od 1. lipnja 2022. na način da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu te svih dosadašnjih navoda i predloženih dokaza.

4.1. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva te ističe kako je isplatama u mirnom postupku isplatio cjelokupno potraživanje tužiteljice.

4.2. Tužiteljica da svoj tužbeni zahtjev temelji na medicinskoj dokumentaciji koja nije povezana s predmetnim štetnim događajem, te je priložila medicinske nalaze koji se odnose na cervikobrahijalni sindrom tužiteljice te probleme s vratnim dijelom kralježnice, a koji su postojali i prije predmetne nesreće s obzirom na postojeće degenerativne promjene.

Prema nalazu od 09.05.2020. godine navedeno je da je liječenje tužiteljice u pogledu ozljeda koje su nastupile prilikom predmetnog štetnog događaja završeno i da su iscrpljene sve mogućnosti liječenja.

Prema nalazu kojeg je izdala dr. med. RI, svaki daljnji medicinski nalaz dostavljen u tužbi nije potreban, pogotovo jer se isti odnose na probleme s kralježnicom, a to je naznačeno u EMNG nalazu od 06.05.2020. godine.

4.3. Stoga su neosnovani navodi tužiteljice, kako tuženik nema pravo isticati da dostavljena medicinska dokumentacija nije povezana sa štetnim događajem. Sudski vještak izrađuje nalaz i mišljenje sukladno pregledu tužiteljice i temeljem medicinske dokumentacije koja je zaista vezana uz predmetni štetni događaj, a ne da izrađuje nalaz i mišljenje na temelju sve medicinske dokumentacije od koje većina nije povezana s predmetnim štetnim događajem.

4.4. Slijedom navedenog, tuženik ovim putem ističe, kako sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja treba uzeti u obzir nalaze do 09.05.2020. godine i to samo one nalaze koji se odnose na liječenje zbog amputacije III. i IV. prsta lijeve šake, odnosno da se trebaju razlučiti ranije tegobe tužiteljice, stoga se ustraje u prijedlogu za pribavom zdravstvenog kartona i izvornika medicinske dokumentacije.

4.5. Sukladno članku 1067. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, tuženik ističe prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, jer je ista trebala postupati s povećanom pažnjom kod obavljanja predmetnog posla, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu kako je tužiteljica kod osiguranika tuženika zaposlena već 5 godina i bila je upoznata sa funkcioniranjem radnih strojeva.

Zbog neopreznost tužiteljice kod obavljanja spornog posla ne može postojati isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu tužiteljice, jer osiguranik tuženika ni u kojem slučaju nije mogao utjecati na nastanak samog štetnog događaja kao ni na posljedice koje su iz njega proizašle.

5. Na ročištu održanom kod ovog suda 16. kolovoza 2022. saslušana je tužiteljica koja je iskazala da je u Klarumu radila kao radnik u proizvodnji. Njen posao se sastojao u tome da je radila na traci gdje se proizvode listovi za savijače. Radila je poslije podnevnu smjenu, a tijesto je bilo dosta vlažno i nije se na traci ravnomjerno širilo kao inače kada ne bude vlažno kao to poslije podne. Morala je popravljati te izrezane listove tijesta kako bi se isti mogli uredno umotati. Višak tijesta nastao uslijed rezanja rubova moraju ručno otkloniti jer zna zaštopati stroj. Taj dan je radila poslije podnevnu smjenu koja traje do 22,00 sata. Imali su veliku narudžbu koja se taj dan morala završiti pa je pauza bila 10 minuta i za vrijeme pauze su pakirali tijesto jer stroj za pakiranje nije dobro radio taj dan pa su morali pakirati pod pauzom jer se stroj za pakiranje stalno kvario i zastajao u radu, a rok za isporuku je bio taj dan. Radi se do 22,00 sata uvečer no ostali su raditi prekovremeno zbog obima posla a ozljeda se dogodila u 22,15 sati. Da je tijesto bilo dobro i da nije bilo mokro ona ne bi morala na taj način i na tom mjestu čistiti stroj i povlačiti kore. Kada je išao zadnji list kore na traci na kraju radnog vremena zadnji list kore se morao ukloniti i taj se list baca. Na tom mjestu postoji jedan nož koji ima zaštitu i kada je zaštita postavljena ona sprečava da dođe do ozljeda. U to vrijeme djelatnik Klaruma ĐI koji radi na tom stroju je skinuo zaštitni dio, a ona je ne znajući da je zaštita skinuta povukla zadnju koru koju je morala baciti i tada je lijevom rukom povukla koru, a u tom trenutku se spustio nož i odsječen joj dio jagodice malog prsta na lijevoj ruci te kažiprst i srednji prst lijeve ruke do prvog članka. Taj dan kada su joj odrezana dijelom dva prsta nije znala da je zaštita sa noža skinuta već su joj to javile kolegice koje su radile slijedeće jutro koje su joj rekle da je došao šef i naložio da se stavi zaštita na nož na kojem se ona povrijedila. Zaštita je vjerojatno bila skinuta zbog toga što je tijesto bilo vlažno pa se stroj štopao. Tu istu večer su ju odvezli na hitnu i dok je tamo bila ĐI je zaustavio stroj i donio na hitnu dva odsječena vrha njenih prstiju. U kirurškoj ambulanti su joj zaustavili krvarenje, poravnali su i zašili i rekli su da se doneseni dijelovi ne mogu prišiti i da prsti ne bi imali svrhu. Išla je na previjanje u početku svaka dva a poslije svaka tri dana. Živi u [adresa] udaljeno 3 km od bolnice i išla je autom na previjanje, u početku su ju drugi vozili, a poslije se vozila sama, a nitko nije platio troškove tih odlazaka u bolnicu. Kada je išla u Sl. Brod u bolnicu dobila je putni nalog , a kada je išla u bolnicu u Pakrac i Požegu nije dobila putni nalog. U Požegu je išla kada joj se napravio neuronim na vrhu srednjeg prsta i dr. L je to operirao, odstranio je neuronim, skratio živac i ponovo zašio prst. Čitavo vrijeme od 3. do 9. mjeseca jer je povreda bila 25.2. je išla na fizikalne terapije svaki dan od ponedjeljka do petka. Lijeva ruka joj je bila ukočena i nije mogla micati prstima i nakon tih terapija je razgibala tu lijevu ruku. Nakon operacije u 9. mjesecu je ponovo morala ići na terapiju jer je ruka opet bila ukočena. Liječenje je trajalo preko dvije godine i vidljivo je u papirima kako je teklo i kada je išla na kontrole i koji su zahvati rađeni. Na bolovanju je bila sve vrijeme zbog ozljede na radu i dobivala je cijelu plaću 3.100,00 kn. Prošle godine 8.4.2021. joj je istekao ugovor o radu jer je bio na određeno vrijeme te bez obzira što još uvijek išla na terapije njen ugovor je prekinut jer je istekao i nije dobila novi. Predlagala je direktoru da joj osigura neki drugi posao koji bi mogla obavljati sa ovakvim zdravstvenim stanjem no isti je rekao da mjesta u administraciji nemaju i da može ići samo u proizvodnju i da kaže koje poslove može raditi. U proizvodnji svi rade sve i nije bila u stanju ponovo raditi poslove na kojima je radila prije ozljede. Sada je našla posao kao trgovac no oštećenje prstiju lijeve ruke joj smeta pri svakodnevnom radu, teško joj je brojiti novac i podizati terete, ne može uhvatiti niti sitne stvari niti nositi krupne jer joj nedostaju vrhovi prstiju.

Dok radi ljudi ju često pitaju gdje je izgubila prste i to uz podsmjeh misleći da ih je izgubila na pilani jer muškarci tamo najčešće izgube prste. Stara je 44 godine i sada ne može nalakirati nokte, niti nositi prstenje i ova povreda ju smeta i izaziva jo j nelagodu i stalno pri pogledu drugih osoba u svakodnevnom životu kao i kontaktu sa drugim osobama kada kao majka ide u školu na roditeljske sastanke.

Završila je višu školu upravno pravo te joj nedostatak ova dva prsta onemogućuju pisanje na tastaturi na način kako je to prije mogla dok je imala svih 10 prstiju , nespretnija je i kod kuće pri kuhanju i održavanju kućanskih poslova i sve mora raditi polakše, s povećanom pažnjom, a u nekim stvarima joj pomažu suprug i djeca.

Bolove je imala nakon povređivanja i kod odlaska na previjanje i na terapije u kojem periodu je pila najveće doze lijekova protiv bolova. Po danu je pila Ibuprofen , a po noći Zaracet. Imala je užasne bolove pri previjanju i za sve to vrijeme je bila u strahu i zbog toga što nije znala na koji način će funkcionirati nakon završetka liječenja , a bojala se svakog odlaska kod liječnika jer joj je previjanje predstavljalo ponovne bolove. Obzirom na stručnu spremu ovom povredom su joj umanjene sposobnosti za zaposlenje u struci kao i kod drugih poslova. Sjeća se da je išla na razgovor za posao u policiji i pokušala je desnom rukom prikriti hendikep lijeve ruke jer se bojala da će se primijetiti taj hendikep i da će pomisliti da će biti sporija od drugih, a što stvarno i je.

U kući živi sa suprugom i djecom te svekrvom i dok je bila na bolovanju svekrva je obavljala poslove u kući umjesto nje jer nije mogla raditi te joj je sestra dolazila oprati kosu i pomoći održavati higijenu jer sa jednom rukom to nije mogla napraviti. Cijela obitelj joj je pomagala. Pogled na ruku joj stvara neugodu no više je u strahu da se ne ozljedi na tom dijelu gdje je već ozlijeđena jer je taj dio nježan i osjetljiv. Ni na koji način ne može sakriti taj nedostatak koji je uvijek prisutan i vidljiv.

HZZO pokriva troškove puta ako se ide u bolnicu dalje od 50 km pa tako putne naloge nije dobivala kada je išla u [adresa] i [adresa] a dobivala je kada je išla u Slavonski Brod.

U postupku procjene utvrđeno joj je tjelesno oštećenje no nije joj priznata naknada za tjelesno oštećenje. Na poslu je nikada nitko nije opominjao da svoj posao ne radi savjesno. Taj dan kada je povrijeđena nije znala da je sa noža skinuta sigurnosna zaštita i nije bilo nikakvog obavještenja o istom. Priznata joj je ozljeda na radu i imala je 100% plaćeno. Prilikom prijave ozljede na radu u tiskanici je kao uzrok ozljede navedeno neispravnost sredstva rada. Nije obavljen očevid od strane policije niti je b io nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu. Neposredni rukovoditelj je bio ĐI.

Nikakvu posebnu obuku za rad na strojevima nisu prolazili niti je bila potrebna osim što se moralo paziti jer su strojevi opasni ako nisu ispravni, a ovdje je bilo da stroj nije imao potrebnu zaštitu noža koja inače bude pri radu. FI stručnjak zaštite na radu je pri popunjavanju tiskanice za prijavu ozljede na radu i navela kao uzrok ozljede neispravnost sredstva rada.

Prije ove ozljede nije imala problema sa kralježnicom. Liječnik specijalist dr. R joj je rekla da je uslijed ozljede lijeve ruke vjerojatno istu štedila pa je došlo do iskrivljenja vratne kralježnice uslijed čega je išla na terapije. Nakon povrede je imala bolove u nadlaktici lijeve ruke koja joj je ozlijeđena tako da je više opterećivala desnu ruku i kralježnica se iskrivila.

6. Iz nalaza stalnog sudskog vještaka Hrvoja Mitrovića, dr.med., specijalist ortoped, subspecijalist, proizlazi da je izvršio pregled tužiteljice 18. veljače 2023. te na osnovu tog pregleda i cjelokupne medicinske dokumentacije 23. svibnja 2023. ustanovio da je 24. srpnja 2019. neurolog, nakon 35 provedenih terapija nakon ozljede, učinio, zbog trnjenja šake i smetnje pokreta EMNG i RTG te postavio dijagnozu postamputacijske boli. 25. srpnja 2019. plastični kirurg postavlja dijagnozu neurinoma 3. prsta zbog čega je 27. rujna 2019. učinjen zahvat revizje bataljka i uklanjanja neurinoma.26. veljače 2020. može se smatrati završetkom liječenja. Ostala dokumentacija prilložena u spis da se ne odnosi na stanje nastalo ozljedom i nije predmet vještačenja. Pregledom da je ustanovio da je tužiteljica u vrijeme ozljede osoba u punoj životnoj i radnoj snazi, zaposlena u tvornici. U kućanstvu da uglavnom radi sve poslove uz poteškoće, sporije i s povećanom pažnjom, npr. ima poteškoće s pranjem suđa, slaganjem rublja, postavljanjem stola. Osjeća poteškoće kod vožnje automobila. Navodi da povremeno osjeća bol kod većeg opterećenja i promjene vremena, kod jačeg pritiska prstima, te da nakon izlaganja hladnoći produljeno osjeća bol u vršcima prstiju. Smeta ju pogled na šaku, ima osjećaj da ljudi obraćaju pozornost, ne lakira nokte, ne nosi prstenje. Kod pregleda vidljiv je nedostatak krajnjeg članka 3. i 4. prsta te manji defekt jagodice 5. prsta. Samim tim nepotpuno formira lijevu šaku, oslabljen je hvat 3. i 4. prstom. Ožiljci su uredno zacijelili.

6.1. Slijedom navedenog, mišljenje je vještaka dr. Mitrovića da je tužiteljica zbog ozljeda koje je zadobila trpila bolove jakog intenziteta 2-3 dana nakon nesreće, bolove srednjeg intenziteta ukupno 2 tjedna nakon nesreće i operativnih zahvata. Bolove slabog intenziteta ukupno 2 mjeseca nakon nesreće i operativnih zahvata te tijekom fizikalne terapije. Bolovi koje i dalje osjeća i dalje su uzeti u obzir prilikom umanjenja životne aktivnosti.

Primarni strah da je trpila u trajanju 5-10 minuta nakon nesreće, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2-3 sata, srednjeg intenziteta kroz 5-6 dana i slabog intenziteta kroz naredna dva mjeseca u vidu zabrinutosti za ishod liječenja.

Tužiteljici da je bila potrebna tuđa njega i pomoć 4 sata dnevno kroz 8 tjedana radi održavanja osobne higijene, odijevanja, obavljanja svih kućanskih i drugih poslova, a iz razloga što se nije mogla koristiti lijevom rukom.

Vještak dr. Mitrović je nadalje mišljenja da se kod tužiteljice radi o umanjenju opće životne aktivnosti u visini 5% i u kojoj mjeri mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu.

Smatra da je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupnja – nagrđenost.

7. U podnesku od 25. rujna 2023. tuženik se je očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, dr. Mitrovića na način da ističe da unatoč tome što ne prigovara na nalaz i mišljenje vještaka da je isti suviše visoko odredio trajanje povremenih bolova i straha kao i trajanje potrebe za tuđom njegom i pomoći, a sve prema medicinskoj dokumentaciji koja prileže spisu.

7.1. Stoga tuženik moli Sud da iako zbog ekonomičnosti postupka ne prigovara na nalaz imišljenje vještaka uzme u obzir suviše visoko određeno povremene bolove i strah kao i potrebu za tuđom njegom i pomoći.

7.2. Tuženik također ističe kako je tuženik u mirnom postupku tužitelju već isplatilo iznos od 56.000,00 kn, stoga tuženik navodi da je prema tužitelju u cijelosti nadoknadio pretrpljenu štetu u dijelu u kojem je za istu odgovoran osiguranik tuženika te tužiteljica nema pravni interes za vođenje ove parnice.

8. Podneskom tužiteljice od 6. studenog 2023. ista se je putem punomoćnika očitovala na nalaz i mišljenje dr. Đ na način da nema primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. med. Hrvoja Mitrović, u onom dijelu u kojem je isti pravilan , potpun i dan sukladno pravilima struke kao i med. dokumentaciji tužiteljice, dok isti ne prihvaća predmetno vještvo u di jelu u kojem je isti u koliziji sa materijalnom dokumentacijom i zdr. stanjem tužiteljice .

Naime, predmetnim nalazom i mišljenjem u bitnom su potvrđeni tužbeni navodi u pogledu osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

8.1. Primjedba na nalaz i mišljenje vještaka se stavlja u dijelu istoga vještva i to upirući u potpuno neosnovnu ocjenu težine, intenziteta i trajanja straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom, a posebice u odnosu na mišljenje kako je došlo do smanjenja životne i radne aktivnosti od samo 5%.

Predmetni nalaz i mišljenje u označenom dijelu nije u skladu sa stvarnim činjeničnim stanjem i medicinskom dokumentacijom, pa je tako pogrešno, u izrazito kratkom trajanju i intenzitetu, ocijenjeno trajanje straha. Potreba za pomoći i njegom odnosno njezina svrha ocijenjena je u nedovoljnom sveukupnom kao i u dnevnom trajanju, uvažavajući činjenicu tijeka liječenja, vrstu i mjesto ozljeđivanja , dužinu trajanja bolovanja kao i trajno tjelesno oštećenje.

Predmetno vještvo nalazi smanjenje opće životne aktivnosti u omjeru od samo 5% iako je nedvojbeno utvrđeno kako je riječ o gubitku dijelova 3. i 4. prsta, tako da ta ocjena ne odgovara stvarnim zdravstvenim okolnostima na strani tužitelja odnosno specifičnim ozljedama tužitelja.

8.2. U tom pravcu se predlaže dodatno saslušati tužiteljicu te pozvati med. vještaka da se očituje na predmetne primjedbe i prigovore i potom izvrši korekciju svojeg vještva, te podredno da sud odredi novo med. vještačenje po drugom vještaku.

9. Na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda 7. studenog 2023. dodatno je saslušana tužiteljica koja je iskazala da u cijelosti ostaje kod svog iskaza danog na ročištu od 16.8.2022. Tužiteljica iskazuje da je i danas zaposlena kao trgovac u maloj trgovini mješovite robe i pri radu osjeća i nadalje velike probleme jer na svom poslu mora često dizati sanduke piva i slične teže predmete, a nedostatak dijela srednjeg prsta i prstenjaka, tj trećeg i četvrtog prsta lijeve ruke joj stvara probleme i poteškoće pri radu i otežava rad. Na mjestu gdje su navedeni prsti odsječeni osjeća bolove i trnke te ti prsti pri većim naporima pocrvene. Završila je višu upravnu školu, no posao u svojoj struci nije mogla naći, a pri radu na kompjuteru se ne može služiti sa svim prstima lijeve ruke već više sa tri prsta koja su joj ostala cijela. Nedostatak prstiju joj je naruženje koje drugi vide tijekom cijele godine a pogotovo pri radu kao trgovac i kad radi sa novcem i u kontaktu s ljudima svakodnevno. Takvo naruženje joj smeta jer ju ljudi pitaju šta joj je sa prstima. Ponavlja da joj nisu isplaćivani nikakvi putni nalozi pri odlascima na liječenje a većina liječenja se odvijala u [adresa], osim pretraga koje je obavljala nešto u Slavonskom Brodu a nešto u Pakracu. Drugo nema što za iskazati.

9.1. Na istom ročištu od 7. studenog 2023. saslušan je i vještak, dr. Mitrović koji se na primjedbe stranaka očitovao na način da je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza. Vještak je u svom pisanom nalazu ocjenjivao potrebu tužiteljice za tuđom pomoći i njegom a ne njenu radnu sposobnost. Razlozi zašto je obiteljski liječnik držao tužiteljicu na bolovanju dvije godine su razlozi koje zna obiteljski liječnik tužiteljice. Kao specijalist ortoped on ne preporučuje bolovanje već o tome odlučuje liječnik opće prakse prema postojećoj dokumentaciji. Eventualno može kao specijalista samo naznačiti da li je neko liječenje završeno. Moguće da je tužiteljica morala biti na bolovanju jer nije mogla biti vraćena na posao koji je tada radila ali nije imala potrebu za tuđom pomoći i njegom nakon 2 mjeseca. U pogledu pretrpljenog straha u opisanom nalazu je dan zbirni nalaz i u pogledu pretrpljenog straha nakon štetnog događaja i nakon sekundarne operacije koja je bila 6 mjeseci nakon štetnog događaja. Tužite ljica nema navedeno da je tražila nekakvu pomoć zbog pretrpljenog straha tijekom bolovanja. Daljnji strahovi su uzeti u obzir prilikom umanjenja opće životne aktivnosti od 5% koliko je navedeno u nalazu. Moguće da je postotak od 5% kod umanjenja opće životne aktivnosti premalo ocijenjen pa se korigira u pogledu iste te naznačuje umanjenje životne aktivnosti od 6-7%. Postoci invalidnosti zbog gubitka dijela dva prsta lijeve ruke nisu zbrajani jer bi tada bili viši a zbrajanje invalidnosti nije dopušteno. Kod tužiteljice se radi o gubitku krajnjih članaka trećeg i četvrtog prsta lijeve ruke i dijela jagodice petog prsta (malog prsta).

9.2. Sud je na istom ročištu donio rješenje da će se provesti novo medicinsko vještačenje.

10. U podnesku od 17. studenog 2023. tuženik po punomoćniku navodi da je zaprimio podnesak tužitelja od 28.10.2023. godine te se ovim podneskom očituje kako slijedi;

Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora kao 49.500,00 kn/ 6.569,78 eur te je sada smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 35.249,93 kn/ 4.678,47 eura.

Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno čl.193. Zakona o parničnom postupku (NN 70/19):„…st.2. tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.“ dok podredno tuženik traži naknadu parničnog troška za tako povučeni dio tužbenog zahtjeva.

Navedena procesna radnja tužitelja ne smatra se smanjenjem tužbenog zahtjev, već upravo djelomičnim povlačenje. Takav stav je zauzela i sudska praksa te se ukazuje na odluku Vrhovnog suda poslovni broj Rev-x 210/15-2 od 30. rujna 2015.

10.1. Nadalje tuženik ukazuje kako je sama visina tužbenog zahtjeva postavljena suviše visoko te nema uporište niti u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, niti medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu niti u zdravstvenom stanju tužiteljice. Sukladno kriterijima VSRH, a sve u skladu s provedenim vještačenjem tuženik ističe kako je tuženik u mirnom postupku već isplatio iznos toliki iznos (56.000,00 kn) da tužiteljica nema osnova za vođenjem ovog spora.

10.2. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, osobito onih kojih zahtjevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva. Tuženik da nije pao u zakašnjenje prema tužitelju, niti mu je obveza koju bi trebao ispuniti uopće izvjesna ili poznata, slijedom čega nema govora o zakašnjenju tuženika. Ukoliko se bilo kakva obveza utvrdi prema tuženiku, tada je on za tu obvezu saznao tek primitkom presude, kada će mu sada neodrediva obveza biti pretvorena u novčanu obvezu, slijedom čega sud može obvezati tuženika na plaćanje kamata tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

11. Iz nalaza stalnog sudskog vještaka, profesora dr. sc. BI dr. med, od 4. studenog 2024. proizlazi da tjelesne ozljede tužiteljice su nastale od noža na stroju za rezanje tjesteninskih kora. Pretrpila je laku i tešku tjelesnu

ozljedu i to:

Traumatsko odsjecanje III. I IV. prsta lijeve ruke.

Nedostatak vrha malog prsta lijeve ruke.

Zbog navedenih ozljeda LI je bila odmah primljena i pregledana u Općoj bolnici u Novoj Gradiški kao hitni slučaj. Pregledao ju je specijalist kirurg. Preporučena je pošteda u smislu fizičke aktivnosti, analgetska terapija te kontrola za 2 dana, a u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja i ranije.

Naknadno je učinila, u periodu od ozljeđivanja pa do 20.03.2019. još 8 pregleda u kirurškoj ambulanti te od 21.03.2019. do 28.05.2019. još 5 pregleda kod specijalistice za fizikalnu medicine. Učinila je postupke fizikalne terapije kako je preporučeno. Specijalistica neurolog konstatira 24.07.2019.godine da je kod pacijentice prisutna postamputacijska bol te preporučuje pacijenticu uputiti psihijatru radi liječenja iste boli antidepresivom (deluksetin a 60 mg navečer).

LI je 25.07.2019.godine upućena na pregled specijalisti opće i plastične kirurgije zbog bolnosti ožiljka na trećem prstu lijeve ruke. Tada je postavljena utemeljena sumnja na neurinom trećeg prsta lijeve ruke.

Neurinom je dana 27.rujna 2019.godine odstranjen operativnim zahvatom. Patohistološka dijagnoza je potvrđena 03.10.2019.godine. Zbog odstranjenja neurinoma LI je u 8 navrata bila kod liječnika specijaliste opće i plastične kirurgije.

Nastavno je, po preporuci liječnice fizijatrije provela opsežnu fizikalnu terapiju radi bolova u lijevoj podlaktici i nadlaktici kao i u kralješnici.

Tužiteljica je priložila i drugu medicinsku dokumentaciju koja nije povezana s navedenom ozljedom.

Zdravstveni karton, koji vodi liječnica obiteljske medicine, vođen je od 17.08.2016.godine do 12.09.2022.godine. Do dana ozljeđivanja ne navode se stanja ili ozljede koje bi se mogle povezati sa sadašnjim stanjem nakon ozljeđivanja. U period nakon ozljeđivanja lijeve ruke zdravstveni karton uredno bilježi sve aktivnosti poduzete radi navedene ozljede.

Liječenje je završeno, u svezi ove ozljede, 26.02.2020.godine.

LI navodi da je ozlijeđena na stroju za izradu tjesteninskih kora. Sjeća se događaja i detaljno opisuje događaj neposredno nakon ozljeđivanja. Navodi da je osjetila jake bolove u prstima lijeve ruke. Isto tako navodi da su se bolovi nakon nezgode počeli širiti u cijelu lijevu ruku tako da je po preporuci liječnika morala uzimati lijekove protiv bolova. Navodi da povremeno ima bolove na mjestu amputiranih dijelova 3. i 4. prsta lijeve ruke, na dijelu lijeve šake okrenutom prema dlanu te bolove u lijevoj podlaktici i lijevoj nadlaktici koji su bili različitog intenziteta. Žali se na trnjenje neozlijeđenih prstiju lijeve šake. Sada joj smeta što ima slabiji osjet na 3. i 4. prstu lijeve ruke. Zbog toga ne može koristiti tipkovnicu s 10 prstiju što joj je inače, kao upravnom pravniku, sastavni dio posla. Navodi da joj i sada smeta nedostatak donjih dijelova 3. i 4. prsta lijeve ruke u kućanskim poslovima, oblačenju, stavljanju nakita na sebe te kod nanošenja kozmetike. Na lijevoj ruci ne nosi nakit jer joj dodatno povećava pozornost drugih osoba na nedostatak prstiju. Neposredno nakon ozljeđivanja imala je paničan intenzivan strah od bola i prisutne krvi te dramatične situacije na radilištu. Kaže da se “smrtno uplašila”. Nakon toga počela je strahovati za ishod liječenja, gubitak dijela tijela te možebitnu invalidnost i nemogućnost normalnog funkcioniranja u obitelji jer je supruga i majka troje, tada malodobne, djece. Strahovala je da više neće moći raditi i da će biti zbog toga egzistencijalno ugrožena. Poslije je strahovala zbog smetnji koje je izazivao neurinom sluteći “ da nešto nije dobro” i da bi tako stanje moglo ostati trajno. Nakon druge operacije i provedenog fizikalnog liječenja smetnje koje ima navode je na povremeno strahovanje za zdravstveno stanje koje je različitog intenziteta i trajanja. Povremeno je hvata strah kada se sjeti toga događaja. U periodu nakon ozljeđivanja nije mogla obavljati fiziološke potrebe i higijenske navike te su joj morali pomagati drugi ljudi. Isto tako je trebala pomoć pri odlasku liječniku na drugu operaciju, liječničke kontrole i obavljanje mnogobrojnih tretmana fizikalne rehabilitacije. Navodi nelagodu u kontaktu s drugim ljudima na distanci socijalnog kontakta. Jako je smeta zapitkivanje drugih osoba o gubitku prstiju. Za vrijeme kontakta najradije skriva lijevu šaku da izbjegne nelagodna pitanja. Smeta je što ne može učiniti cjelokupnu manikuru lijeve šake s dekorativnom njegom noktiju.

Učinjen je fizikalni pregled tužiteljice.

Vidan nedostatak donjih dijelova 3. i 4. prsta lijeve ruke. Bolna palpacija bataljaka prstiju na dodir, naglašenija na trećem prstu. Oslabljena gruba motorička snaga lijeve šake u manjem opsegu. Oslabljen taktilni osjet na bataljcima prstiju lijeve šake. Ostali fizikalni nalaz uredan.

Mišljenje :

Zbog navedene ozljede LI je pretrpila slijedeću materijalnu i nematerijalnu štetu:

Zbog posljedica navedenog ozlijeđivanja LI ima umanjenje životne aktivnosti od 10%. Upravo toliko mora ulagati više napora u odnosu na žene njene dobi, obrazovanja i socijalnog statusa za obavljanje radnih zadataka, zadovoljavanje svakodnevnih potreba i bavljenja rekreativnim sportom i hobijima. U postotak umanjenja uračunate su smetnje u vidu povremenih bolova različitog intenziteta u bataljcima prstiju kao povremeni strahovi različitog intenziteta i trajanja zbog mutilirajućeg statusa prstiju lijeve šake.

Zbog navedenih ozljeda LI je pretrpila kratkotrajni primarni panični strah. Trpila je sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta pet dana i slabog intenziteta 60 dana.

Sekundarni strah se temeljio na bojazni za ishod liječenja i preživljavanje, a kasnije za gubitak radne sposobnosti.

Trpila je bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabog intenziteta 60 dana.

Kod tužiteljice je došlo do nagrđenosti tj. naruženja srednjeg stupnja. Razlog tomu je uvijek vidljiv nedostatak donjih članaka 3. i 4. prsta lijeve ruke.

Bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega 60 dana od ozljeđivanja po 4 sata dnevno što ukupno iznosi 240 sati. Tuđa pomoć i njega bili su joj potrebni kod odijevanja i obuvanja, odlaska u kupovinu i nabavu hrane i stvari potrebnih za život, odlaska liječniku na kontrole te smirujućih razgovora u trenucima rekurentnog sekundarnog straha s obilježjem panike.

12. U podnesku od 4. prosinca 2024. tuženik se je po punomoćniku očitovao na nalaz i mišljenje vještaka dr. BI od 4. studenog 2024. na način da ističe kako nije bilo osnove da vještak ocijeni trajanje bolova jakog intenziteta tri dana, slabog intenziteta petnaest dana, a slabog intenziteta šezdeset dana s obzirom na to da je razvidno kako su bataljci nakon amputacije uredno sanirani, suhi, s ožiljcima i bez sekrecije.

12.1. Tuženik također ističe da je neosnovano trajanje straha slabog intenziteta šezdeset dana s obzirom na to da nije u razmjeru s prirodom događaja, imajući u vidu da uspješna amputaciji unguikularnog nastavka 3. i 4. prsta ne predstavlja po život opasnu situaciju te da je u većem dijelu moguć normalan nastavak života. U tom smislu je neosnovan navod vještaka o egzistencijalnom strahu jer tužiteljica ne može koristiti tipkovnicu budući da joj je to kao upravnom pravniku sastavni dio posla, s obzirom na to da tužiteljica nije zaposlena kao upravni pravnik već radnica u proizvodnji.

12.2. Vještak navodi kako je za tuđu pomoć i njegu bilo potrebno 240 sati kroz 60 dana prilikom odijevanja, obuvanja, odlaska u kupovinu i nabavu hrane i stvari potrebnih za život i odlasku na kontrole. Tuženik u ovom dijelu ističe kako priroda ozljede ne onemogućava tužiteljici obavljanje navedenih aktivnosti, te da bi trajanje tuđe njege i pomoći bilo eventualno u trajanju od 140 sati kroz 50 dana. Slijedom gore navedenog, tuženik smatra kako je smanjenje životne aktivnosti od 10% suviše visoko određeno.

12.3. Tuženik pritom nema primjedbi u pogledu naruženja srednjeg stupnja.

12.4. Uz sve navedeno, tuženik ističe kako tužiteljica treba pri određivanju iznosa naknade štete treba uzeti u obzir franšizu koju tužiteljica ima pravo potraživati od poslodavca, u iznosu od 530,89 eura, odnosno 4.000,00 kuna.

13. U podnesku od 14. listopada 2025. tužiteljica se je po punomoćniku očitovala na nalaz i mišljenje vještaka dr. BI od 4. studenog 2024. na način da u bitnom prihvaća nalaz i mišljenje med. vještaka BI, kao stručan i potpun, temeljen na med. dokumentaciji i pravilima struke.

Isto tako iz navedenog med. vještva liječnika BI nedvojbeno proizlaze dokazanim u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja kako u pogledu osnova tako i visine istoga.

14. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovog suda 11. prosinca 2025. saslušan je vještak, dr. BI koji je u bitnome iskazao da ozljede donjeg dijela trećeg i četvrtog prsta u obliku amputacije te ozljeda petog prsta u obliku otkinuća jagodice neminovno ozljeđuju pripadajuće živce u lijevoj ruci. Navedeni živci izlaze iz vratne kralježnice. Zbog toga ozljeda perifernih živaca stvara kod ozljeđenika bol duž cijelog puta toga živca te se može prihvatiti da je ozljeda trećeg, četvrtog i petog prsta lijeve ruke uzrok boli u lijevoj šaci, lijevoj podlaktici i lijevoj nadlaktici. Bol u vrtanoj i prsnoj kralježnici imaju uzrok u drugom komorbiditetu ili drugoj bolesti.

Nadalje vještak odgovara da je neurinom tvorba živčanog porijekla koja nije zaštićena ovojnicom pa je zbog toga bolna za bolesnika a bol se povećava na dodir. Neurinom rijetko može nastati sam od sebe i to u sklopu metaboličkih bolesti što kod tužiteljice nije slučaj. Neurinom najčešće nastaje kod posljedica ozljede gdje je došlo do nasilnog kidanja živčanog tkiva. Živac se reparira ali na nedovoljno kvalitetan način, tako da završni dio živca ostaje bez omotača. Na taj način svaki dodir izaziva bol kod ozljeđenika i ne postoji način da se ta bol otkloni osim kirurškim putem. Tada se neurinom odstrani a završetak živca se zbrine kirurškim putem kao što je to slučaj kod tužiteljice. Nažalost ne postoji garancija da se neurinom neće vratiti u cijelosti ili djelomično te tako ozlijeđena osoba može imati u svome životu veće ili manje trajne ili povremene bolne senzacije na ozlijeđenom mjestu.

S obzirom na protek vremena od nastanka štetnog događaja te činjenice da je došlo do štetnih posljedica za tužiteljicu, a koja sada radi na lakšem radnom mjestu, a posljedice koje su progredirale na način da ona lakši posao teže obavlja, a neke do te mjere da ih uopće ne može obavljati a čine opis radnih zadataka njenog sadašnjeg radnog mjesta, pa da li u tom kontekstu možemo govoriti o većem stupnju odnosno drugačijoj procjeni trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti vještak odgovara: za potrebe ovog vještačenja učinio sam 2. listopada 2024., dakle više od prije godinu dana pregled tužiteljice LI. Pregled se sastojao od anamneze (uzimanje podataka u svezi ozljede i posljedica ozljede) i fizikalnog pregleda kako lokalno tako i cjelovito. Kod tužiteljice našao sam vidan ispad osjeta trećeg, četvrtog i petog prsta u donjem dijelu lijeve ruke što se bitno razlikuje od osjeta trećeg, četvrtog i petog prsta desne ruke. Evidentno je da je ispad osjeta na lijevoj ruci posljedica štetnog događaja od 25. veljače 2019. Procjenjujući umanjenje životne aktivnosti tužiteljice imao sam u vidu posao koji sada obavlja a za kojeg je kvalificirana svojim obrazovanjem kao upravni pravnik. Za taj posao dominantno su potrebe obje ruke za upotrebu tipkovnice. Zbog navedenih ozljeda tužiteljica ne može koristiti sve prste, a koje je inače koristila u pisanju te mora ulagati dodatne napore da bi obavila poslove koje je ranije obavljala prije ozljeđivanja odnosno koje obavljaju osobe njene dobi i obrazovanja. Isto tako tužiteljica za potrebe u svakodnevnom poslu mora ulagati dodatne napore u odnosu na stanje prije ozljeđivanja i u odnosu na druge zdrave osobe a to se prije svega odnosi na obavljanje fizioloških potreba, higijenskih navika, oblačenja, obuvanja, stavljanja nakita na sebe, upotrebe kozmetike u dekorativne i preparatorne svrhe. Cijeneći sveukupno navedeno smatrao sam da je umanjenje životne aktivnosti u visini od 10% primjereno, a obzirom na protek vremena od pregledanja a to je više od godinu dana, ne mogu otkloniti mogućnost da nije došlo do progreditanja smetnji koje je tužiteljica imala.

Nastavno na ranije postavljeno pitanje o neurinomu mogu reći da nema garancije da se i nakon operacije koja je učinjena 25. srpnja 2019. u smislu odstranjenja neurinoma ne zadrže određeni simptomi u smislu bolnosti ožiljka na ozlijeđenom trećem prstu lijevu ruke. Stoga držim da bi bilo uputno obzirom na protek vremena učiniti kontrolni pregled stanja lijeve ruke te bi se tada mogao s puno više sigurnosti izjasniti o trenutnom umanjenju životne aktivnosti tužiteljice.

Dominantna ruka tužiteljice je desna.

Punomoćnik tužiteljice prihvaća prijedlog vještaka i predlaže da se obavi dodatni kontrolni pregled tužiteljice upravo na okolnost ocjene trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti upravo zbog dodatnog smanjenja mogućnosti obavljanja dijela poslova i iz ovog po tužiteljicu lakšeg posla kao administrativne tajnice gdje je ista pri samom korištenju računala ne može koristiti ne samo konkretne prste lijeve šake nego čitavu šaku npr. Kod korištenja tipkovnice, a da o drugim težim poslovima u smislu nošenja materijalne dokumentacije, gradiva na radnom mjestu na kojem radi i ne govorimo. Kontrolni pregled bi se obavio u ambulanti doktora vještaka.

Na navode tužene od 4. prosinca 2024. iz točke III. vještak se očituje kako slijedi: što se tiče pretrpljenih bolova tužiteljice jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana a slabog intenziteta 60 dana držim da je to uobičajeno kod ozljeda ovog dijela tijela. Jagodice prstiju ljudskog tijela su jako dobro opskrbljene živčanim završecima te predstavljaju izuzetno taktilno tijelo, što znamo i iz svakodnevnog života. Kada želimo ispitati oblik nekog predmeta onda to u principu uvijek radimo prstima i to jagodicama prstiju. Zbog navedenog ozljede jagodica prstiju predstavljaju izuzetno bolan čin za razliku npr. ljudskih leđa gdje bi takva ozljeda imala daleko manje bolne senzacije. Zbog navedenog bol kao posljedica ozljede jagodica prstiju je uvijek intenzivna i dugotrajna. Navedenu procjenu bolova sam donio temeljem iskustva u radu s ozlijeđenima u kirurškoj ambulanti i uobičajenim kriterijima za procjenu pretrpljenih bolova kod medic. vještačenja te stog i nadalje ostajem pri navedeno j procjeni. Što se tiče prigovora o intenzitetu i duljini trajanja sekundarnog straha kod tužiteljice navodim da je to bilo evidentno pogotovo što je tužiteljica bila i kod psihijatra. Psihijatar je to okvalificirao kao depresivno stanje zbog stalno prisutnog straha te ordinirao antidepresiv (Deluksetin od 60 miligrama na večer). Uvažavajuć i navedeni nalaz psihijatra kao i podatke kojim je u sklopu anamneze dala tužiteljica procijenio sam da je strah sekundarnog karaktera kod tužiteljice jakog intenziteta trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 60 dana. Procjena je realna i zbog toga što tijek liječenja nije išao u prilog tužiteljici jer kao što se vidi iz priložene medic. dokumentacije LI je imala značajnu smetnju u liječenju poslije ozljeđivanja tako da je morala biti podvrgnuta i drugoj operaciji u smislu odstranjenja neurinoma, a to je sve kod tužiteljice dovelo do stalne zabrinutosti i utemeljenog straha za preostalu radnu sposobnost kao i za brigu o obitelji. Navodim da je u anamnezi tužiteljica naznačila da je majka tada troje malodobne djece te da bi i djelomičan gubitak radne sposobnosti zbog posljedica ozljeđivanja moglo se odraziti i na podizanje djece. Što se tiče procjene materijalne štete u smislu tuđe njege i pomoći navodim da je tužiteljica zbog ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja bila u dva kirurška tretmana. U prvom kirurškom tretmanu rađena je reamputacija (dodatna amputacija već ozlijeđenih prstiju) trećeg i četvrtog prsta i zahvat smanjenja defekta jagodice petog prsta. Sve navedeno zahtijevalo je dodatne preglede i kontrole u kirurškoj ambulanti. Iz medic. dokumentacije razvidno je da je tužiteljica obavila 8 pregleda u kirurškoj ambulanti u periodu od 21. ožujka do 28. svibnja 2019. U tom periodu tužiteljici je bila potrebna pomoć kod odijevanja, obuvanja i opremanja za odlazak u Opću bolnicu Nova Gradiška te povratak u mjesto stanovanja. Nastavno na kirurško liječenje tužiteljica je obavila pet pregleda kod specijalistice za fizikalnu medicinu te učinila postupke fizikalne terapije kako joj je preporučeno. Isto tako je učinila elektromioneurološko ispitivanje lijeve podlaktice. Sve navedeno tražilo je pomoć bližnjih ili treće osobe u smislu prijevoza, higijenskih navika, ostvarenja fizioloških potreba te smirujućih razgovora u trenucima sekundarnog straha s obilježjima panike. Zbog toga držim da je procjena od 60 dana po 4 sata što ukupno iznosi 240 sati realna procjena i to prije svega uvažavajući da su se radila dva kirurška postupka.

Sud je na istom ročištu donio rješenje kojim prihvaća dodatni kontrolni pregled tužiteljice na okolnosti ocjene stupnja trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice, posebno uzimajući u obzir protek vremena od godine dana od zadnjeg pregleda, progrediranja ozlijeđenih odnosno oštećenih prstiju lijeve ruke tužiteljice s naglaskom da ista sada obavlja lakši posao administrativne tajnice a da pri tome u korištenju tipkovnice te obavljanja drugih radnih zadataka na tome poslu osjeća posljedice oštećenja prstiju odnosno posljedice štetnog događaja.

15. Na ovako dani iskaz vještaka dr. BI tuženik se je po punomoćniku očitovao u podnesku od 17. prosinca 2025. na način da se protivi prijedlogu tužitelja za obavljanjem dodatnog kontrolnog pregleda tužiteljice na okolnosti ocjene trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice, i to na način izražen u gornjem raspravnom rješenju.

15.1. Tuženik ističe kako je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Hrvoja Mitrović od 23. svibnja 2023. godine utvrđeno da je tužiteljica povodom predmetnog štetnog događaja pretrpjela umanjenje opće životne aktivnosti u visini od 5%. Nadalje, kasnijim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. BI od 4. listopada 2024. godine utvrđeno je kako je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u visini od 10% kao posljedica predmetnog ozljeđivanja.

Slijedom navedenog, nije svrsishodno niti opravdano u ovom predmetu provoditi ponovno, odnosno dodatno vještačenje na okolnost smanjenja životne aktivnosti. Naime, radi se o odlučnoj činjenici koja je već bila predmet stručne ocjene dva stalna sudska vještaka, kroz dva zasebna nalaza i mišljenja, kao i kroz dodatno usmeno saslušanje vještaka na ročištu održanom dana 11. prosinca 2025. godine, čime je činjenično stanje u tom dijelu u dovoljnoj mjeri razjašnjeno.

15.2. Dodatno, tuženik naglašava kako tužitelj tijekom postupka nije iznio nove medicinske činjenice niti dostavio novu relevantnu medicinsku dokumentaciju koja bi opravdavala provođenje novog kontrolnog pregleda ili dodatnog vještačenja. Stoga bi prihvaćanje prijedloga tužitelja predstavljalo neopravdano ponavljanje već provedenih dokaznih radnji, suprotno načelima ekonomičnosti i koncentracije parničnog postupka, te bi dovelo do nepotrebnog odugovlačenja ovog postupka.

15.3. Tuženik dodatno ističe kako je upravo tužitelj bio taj koji je tijekom postupka predlagao provođenje medicinskih vještačenja, i to kako prvo vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Hrvoju Mitrović, tako i naknadno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Zoranu Jukić, pri čemu je sam tužitelj predlagao i okolnosti na koje se vještačenje ima provesti. Nadalje, tužitelj je aktivno sudjelovao u postupku vještačenja te je na ročištu održanom dana 11. prosinca 2025. godine postavljao pitanja vještaku, čime je dodatno rasvijetljeno činjenično stanje u odnosu na spornu okolnost smanjenja životne aktivnosti. Dakle, tužitelj je ukupno u tri navrata usmjeravao ovaj postupak, predlažući dokaze, postavljajući pitanja vještaku i slično. Tužitelj je stoga višestruko propustio postaviti pitanja i zadatke iz kojeg razloga je dalje prekludiran, a daljnje postupanje ne bi bilo svrsishodno predmetu spora.

15.4. Slijedom navedenog, nije jasno niti opravdano u kojoj bi mjeri bilo potrebno ponovno provoditi dodatna vještačenja ili kontrolne preglede na iste okolnosti koje su već višestruko razmatrane i utvrđivane tijekom postupka. Prihvaćanjem takvog prijedloga otvorila bi se mogućnost neograničenog ponavljanja vještačenja, što bi bilo protivno načelima ekonomičnosti, svrhovitosti i koncentracije postupka, kao i zabrani odugovlačenja parničnog postupka.

15.5. Stoga tuženik smatra da je činjenično stanje u pogledu trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice dostatno i pouzdano utvrđeno, te da ne postoje opravdani razlozi za provođenje daljnjih medicinskih vještačenja ili kontrolnih pregleda na iste okolnosti. Kapriciozno je pitanje tužitelja postavljeno vještaku na ročištu od 11. prosinca 2025. godine, a koje glasi: „s obzirom na protek vremena od nastanka štetnog događaja te činjenice da je došlo do štetnih posljedica za tužiteljicu, a koja sada radi na lakšem radnom mjestu, a posljedice koje su progredirale na način da ona lakši posao teže obavlja, a neke do te mjere da ih uopće ne može obavljati a čine opis radnih zadataka njenog sadašnjeg radnog mjesta, pa da li u tom kontekstu možemo govoriti o većem stupnju odnosno drugačijoj procjeni trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti.“ Prije svega, pitanje je formirano na način da se pretpostavlja zaključak. Naime, navodi tužitelja da su posljedice progredirale¸kako tužiteljica teže obavlja lakši posao te da neke radne zadatke uopće ne može obavljati pa da bi sve navedeno trebalo voditi većem stupnju odnosno drugačijoj procjeni i trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti, očigledno nisu usmjereni da bi se stručno utvrdile činjenice, nego tužitelj izravno nameće činjenični i vrijednosni okvir unutar kojeg bi tužitelj dobio potvrdu njegove već iznesene teze. Pitanje tužitelja višeslojno je i neprecizno. Tužitelj unutar jednog pitanja istovremeno opisuje tijek vremena, progresiju posljedica, opisuje radno mjesto i zadatke te sugerira promjenu stupnja trajnog smanjenja životne aktivnosti. Navedena formulacija otežava objektivan i stručan odgovor vještaka te se vještaka stavlja u poziciju odgovarati na pretpostavke tužitelja, a ne na definirano stručno pitanje. Tužitelj vještaku nameće činjenice koje on tek ima utvrditi. Navodi tužitelja kako su činjenice “progredirale“ i da “nije moguće obavljanje poslova“ se tek imaju utvrditi upravo samostalno i objektivno provedenim vještačenjem. Tužitelj nameće isto kao polaznu točku. Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je tužitelj postavio pitanje koje sadrži odgovor, pretpostavlja činjenice koje su u ovoj pravnoj stvari sporne i miješa stručnu i pravno ocjenu na koje sve načine tužitelj pokušava ishoditi potvrdu teze tužitelja.

15.6. Tuženik ističe, da ukoliko tužitelj ostane pri prijedlogu za dopunskim očitovanjem vještaka, utoliko tuženik predlaže da se na sljedećem ročištu sasluša i vještak dr.Hrvoje Mitrović.

16. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka profesora dr.sc. BI dr. med. od 7. siječnja 2026. proizlazi da je kod tužiteljice v idan nedostatak donjih dijelova 3. i 4. prsta lijeve ruke. Izražena bol na palpaciju bataljaka prstiju. Bol je jako izražena na trećem prstu. Gruba motorička snaga lijeve šake je reducirana. Evidentno slabiji taktilni osjet na bataljcima prstiju lijeve šake.

Pokrete koje izvodi prstima na tipkovnici joj izazivaju bol. Naglašava da je bol izraženija na trećem prstu lijeve ruke. Pokreti lijeve ruke s hvatom lijeve šake joj dodatno izazivaju bol, a to se odnosi na sortiranje i ulaganje spisa što joj je svakodnevna dužnost. Ulaže dodatne napore kod otvaranja ladica jer to mora dodatno pozorno učiniti da ne dodirne bataljcima pristiju lijeve šake tvrdu zapreku ispred ručke. Slične smetnje ima i kod manipulacije s alatima i uređajima koji se uobičajeno koriste u policijskim uredima.

Slijedom navedenog, mišljenje vještaka dr. BI je sljedeće:

Od zadnjeg pregleda i utvrđivanja posljedica štetnog događaja prošlo je više od godinu dana. Očigledno je došlo do progresije smetnji. Promjenom radnog mjesta , koje je u stvari lakše u odnosu na kojem je ranije radila, povećano je ulaganje dodatnih napora za svladavanje obveza na poslu. Zbog posljedica navedene ozljede LI ima umanjenje životne aktivnosti od 15%. Upravo toliko mora ulagati više napora na poslu u odnosu na vrijeme prije ozljede, a sve zbog posljedica štetnog događaja. Umanjenje životne aktivnosti vidno je ako se aktivnost LI uporedi sa ženama njene dobi, obrazovanja i socijalnog statusa kod obavljanja radnih zadataka, zadovoljavanja svakodnevnih potreba i bavljenja rekreativnim sportom i hobijima. U postotak umanjenja uračunate su smetnje u vidu povremenih bolova različitog intenziteta u bataljcima prstiju kao povremeni strahovi različitog intenziteta i trajanja zbog mutilirajućeg statusa prstiju lijeve šake. Ostali vidovi nematerijalne i materijalne štete su nepromijenjeni u odnosu na mišljenje od 04. listopda 2024.

17. Podneskom od 26. siječnja 2026. tužiteljica se je po punomoćniku očitovala na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, dr. BI od 7. siječnja 2026. na način da po provedenom vještačenju precizira tužbu i tužbeni zahtjev te potražuje od tuženika s naslova pravične novčane naknade i naknade materijalne štete iznose kako slijedi:

„I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., V. Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB:26187994862 da tužiteljici LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime neimovinske i imovinske štete pored već isplaćenog iznosa od 56.000,00 kn/7.432,48 EUR isplati i daljnji iznos naknade štete od 5.711,13 EUR s zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana 12. lipnja 2019. godine pa do 31. 12. 2022. godine a od 01. 01. 2023. g. do 31.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do konačne isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29.st.8. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., V. Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB:26187994862 da tužiteljici LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na isplaćeni nesporni dio iznosa na ime naknade štete od 56.000,00 kn/7.432,48 EUR isplati i zateznu kamatu po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja na iznos od 9.500,00 kn teče od 12.06.2019.g. do 24.09.2019.g. te iznosi 22,79 EUR, na iznos od 3.500,00 kn teče od 12.6.2019.g. do 24.09.2019.g. te iznosi 8,40 EUR, na iznos od 10.000,00 kn teče od 12.6.2019.g. do 31.10.2019.g. te iznosi 32,47 EUR, na iznos od 15.000,00 kn teče od 12.06.2019.g. do 06.02.2020.g. te iznosi 81,97 EUR , na iznos od 6.500,00 kn teče od 12.06.2019.g. do 03.07.2020. g. te iznosi 45,89 EUR, te na iznos od 11.500,00 kn teče od 12.06.2019.g. do 16.10.2020.g. te iznosi 81,19 EUR, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29.st.8. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

18. Podneskom od 19. ožujka 2026. tuženik se je po punomoćniku očitovao na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, dr. BI od 7. siječnja 2026. te ističe kako vještak u nalazu i mišljenju nije dao relevantnih razloga kojim cijeni porast smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice. Naime, okolnost promjene radnog mjesta sama po sebi ne može se smatrati odlučujućim kriterijem za povećanje postotka smanjenja životne aktivnosti, osobito uzimajući u obzir da je tužiteljica i prije štetnog događaja obavljala administrativne, odnosno uredske poslove (upravni pravnik), kao i nakon predmetne promjene radnog mjesta. Dakle, ne radi se o bitnoj promjeni vrste poslova niti o prelasku s fizički zahtjevnog na lakši rad, već o poslovima slične naravi, zbog čega takva okolnost ne može opravdati zaključak o dodatnom smanjenju životne aktivnosti. Navod kako se radi o „lakšem poslu“ temelji se upravo na subjektivnom navodu tužiteljice te se kao takav čini neopravdan.

18.1. Sam vještak je na ročištu dana 11. prosinca 2025. godine naveo kako je smanjenje životne aktivnosti cijenio po obrazovnoj kvalifikaciji tužiteljice kao upravnog pravnika, a koje zanimanje u međuvremenu nije izmijenjeno.

18.2. Nadalje, vještak nije jasno ni uvjerljivo obrazložio razloge povećanja smanjenja životne aktivnosti s prethodno utvrđenih 10% na 15%, pri čemu iz nalaza ne proizlaze nove medicinske činjenice, pogoršanje objektivnog zdravstvenog stanja niti drugi relevantni kriteriji koji bi opravdali takvo povećanje. Paušalno pozivanje na progresiju smetnji bez konkretizacije u vidu objektivnih medicinskih nalaza ili funkcionalnih ograničenja ne može predstavljati dostatnu osnovu za takav zaključak.

18.3. Posebno se ističe da povećanje od dodatnih 5% predstavlja značajnu promjenu u kvantifikaciji smanjenja životne aktivnosti, koja mora biti potkrijepljena jasnim, stručnim i provjerljivim razlozima.

18.4. Dodatno, vještak u bitnom ponavlja razloge iz ranijeg nalaza i mišljenja od 04. listopada 2024. godine, bez da je naveo nove okolnosti koje bi opravdale izmjenu ranije utvrđenog postotka, čime dopunsko vještačenje ostaje nedovoljno obrazloženo i kontradiktorno u odnosu na prethodne nalaze.

18.5. Nadalje, navedeno shvaćanje suprotno je shvaćanju specijalistu ortopedu, Hrvoju Mitrović dr. med., stalnog sudskog vještaka, koji je u nalazu i mišljenju od 23.05.2023. godine ocijenio smanjenje životne aktivnosti u visini od 5%.

18.6. Dakle, iz predmetne medicinske dokumentacije proizlazi da, povećanje na 15% ne predstavlja tek kvantitativnu korekciju, već višestruko (trostruko) povećanje ranije utvrđenog stupnja smanjenja životne aktivnosti, što po svojoj naravi predstavlja značajnu, eksponencijalnu promjenu u procjeni zdravstvenog stanja tužiteljice.

18.7. S obzirom na to da se upravo navod vještaka u dopunskom očitovanju temeljio na nedopuštenom pitanju od 11. prosinca 2025. godine, a koje je tuženik istaknuo 17.12.2025. godine, slijedom toga predmetno je vještačenje kompromitirano to protivno načelu kontradiktornosti.

18.8. Tuženik u odnosu na navode iz podneska tužitelja od 26.01.2026. godine navodi, pritom se protivi povišenju u uređenom tužbenom zahtjevu, kako je tužitelj suviše visoko postavio zahtjev u pogledu neimovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

Navedeni zahtjev postavljen je na neutemeljenoj pretpostavci da bi sat tuđe pomoći i njege iznosio 6,00 eura po satu. Ista je pružena od strane ukućana te je, sukladno brojnoj i ustaljenoj sudskoj praksi, ispravno istu odrediti isključivo po cijeni NKV radnika, što iznosi 4,00 eura po satu.

U konkretnom slučaju, tužiteljica ne može osnovano potraživati naknadu po toj osnovi za razdoblje i opseg u kojem joj je pomoć bila pružana kroz institucionalni oblik zdravstvene skrbi, budući da je ista bila organizirana i financirana putem Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, čime je njezina potreba za tuđom pomoći u tom dijelu već bila zbrinuta unutar sustava javnog zdravstva.

Dosuđivanje naknade u takvim okolnostima dovelo bi do nedopuštenog dvostrukog obeštećenja, što je protivno temeljnim načelima obveznog prava, osobito načelu pune, ali ne i prekomjerne naknade štete.

18.9. Tuženik se nadalje protivi tijeku zakonskih zateznih kamata koje je istaknula tužiteljica u novouređenom tužbenom zahtjevu. Tužiteljica postavlja isti zahtjev na način da potražuje kamate od dana 12. lipnja 2019. godine. Logika članka 1089. stavka 2. ZOO-a nalaže kako na naknadu neimovinske štete, kamate pripadaju od donošenja prvostupanjske presude, s obzirom na to da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje nešto drugo.

Navedeno stajalište potvrđeno je u presudi Županijskog suda u Zadru, poslovni broj 10 Gž-1558/2021-2 od 27. prosinca 2021. godine:

Stoga se predlaže tužitelja odbiti u potpunosti u pogledu izraženog tijeka zateznih kamata.

18.10. Slijedom svega navedenog, predlaže se odrediti ročište na kojem će se provesti dodatno saslušanje profesora dr.sc. BI dr. med.,kao i dr. Hrvoja Mitrović, spec. ortoped.

19. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovog suda 10. lipnja 2026. vještak dr. Hrvoje Mitrović očitovao se je na nalaz i mišljenje vještaka dr. BI na način da je iskazao ostajem kod svog mišljenja koje sam pismeno izradio 23. svibnja 2023. te dopunio na ročištu koje je održano 7. studenog 2023.

U pogledu neurinoma postoji li mogućnost, a s obzirom da se tužiteljica na sadašnjem radnom mjestu koristi tipkovnicom prenošenjem spisa i drugim poslovima koji zahtijevaju upotrebu obje ruke, bez obzira što je desna ruka kod tužiteljice dominantna, da dođe do ponovnog pojavljivanja neurinoma odnosno do jače progresije bolova i nastanka veće ozljede na ozlijeđenim prstima lijeve ruke, vještak odgovara da smatra da ne bi trebao ako je u naknadnom zahvatu koji je učinjen 27.9.2019. neurinom uklonjen kako treba, dakle u ovom slučaju neurinom je nastao jer je završetak živca ostao u ožiljku, a operacijom je trebao biti saniran ozlijeđeni živac i ukoliko je isti saniran kako treba do daljnjih pojava neurinoma ne bi trebalo dalje doći. Svakako je bataljak, odnosno završetak prsta novonastali osjetljiv na dodir pa samo tipkanje po tastaturi jest uključeno u umanjenje životnih aktivnosti koje sam dao u svom nalazu i dopuni vještačenja.

Vještak dr. BI iskazuje: na zadnjem ročištu tužiteljica je imala primjedbu na moje vještačenje te sam smatrao obzirom na protok vremena koji je prošao od moga prvog vještačenja da ponovno pregledam tužiteljicu, to sam i učinio 11. prosinca prošle godine te sam našao pogoršanje odnosno progresiju smetnji lijeve šake. Tada mi je tužiteljica navela da je promijenila radno mjesto za što je inače osposobljena, ali da joj je neizostavno raditi na tipkovnici, tražiti po ladicama i nakon toga ulagati te iste dokumente u ladice te da su smetnje posebno očituju u svakodnevnom poslu. Tu je navela smetnje kod rada u kući kao što je priprema hrane za kuhanje, kućno čišćenje kao i smetnje kod odijevanja i obuvanja. Na moje izričito pitanje koje su to smetnje kod odijevanja i obuvanja navela je problem zakapčanja dugmadi, stavljanja i skidanja nakita sa sebe i vezanja vezica na cipele. Isto tako navela je poslove kod čišćenja u kući gdje svakodnevno se "uvrijedi" u ozljeđene prste. Navela je isto tako da je bila aktivna u rekreativnim sportovima te na moje izričito pitanje koji su to sportovi navela je da se radi o kuglanju, rukometu, graničarima te svim drugim sportovima gdje se upotrebljava lopta. Nakon toga sam pristupio fizikalnom pregledu tužiteljice te sam ustanovio povećanu osjetljivost vrhova bataljaka trećeg i četvrtog prsta. Nisam tada postavio dijagnozu recediva (povratak neurinoma) jer mi to nije niti bilo u opisu zadatka ali sam savjetovao tužiteljici da se svakako obrati dr. L operateru u Općoj bolnici Požega koji bi tu bio svakako stručniji od mene. Na temelju podataka koje mi je dala tužiteljica te fizikalnog pregleda mišljenja sam da je došlo do pogoršanja stanja tužiteljice u odnosu na period prvog pregleda kojeg sam učinio 2. listopada 2024. jer je od tada prošlo više od godinu dana. Iz navedenih razloga sam promijenio u mišljenju procjenu umanjenja životnih okolnosti obzirom na radno mjesto ali i na opću životnu sposobnost te sam dodijelio 15%. Upravo LI mora ulagati toliko dodatnih napora više u odnosu na osobe njenog spola i dobi koje imaju isto ili slično životno i radno okruženje, odnosno na period dok nije bila ozlijeđena. Postoji li mogućnost da se neuronim kod tužiteljice ponovno razvije tijekom života vještak odgovara: na postavljeno pitanje dao bih identičan odgovor kao i dr. Mitrović, ne bi trebalo ali teoretski sve je moguće. Zaključak da bi tužiteljica morala ulagati veće napore na poslu, vještak odgovara da temelji iz anamneze i fizikalnog pregleda.

20. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine „ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 –Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) proveo dokaze i to uvid u ponudu za naknadu štete od 7. lipnja 2019., povratnicu od strane tuženika od 12. lipnja 2019. (str. 6-8 spisa) u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (str. 9-87 spisa), prijavu ozljede na radu HZZO i rješenje HZZO s datumom priznavanja ozljede na radu 28. ožujka 2019. (str. 88-92 spisa), privitak polici osiguranja tuženika, obavijest o utvrđivanju nespornog dijela štete od 27. lipnja 2019., pet obavijesti o likvidaciji odštete (str. 93-100 spisa), ugovor o radu (str. 101-105 spisa), pisane nalaze i mišljenja vještaka, pisane i usmene iskaza stranaka te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja.

21. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

22. Prvenstveno je potrebno istaći da je nova koncepcija instituta neimovinske štete uvedena je u pravni sustav Republike Hrvatske Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05), koji je na snazi od 1. siječnja 2006.

Prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, a pretrpljeni tjelesni i duševni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih okolnosti, pri utvrđivanju pravične novčane naknade.

23. Polazeći od prava osobnosti napominje se da je pravo osobnosti vrlo širok pojam koji ima biološki, etički, društveni, pravni i općecivilizacijski aspekt. U tom smislu zaštita prava osobnosti popravljanjem nanesene neimovinske štete tek je jedan oblik zaštite. To, u okviru prava osobnosti i njihove zaštite kroz prizmu neimovinske štete, otvara složeno pitanje-tko je subjekt te zaštite i kako se ona građansko pravno ogleda.

24. Novčanu naknadu koju oštećenik dobiva ne treba, dakle, shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru. Novac treba oštećeniku osigurati mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu ili duševnu krizu ili strah nastao kao posljedica štete. Isplata neke svote barem može ublažiti osjećaj neugode koju oštećenik trpi i donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju.

25. Institut isplate novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu uređuje odredba članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO) gdje je konačno zakonodavac izrijekom uputio sud da ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosudi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

26. Između stranaka nije sporno da je 25. veljače 2018. došlo do štetnog događaja u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, nesporno je postojanje ugovora o osiguranju od odgovornosti između poslodavca tužiteljice („CLARUM“ d.o.o.) i tuženika temeljem kojeg je ugovora o osiguranju pruženo osigurateljno pokriće tuženika i za štete na strani radnika toga poslodavca, što je temelj postojanja pasivne legitimacije tuženika u ovome postupku.

26.1. Između stranaka je sporna visina štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 56.000,00 kuna / 7.432,28 eura[1] koji iznos je tuženik isplatio tužiteljici prije utuženja.

27. Na okolnost karaktera i opsega ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela, a radi utvrđenja da li težina povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade te visine iste sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dva medicinska vještaka, prvo po VI, dr. med., specijalist ortoped, subspecijalist , koji je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju od 25. veljače 2019. zadobila ozljede lijeve na način kako je to ranije opisano u nalazu i mišljenju navedenog vještaka (str. 159-160 spisa).

28. Drugo vještačenje provedeno je po profesoru dr. sc. Zorana Jukiću dr. med, od

4. studenog 2024. (str. 192-195 spisa).

29. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka po profesoru dr. sc. Zorana Jukiću dr. med, od 7. siječnja 2026. (str.241-242 spisa) proizlazi da je umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice u tom trenutku 15% jer upravo toliko mora ulagati više napora na poslu u odnosu na vrijeme prije ozljede, a sve zbog posljedica štetnog događaja. Umanjenje životne aktivnosti vidno je ako se aktivnost LI usporedi sa ženama njene dobi, obrazovanja i socijalnog statusa kod obavljanja radnih zadataka, zadovoljavanja svakodnevnih potreba i bavljenja rekreativnim sportom i hobijima. U postotak umanjenja uračunate su smetnje u vidu povremenih bolova različitog intenziteta u bataljcima prstiju kao povremeni strahovi različitog intenziteta i trajanja zbog mutilirajućeg statusa prstiju lijeve šake. Ostali vidovi nematerijalne i materijalne štete su nepromijenjeni u odnosu na mišljenje od 4. listopada 2024. godine.

30. Na ročištu od 10. lipnja 2026. na kojem su saslušana oba vještaka proizlazi da oba ostaju kod svojih nalaza i mišljenja. Jedino u čemu se slažu jest da do daljnjih pojava neuronima ne bi trebalo doći.

31. S obzirom da je u postupku provedeno vještačenje od strane dva vještaka kojih se nalazi i mišljenja u bitnome razilaze, a stranke nisu predložile provedbu dokaza vještačenjem po nekom trećem vještaku sud je u konkretnom morao primijeniti odredbu članka 221.a. ZPP-a: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“

32. Slijedom navedenog sud je u ovom postupku sud je u cijelosti kao objektivan uzeo u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka profesora dr.sc. BI dr. med. od 4. listopada 2024. dan stručno i objektivno, u istom nisu nađene okolnosti koje bi upućivale na sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

32.1. Sud ovakav stav objašnjava prije svega na osnovi danog mišljenja dr. Hrvoja Mitrovića, spec.ortped, subspecijalist od 26. svibnja 2023., a koji nalaz i mišljenje po ocjeni ovog suda je nepotpun i štur, ne navodi niti o kakvim se tjelesnim ozljedama radi, te je na ročištu od 7. studenog 2023. vještak dr. Mitrović čak korigirao postotak umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice s 5% na 6-7%. Ovakav nalaz i mišljenje je i u suprotnosti s onim što je iskazala tužiteljica u svom iskazu danim na ročištu 16. kolovoza 2022. (str. 136-139 spisa). Mišljenje je suda da vještak nije u obzir uzeo niti sposl, niti dob, niti obveze i potrebe tužiteljice.

32.2. S druge strane, u dopuni nalaza i mišljenja vještaka dr. BI po mišljenju ovog suda, a uzimajući pak u obzir na da isto provedeno nešto više od godinu dana od zadnjeg vještačenja i pregleda tužiteljice, umanjenje životne aktivnosti ocjenjeno je previsokim, 15 %. Jasno je da posao koji tužiteljica sada radi, administratorica u MUP- u, iziskuje rad tipkovnicom i korištenjem obije ruke i da povreda na ozlijeđenim prstima iziskuje više napora, ali je isto tako iz spisa razvidno da je tijekom prvog vještačenja dr. BI tužiteljica bila zaposlena na drugom radnom mjestu, po iskazu tužiteljice ista se je nakon nesreće zaposlila u trgovini gdje se je također služila i ozlijeđenom rukom, pa je vještak dr. BI odredio umanjenje životne aktivnosti za 10%. Dosita, radi se ne samo o kvantitavnoj korekciji, kako to pravilno zaključuje tuženik iz podneska od 19. ožujka 2026. već o eksponencijalnoj promjeni u procjeni zdravstvenog stanja tužiteljice.

32.3. Nastavno na promjene zaposlenja tužiteljice, sud ukazuje tuženiku na navode iz njegovog podneska od 19. ožujka 2026. gdje tuženik netočno navodi kako okolnost promjene radnog mjesta sama po sebi ne može se smatrati odlučujućim kriterijem za povećanje postotka smanjenja životne aktivnosti, osobito uzimajući u obzir da je tužiteljica i prije štetnog događaja obavljala administrativne, odnosno uredske poslove (upravni pravnik), kao i nakon predmetne promjene radnog mjesta. Naime, tijekom štetnog događaja tužiteljica je obavljala fizički posao na izvlačenju kora u osiguraniku tuženika, a zatim je promijenila više radnih mjesta da bi sada radila kao službenica u MUP-u. Dakle, svakako se radi o bitnoj promjeni vrste poslova i o prelasku s fizički zahtjevnog na lakši posao i ne radi se o ocjeni lakšeg posla kao subjektivnom navodu tužiteljice već samim tim što radi posao iz struke i sada je službenica, ali se ipak služi sa svih deset prstiju i pitanje je koliko takav posao kod tužiteljice utječe na povredu koju je zadobila na fizičkom poslu u tvrtki Clarum d.o.o.

33. Podneskom od 26. siječnja 2026. tužiteljica je po punomoćniku, a nakon provedenih vještačenja, preinačila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 49.500,00 Kn na ime imovinske i neimovinske štete potražuje iznos od 5.711,13 eura / 43.030,51 kunu[2] .

34. Podneskom od 19. ožujka 2026. tuženik se po punomoćniku protivio preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata, dok se je u podnesku od 27. studenog 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

35. Točno je da je odredbom čl.190.st.1.ZPP-a propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Međutim nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu.

U situaciji kada tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužiteljici, već je nužno i u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret.

35.1. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe, pod pretpostavkom da se dakle radi o preinaci, ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit prava tužiteljice na pristup sudu.

36. Iz nalaza i mišljenja oba medicinskog vještaka utvrđeno da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, dakle je nesporno da joj je u istom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje , a u smislu odredbe čl.19.st.2. ZOO-a.

36.1. Ocjenjujući tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete sud je ponajprije uzeo u obzir karakter ozljeda koje je zadobila tužiteljica, jačinu i trajanje fizičkih boli, dob tužiteljice, postojanje i intenzitet straha, a u smislu odredbe čl. 1100.st.2.ZOO i to po nalazu i mišljenju vještaka dr. BI od 4. listopada 2024 .

37. Tužiteljica na ime pretrpljenih fizičkih boli potražuje iznos od 2.400,00 eura odnosno daljnji iznos od 900,00 eura.

37.1. Prvenstveno je potrebno istaći da je, fiziološki promatrano, bol-zaštitni mehanizam tijela i javlja se kad god se neko tkivo ošteti, što uzrokuje refleksno reagiranje ozlijeđenoga da bi uklonio bolni podražaj.

37.2. Medicinskim vještačenjem, utvrđeno je da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljede pri svakom udisaju, bolove srednjeg intenziteta do 10 dana pri disanju i ležanju te pri odijevanju, obuvanju, bolove slabog intenziteta i trajnog karaktera do 30 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera koji ulaze u pojačane napore.

37.3. Dakle, ocjenjujući navedene okolnosti karakter ozljede, jačinu i trajanje ozljedom izazvanih fizičkih boli, te uzimajući u obzir neugodnosti kojima je liječenje bilo popraćeno (stvaranje neuronima, daljnja operacija) sud je tužiteljici po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova dosudio iznos od 900,00 eura.

38. Tužiteljica po osnovi pretrpljenog straha potražuje iznos od 2.000,00 eura odnosno daljnji iznos od 900,00 eura.

38.1. Ocjenjujući navedeni zahtjev prvenstveno je potrebno istaći da se pravična novčana naknada za pretrpljeni strah može dosuditi ako je strah bio intenzivan i duljeg trajanja, ako je intenzivni strah kratko trajao, naknada se može dosuditi ako je u dužem vremenskom razdoblju narušena psihička ravnoteža oštećenog.

38.2. Medicinskim vještačenjem, utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni primarni parnični strah. Trpjela je sekundarni strah jakog intenziteta pet dana i slabog intenziteta 60 dana. Sekundarni strah se temeljio na bojazni za ishod liječenja i preživljavanje, a kasnije za gubitak radne sposobnosti.

38.3. Uzimajući u obzir trajanje i intenzitet straha, te činjenicu da je zaostao strah zbog mogućih komplikacija, sud je tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha dosudio iznos od 900,00 eura.

39. Tužiteljica po osnovi smanjenja životnih i radnih sposobnosti potražuje iznos od 2.240,00 eura odnosno iznos od 1.440,00 eura (omaškom u preciziranom tužbenog zahtjevu ostavljeno 900,00 eura)

39.1. Ocjenjujući da je sud u obzir kao relevantan uzeo postotak umanjenja životne aktivnosti za 10%, sud je tužiteljici po ovoj osnovi dosudio iznos od 900,00 eura.

39.2. Zašto je tome tako sud je podrobnije objasnio u točki 32.2. ovog obrazloženja smatrajući da je postotak od 15% preveliko postavljen od strane vještaka dr. BI.

40. Tužiteljica po osnovi naruženosti potražuje iznos od 4.400,00 eura odnosno 1.371,13 eura. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je kod tužiteljice došli do nagrđenosti tj. naruženja srednjeg stupnja. Razlog tomu je uvije vidljivi nedostatak donjih članaka 3. i 4. prsta lijeve ruke. Takvo naruženje ostaje za cijeli život i niti na koji način se daljnjih operacijama ne može ispraviti. Pri tome valjalo je u obzir uzeti i dob, spol, radno mjesto koje tužiteljica sada obavlja u kolektivu i u radu sa strankama te je prisiljena u susretu s drugima, a da bi izbjegla daljnja objašnjenja skrivati lijevu šaku, što je sud i sam uočio kod tužiteljice. Ista se naprosto srami svoje nagrđenosti i isto joj predstavlja dodatno opterećenje u socijalnim kontaktima s ljudima.

40.1. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio s ove osnove iznos od 1.371,13 eura.

41. Tužiteljica na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 1.440,00 eura, odnosno 700,00 eura.

41.1. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljici zbog bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 dana od ozljeđivanja po 4. sata dnevno što ukupno iznosi 240 sati . Tuđa njega i pomoć bili su joj potrebni kod odijevanja i obuvanja, odlaska u kupovinu i nabavu hrane i stvari potrebnih za život, odlasku liječniku na kontrole te smirujućih razgovora u trenucima rekurentnog sekundarnog straha s obilježjima panike.

41.2. Uzimajući u obzir potrebu za tuđom pomoći i njegom kod tužiteljice te njezinom trajanju sud je tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege u smislu odredbe čl. 223.st.1. ZPP istome dosudio iznos od 220,00 eura uzimajući u obzir da je tužiteljici ukupno bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 240 sati te uzimajući cijenu sata od 4 eura/h.

41.3. Preostali dio zahtjeva tužitelja po osnovi tuđe pomoći i njege, a u iznosu od 480,00 odbijen je kao neosnovan.

41.4. Tužiteljica u točki II petita potražuje i zakonske zatezne kamate na isplaćeni nesporni dio iznosa na ime naknade štete, a čemu je sud udovoljio.

42. Tužiteljica na ime imovinske štete potražuje iznos od 400,00 eura vezano uz putne troškove radi odlaska na preglede. Obzirom da tužiteljica živi u [adresa] mjestu koje je 3 Km udaljeno od centra [adresa] gdje je tužiteljica išla na kontrolne preglede, a kako je iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka utvrđeno da je tužiteljica bila odmah primljena i pregledana u Općoj bolnici u Novoj Gradiški kao hitni slučaj. Preporučena je kontrola za 2 dana, a u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja i ranije. Naknadno je učinila, u periodu od ozljeđivanja pa do 20.03.2019. još 8 pregleda u kirurškoj ambulanti te od 21.03.2019. do 28.05.2019. još 5 pregleda kod specijalistice za fizikalnu medicine. Učinila je postupke fizikalne terapije kako je preporučeno. Specijalistica neurolog konstatira 24.07.2019.godine da je kod pacijentice prisutna postamputacijska bol te preporučuje pacijenticu uputiti psihijatru radi liječenja iste boli antidepresivom (deluksetin a 60 mg navečer).

LI je 25.07.2019.godine upućena na pregled specijalisti opće i plastične kirurgije zbog bolnosti ožiljka na trećem prstu lijeve ruke. Tada je postavljena utemeljena sumnja na neurinom trećeg prsta lijeve ruke.

Neurinom je dana 27.rujna 2019.godine odstranjen operativnim zahvatom. Patohistološka dijagnoza je potvrđena 03.10.2019.godine. Zbog odstranjenja neurinoma LI je u 8 navrata bila kod liječnika specijaliste opće i plastične kirurgije.

Nastavno je, po preporuci liječnice fizijatrice , provela opsežnu fizikalnu terapiju radi bolova u lijevoj podlaktici i nadlaktici kao i u kralješnici, odalzila je u dva navrata na terapije u Požegu, a za koje odlaske HZZO ne pokriva putne troškove jer je Požega udaljena od [adresa] mane od 50 km, za razliku od Slavonskog Broda gdje joj je HZZO pokrio putne treškove. to je tužiteljici na ime putnih troškova, koje je izvjesno imala, u smislu odredbe čl. 223.st.1. ZPP-a dosudio zatraženi iznos od 400,00 eura.

43. Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti su oblik nematerijalne štete koji nastaje kao posljedica tjelesne ozljede. Tjelesna ozljeda sama po sebi ne daje ozlijeđenoj osobi pravo na naknadu štete, već su to posljedice koje ozlijeđena osoba osjeća u svojoj duhovnoj sferi i koje se manifestiraju kao duševna bol. Takvu bol ozlijeđena osoba može doživljavati zbog toga što je ostala nesposobna za rad ili su joj radne sposobnosti smanjene pa mora ulagati pojačane napore u obavljanju svakodnevnih poslova, umanjena joj je ili spriječena mogućnost napredovanja u struci, i /ili zbog toga što se ne može na dotad uobičajeni način baviti aktivnostima u slobodno vrijeme (sportom, rekreacijom) ili je ograničena u nekim drugima aktivnostima. Smanjenje životne aktivnosti, dakle kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih bolova obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao.

43.1. Tužiteljica je osoba u punoj životnoj i radnoj snazi, i sasvim je sigurno da ista poslove koje je do štetnog događaja svakodnevno i redovno obavlja la ne može i neće moći obavljati na uobičajeni način, niti će se moći baviti poslom kojim se do ovog štetnog događaja bavila bez ulaganja pojačanih napora, kao niti sadašnjim poslom službenice u policiji.

43.2. Obzirom dakle na stupanj smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelj ice, jačinu i trajanje posljedica, dob i zanimanje tužiteljice, te da će u svakodnevnom radu i uobičajenim dnevnim aktivnostima te hobiju, ulagati pojačane napore , sud je tužitelj ici po osnovi duševnih boli zbog smanjenja radne i životne sposobnosti dosudio iznos od 4.691,13 eura.

44. Dakle je tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete dosuđen iznos od ukupno 10.500,00 eura te na ime naknade imovinske štete iznos od 1.623,61 euro na ime tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, dakle ukupno 12.123,61 euro.

45. Obzirom da je tuženik kao nesporan iznos isplatio tužitelju iznos od 56.000,00 kuna / 7.432,48 eura (prije utuženja) to je naloženo tuženiku da tužiteljici po osnovi naknade imovinske i neimovinske štete isplatiti daljnji iznos od ukupno 4.691,13 eura.

45.1. Preostali dio zahtjeva tužitelja a u iznosu od 1.020,00 eura nije osnovan pa ga je valjalo odbiti (po konačnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva od 26. siječnja 2026.).

46. U smislu odredbe članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da se tuženik po odštetnom zahtjevu tužiteljice istoj isplatio nesporni dio iznosa na ime naknade štete u ukupnom iznosu od 56.000,00 kuna i to iznos od 9.500,00 kuna 28. lipnja 2019., iznos od 3.500,00 kuna 24 rujna 2019, iznos od 10.000,00 kuna 31. listopada 2019, iznos od 15.000,00 kuna 2. veljače 2020, iznos od 6.500,00 kuna 3. srpnja 2020 te iznos od 11.500,00 kuna 16. listopada 2020.,to mu od 12. lipnja 2019. (tuženik je zaprimio pisani zahtjev tužiteljice 10. lipnja 2019.) pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete. S tim u vezi napominje se da je tužiteljica dostavila dokaz kada se prvi puta obratila tuženiku radi naknade štete i to upravo 7. lipnja 2019. uz medicinsku dokumentaciju i broj računa na koji bi se nesporni iznos isplatio.

46.1. Tužiteljica je dostavila sudu konačno specificirani tužbeni zahtjev 26. siječnja 2026.

47. U smislu odredbe članka 1086. i članka 1089. stavka 2. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, ali naravno pod pretpostavkom da su poznati svi elementi štete konačno i njezina visina, odnosno visina naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Stoga tužitelju na iznos dosuđene imovinske štete pripada zatezna kamata od donošenja sudske odluke , a ne od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, i konačno u situaciji kada sud visinu štete za troškove tuđe pomoći i njege te troškova prijevoza određuje u trenutku zaključenja glavne rasprave i po cijenama na dan presuđenja to je izvjesno da zatezna kamata može teći od presuđenja do konačne isplate.

48. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe članka 154. stavka 2. u vezi s odredbom članka 155.ZPP-a.

48.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine“ broj: 138/2023, 107/25-dalje:Tarifa) tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 1. lipnja 2022., 6. studenog 2023, 14. listopada 2025. i 26. siječnja 2026. u iznosu od 800,00 eura (Tbr.8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 16. kolovoza 2022, 7. studenog 2023., 11. prosinca 2025. i 10. lipnja 2026. u iznosu od 800,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke 21. srpnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak predujma za medicinsko vještačenje i trošak dolaska vještaka dr. Mitrovića na ročište 10. lipnja 2026. u iznosu od 755,45 eura , trošak sudske pristojbe na tužbu 185,70 eura i presudu u iznosu od 185.70 eura, trošak konferencije sa strankom u iznosu od 100 eura (Tbr.35 Tarife) te trošak pribave isprava (Tbr. 36 Tarife) u iznosu od 100,00 eura te PDV u iznosu od 575,00 eura (Tbr.42 Tarife), dakle ukupno 4.001,85 eura.

48.2. Tužiteljica sa svojim zahtjevom uspjela u postupku sa 83,24 %, a tuženik sa 16,76 %, stoga, stoga su joj priznati troškovi odmjereni u iznosu od 3.490,22 eura time da je tužiteljici iznos troška za provođenje medicinskog vještačenja priznat u cijelosti obzirom da je isti bio potreban bez obzira na uspjeh stranaka u postupku.

49. Slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Tanja Marušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste na e-oglasnoj ploči. Žalba se podnosi pisano ovom sudu u 3 istovjetna primjerka. Rok za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude računa se od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. tužiteljica

2. punomoćnik tužiteljice

3. punomoćnik tuženika