REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-848/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], S. [adresa], vlasnici obrta [obrt], zajednički obrt za ugostiteljstvo, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vjekoslava Herceg, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika ZAGREBINSPEKT d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 29, OIB: 82752153530, kojeg zastupa punomoćnik Draško Semren, odvjetnik u Zagrebu, Malešnica 31, radi isplate (vps. 1.937,50 EUR), nakon održane glavne rasprave zaključene 16. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZAGREBINSPEKT d.o.o., za kontrolu i inženjering, OIB: 82752153530, da tužiteljima FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zbjeg 71, Zbjeg i TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnicima obrta [obrt], zajednički obrt za ugostite ljstvo, [adresa], isplati novčani iznos od 1. 937,50 eura Eura, (slovima: tisućudevetstotridesetsedamipoleura), na bankovni račun IBAN [broj bankovnog računa], sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 EUR.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je od tuženika naručio uslugu akustičnih ispitivanja i pregleda u objektu poslovne zgrade, Disco cluba u [adresa], u [adresa]. Tuženik se naručenu uslugu obvezao izvršiti te je za istu izdao 24. prosinca 2024. račun br. 11376/1/1, a tužitelj je uslugu prema usmenom dogovoru stranaka, platio i prije izdavanja računa, odnosno 20. prosinca 2024. Tužitelj nadalje ističe da je tuženiku uplatio čak i veći iznos od vrijednosti naručene usluge pa mu je tuženik pretplaćeni iznos od 262,50 EUR vratio na dan 13. veljače 2025. Međutim, tuženik nije izvršio naručenu i plaćenu mu uslugu pa je tužitelj uslugu bio primoran naručiti od drugog izvođača, zbog zadanih rokova u izgradnji objekta. Nadalje, tužitelj se višekratno za povrat novčanih sredstava obraćao tuženiku telefonskim putem i odlaskom u podružnicu tuženika u [adresa] te je istome uputio Zahtjev za povrat novčanih sredstava na adresu Uprave tuženika, međutim tuženik povrat novčanih sredstava tužitelju nije izvršio. Tužitelj je podneskom od 14. svibnja 2025. uredio tužbu i tužbeni zahtjev te je kao tužitelje naznačio ŠG i ZG, kao vlasnike obrta [obrt].

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer obrt nema pravnu osobnost i ne može biti stranka u postupku. Opreza radi, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane te navodi u bitnome da je s tužiteljem ugovorio poslove prvog pregleda i ispitivanja građevinskog objekta tužitelja s ugrađenim instalacijama (disco club u [adresa]) za potrebe tehničkog pregleda i prijema zgrade (pri čemu ističe da je vlasnik objekta i formalni investitor društvo ODO VICUS d.o.o. iz [adresa], ali je tužitelj bio zakupnik prostora i naručitelj radova u njemu), a sve radi ishođenja uporabne dozvole nadležnog Ureda za graditeljstvo Grada Slavonskog Broda. Tuženik napominje da se nije radilo samo o ispitivanjima iz područja akustike, kako navodi tužitelj, nego i iz drugih područja, sukladno Glavnom projektu (zop br. 01/24, od travnja 2024.), mjerodavnim propisima te ovlaštenjima i akreditacijama tuženika, što je eksplicitno navedeno u ponudi- predračunu tuženika. Dakle, tuženik je tužitelju dao ponudu-predračun (koju je tužitelj prihvatio), a plaćanje je ugovoreno po toj ponudi-predračunu, s rokom plaćanja cjelovite ponude-predračuna prije završetka pregleda i ispitivanja i prije isporuke dokumentacije pregleda i ispitivanja. Tuženik ukazuje kako tužitelj ne može uvjetovati tuženiku završnu ocjenu, koja može biti zadovoljavajuća ili nezadovoljavajuća. U slučaju da ne zadovoljava tužitelj je dužan otkloniti sve uočene nedostatke, omogućiti tuženiku novi pregled i ispitivanje te mu isto ponovno platiti. Tuženik prvenstveno napominje da tužitelj nije u navedenom ugovorenom roku platio cjelokupni ugovoreni iznos iz ponude-predračuna nego samo sporni iznos koji se odnosi na mjerenja iz područja akustike, iako je tuženik odmah radio sva ispitivanja iz ponude. Stoga i bez obzira na dalje navedene razloge tuženik ne bi tužitelju mogao izdati isprave nakon obavljenih ispitivanja. Imajući u vidu da je predmet tužbe povrat iznosa za ispitivanja iz akustike (redni broj 1. u ponudi tuženika), tuženik ukazuje kako je uredno obavio ta ispitivanja te je tužitelj platio iznos koji navodi u tužbi, a tuženik mu je izdao račun koji tužitelj dostavlja (1.550,00 EUR + PDV 25 % = 1.937,50 EUR). Štoviše, osim akustike, tuženik je obavio i sve druge ugovorene poslove iz ponude koje tužitelj nije platio. Nadalje, tuženik je utvrdio da građevina nije izgrađena sukladno obavijesti o izdanim Potvrdama glavnog projekta Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, KLASA: 361-03/24-08/000010, URBROJ: 2178/01-10-24-0035 od 18. listopada 2024. te sukladno Glavnom projektu zajedničke oznake projekta (zop) 01/24, izrađenom od GX-Projekti j.d.o.o., [adresa] ([adresa]) iz travnja 2024., kojeg čine sljedeći Glavni projekti: Arhitektonski projekt, projekt br.: 01/24-A (mapa 1), Projekt vodovoda i kanalizacije (01/24-VK, mapa 3), Projekt grijanja i hlađenja (01/24-STR, mapa 4), Projekt ventilacije (01/24-VENT, mapa 5), te ostali Glavni projekti: Elektrotehnički projekt (01-04/2024, mapa 2, izrađen od 8 smjerova d.o.o., Vranovci-Slavonski Brod), Projekt konstrukcije (05-2024-NK, mapa 7, izrađen od Spoma d.o.o., [adresa]), Projekt vertikalnog transporta (dizalo) (PPN 6384/24, mapa 6, izrađen od PPN Projekt d.o.o., Zagreb). Tuženik ističe kako investitor nije nikada pribavio odnosno nije izradio elaborat zaštite od buke sukladno dokumentima prostornog uređenja i odredbama Zakona o zaštiti od buke (Narodne novine, broj 30/09, 55/13, 153/13, 41/16, 114/18, 14/21) i Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka (Narodne novine, broj 143/21) po ovlaštenoj osobi Ministarstva zdravstva (jedna od ovlaštenih osoba je i tvrtka tuženika i DG, direktorove poslovne jedinice tuženika, koji je izvodio predmetna ispitivanja). Naime, radi se o poslovnom objektu ugostiteljske namjene, veoma bučnom objektu (disco club) iz kojeg buka intenzivno putuje prvih 150 do 200 m na sve strane u okolici objekta, a manje intenzivno do jedan kilometar, a kod izvođenja glazbe i programa u živo i do dva kilometra. Osim toga, na drugom katu građevine su sobe za boravak gostiju, koje su krajnje ugrožene bukom iz sale disco cluba budući da ne postoji nikakva zvučna izolacija prema tim sobama, a u Glavnom projektu - Arhitektonski projekt isto nije relevantno projektirano i obrađeno. Nadalje, u neposrednoj blizini građevine nalaze se tri stambene zgrade (zapadno i jugoistočno) te niz obiteljskih kuća položenih neposredno uz objekt ili nedaleko od objekta disco cluba, od kojih većina ima stanove i stanare na katovima, dok su u prizemljima uglavnom poslovni prostori. Svi oni su izravno ugroženi bukom iz disco cluba, zbog čega se i vrše akustična mjerenja. Glavnim projektom - Arhitektonskim projektom nije relevantno obrađena zaštita od buke ili bolje rečeno nije uopće obrađena. U Obavijesti o potvrdama glavnog projekta je vidljivo da nije dobivena potvrda glavnog projekta od strane Državnog inspektorata, Službe sanitarne inspekcije kao nadležne i ključne za nadzor akustičnih mjerenja u poslovnim objektima, u ovom slučaju ugostiteljskog objekta disco cluba, kao vrlo bučnog objekta, iako se nadležni ured za graditeljstvo Grada Slavonskog Broda putem e-konferencije obratio Državnom inspektoratu, Službi zaštite na radu. Prema tome, utvrđeno je da objekt ne udovoljava svim propisima potrebnim za tehnički pregled i prijam zgrade i izdavanje uporabne dozvole, te je tuženik tijekom i nakon obavljenih ispitivanja usmeno i pisano ukazao tužitelju na nedostatke i nepravilnosti koje treba otkloniti. Tužitelj te nepravilnosti nije otklonio nego je od tuženika zahtijevao da mu u svakom slučaju izda potrebne isprave sa zadovoljavajućim nalazima. Nadalje, tužitelj je naknadno izradio i prilagođavao projektnu dokumentaciju stvarno izvedenom stanju bez potvrda nadležnih tijela tj. bez potvrda Ureda za graditeljstvo Grada Slavonskog Broda s oznakom „ISPRAVAK“, a koja je rađena u listopadu 2024. ili kasnije i kao takva nije meritorna za završni pregled i ispitivanje tuženika. Tuženik je to odbio jer to nije u skladu s propisima, a to ne znači da tuženik nije izvršio ugovorene poslove. Objekt mora biti izgrađen i opremljen u skladu s propisima i projektnom dokumentacijom, što se na kraju potvrđuje predmetnim ispitivanjima. Ako se utvrde nepravilnosti prilikom ispitivanja, obveza je investitora da ih otkloni i udovolji propisanim uvjetima, a što se konačno utvrđuje i dokazuje ispravama na temelju kojih se obavlja tehnički pregled i prijam zgrade. To je cilj svakoga investitora odnosno naručitelja. Međutim, tužitelj se nije ni odazivao tuženiku na pozive u vezi s tim i nije dolazio na gradilište kada je to bilo potrebno. Tuženik je tražio da mu tužitelj predoči staru uporabnu dozvolu ili bilo koji drugi dokument o legalnosti objekta, a tužitelj mu je rekao da posjeduje rješenje o legalizaciji, ali ga nikada nije dostavio tuženiku. Iz dokumentacije (Glavni projekt - Arhitektonski projekt, str. 14, izvadak iz zemljišnih knjiga) proizlazi da se radi o objektu koji je navodno legaliziran, Poslovno-stambena zgrada uredskog sadržaja (kancelarije), s manjim ugostiteljskim prostorom s terasom (Buffet), te stanom na drugom katu građevine. Tuženik stoga postavlja pitanje kako je uopće moguća rekonstrukcija jedne mirne poslovno stambene građevine u jednu bučnu poslovnu građevinu kao što je disco-club bez izdanog rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, uporabne dozvole, rješenja o legalizaciji ili druge odgovarajuće dozvole odnosno isprave. Tuženik nadalje ističe kako je na objektu tužitelja radio i preglede obavljao tijekom prosinca 2024. te siječnja i veljače 2025. te da je tužitelju ukazao na nepravilnosti koje je potrebno otkloniti u odnosu na sva potrebna ispitivanja pa tako i na akustiku, kako je to vidljivo i iz e-mail poruke tuženika tužitelju od 14. veljače 2025., pa je tako navedeno, a u pogledu građevine da ista nije bila završena, pojedine prostorije u građevini nisu bile završene, pojedine instalacije u građevini nisu bile završene. Sigurnosni (požarni, evakuacijski) izlaz iz građevine za slučaj nepredviđenog događaja (požar, eksplozija plina, potres ili dr.) u prizemlju, u sjeveroistočnom uglu građevine, nije bio završen, vanjska staklena stijena nije uklonjena te je na taj način onemogućena evakuacija gostiju iz disco -cluba. Zadržavanje ove staklene stijene izravno utječe na akustična mjerenja, i to u korist tužitelja, što tuženik nije htio prihvatiti budući da se akustična mjerenja rade upravo radi zaštite susjeda od buke disco-cluba. Staklene stijene na sjevernom pročelju u prizemlju građevine su ostavljene kao prozori, nisu bile fiksno zatvorene bez mogućnosti otvaranja, te nisu bile zvučno izolirane. Staklene stijene na južnom pročelju na katu građevine su ostavljene kao klizne stijene (prozori), nisu bile fiksno zatvorene bez mogućnosti otvaranja, te nisu bile zvučno izolirane niti na bilo koji drugi tehnički prihvatljiv način riješene. Nadalje, u odnosu na instalacije i opremu, ista nije bila izgrađena i ugrađena sukladno glavnom projektu (iz travnja 2024.) i obavijesti o izdanim potvrdama glavnog projekta (iz listopada 2024.), nego na temelju proizvoljnih zahtjeva tužitelja kao korisnika objekta, vjerojatno kako bi troškovi bili manj i (hidrantska mreža, plinske instalacije, mehanička ventilacija s prigušivačima zvuka, rekuperacija, sigurnosne instalacije, gromobranska instalacija, brtvljenje instalacija kroz zidove objekta i dr.). Prema saznanjima tuženika naknadno su rađeni projekti koji su prilagođavani izvedenom stanju, a takvi projekti nisu meritorni za završna ispitivanja. Sva relevantna dokumentacija, pa tako i naknadno promijenjena, mora biti potvrđena od strane nadležnih tijela (potvrde glavnih projekata), što tužitelj kao investitor ovdje nije učinio. Investitor ne može mijenjati temeljne zahtjeve građevine proizvoljno i onda od tuženika tražiti da završne ateste radi onako kako to on želi. Djelatnost tuženika je uređena propisima i dobivenim ovlaštenjima i akreditacijama, te tuženik sva ispitivanja i ateste radi sukladno projektnoj dokumentaciji građevine (glavni projekt iz travnja 2024.) i propisima i ovlaštenjima državnih tijela. Tuženik je građevinu s pripadajućim instalacijama utvrdio opasnom za rad disco cluba. Potom, atestno-tehnička dokumentacija o ugrađenoj opremi, materijalima i drugim sredstvima rada izvođača radova nije bila dostavljena u cjelini, dostavljan je dokument po dokument, zadnji dostavljeni dokument je od 10. veljače 2024. Bez te kompletne dokumentacije nije moguće dovršiti završnu dokumentaciju o provedenim pregledima i ispitivanjima. Većina dostavljene atestno-tehničke dokumentacije za ugrađenu opremu i materijale od strane investitora nije bila valjana jer je bila stara 10 i više godina i kao takva se ne može prihvatiti. Nadalje, tuženik navodi da se suvlasnik obrta [obrt] RG i predstavnik investitora ODO VICUS d.o.o. LG nisu pojavili u građevini na zahtjev tuženika kako bi se upoznali sa stanjem građevine i nepravilnostima i kako bi utjecali da se građevina dovede do završetka, a kako bi onda tuženik mogao završiti ispitivanja i izdati potrebne isprave. Na gradilištu se pojavljivala druga osoba (OG, otac ĐG) koja nije obrtnik niti osoba ovlaštena za zastupanje obrta kao ni za zastupanje investitora. Tužitelj nije prihvaćao niti uvažavao nepravilnosti i nedostatke na koje je ukazivao tuženik. Tužitelj je jednostrano otkazao poslove tuženiku bez prethodne najave, upozorenja ili pak razgovora, te je time poslovna suradnja prekinuta. Tužitelj je jednostrano i iznenada e -mailom 13. veljače 2025. zatražio povrat uplaćenih sredstava i pozvao se na rok od 8 dana koji se ne odnosi na rok ispitivanja i izrade dokumentacije nego na zakonski rok ispostave računa za uplaćena sredstva. Tuženiku kao ovlaštenoj osobi nije dopušteno izdati potrebne isprave i ateste za objekt koji nije uopće završen i koji nije izgrađen sukladno propisima i projektnoj dokumentaciji i za koji ne postoji valjana građevinska ili druga dozvola odnosno izmjena iste. Tuženik je obrazloženim odgovorom od 17. ožujka 2025. odbio taj zahtjev. Zaključno, tuženik ukazuje da ako je tužitelj otklonio uočene nepravilnosti i ishodio potrebne isprave, kao i to da je za to angažirao i platio druge izvođače, ne znači da tuženik nije obavio ugovorene poslove nego upravo suprotno – tuženik ih je obavio (to dokazuju upravo uočene nepravilnosti) i rezultat nije bio pozitivan, a tužitelj to nije želio prihvatiti, što je također njegova stvar. Pravilnost postupanja tuženika te daljnje postupanje drugih izvođača u kontekstu navoda tužitelja koji su izdali završne ateste moguće je utvrditi pribavljanjem i usporedbom relevantne dokumentacije od tužitelja, tuženika, nadležnih tijela (Grad Slavonski Brod, Državni inspektorat, resorna ministarstva, Hrvatska akreditacijska agencija i dr.), nadzornih inženjera, izvođača radova i tih trećih osoba (izvođača ispitivanja) te provedbom odgovarajućih vještačenja. Prema tome, tuženik ističe kako je obavio sve ugovorene poslove, pa tako i ovopredmetne iz područja akustike, ali nije tužitelju mogao izdati isprave jer tužitelj nije otklonio uočene nepravilnosti i nedostatke zbog kojih zgrada nije mogla biti prijavljena za tehnički pregled.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi u bitnome da se u tužbeni zahtjev odnosi na povrat iznosa za ispitivanje iz područja akustike/buke, da su stranke pregovarale oko izvođenja pregleda i ispitivanja navedenih u Ponudi-predračunu broj:

27-309/24, međutim budući da su tužitelji bili vezani određenim rokovima za ishodovanje dozvola i certifikata za poslovanje disco-cluba, a zaposlenik tuženika, DG, dipl.ing.strojarstva, koji je trebao izvršiti preglede, ispitivanja i mjerenje, dogovoreni posao nije mogao izvršiti u dogovorenom roku zbog „malog operativnog zahvata na nozi”, kako on to sam navodi, kao i zbog brojnih svojih drugih razloga, tužitelji su tuženiku platili isključivo uslugu akustičnih ispitivanja i to na dan 20. prosinca 2024., po računu 11376/1/1. Za ostala mjerenja i ispitivanja navedena u Ponudi tužitelji su angažirali druge izvođače koji su posao mogli izvršiti u dogovorenom roku i tuženik nije bio angažiran za obavljanje poslova drugih poslova iz Ponude, osim akustičnih mjerenja. No, tuženik unaprijed plaćenu uslugu nije izvršio do dana podnošenja tužbe, a iz priloženih dokaza je nedvojbeno da to nije učinio uopće, pozivajući se na „nedostatke i nepravilnosti zgrade”. Nakon što su zaposlenika tuženika, ovlaštenog za mjerenje akustike, kontaktirali više puta, tužitelji su 24 veljače 2025. za posao mjerenja buke i akustike angažirali tvrtku Atesti d.o.o., a koja je istoga dana izvršila potrebna mjerenja i sačinila Izvještaj o mjerenju razine buke za ugostiteljski objekt disco-cluba bez ikakvih problema i komplikacija. Tužitelj ističe kako tuženik ničime nije dokazao da je izvršio plaćenu mu uslugu te da očito nije postojao objektivan i opravdan razlog niti su postojali ikakvi nedostaci i nepravilnosti na zgradi tužitelja zbog kojih ih tuženik nije mogao izvršiti.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka istaknuo u bitnome da je na razloge odbijanja tehničkog prijema zgrade tuženik ukazao tijekom obavljanja svog posla, a što potvrđuje upravo činjenica da zgrada nije iz tih razloga prošla tehnički prijem pri čemu je napomenuo da se kod tehničkog prijema nije radilo o minimalnim tehničkim uvjetima čije utvrđivanje slijedi nakon prolaska tehničkog prijema i dobivanja uporabne dozvole i obavlja se u kontekstu djelatnosti koja će se tu kasnije raditi, a društvo Atest d.o.o. koje je kasnije radilo za tužitelja je radilo minimalne tehničke uvjete (MTU).

5. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao: e-mail od 10. ožujka 2025. s prilogom (list 4. – 5. spisa), potvrdu o uplati računa od 20. prosinca 2024. (list 7. spisa), račun od 24. prosinca 2024. broj 11376/1/1 (list 8. spisa), zahtjev za povrat novčanih sredstava, od 10. ožujka 2025. (list 9. spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 24. spisa), ponudu - predračun tuženika tužitelju broj 27-309/24 (list 25. – 26. spisa), glavni projekt

- arhitektonski projekt, zop br. 01/24, projekt broj 01/24-A, iz travnja 2024. (list 27. – 151. spisa), obavijest Grada Slavonskog Broda od 18. listopada 2024. o izdanim potvrdama glavnog projekta (list 152. – 156. spisa), fotografije iz siječnja 2025. o nezavršenim radovima tužitelja (list 157. – 161. spisa), korespondencija e-mailom s glavnim projektantom i izvođačem strojarskih instalacija od 23. siječnja, 31. siječnja i 3. veljače 2025. (list 162. – 163. spisa), zapisnik o puštanju u pogon – ispravnosti plinskog aparata (list 164. spisa), e-mail tužitelja od 13. veljače 2025. (list 165. spisa), e-mail tuženika od 14. veljače 2025. (list 166. – 167. spisa), dopis tuženika od 17. ožujka 2025. s povratnicom (list 168. – 170. spisa), račun 69-01-1 za izvršena mjerenja (list 178. spisa), Izvještaj o mjerenju razine buke (list 179.- 194. spisa), Izvještaj o mjerenju razlike A-vrednovanih razina buke (list 195. – 204. spisa), e-mail od 14. veljače 2025. (list 214. spisa), fotografije (list 215. – 219. spisa), uporabnu dozvolu (list 222. – 224. spisa), dopis Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša grada [adresa] (list 240. spisa), Zapisnik s tehničkog pregleda 30. travnja 20925. (list 241. – 256. spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja ŠG (list 261. – 263. spisa) i DG (list 262. -265. spisa).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povratom iznosa od 1.937,50 EUR koji je platio tuženiku temeljem računa broj 11376/1/1 od 24. prosinca 2024. (list 8. spisa) izdanom za usluge poslova kod prvog pregleda i ispitivanja, odnosno za akustična ispitivanja temeljem propisa ZOB, ZNR, građ. teh. zahtjeva PTD, ovlaštenja resornog ministarstva te zahtjeva kupca, za potrebe tehničkog pregleda građevine (buka okoliša, zvučna izolacija – indeks zvučne izolacije, buka dizala), režim rada dan/večer i noć, a za koje usluge tužitelj tvrdi da ih tuženik nije izvršio.

8. Između stranaka nije sporno da su bili u poslovnom odnosu temeljem ponude - predračuna tuženika broj 27-309/24 iz studenog 2024. (list 25. – 26. spisa) te da je tužitelj platio tuženiku isključivo uslugu ispitivanje iz područja akustike/buke, a koja je usluga naznačena pod rednim brojem 1. navedene ponude (poslovi kod prvog pregleda i ispitivanja, odnosno akustična mjerenja temeljem propisa ZOB, zahtjeva PTD, ovlaštenja resornog ministarstva i zahtjeva kupca korisnika, za potrebe tehničkog pregleda građevine (opseg mjerenja: buka okoliša, zvučna izolacija – indeks zvučne izolacije, buka dizala, režim rada dan/večer i noć), niti je sporno da je tužitelj tuženiku tu uslugu iz točke 1. ponude, a koja je naznačena u računu broj 11376/1/1 i platio, i to 20. prosinca 2024.

9. Nesporno je i da je elektroničkom porukom od 13. veljače 2025. (list 165. spisa) ŠG zatražio povrat uplaćenih sredstava pozivajući se na rok od osam dana od trenutka sklapanja ugovora i uplate po ponudi broj 27-309/24, a koji rok navodi da tuženik nije ispoštovao, kao što je nesporno i da je tuženik obrazloženim odgovorom od 14. veljače 2025. (list 166. – 167. spisa) taj zahtjev odbio.

10. Zaključno, između stranaka nije sporno da je tehnički pregled u srpnju 2025. izvršen na temelju druge projektno tehničke dokumentacije u odnosu na onu po kojoj je radio tuženik.

11. Između stranaka je sporno da li je tuženik gore opisanu uslugu, a koju mu je tužitelj platio, i izvršio.

12. Valja naglasiti kako je, a imajući u vidu da je predmet spora povrat iznosa za poslove akustičnih ispitivanja opisane u računu broj 11376/1/1 te pod rednim brojem 1. Ponude broj 27-309/24 kako je pobliže opisano u točci 7. obrazloženja ove presude, sud prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari razmatrao samo činjenicu da li su navedeni poslovi izvršeni, slijedom čega tuženikovi navodi kako je osim akustike obavio i sve druge ugovorene poslove iz ponude koje tužitelj nije platio te kako se nije radilo samo o ispitivanjima iz područja akustike, nego i iz drugih područja, nisu od utjecaja u ovoj pravnoj stvari.

13. Uvidom u fotografije iz siječnja 2025. o nezavršenim radovima tužitelja (list 157. – 161. spisa) razvidno je da iste sadrže fotografije predmetne poslovne građevine , da pet fotografija prikazuje predmetnu građevinu s naznačenim staklenim stijenama te da sadrže napomene da kod sigurnosno evakuacijskog izlaza staklena stijena nije uklonjena te da nije moguća evakuacija za slučaj nepredviđenog događaja, da za mjerenje akustike ista mora biti trajno uklonjena, kao i za potrebe evakuacije te da se na fotografijama vidi da je investitor maknuo samo prozorsko staklo, dok je isto ponovno vraćeno. U odnosu na glavni ulaz/izlaz u disco klub gdje se nalazi staklena stijena s prozorskim otvorom naznačeno je da je na sigurnosno/evakuacijskom izlazu skinuto prozorsko staklo te da postoji mogućnost otvaranja prozora od osoblja ili gostiju disco kluba, a da se akustična mjerenja vrše kod otvorenih prozora pa temeljem čega akustična mjerenja ne zadovoljavaju (ukupno tri prozora u prizemlju građevine i dva na katu građevine s južne strane). Nadalje, fotografije prikazuju i tehničku sobu s naznakom da električne instalacije nisu završene te kotlovnicu s naznakom da nije završena, da postoje otvori na zidovima koji su neobrađeni i nebrtvljeni. Fotografije prikazuju i vanjske jedinice klima uređaja s naznakom da cijevi za klima tizaciju nisu spojene te da klima uređaji ne mogu raditi, kao i što prikazuju mehaničku ventilaciju u tavanu građevine s naznakom da kablovi vise, nisu spojeni, da ventilacija dijelom nije u funkciji, da nisu ugrađeni prigušivači zvuka te da nije ugrađen projektirani sustav ventilacije. Na fotografijama se nalazi i hidrantska unutarnja mreža s naznakom da nisu ugrađeni projektirani hidrantski ormarići – VITLO (bubanj) te da ormarići nisu opremljeni potrebnom opremom. Zaključno, fotografije prikazuju i vanjsku hidrantsku mrežu s naznakom da je ista ugrađena van projekta na zidu susjedne obiteljske kuće protivno propisima, da ormarić nije opremljen sa svom potrebnom opremom, a da drugi hidrant, koji je trebao biti ugrađen na terasi objekta dijagonalno južno, nije ugrađen.

14. Nadalje, uvidom u fotografije iz siječnja i veljače 2025. (list 215. – 219. spisa) razvidno je da se iste odnose na prednji dio predmetne poslovne građevine s zaokruženim prozorima te napomenom da se mogu otvarati u prizemlju i na drugom katu te da mjerenje akustike kod otvorenih prozora ne može dati zadovoljavajući rezultat, u odnosu na sigurnosni izlaz napomenuto je da staklena stijena nije maknuta, dok je za disco klub napomenuto da nisu mogući otvori koje gosti i osoblje može otvoriti (osim glavnog ulaza i sigurnosnog izlaza). Nadalje, fotografije prikazuju i krov te krovište građevine s naznakom da se prozor u krovištu građevine i klizna stijena i prozori na prvom katu mogu otvarati te da ne postoji zvučna barijera, dok su na krovu otvori ventilacije bez prigušivača zvuka. Fotografije nadalje prikazuju i vanjsku hidrantsku mrežu na terasi na prvom katu s naznakom da terasa disco kluba na katu građevine ima izlaz kroz klizna vrata i prozor koji se otvara te da nije završena, da na terasi nije ugrađen vanjski hidrant koji je trebao biti ugrađen prema glavnom projektu. Nadalje, na fotografijama se nalazi i vanjska platforma za gašenje požara fotografirana 8. veljače 2025. s opaskom da nije predviđena glavnim projektom te ostalim napomenama i nedostacima, dok se na fotografijama mehaničke ventilacije nalaze ventilatori za koje je naznačeno da su bez filtera za zrak i bez prigušivača zvuka (buke) te da su jeftini, obični, kuhinjski, dok je glavnim projektom predviđen sustav rekuperacije, odnosno postrojenje kojeg čine ventilatori, filteri, prigušivači zvuka i drugo. Zaključno, na fotografijama je prikazan i plinski kondenzacijski bojler s opisanim nedostacima, kao i električne instalacije za koje se navodi da su nezavršene.

15. Iz korespondencije elektroničkom poštom vođenom između AG i DG od 23. siječnja 2025. razvidno je da AG dostavlja DG popis atestne dokumentacije za disco Hedonic, i to za vodovod i kanalizaciju (s naznakom da se tamo nalazi popis atesta i za hidrantsku mrežu) te za strojarstvo (s naznakom da se tamo nalazi popis atesta za grijanje i ventilaciju). U predmetnoj poruci navodi se i da će nalaz dimnjačara i završno izvješće Brod plina biti dostavljeno sutra, da će tlačne i sve ostale probe dostaviti kada utvrde datume koji idu u građevinski dnevnik te da se svaki pojedini atest može dostaviti na zahtjev.

16. Iz poruke elektroničke pošte od 3. veljače 2025. (list 162. – 163. spisa) razvidno je da DG u ime tuženika moli da mu se dostavi atestno – tehnička dokumentacija (ATD) za ugrađenu opremu i materijale, odnosno uvjerenje i zapisnik o prvom pregledu dizala nakon ugradnje te pripadajuću atestno – tehničku dokumentaciju i upute. Na navedeni zahtjev odgovara mu ĆG navodeći da je za objekt disco kluba radio projekt i ishodio građevinsku dozvolu, da je tu njegov posao završio te da mu dokumentaciju koju traži treba dostaviti izvođač radova na liftu , a kojeg je naručio vlasnik BG.

17. Gore opisane fotografije s unesenim primjedbama koje se odnose na aspekt akustike (mogućnost otvaranja velikog broja kliznih staklenih stijena i prozora) te buke, kao i opisana korespondencija elektroničkom poštom (koja se odnosi na dizalo) dokazuju prisutnost tuženika na predmetnoj građevini s ciljem pregleda i ispitivanja, odnosno akustičnih mjerenja, te mjerenja buke, a sve kako je i opisano u predmetnom računu te točci 1. Ponude. Vidljivo je dakle i da je tuženik ukazao tužitelju na nedostatke i nepravilnosti koje treba otkloniti.

18. Gore navedeno sud je utvrdio i iz iskaza svjedoka DG , direktora poslovne jedinice društva ZAGREBINSPEKT Slavonski Brod, koji je u svom iskazu naveo u bitnome kako je prva komunikacija vezana za taj posao bila u svibnju 2024. kada je svjedok prvi puta po zahtjevu tužitelja bio u toj građevini u kojoj su se tada odvijali građevinski radovi rušenja unutar građevine, a bio je tamo jer su imali namjeru da ga angažiraju za atestiranje za potrebe tehničkog pregleda građevine. Od tada do zaključno 10. veljače 2025. u toj građevini je bio više od 20 puta i negdje u listopadu 2024. je dogovoren angažman vezan za atestiranje za potrebe tehničkog pregleda. Zatražio je da mu se dostavi sva relevantna dokumentacija potrebna za atestiranje, a to je građevinska dozvola, izmjena građevinske dozvole ili bilo koji drugi građevinski akt temeljem kojeg su radili te poslove, a što uključuje i rješenje o izvedenom stanju, odnosno rješenje o legalizaciji građevine. S druge strane, tražio je da mu se dostavi projektno tehnička dokumentacija. Znači, riječ je o projektnoj dokumentaciji iz travnja 2024. koja je u tom času bila jedina temeljem koje je mogao napraviti atest. Umjesto te dokumentacije dostavljali su mu različite projekte s oznakom ispravaka. Naime, oni su u međuvremenu izvodili radove suprotne glavnom projektu iz travnja 2024. i onda su različitim izmjenama htjeli legalizirati to što su radili. U studenom 2024. dali su im zbirnu ponudu gdje su ponudili sve poslove koje su ranije dogovorili i ti su poslovi sadržani u toj ponudi. Uvjet je bio da tuženik te poslove odradi i da budu u cijelosti isplaćeni prije isporuke atesta. Tužitelji su tražili da to plate u dva obroka, svjedok je na to pristao odnosno pristao je da im odmah plate minimalno 60%, a preostalih 40% prije isporuke dokumentacije. Platili su oko 42%, oni su nastavili radili svoj posao i očekivali su da će im platiti razliku do isporuke dokumentacije. Svjedok je naglasio i da je tuženik ovlašteno tijelo Republike Hrvatske, odnosno resornih ministarstava i da oni kada su u pitanju atesti ne mogu pregovarati u smislu da rade ateste prema nečijim željama. Atesti mogu imati ocjenu "zadovoljava" ili "ne zadovoljava". S obzirom da je objekt u prosincu 2024., siječnju i početkom veljače 2025. bio još uvelike u izgradnji, odnosno nije bio završen, kao takav nije imao uvjete da mu se daju atesti s ocjenom "zadovoljava". Znači, 10. veljače 2025. svjedok je naveo da im je dao do znanja da atesti ne mogu biti završeni s ocjenom "zadovoljava", a pošto su oni inzistirali da im završe ateste. Dakle, tada su mogli dobiti atest samo s ocjenom "ne zadovoljava". Za sve navedeno postoji i fotodokumentacija, a dio je dostavljen u spis. Nakon toga, 12. veljače 2025. svjedok je iskazao da je imao na desnoj nozi sitni operativni zahvat zbog čega je taj dan izostao s posla, a tužitelji su ga uporno nekoliko puta telefonski zvali, iako im je dao do znanja da je tada u bolnici (radilo se o dnevnom bolničkom zahvatu). Dakle, mogao je biti na raspolaganju sutradan. Umjesto toga oni su mu poslali obavijest da otkazuju posao. Pravi razlog otkazivanja nije njegova nemogućnost da završi posao nego činjenica da im je dao do znanja da ne mogu dobiti nalaz s ocjenom "zadovoljava". Svjedok je istaknuo i da njegova dužnost nije da ih upozorava na ono što ne valja, međutim upozorio ih je u dobroj namjeri ako bi nešto uočio jer bez toga nije mogao dovršiti atest s ocjenom "zadovoljava". Ono što je najbitnije, riječ je bila o klasičnoj rekonstrukciji građevine, i bilo mu je nejasno da oni ruše građevinu bez valjane projektno tehničke dokumentacije i građevinske dozvole. Kasnije se pokazalo da sve na što ih je upozoravao, na tehničkom pregledu 30. travnja 2025. su im ukazali i članovi komisije za tehnički pregled i zbog toga tužitelj nije prošao tehnički pregled. Vidljivo je da je drugi tehnički pregled koji je bio u srpnju 2025. j prošao temeljem izmijenjene projektno tehničke dokumentacije, ne ulazeći koji je za to bio razlog. Dakle, tuženik je odradio sve radove ponuđene u zbirnoj ponudi, a koje radove je tužitelj otkazao jer je shvatio da neće dobiti ateste s ocjenom "zadovoljava". Odgovarajući na upit, ukoliko su ga tužitelji angažirali za sve poslove iz ponude, zašto je izdan račun samo za akustična mjerenja, svjedok je odgovorio da je ponuda dostavljena zbirno za sve poslove koje su dogovorili, a račune u pravilu izdaju za svaku točku te ponude jer se atesti izdaju temeljem različitih ovlaštenja i akreditacija, dok je na upit da li je tužitelj bio kooperativan tijekom izvođenja radova od strane tuženika, svjedok odgovorio da jesu s obzirom da se poznaju dugi niz godina, a svjedokov ured je nekoliko stotina metara udaljen od tog objekta. Na daljnji upit, a imajući u vidu iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je svjedok samo jednom bio na građevini, svjedok je odgovorio da je na objektu bio više od 20 puta počevši od svibnja 2024. do uključivo 10. veljače 2025. Kao dokaz tome ima nekoliko tisuća snimljenih fotografija u različitim razdobljima. Jedini dan kada nisu mogli s njim komunicirati je bio 12. veljače 2025. kada je bio na zahvatu u bolnici. Međutim, i taj dan su ga nekoliko puta zvali i javio im se telefonski. Nadalje, svjedok je iskazao i da je obavio sve fakturirane radove iz akustike te da objekt u području akustike nije zadovoljio u trenutku dok je svjedok radio, i to iz više razloga. Prvo, u građevinskom smislu nije bio priveden kraj objekta, drugo na objektu je bilo više prozora i staklenih stijena koje se otvaraju, a sukladno propisima u akustici to nije moguće za prostor čija je planirana namjena ugostiteljstvo, odnosno disco klub. Na upit da li su za vrijeme trajanja suradnje otklonjeni nedostaci na koje im je ukazivao, svjedok je odgovorio da nisu, a to je vidljivo i na nekim fotografijama koje se nalaze u spisu. Nadalje, na upit kada je svjedok izvršio ugovorena mjerenja i ispitivanja akustike po ugovorenom poslu i plaćenom računu te kada je dostavio nalaz akustike, a ukoliko ga nije dostavio, zašto ga nije dostavio, pa ukoliko je i negativan, svjedok je odgovorio da su sva ispitivanja uključujući akustiku izvršena u prosincu 2024. Ponovljeni pregled i ispitivanje svega je izvršen krajem siječnja (pošto po prvom pregledu nije zadovoljavalo). Istaknuo je i da bi izdali ateste nije dovoljno samo da nešto pregledaju i ispitaju nego moraju imati i određene prethodne nalaze izvođača radova, a neke su od investitora, od projektanta i od izvođača radova dobili tek u veljači 2025., a neke od njih 10. veljače 2025. S obzirom da su im rekli da ne mogu dobiti ateste s ocjenom "zadovoljava" oni su ih preduhitrili i iznenada otkazali suradnju i to je razlog zašto im nisu isporučili dokument. Na daljnji upit zbog čega rezultati ugovorenih mjerenja i ispitivanja akustike nisu dostavljeni tužitelju koji je tu uslugu platio svjedok je odgovorio da tuženik temeljem akreditacije za akustična mjerenja izdaje dokument koji nosi naziv Izvještaj o mjerenju buke okoliša, Izvještaj o mjerenju zvučne izolacije i druge izvještaje o akustici koje su ponudili te da tuženik ne može davati parci jalnu dokumentaciju jer je dokumentacija propisana akreditacijom. Zaključno, na upit iz kojeg razloga je tuženik izvršio povrat više uplaćenih sredstava, odnosno iznos od 200,00 EUR, svjedok je odgovorio da je to službenica vratila iako od njega nije imala odobrenje za to. Nije bilo plaćeno dovoljno da izdaju sljedeći račun, a ostao je višak, odnosno razlika po prethodnom računu pa stoga za taj iznos nije bilo pokrića i službenica ga je automatizmom vratila.

19. Ovaj sud prihvatio je kao vjerodostojan iskaz gore navedenog svjedoka jer se podudara s dokumentacijom u spisu, jer je iskazivao uvjerljivo te je o okolnostima o kojima je bio pozvan svjedočiti imao neposredno opažanje i saznanja.

20. Valja naglasiti da je u svom iskazu tužitelj ŠG iskazao u bitnome da su u [adresa] radili novi klub, da su angažirali gospodina DG da im napravi potrebne ateste, da se isti jedanput pojavio u klubu, da im je poslao ponudu negdje sredinom ili krajem desetog mjeseca 2024. te da nakon toga sve do kraja negdje veljače 2025. nije došao, da ga nisu mogli dobiti te da nije ništa napravio, a tehnički pregled je bio zakazan negdje u svibnju 2025. Kada su shvatili da ih gospodin zavlači tražili su da im vrati iznos koji su mu uplatili po ponudi. Vratio je negdje 2.000,00 EUR i ostao je sporan ovaj utuženi iznos. U međuvremenu, u drugom mjesecu 2025., tužitelj je angažirao jednu drugu firmu koja je te ateste koji su im bili potrebni doslovce završila za otprilike tjedan-dva. Na tehničkom pregledu u petom mjesecu nisu prošli iz razloga koji nemaju nikakve veze s atestima koje je trebao napraviti tuženik. Nakon što nisu prošli tehnički pregled u svibnju 2025., drugi tehnički pregled je bio negdje u srpnju 2025. i na njemu su prošli.

21. Sud nije prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem navodi da od sredine odnosno kraja listopada 2024. sve do kraja veljače 2025. DG kao zaposlenik tuženika nije došao na građevinu te da nije ništa napravio, a imajući u vidu kako iz ranije u obrazloženju presude opisanih fotografijama s primjedbama, kao i iz dostavljene komunikacije elektroničkom poštom proizlazi suprotno.

22. Slijedom svega navedenog, tuženik je prema ocjeni ovog suda izvršio ugovorene usluge prema specifikaciji u predmetnom računu i ponudi , odnosno postupio je sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te stoga posljedično tužitelju ne pripada pravo povrata iznosa plaćenog na temelju tako izvršene usluge slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (t. izreke presude).

23. Odluka o parničnim troškovima iz t. II., III. i IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a.

24. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25 dalje: OT) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 19. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 28. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 20. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu 13. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištu 16. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR.

25. Dakle, tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

26. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 26. siječnja 2026. jer isti prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik predmetnim podneskom dopunio podnesak od 20. siječnja 2026., a za sastav kojeg mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak. Dakle, tuženik je sve navode mogao iznijeti i u podnesku od 20. siječnja 2026. Isto tako, tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 8. travnja 2026. Jer se istim tuženik očitovao na pribavljeni zapisnik o tehničkom pregledu, a na koji se mogao očitovati i na ročištu održanom 16. travnja 2026. za zastupanje na kojem mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak, pa stoga trošak za sastav podneska od 8. travnja 2026. nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. St. 1. ZPP-a.

27. Zaključno, tuženiku nije priznat zatraženi „trošak sudske pristojbe u iznosu od 5.000,00 EUR“ s obzirom da tako postavljen zahtjev nije u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, to jest isti nije određeno postavljen u pogledu samog zahtjeva, odnosno iz istog nije razvidno za koju odluku tuženik predmetnu pristojbu potražuje.

28. Dakle, tuženiku nije priznat parnični trošak u iznosu od 5.500,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke presude.

29. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petanest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.