REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2858/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom JADRO OSK društvo s ograničenom odgovornošću za obalni i pomorski prijevoz u stečaju, OIB: 20109343443, Osijek, Bartula Kašića 7, odlučujući o žalbi razlučnog vjerovnika ADRIA DOCKS d.o.o., OIB: 18889001128, Split, Rovinjska 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Budisavljević, odvjetnik u Rijeci, protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-607/2025-35 od 8. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba vjerovnika ADRIA DOCKS d.o.o. i ukida rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-607/2025-35 od 8. lipnja 2026.
II. Odbija se zahtjev vjerovnika ADRIA DOCKS d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.564,72 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem uputio vjerovnika ADRIA DOCKS d.o.o., OIB: 18889001128, Rovinjska 4, Split, da radi dokazivanja osnovanosti razlučnog prava pokrene pred nadležnim sudom parnicu u roku od osam dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, jer će se u protivnom smatrati da je razlučno pravo osporeno, odnosno da vjerovnik nema pravo na razlučno namirenje u stečajnom postupku. Vjerovnik je dužan dostaviti sudu dokaz o pokretanju parnice, odnosno o prijedlogu za nastavak pokrenutih parnica.
2. U obrazloženju je naveo da je 26. svibnja 2026. održano ispitno i izvještajno ročište za ispitivanje tražbine u stečajnom postupku nad dužnikom JADRO OSK d.o.o. u stečaju. Na ročištu stečajni upravitelj je osporio razlučno pravo vjerovnika ADRIA DOCKS d.o.o. Slijedom navedenog, vjerovnik je upućen u parnicu, sukladno odredbi čl. 266. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ).
3. Razlučni vjerovnik ADRIA DOCKS d.o.o. u žalbi navodi da je rješenje nezakonito jer je doneseno pogrešnom primjenom čl. 266. SZ-a, i to protivno izričitoj odredbi čl. 260. st. 4. toga Zakona. Naime, odredba čl. 260. st. 1. SZ-a propisuje da se na ispitnom ročištu ispituju prijavljene tražbine prema svojim iznosima i redu, dok odredba čl. 260. st. 4. SZ-a izrijekom propisuje: „Izlučna i razlučna prava nisu predmet ispitivanja.”. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da predmet ispitnoga postupka mogu biti isključivo prijavljene tražbine, a ne i razlučna prava. Posljedično, izjava stečajnog upravitelja kojom na ispitnom ročištu „osporava” razlučno pravo ne proizvodi procesni učinak osporavanja u smislu ispitnoga postupka, pa sud ni nije bio ovlašten o razlučnom pravu odlučivati u rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama u smislu čl. 265. SZ-a. Nadalje, odredba čl. 266. SZ-a, na koju se pobijano rješenje izrijekom poziva, nosi naziv „Osporene tražbine” i u svim svojim stavcima uređuje isključivo upućivanje u parnicu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja prijavljenih tražbina. Nijedan stavak toga članka ne predviđa upućivanje vjerovnika u parnicu radi dokazivanja osnovanosti razlučnog prava. Time je sud odredbu koja se odnosi na osporene tražbine pogrešno primijenio na pravnu situaciju koju ta odredba uopće ne obuhvaća. U nastavku žalbe obrazlaže zašto smatra da ima razlučno pravo na predmetnom brodu, i to pravo zadržanja, te da, s tim u vezi, ima pravomoćnu utvrđenu tražbinu prema trećoj osobi. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.564,72 eura.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s čl. 10. SZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Iz stanja spisa proizlazi da:
- je stečajni upravitelj, sukladno odredbi čl. 259. st. 1. alineja druga SZ -a, sastavio tablicu razlučnih prava u kojoj je u odnosu na žalitelja naveo da je iznos tražbine osigurane razlučnim pravom 133.928,78 eura („Vjerovnik je poslao obavijest o dodatnom iznosu potraživanja od 222.764,75 eura za koje se poziva na zakonsko založno pravo temeljem čl. 241. Pomorskog zakonika, i to na Brodu Jadro, NIB: 15009, IMO broj: 6813370“),
- je u toj tablici stečajni upravitelj naveo i da „vjerovnik nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika, stoga se založno pravo ne priznaje“, a s kojim osporavanjem je ustrajao i na ispitnom ročištu,
- prvostupanjski sud nije obuhvatio predmetno (sporno) razlučno pravo rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama od 3. lipnja 2026., a niti je stoga tim rješenjem uputio žalitelja na pokretanje parnice radi dokazivanja osnovanosti razlučnog prava već je to učinio pobijanim rješenjem,
- je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 266. SZ-a.
7. „Stečajni upravitelj dužan je na propisanom obrascu sastaviti:
- tablicu razlučnih prava koja su upisana u javnim knjigama, o kojima je obaviješten od razlučnih vjerovnika i o kojima je saznao na drugi način, s podacima za identifikaciju razlučnoga vjerovnika, iznos i pravnu osnovu tražbine osigurane razlučnim pravom i dio imovine dužnika na koji se razlučno pravo odnosi“ (čl. 259. st. 1. alineja druga SZ-a).
„Na ispitnom ročištu prijavljene se tražbine ispituju prema svojim iznosima i redu. Stečajni upravitelj dužan je određeno se očitovati priznaje li ili osporava svaku prijavljenu tražbinu.
Tražbine koje su osporili stečajni upravitelj, dužnik pojedinac ili koji od stečajnih vjerovnika moraju se posebno raspraviti.
Izlučna i razlučna prava nisu predmet ispitivanja.“ (čl. 260. SZ-a).
„Na temelju tablice ispitanih tražbina sud donosi rješenje kojim odlučuje u kojem iznosu i kojem isplatnom redu su utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Tim rješenjem sud odlučuje i o upućivanju na parnicu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja tražbine.“ (čl. 265. st. 1. SZ-a).
„Ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.“ (čl. 266. st. 1. SZ-a).
8. Iz citiranih zakonskih odredaba proizlazi kako su osnovani žaliteljevi navodi da razlučna prava nisu predmet ispitivanja, da se u stečajnom postupku na parnicu upućuju samo stečajni vjerovnici u pogledu postojanja prijavljene tražbine (a ne i razlučni vjerovnici u pogledu postojanja razlučnog prava) i da je stoga prvostupanjski sud donio pobijano rješenje pogrešnom primjenom čl. 266. SZ-a.
9. Ostali žalbeni navodi nisu važni za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja.
10. Zato je, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a, odlučeno kao u točki I. izreke.
11. „U predstečajnom i stečajnom postupku svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“ (čl. 20. SZ-a). Iz odredaba Stečajnog zakona ne proizlazi da je drukčije određeno za ovaj trošak žalbenog postupka razlučnog vjerovnika.
12. Zato je, odgovarajućom primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 10. i čl. 20. SZ-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 21. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac