REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-797/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KB delniška družba S.p.A., Talijanska Republika, Gorizia, Via Malta 2, OIB: 35901517097, kojeg zastupa punomoćnik Branko Ilić, odvjetnik u Zagrebu, Koledovčina 1, protiv tuženika MOBILIA d.o.o., Šibenik, Ivana Meštrovića 13, OIB: 94034916314, kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2, radi ispunjenja ugovora, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3160/2023-22 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3160/2023-22 od 7. siječnja 2025. u točkama I., II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u ovom postupku donio presudu kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za nalaganje tuženiku da ispuni ugovornu obvezu tako da poduzme sve potrebne radnje, poduzme sve potrebne činidbe, izda bilo koje izjave i/ili usvoji i po potrebi ovjeri bilo koje i sva potrebna rješenja u ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d., OIB: 67751413631 ili pravnom sljedniku društva, da dođe do prodaje nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Tisno, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 346, 461, 462, 463, 464, 465, 466 i 467), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 468, 469, 470, 471, 472, 473 i 610/1), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 316), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 344, 626/2, 626/5, 626/8, 626/9, 626/28, 627/11 i 627/106) i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 627/9) te da isplati tužitelju dio prihoda, sve sukladno ugovoru o raspodjeli prihoda (točka I. izreke). Također, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.200.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2023. do isplate (točka II. izreke), kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka (točka III. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 87.500,00 EUR (točka IV. izreke), a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 19.081,81 EUR (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako je predmet spora po glavnom tužbenom zahtjevu nalaganje tuženiku poduzimanja radnji unutar društva Hotel Miran Pirovac d.d., u kojemu je tuženik većinski dioničar, potrebnih za realizaciju prodaje nekretnina u vlasništvu tog društva, dok je predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu isplata naknade koju je tuženik dužan platiti tužitelju iz kupoprodajne cijene postignute prodajom tih nekretnina. U odnosu na glavni zahtjev prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik pravno ne može poduzeti radnje u svrhu prodaje nekretnina društva Hotel Miran Pirovac d.d. u stečaju, odnosno da je ispunjenje eventualno preuzete ugovorne obveze poduzimanja odgovarajućih radnji u ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d. u stečaju u svrhu prodaje predmetnih nekretnina postalo pravno nemoguće, pa se stoga tuženiku ne može niti naložiti njeno ispunjenje. Što se tiče eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je naveo da je tužitelj imao pravo/opciju odreći se tražbine na isplatu naknade razmjerno iznosu ostvarene kupoprodajne cijene (minimalno 4.400.000,00 EUR, a maksimalno 6.000.000,00 EUR) te zahtijevati od tuženika isplatu paušalne naknade u iznosu od 2.000.000,00 EUR neovisno od uspješnosti prodaje predmetnih nekretnina (čl. 3.7. /ranije 3.4./ Ugovora o raspodjeli prihoda), ali tužitelj nije tako postupio, već je od tuženika izričito zahtijevao isplatu naknade na temelju odredbe čl. 3.2. u vezi čl. 2.1. Ugovora o raspodjeli prihoda u iznosu od 5.200.000,00 EUR, koji iznos bi mu pripadao da su nekretnine prodane za cijenu između 19.000.000,01 EUR i 20.000.000,00 EUR, do čega nesporno nije došlo. S obzirom na to da tužitelj nije iznio činjenice koja bi ovlašćivale ovaj sud da tužitelju dosudi naknadu u iznosu od 2.000.000,00 EUR temeljem odredbe čl. 3.7. Ugovora o raspodjeli prihoda (tužitelj nije izjavio da se odriče tražbine na isplatu naknade razmjerno iznosu ostvarene kupoprodajne cijene te da od tuženika zahtijeva isplatu paušalne naknade u iznosu od 2.000.000,00 EUR neovisno od uspješnosti prodaje predmetnih nekretnina), to je tužbeni zahtjev za isplatu, također, odbijen kao neosnovan.

3. Tužitelj je podnio žalbu kojom je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predložio ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Pri tome je istaknuo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka VR koji je u svezi Ugovora o raspodjeli prihoda nastupao u više uloga od usuglašavanja, zatim sastavljanja tog ugovora do njegovog potpisivanja u ime tuženika te je kasnije poduzimao aktivnosti u smislu nastupanja vjerovnika u ovršnim postupcima na nekretninama iz točke 1.1. navedenog ugovora.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podneskom od 21. ožujka 2024. preinačio tužbu, što je prvostupanjski sud dopustio rješenjem od 7. siječnja 2025., na način da je tužbeni zahtjev postavio u eventualnoj kumulaciji primjenom odredbe čl. 188. st. 2 ZPP-a te je glavnim zahtjevom tražio da se tuženiku naloži ispuniti ugovornu obvezu tako da poduzme sve potrebne radnje, poduzme sve potrebne činidbe, izda bilo koje izjave i/ili usvoji i po potrebi ovjeri bilo koje i sva potrebna rješenja u ovisnom društvu Hotel Miran Pirovac d.d., OIB: 67751413631 ili pravnom sljedniku društva, da dođe do prodaje nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Tisno, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 346, 461, 462, 463, 464, 465, 466 i 467), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 468, 469, 470, 471, 472, 473 i 610/1), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 316), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 344, 626/2, 626/5, 626/8, 626/9, 626/28, 627/11 i 627/106) i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. č. 627/9) te da isplati tužitelju dio prihoda, sve sukladno ugovoru o raspodjeli prihoda. Eventualno kumuliranim zahtjevom tražio je da sud naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.200.000,00 EUR sa zateznim kamatama.

8. U ovom postupku nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o raspodjeli prihoda od 28. svibnja 2020. s dodatkom br. 1. navedenom ugovoru. Iz uvodnih odredaba navedenog ugovora proizlazi kako je društvo NLB Interfinanz AG prodalo tuženiku tražbinu prema dužniku UR u iznosu od 10.000.000,00 EUR s kamatama i troškovima, iako je prethodno 50% te tražbine NLB Interfinanz AG prodao tužitelju, slijedom čega su tužitelj i NLB Interfinanz AG postigli dogovor o prestanku međusobnih prava i obveza, međutim, predmetnim ugovorom određene obveze prema tužitelju preuzeo je tuženik. Naime, odredbom čl. 2.1. ugovora tuženik je priznao tužitelju njegovu participaciju u odnosu na tražbinu prema UR te je ugovoreno da će tuženik isplatiti tužitelju naknadu po osnovi „participacije tužitelja u prenesenoj tražbini prema UR“ iz vrijednosti založenih nekretnina, tako što će se pristupiti realizaciji založnog prava na tim nekretninama, s time da se tuženik obvezao započeti s postupcima prodaje predmetnih nekretnina odmah nakon što na njega bude preneseno potraživanje prema UR, na način da se prodaja konačnom kupcu izvrši u najkraćem mogućem vremenu (čl. 2.8. Ugovora o raspodjeli prihoda).

9. Nadalje, iz navedenog ugovora proizlazi kako su stranke ugovorile ciljanu kupoprodajnu cijenu za sve nekretnine u iznosu od 21.000.000,01 EUR te da u tom slučaju naknada koja pripada tužitelju iznosi 6.000.000,00 EUR (čl. 3.1. Ugovora o raspodjeli prihoda). Međutim, ako se nekretnine prodaju ispod te cijene, tužitelju pripada razmjerno snižena naknada, s time da je minimalna cijena za koju se nekretnine mogu prodati 16.000.000,00 EUR (ako tuženik želi nekretnine prodati ispod te cijene, za to mu je trebala suglasnost tužitelja), u kojem slučaju bi tužitelju pripala naknada u iznosu od 4.400.000,00 EUR, zatim ako se nekretnine prodaju za cijenu između 18.000.000,01 EUR do 19.000.000,00 EUR tada tužitelju pripada naknada u iznosu od 4.800.000,00 EUR, ako se nekretnine prodaju za cijenu između 19.000.000,01 EUR do 20.000.000,00 EUR tada tužitelju pripada naknada u iznosu od 5.200.000,00 EUR (čl. 3.2., 3.3. i 3.4. Ugovora o raspodjeli prihoda kako su izmijenjeni Dodatkom 1.).

10. Prema odredbi čl. 3.5. Ugovora o raspodjeli prihoda (postao čl. 3.5. Dodatkom 1., ranije čl. 3.2) tražbina tužitelja na isplatu naknade dospijeva nakon prodaje predmetnih nekretnina i to najkasnije u roku od 15 dana od plaćanja kupoprodajne cijene od strane kupca.

11. Iz spisa proizlazi da su sve nekretnine u vlasništvu društva Hotel Miran Pirovac d.d. i da su na svim nekretninama bile upisane četiri zabilježbe ovrhe kako je to naveo prvostupanjski sud u točki 31. obrazloženja. Također, prvostupanjski sud je nakon uvida u ovršne spise Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-466/2016, Ovr-166/2017, Ovr-517/2018 i Ovr-634/2018, utvrdio da je ovrhovoditelj u postupcima Ovr-466/2016 i Ovr-166/2017 bilo društvo NLB Interfinanz AG, ali da je ono ustupilo svoju tražbinu tuženiku, dok je u postupku Ovr-517/2018 ovrhovoditelj bilo društvo Summa Loco d.o.o. koje je svoju tražbinu ustupilo VR, a u postupku Ovr-634/2018 ovrhovoditelj je bio ĆR. Pored navedenog, utvrdio je i da su kasniji ovršni postupci spojeni na prvi ovršni postupak Ovr -466/2016 te je pod tim poslovnim brojem dana 19. svibnja 2022. doneseno rješenje (posljednje rješenje u navedenom spisu) na temelju kojeg je na mjesto ovrhovoditelja NLB Interfinanz AG stupio tuženik, a na mjesto ovrhovoditelja Summa Loco d.o.o. stupio je VR, tako da su ovrhovoditelji Mobilia d.o.o. (tuženik), VR i ĆR.

12. Prema podacima u spisu nad društvom Hotel Miran Pirovac d.d. otvoren je stečaj rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, St-199/2024 od 23. rujna 2024. S obzirom na to da su predmetne nekretnine opterećene razlučnim pravom, one se prodaju, na temelju odredbe čl. 247. st. 1. Stečajnoga zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ), u stečajnom postupku, na prijedlog stečajnoga upravitelja ili razlučnoga vjerovnika, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnoga postupka o ovrsi na nekretnini. Prodaju takvih nekretnina provodi Financijska agencija elektroničkom javnom dražbom (čl. 247. st. 4. SZ-a). Imajući u vidu navedeno, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tuženik više nema nikakve pravne mogućnosti na glavnoj skupštini društva Hotel Miran Pirovac d.d. u stečaju izglasati odluku o prodaji predmetnih nekretnina jer su u smislu čl. 159. st. 1. SZ-a otvaranjem stečajnoga postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestala i prešla na stečajnoga upravitelja. Slijedom navedenog, tuženik ne može poduzeti radnje u smislu Ugovora o raspodjeli prihoda u svrhu prodaje predmetnih nekretnina društva Hotel Miran Pirovac d.d. u stečaju, jer je to postalo pravno nemoguće. Stoga je prvostupanjski sud glavni tužbeni zahtjev pravilno ocijenio kao neosnovan.

13. U odnosu na tužiteljeve žalbene navode koji se odnose na provedbu stečajnoga postupka nad društvom Hotel Miran Pirovac d.d. i prodaju nekretnina u njegovom vlasništvu, napominje se, da je odredbom čl. 247. SZ-a jasno propisano kako se unovčuju nekretnine opterećene razlučnim pravom pa o tome vjerovnici ne mogu donositi odluku na skupštini vjerovnika bez obzira na to što je stečajni upravitelj predložio da stečajni vjerovnici donesu odluku o unovčenju stečajne mase, među ostalim i dijela predmetnih nekretnina. Također, kada bi bile točne tuž iteljeve tvrdnje da je u stečajnom postupku nad društvom Hotel Miran Pirovac d.d. navodno donesena odluka da se izradi stečajni plan, potrebno je istaknuti da o tome odlučuju stečajni vjerovnici jer to njihovo ovlaštenje proizlazi iz Stečajnoga zakona. Tako bi u tom kontekstu u glasanju o odluci o stečajnom planu mogao sudjelovati i tuž itelj ako mu je tražbina priznata u stečajnom postupku jer to njegovo pravo, kao i drug im stečajnim vjerovnicima, proizlazi iz Stečajnoga zakona a ne iz Ugovora o raspodjeli prihoda pa se zato u tom smislu ne bi moglo govoriti o ispunjenju njegove ugovorne obveze iz spomenutog ugovora.

14. Također, potrebno je dodati, bez potrebe ponavljanja, da je ispravno stajalište prvostupanjskog suda sadržano u točkama 32. - 34. i 38. - 46. obrazloženja kako tuženik i do otvaranja stečaja nad društvom Hotel Miran Pirovac d.d., nije bio u mogućnosti ispuniti svoju ugovornu obvezu i prodati predmetne nekretnine pogotovo stoga što se na njima vodilo nekoliko ovršnih postupaka, koji su u konačnici spojeni u jedan ovršni postupak. Naime, zabilježbe ovrhe teretile su predmetne nekretnine i u trenutku potpisivanja Ugovora o raspodjeli prihoda od 28. svibnja 2020., a učinak zabilježbe ovrhe je takav da nakon njenog upisa više nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava na predmetnoj nekretnini utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta (čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona).

15. Zbog navedenih nespornih činjenica (postojanje ovrha na nekretninama i otvaranje stečaja nad Hotel Miran Pirovac d.d.) koje se onemogućavale prodaju nekretnina nije bilo potrebno saslušavati VR.

16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan glavni zahtjev, sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a mogao je odlučivati i o osnovanosti eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva.

17. U pogledu tog tužbenog zahtjeva, tužitelj je tvrdio kako je tužiteljeva tražbina na ispunjenje ugovora dospjela najkasnije kada se ispunila činjenica da je tuženik počeo upravljati imovinom umjesto da proda tu imovinu. S tim u vezi tužitelj je tvrdio da mu pripada naknada u iznosu od 5.200.000,00 EUR (čl. 2.1. i 3.2. ugovora) jer je vrijednost nekretnina određena knjigovodstvenom vrijednošću iz bilješki uz financijsko izvješće za 2022. godinu društva Hotel Miran Pirovac d.d. iznosila 19.100.000,00 EUR.

18. Međutim, navedeno stajalište tužitelja nije osnovano kako je to utvrdio i prvostupanjski sud jer je odredbom čl. 3.5. Ugovora o raspodjeli prihoda (ranijem čl. 3.2.) određeno kako tužiteljeva tražbina na isplatu naknade dospijeva nakon prodaje predmetnih nekretnina, a najkasnije u roku od 15 dana od trenutka plaćanja kupoprodajne cijene od strane kupca. U konkretnom slučaju, nekretnine nisu prodane pa zato nije bilo ni tužiteljeve obveze da plati tužitelju zatraženu naknadu.

19. Pored navedenog, tužitelj je imao mogućnosti odreći se tražbine na isplatu naknade razmjerno iznosu ostvarene kupoprodajne cijene (minimalno 4.400.000,00 EUR, a maksimalno 6.000.000,00 EUR) te zahtijevati od tuženika isplatu paušalne naknade u iznosu od 2.000.000,00 EUR neovisno od uspješnosti prodaje predmetnih nekretnina (čl. 3.7. /ranije 3.4./ Ugovora o raspodjeli prihoda), ali tužitelj nije tako postupio, već je od tuženika izričito zahtijevao isplatu naknade na temelju odredbe čl. 3.2. u vezi čl. 2.1. Ugovora o raspodjeli prihoda u iznosu od 5.200.000,00 EUR, koji iznos bi mu pripadao da su nekretnine prodane za cijenu između 19.000.000,01 EUR i 20.000.000,00 EUR. Međutim, do unovčenja nekretnina nije došlo pa mu tuženik nije mogao isplatiti tu naknadu. Osim toga, iz spisa proizlazi kako tužitelj nije izjavio da se odriče tražbine na isplatu naknade razmjerno iznosu ostvarene kupoprodajne cijene te da od tuženika zahtijeva isplatu paušalne naknade u iznosu od 2.000.000,00 EUR neovisno od uspješnosti prodaje predmetnih nekretnina. Zbog navedenog, nije osnovan ni eventualno postavljeni tužbeni zahtjev.

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić