REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Narodnog doma 2/b, 52 000

Pazin

Poslovni broj: K-163/2020-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Nini Išić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Luane Žgrablić Jurić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽE, optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj: KO- DO-771/2020 od 26. lipnja 2020., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u nazočnosti općinskog državnog odvjetnika Morena Marušića, okrivljenika, branitelja okrivljenika ĆE, odvjetnika u [adresa] i zamjenice opunomoćenice oštećenika Slavice Milevoj, odvjetnice u Puli, 21. srpnja 2026. u nenazočnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-163/2020 od 8. srpnja 2020., ispravljen rješenjem ovoga suda poslovni broj: K-163/2020 od 8. rujna 2020., u odnosu na okrivljenog ŽE stavlja se izvan snage.

II. Okrivljeni ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca ĆE i majke Ž rođene Ć, bez nadimka, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanin Republike Hrvatske, M, sa završenom srednjom školom, po zanimanju automehaničar i vozač, trenutno nezaposlen, bez mjesečnih primanja, nije vlasnik nekretnina, ni vrjednijih pokretnina, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vojsku služio 1980. godine u Benkovcu, bez čina, bez odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je:

- dana 24. siječnja 2020., oko 17,22 sati, u Poreču, ispred obiteljske kuće na adresi [adresa], u nakani da zastraši i uznemiri ME, pozvonio na ulazna vrata stana u prizemlju kuće, a nakon što mu isti nije otvarao, vikao: "Vi ste mi zapalili auto, pička vam materina, sve ću vas ubiti", a što je kod ME izazvalo bojazan za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. KZ/11,

pa se okrivljeni ŽE za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 8 (osam) MJESECI

a na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenom ŽE se izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude okrivljenom ŽE se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo lišen slobode od trenutka njegova uhićenja 24. siječnja 2020. u 20,55 sati pa do puštanja na slobodu

25. siječnja 2020. u 11,25 sati.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenom ŽE se nalaže naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08), u korist Državnog proračuna RH i u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude kao i nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP/08) u visini koja će biti određena posebnim rješenjem u smislu čl. 148. st. 4. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podnijelo je 29. lipnja 2020. optužnicu pod brojem: KO-DO-771/2020 od 26. lipnja 2020. protiv okrivljenog ŽE kojom ga tereti da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. U podignutoj optužnici tužitelj je predložio izdavanje kaznenog naloga koji prijedlog je sud usvojio te je donio presudu kojom je izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem: K-163/2020 od 8. srpnja 2020., ispravljenu rješenjem ovoga suda poslovni broj: K-163/2020 od 8. rujna 2020.

3. Okrivljenik je podnio prigovor protiv navedene presude pa je spis dostavljen kaznenom optužnom vijeću koje je rješenjem ovoga suda poslovni broj: K-163/2020, Kov-183/2020 od 17. rujna 2020. u cijelosti potvrdilo predmetnu optužnicu.

4. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

5. Kako je rasprava održana kod ovoga suda 19. svibnja 2026. na temelju čl. 407. st. 3. ZKP/08 počela ispočetka jer je odgoda trajala dulje od tri mjeseca, u dokaznom postupku pročitani su zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od oštećenika ME od 24. siječnja 2020., osim u dijelu izjave podnositelja (list 3-4), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Poreč s potvrdom serijski broj: [serijski broj] od 25. siječnja 2020. te je reproducirana snimka video-nadzora obiteljske kuće na adresi [adresa] (list 17-19), pročitan je snimak zaslona poruke (list 142) i saslušan je svjedok AE (list 139-140).

5.1. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ME (list 91-92) i EE (list 92-93) sa rasprave održane kod ovoga suda 9. studenoga 2021.

5.2. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene (list 145-146) i prekršajne evidencije (list 143-144) za okrivljenika te okrivljenik nije htio iznositi svoju obranu niti odgovarati na pitanja već je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je dao kod Policijske postaje Poreč – Parenzo 25. siječnja 2020. pa je stoga reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljenika kod Policijske postaje Poreč – Parenzo 25. siječnja 2020. i pročitan je zapisnik o ispitivanju okrivljenika (list 20-27).

6. S obzirom na to da je svim provedenim dokazima u tijeku dokaznog postupka činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno za presuđenje, sud nije izvodio druge dokaze u tijeku dokaznog postupka.

7. U ovom predmetu nije sporno, jer okrivljenik ne osporava, da je 24. siječnja 2020. oko 17,22 sata u [adresa], na adresi [adresa], zvonio na vrata obiteljske kuće oštećenog ME. Da je okrivljenik predmetnoga dana bio na adresi [adresa] i zvonio na vrata obiteljske kuće oštećenog ME prikazano je i na dvjema snimkama video-nadzora obiteljske kuće na adresi [adresa], koje je oštećeni ME predao Policijskoj postaji Poreč – Parenzo (DVD sa snimkama na listu 19).

8. Međutim, sporno je je li tom prilikom okrivljenik vikao: "Vi ste mi zapalili auto, pička vam materina, sve ću vas ubiti" i time počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na štetu oštećenog ME.

9. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je saslušao oštećenog ME i svjedoke EE i AE.

10. Ispitan u svojstvu svjedoka, oštećeni ME je u svojem iskazu naveo kako je predmetnoga dana bio u svom stanu u obiteljskoj kući na adresi [adresa], gdje živi sa svojom suprugom i djetetom. Naveo je kako ima postavljene dvije kamere ispred ulaza u kuću pa može vidjeti tko dolazi. Netko mu je pozvonio na vrata, kroz špijunku nije vidio nikoga pa je pogledao na kamere, no niti tamo nije vidio nikoga. Dok je gledao na kamere opet je netko zazvonio. Kamere ne pokrivaju mjesto direktno ispred ulaznih vrata, tj. pokrivaju ali se slabije vidi. On nije odmah shvatio tko zvoni, a kako se ta osoba onuda kretala, u jednom je trenutku shvatio da je to okrivljenik. Svjedok je naveo da on nije otvarao vrata okrivljeniku. Okrivljenik je vikao da će ih svih pobiti, da su mu oni zapalili auto, da idu u pičku materinu i druge psovke, uvrede i prijetnje. Svjedok se nije sjećao detaljno što je okrivljenik još govorio, ali bilo je svega. Svjedok je naveo da je njemu žao što je okrivljeniku netko zapalio auto, poznato mu je da je taj auto zapaljen i svjedok misli da su okrivljeniku u gradu napunili glavu da je za paljenje tog auta on odgovoran. Po gradu se nije govorilo da bi svjedok zajedno s još nekim zapalio auto već navodno da je to učinio sam. Naveo je da ne zna zašto su ljudi po gradu to pričali jer on zaista nema nikakve nerazriješene odnose s okrivljenikom. Svjedok je naveo da je do predmetnog događaja bio u jako dobrim odnosima sa sinom od okrivljenika, HE, njih su dvoje generacija i družili su se. Kada je okrivljenik govorio u množini, da će ih sve pobiti, svjedok smatra da je okrivljenik mislio na cijelu njegovu obitelj. On je odmah nakon vikanja okrivljenika ispred njegove kuće pozvao policiju. Tada je kući bila samo njegova majka i to na drugoj terasi. Okrivljenika kako viče čuo je i AE koji je živio kao podstanar u kući na adresi [adresa], koja se nalazi preko puta kuće ispred koje je okrivljenik tada vikao. Svjedok je naveo kako je on vidio okrivljenika u trenutku kada mu je on upućivao prijeteće riječi, ali se ne sjeća je li ga vidio na kameri ili kroz prozor. Sjeća se da ga je vidio i čuo ga je jer je okrivljenik nastavio vikati kada se udaljavao prema svojem kombiju. Naveo je kako je zamijetio da okrivljenik uvlači ruku u svoj džep, a tek naknadno detaljnim pregledom snimki koje je kasnije predao policiji je zaključio da je okrivljenik u tom džepu imao pištolj.

11. Svjedokinja EE, majka oštećenika, je u svojem iskazu navela kako se predmetnoga dana nalazila na terasi obiteljske kuće gdje je došla zapaliti cigaretu. Terasa gleda na zapad a s bočne strane prema sjeveru začula je galamu i viku. S te strane s koje je čula viku i galamu nalazi se na donjem katu stan u kojem živi oštećenik sa svojom obitelji. Ona nije mogla vidjeti osobu koja je prišla stanu, ali je navela da se radilo o muškom glasu koji je njoj potpuno nepoznat. Čula je kako je ta osoba izgovarala različite psovke i onda je krenula optuživati njezinog sina da mu je zapalio auto, vikao je "pička vam materina, sve ću vas ubiti". Misli da je govorio ti si mi zapalio auto, u jednini. Nakon što je sve to čula, ušla je u kuću i imala je namjeru izaći u dvorište da vidi što se događa ali tada je u njezin stan došao oštećenik koji joj je rekao da ispred njegovih ulaznih vrata stoji jedan muškarac i da mu prijeti. Najprije nije znao što da napravi a potom je odlučio pozvati policiju. Dok su čekali policiju taj je muškarac već bio otišao. Oštećenik joj je ispričao da taj muškarac misli da mu je on zapalio vozilo pa da zbog toga viče i galami. Navela je kako je tada bilo zimsko doba i već je bio mrak te inače u to vrijeme ne bude kraj njihove kuće nekog velikog prometa niti ljudi koji onuda prolaze.

12. Svjedok AE je naveo kako se predmetni događaj dogodio krajem svibnja 2020., bilo je pred mrak i on je tada izašao iz bolnice jer je imao operaciju srca. On je tada živio kao podstanar kod oštećenika na adresi [adresa] u [adresa]. Kuća u kojoj je tada živio je bila odmah preko puta od kuće u kojoj je živio oštećenik i njegova terasa je gledala na ulaz u kuću od oštećenika. Naveo je da je on toga dana spavao i mama ga je probudila i rekla mu da izađe, da netko zove ME i da galami. On je tada izašao na svoju terasu i vidio je okrivljenika kako hoda ispred vrata gore-dolje i da galami. Njemu se činilo da je nešto ozbiljno. Naveo je da je bio na terasi i da je tamo stajao par minuta te je ušao natrag u kuću. Čuo je psovke, čuo je da okrivljenik zove ME i govori da izađe van. Okrivljenik je bio jako ozbiljan. Svjedok je naveo da ne zna detalje i nije htio reći nešto a da to ne bude točno. On je nakon toga zvao ME i rekao mu da mu je neki gospodin ispred vrata, da hoda i da ga zove. ME nije izlazio iz svoje kuće. Svjedok je naveo da su samo on i njegova majka A bili na terasi. Nisu vidjeli nikoga drugoga da izlazi iz kuće od ME.

13. S druge strane, okrivljenik je u svojoj obrani osporio da bi predmetnoga dana prijetio oštećeniku. Naveo je da cijeli grad [adresa] priča da mu je ME zapalio auto. Povod tome da on toga dana dođe ispred kuće od oštećenika je bio taj što je oštećenik ranije toga istoga dana došao u dva navrata sa svojim BMW-om 3, srebrne boje, i zadržao se ispred zgrade, tik do vozila okrivljenika, te ih je promatrao. Tamo je bio parkiran njegov kombi, njemačkih tablica, vozilo od njegove supruge i vozilo od njegovog sina HE. Takvo ponašanje oštećenika ga je izrevoltiralo i zato je došao ispred kuće od oštećenika. Okrivljenik je naveo da se ispred kuće od oštećenika zadržao 10 do 15 sekundi, nitko mu nije otvarao vrata i ni sa kim nije imao kontakt. Naveo je da je psovao, ali da nije prijetio i da nije došao s namjerom da prijeti.

14. Slijedom ovako izloženih dokaza provedenih u tijeku dokaznog postupka, te njihovom ocjenom i analizom, sud je došao do zaključka da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na štetu oštećenog ME i to iz razloga kako slijedi.

15. Da je predmetne večeri okrivljenik prijetio oštećenom ME proizlazi ne samo iz iskaza oštećenika već i iz iskaza svjedokinje EE.

16. Oštećenik je naveo da je okrivljenik vikao da će ih svih pobiti, da su mu oni zapalili auto, da idu u pičku materinu i druge psovke, uvrede i prijetnje. Svjedok se nije sjećao detaljno što je okrivljenik još govorio, ali je naveo da je bilo svega. Navedeno je potvrdila i svjedokinja EE koja je navela kako je predmetne večeri čula njoj nepoznati muški glas kako viče da mu je oštećenik zapalio auto te da je ta osoba izgovarala različite psovke te da je ta osoba vikala "pička vam materina, sve ću vas ubiti".

17. Sud ne nalazi razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza oštećenika i svjedokinje EE te ih prihvaća kao uvjerljive i životne. Svjedokinja EE se u predmetno vrijeme nalazila na terasi obiteljske kuće gdje je došla zapaliti cigaretu te je začula galamu i viku pa je stoga iskazivala upravo o onome što je osobno čula. I oštećeni ME se u predmetno vrijeme nalazio u kući te je čuo ono što je oštećenik govorio.

18. I svjedok AE je u svojem iskazu naveo kako ga je probudila njegova majka i rekla mu da netko zove ME i da galami. On je tada izašao na svoju terasu, koja se nalazila preko puta kuće od oštećenika, i vidio je okrivljenika kako hoda ispred vrata gore-dolje i da galami. Njemu se činilo da je nešto ozbiljno. Naveo je da je bio na terasi i da je tamo stajao par minuta te je ušao natrag u kuću. Čuo je psovke, čuo je da okrivljenik zove ME i govori da izađe van te da je okrivljenik bio jako ozbiljan.

19. Iako svjedok AE nije htio iskazivati o riječima prijetnje koje je te večeri čuo da ih je okrivljenik izgovorio, on je potvrdio da je njemu HE, sin od okrivljenika, rekao da na sudu ne govori ništa te je potvrdio da je par dana prije rasprave koja se kod ovoga suda održala 19. svibnja 2026. i na koju je pristupio u svojstvu svjedoka, napisao oštećeniku poruku (snimak zaslona poruke na listu 142) iz koje proizlazi da ga je E više puta napadao da mora imati amneziju na sudu te da ga je prije par mjeseci udario. Iz navedene poruke je vidljivo kako se svjedok ispričava oštećeniku te mu je napisao kako on ne bi svjedočio protiv okrivljenika. Dakle, svjedok očito pod pritiskom HE, sina okrivljenika, nije htio iskazivati o riječima prijetnje za koje je drugim provedenim dokazima u tijeku postupka utvrđeno da je okrivljenik nesporno izgovarao oštećeniku.

20. Osim toga, iako svjedok AE ustraje u tome da se predmetni događaj dogodio krajem svibnja 2020., valja navesti kako iz svih materijalnih dokaza u spisu (zapisnik o zaprimanju kaznene prijave i DVD snimke nadzorne kamere), iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika nesporno proizlazi da se predmetni događaj dogodio 24. siječnja 2020.

21. Dakle, a kako je sud kao istinite prihvatio iskaze oštećenika i svjedokinje EE, to sud nije kao istinitu prihvatio obranu okrivljenika u kojoj on osporava da bi oštećeniku prijetio, već takvu njegovu obranu smatra isključivo usmjerenom ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti u ovom postupku.

22. Kraj takvog stanja stvari sud smatra dokazanim da je predmetne večeri okrivljenik prijetio riječima: "Vi ste mi zapalili auto, pička vam materina, sve ću vas ubiti". Sud smatra da je prijetnja "sve ću vas ubiti" odrediva u odnosu na identitet osobe na koju se prijetnja odnosi i to na oštećenog ME budući da je okrivljenik zvonio upravo na vrata obiteljske kuće ME, budući da iz obrane okrivljenika jasno proizlazi kako su odnosi između njega i oštećenika teško i trajno narušeni budući da okrivljenik drži odgovornim upravo oštećenog ME da mu je on zapalio auto kao i činjenice da je okrivljenik bio izrevoliran jer je ranije toga dana oštećeni ME u dva navrata prošao ispred zgrade u kojoj živi njegova supruga te se zadržao ispred njegovih vozila kao i činjenice da su svjedoci EE i AE iskazivali kako su predmetne večeri čuli da okrivljenik zove ME da izađe van i da ga optužuje da mu je on zapalio auto.

23. Slijedom svega navedenog, dokazano je da je okrivljenik dana 24. siječnja 2020., oko 17,22 sati, u [adresa], ispred obiteljske kuće na adresi [adresa], pozvonio na ulazna vrata stana u prizemlju kuće, a nakon što mu oštetećenik nije otvarao, vikao: "Vi ste mi zapalili auto, pička vam materina, sve ću vas ubiti", a što je kod oštećenog ME izazvalo bojazan za vlastiti život, čime je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

24. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga (između ostalog) usmrtiti.

25. Citirane riječi okrivljenika jesu objektivno podobne da ustraše i uznemire osobu kojoj su upućene, a kad se uzmu u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja – teško i trajno narušeni odnosi između okrivljenika i oštećenika zbog događaja u kojem je zapaljen auto okrivljenika i za koji događaj okrivljenik drži da je odgovoran upravo oštećenik – ocjena je suda da je okrivljenik riječi iz optužnog akta rekao oštećeniku upravo s ciljem da ga ustraši i uznemiri. Da je oštećenik zaista i bio ustrašen i uznemiren potvrđuje i činjenica da je oštećenik pozvao policiju i podnio kaznenu prijavu kao i činjenica da je svjedokinja EE u svojem iskazu navela da je oštećenik došao u njezin stan te da najprije nije znao što da napravi a potom je odlučio pozvati policiju. Time su u ponašanju okrivljenika ispunjena sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

26. Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

27. Kako u tijeku postupka nije bila dovedena u sumnju ubrojivost okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv i da je djelo počinio sa izravnom namjerom jer je bio svjestan svojeg djela i htio je njegovo počinjenje jer je zaključak suda da je predmetne prijeteće riječi izrekao upravo s namjerom da zastraši i uznemiri oštećenika. Treba istaknuti da se kod kaznenog djela prijetnje ne radi o tome da je počinitelj doista i mislio učiniti kakvo zlo (kojim je prijetio) već je značajan upravo taj psihološki učinak na drugu osobu u smislu nagovještavanja zla. Budući da je oštećenik naveo kako je odmah nakon što je okrivljenik vikao ispred njegove kuće pozvao policiju, navedeno ukazuje na to da su ga riječi okrivljenika očigledno uznemirile i zastrašile, a što je sa životnog aspekta logično i razumljivo.

28. Nadalje, okrivljeniku kao odraslom muškarcu u dobi od (tada) navršenih 61 godina života (rođen je **.**.1959.), pismenom, sa završenom srednjom školom, dakle, kao osobi koja s obzirom na svoje godine života ima određeno životno iskustvo, te kao državljaninu Republike Hrvatske (što je sve utvrđeno iz podataka koje je okrivljenik dao sudu) koji u RH i živi, zasigurno nije moglo biti nepoznato da prijetnje kakvim zlom drugoj osobi predstavljaju ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

29. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

30. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je okrivljeniku olakotnim cijenio njegovu raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost (list 143-146) što upućuje na zaključak da je njegovo ponašanje uredno i u skladu sa zakonima i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja, te da je ovaj događaj od 24. siječnja 2020. očito bio izolirani incident u inače urednom životu optuženika. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.

31. Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je okrivljenog ŽE za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a potom mu je sud izrekao uvjetnu osudu i rok kušnje u trajanju od dvije godine. To znači da se zatvorska kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti ove presude ne ponovi kazneno djelo, sve to uz prethodno stavljanje kaznenog naloga izvan snage, a u skladu s čl. 544. st. 1. ZKP/08.

32. Na temelju čl. 54. KZ/11 određeno je da će se u slučaju opoziva uvjetne osude okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme koje je proveo lišen slobode od trenutka njegova uhićenja 24. siječnja 2020. u 20,55 sati pa do puštanja na slobodu 25. siječnja 2020. u 11,25 sati.

33. Sud smatra da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

34. S obzirom na to da oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev, to sud o istome nije odlučivao.

35. Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na okrivljenika temelji se na odredbi iz čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom da je sud istog proglasio krivim. Okrivljenik je tako obvezan naknaditi trošak paušala u iznosu od 200,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08) u korist Državnog proračuna RH i to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude kao i nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP/08) u visini koja će biti određena posebnim rješenjem u smislu čl. 148. st. 4. ZKP/08.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu 21. srpnja 2026.

Sudac

Nina Išić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: KO-DO-771/2020

2. Okrivljeni ŽE

3. Branitelj okrivljenika ĆE, odvjetnik u [adresa]

4. Oštećeni ME

5. Opunomoćenica oštećenika Marija Budimir, odvjetnica u Puli