REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-3344/2020-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. i punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 48, protiv tuženika FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu, Obrov 8, radi utvrđenja prava vlasništva, predaje u posjed, uknjižbe i poništenja ugovora, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10.lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Jelene Mandarić, odvjetnice u Splitu, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Denisa Kulušića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 21.srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine označene kao suvlasnički dio čestica zgr. [katastarska čestica] opisane kao zgrada, kuća, dvor, ukupne površine 94m2, upisane u ZU 10687 k. o. [katastarska općina] i to za 10/72, što u naravi predstavlja stambeni prostor u prizemlju na sjeverozapadnom dijelu sa zasebnim ulazom, pa se isti ovlašćuje da na temelju ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje suvlasničkoga dijela sa imena SM, odnosno tuženika, pa je tuženik FM iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan tužitelju predati posjed te nekretnine.

II. Utvrđuje se ništavim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između sada pokojnoga SM OIB: [osobni identifikacijski broj] i FM iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopljen dana 09.09. 2020.godine u Splitu, ovjeren po javnom bilježniku ĐM iz [adresa] dana 10.09.2020.g. pod poslovnim brojem OV 2649/2020.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 10.087,50 EUR (slovima: deset tisuća osamdeset sedam eura pedeset centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21.srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda zaprimljena je 30.rujna 2020. tužba u kojoj se navodi da je na nekretnini označenoj kao suvlasnički dio čest. zgr. [katastarska čestica], opisane kao zgrada, kuća, dvor, ukupne površine 94m2, upisane u ZU 10687 k. o. [katastarska općina] i to za 10/72 dijela, što u naravi predstavlja stambeni prostor u prizemlju na sjeverozapadnom dijelu sa zasebnim ulazom, kao vlasnik upisan sada pokojni SM, iako je stvarni vlasnik opisane nekretnine tužitelj. Naime, majka tužitelja pok. BM prethodno je bila vlasnica stana na adresi [adresa], koji je posredstvom agencije za promet nekretnina i to agenta za nekretnine JM prodala i posredstvom istoga agenta kupila stan u prizemlju na adresi [adresa] od IM, koji stan je predmet ovoga spora. Međutim, prilikom kupnje spornoga stana HM i prodavatelj stana IM nisu sklopili ugovor o kupoprodaji, već je prilikom predaje novca za stan prodavatelj izdao kupcu HM potvrdu da je primio novac za stan. HM bila je teško pokretna, pa je iz toga razloga kupila stan u prizemlju. Trenutkom smrti majke tužitelj je po samom zakonu postao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, za cijelo. Kako je majka tužitelja bila teško pokretna, a tužitelj je pomorac i često odsutan, dogovor je bio da sa majkom skupa živi i KM. Budući je HM bila teško pokretna trebao joj je netko tko bi mogao otići po namirnice, lijekove i slično, a zauzvrat je KM dobio pravo stanovanja. No, kako HM umire u vrijeme kad je njen sin ZM (tužitelj) na brodu, SM zlorabi njihovo povjerenje, te sina uopće ne obavještava o smrti majke, ne navodi ga čak ni u osmrtnici, a sebe lažno prikazuje kao njenoga supruga. Da je KM postupao u zloj namjeri, govori i činjenica da je samo mjesec dana nakon smrti HM sklopio fiktivni ugovor o kupoprodaji nekretnine sa IM, te se odmah nakon toga i uknjižio u zemljišnoj knjizi. IM je pristao na sklapanje fiktivnoga ugovora jer ga je SM molio, navodeći da se će ga tužitelj izbaciti iz stana. Zbog činjenice da SM nije obavijestio tužitelja o smrti majke, njihovi odnosi se narušavaju, ali mu tužitelj dopušta da i dalje živi u predmetnome stanu, ne znajući za fiktivni ugovor o kupoprodaji i uknjižbu. Međutim, SM samo sedam dana prije smrti (umire 16.rujna 2020.) sklapa ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa tuženikom i to 09.rujna 2020. No, potpisi SM na ugovoru o kupoprodaji od 20. svibnja 2016. i na Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 09.rujna 2020. značajno se razlikuju. Prema tužiteljevim saznanjima tuženik nije nikad davao uzdržavanje na koje se obvezao ugovorom, niti je bio bliski prijatelj sa SM. Djelatnici Staračkog doma „Lovret“ skrbili su se o SM, koji su dolazili u predmetni stan, te istom mijenjali pelene, hranili ga, itd., o čemu postoji dokumentacija. Bez obzira na to što se ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju ne može oduzeti element aleatornosti, sama činjenica da je primatelj uzdržavanja umro sedmi dan nakon zaključenja ugovora, nije sama po sebi razlog ništavosti. No, s druge strane ako je bilo izvjesno da predstoji smrt primaoca uzdržavanja, a što je bilo izvjesno, isti je bio teško bolestan, teško pokretan, pa je ugovor zaključen radi postizanja nedopuštenog cilja, onda se takav ugovor smatra nemoralnim i protivnom dobrim običajima, dakle ništavim. U konkretnom slučaju, kod sklapanja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju radi se o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne strane i zbog čega je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tuženika i pok. VM ništav. Osnovna pobuda za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila davanje uzdržavanje, već stjecanje nepripadajuće imovinske koristi i oštećenje tužitelja. Da tuženik nije izvršavao preuzete obveze, govori i činjenica zaostataka neplaćene struje, koju je platio upravo tužitelj, ne znajući za sve promjene na predmetnoj nekretnini.

1.1. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenoga dokaznoga postupka donese presudu kojom će pod točkom I. utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za 10/72 dijela, što u naravi predstavlja stambeni prostor u prizemlju na sjeverozapadnom dijelu sa zasebnim ulazom, ovlastiti tužitelja da na temelju ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje suvlasničkoga dijela sa imena SM, odnosno tuženika, uz obvezu tuženika da tužitelju preda u posjed predmetnu nekretninu. Pod točkom II. tužitelj traži da se utvrdi ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 9.rujna 2020. u Splitu, između sada pok. SM i tuženika, ovjerenog po javnom bilježniku ĐM iz [adresa] **.**.2020., pod poslovnim brojem OV- 2649/2020.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao netočnim, neosnovanim i paušalnim, te je predložio isti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik navodi da je predmetni suvlasnički dio opisane nekretnine stekao na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10.rujna 2020. od prijašnjeg vlasnika SM, te osporava navode tužitelja o onome što je prethodilo zaključenju tog ugovora, to nije poznato tuženiku, niti ima ikakve veze sa tuženikom i njegovim stjecanjem prava vlasništva. Sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, tuženika se kao stjecatelja nekretnine predmetnim ugovorom, ne tiče bilo što drugo, osim onoga što je u tom trenutku bilo upisano u zemljišnoj knjizi, niti tuženik ima bilo kakvih saznanja u vezi toga. U odnosu na navode tužitelja da bi navodno njegova majka stekla „predmetni stan“ od IM, i da mu je platila novac za stan, tuženik iste smatra neistinitim, paušalnim i ničim potkrijepljenim. Nemoguće je, neživotno i nelogično, da netko kao kupac isplati nekome kao prodavatelju čitavi ukupan kupoprodajni iznos za sta, a da o tome nikada ne sastavi apsolutno nikakav ugovor. Tužitelj navodi da je navodno IM izdao HM nekakvu „potvrdu da je primio novac za stan“, no takva navodna isprava nije priložena uz tužbu. Prema tome, tuženik u cijelosti osporava i navode tužitelja da je navodno njegova majka ikada uopće stekla predmetnu nekretninu, pa da je i tužitelj istu stekao „trenutkom smrti majke po samom zakonu“ odnosno postao „izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, za cijelo“. Tuženik osporava sve navode tužitelja da bi navodno SM sklopio s IM „fiktivan ugovor“ i da se temeljem takvog „fiktivnog ugovora“ uknjižio u zemljišnoj knjizi, jer tuženik o tome nema nikakvih saznanja. SM uredno je stekao pravo vlasništva nekretnine od IM, i SM je to tako prikazao tuženiku i osobno kazao. Osnovna pobuda primatelja uzdržavanja za zaključenje predmetnog ugovora bila je da ga davatelj uzdržavanja i uzdržava, a što je on zaista i činio. Uostalom, tužitelj nije niti aktivno legitimiran zahtijevati utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, jer nije nasljednik primatelja uzdržavanja SM, pa zbog toga nema ni pravni interes za podnošenje ove tužbe. Tuženik osporava navode tužitelja da osnovna pobuda za zaključenje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije bila davanje uzdržavanja već stjecanje nepripadajuće imovinske koristi i oštećenje tužitelja, jer je upitno zašto bi primatelj uzdržavanja SM imao bilo kakvu pobudu da predmetnim ugovorom ošteti tužitelja, s kojim nije imao nikakve veze. SM je samo htio da se zadnje dane njegova života netko brine o njemu i uzdržava ga, i upravo je to osnovna i jedina njegova pobuda za zaključenje ovog ugovora, da se tuženik o njemu brine i uzdržava ga. I to u trenucima starosti i bolesti, te nepostojanja bilo kakve rodbine koja bi skrbila o njemu i uzdržavala ga. Utoliko je sasvim razvidno i da predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije ništetan, i da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, pa je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 29. rujna 2020., Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između HM i CM od 26. studenog 2013., Tabularne izjave HM od 28. siječnja 2014. ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj iz Splita pod brojem Ov-1126/2014 dana 29. siječnja 2014., Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 20. svibnja 2016. između IM i SM, ovjerenog u potpisima od strane javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita pod brojem Ov-2351/2016 dana 20. svibnja 2016., osmrtnice za HM objavljene u dnevnom listu Slobodna Dalmacija, preslike Pomorske knjižice broj [broj pomorske knjižice] izdane 23. travnja 2010., Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 9. rujna 2020. između SM i FM, koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika ĐM iz [adresa] pod brojem Ov- 2649/2020 dana 10. rujna 2020., preslika potvrda o uplati računa za struju tvrtki HEP d.d. (list 25 spisa), Izjave IM, ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca iz Splita pod brojem Ov-5306/2020 dana 17. studenog 2020., dopisa Doma za starije i nemoćne osobe "Lovret" Split zaprimljenog 22. ožujka 2022., i preslike kartona osobne iskaznice za SM od 4. rujna 2020., uvidom u predmete ovog suda poslovni broj Z-12867/2016 i Z-28440/2020, grafološkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" zaprimljenim 11. ožujka 2025., medicinskim vještačenjem po sudskoj vještakinji dr. Sanji Batini, spec. psihijatrije, i usmenom dopunom tog nalaza i mišljenja, saslušanjem svjedoka ĐM, ĆM, JM, IM, LM, PM, TM i MM, te saslušanjem tužitelja i tuženika.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik za cijelo stana u prizemlju nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], što predstavlja 10/72 dijela cijele nekretnine, ovlaštenje na uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi i predaja u posjed spornog stana, koji je stekao nasljeđivanjem iza smrti majke HM, kao i utvrđenje ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 9.rujna 2020. između sada pok. SM i tuženika, ovjerenog po javnom bilježniku ĐM iz [adresa] **.**.2020., pod poslovnim brojem OV- 2649/2020.

6. Između parničnih stranaka sporno je:

-da li je sporni stan kupila tužiteljeva majka HM ili SM, pa je samim time sporno tko je bio stvarni vlasnik stana,

-da li je ugovor o kupoprodaji spornog stana sklopljen 20.svibnja 2016. između IM kao prodavatelja i SM kao kupca fiktivan,

-da li je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 9.rujna 2020. između sada pok. SM i tuženika potpisan od strane SM,

-da li je SM bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,

-da li je tuženik ispunjavao obvezu uzdržavanja SM preuzetu ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju,

-da li je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen zbog nedopuštene pobude obaju ugovornih strana, i samim time protivan moralu,

-da li je uslijed naprijed navedenih razloga sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan.

7. Prvi dio tužbenog zahtjeva odnosi se na stjecanje prava vlasništva nekretnine nasljeđivanjem, koje je propisano odredbom čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,125/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV).

8. Odredbom čl.128. ZV-a propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno (st.1.), te je nasljednik ovlašten ishoditi upis svog prava vlasništva nekretnine u zemljišnu knjigu (st.2.).

9. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., nadalje ZN), propisano je da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku u njezine smrti, a prema čl. 5. st. 1. ZN-a onaj tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni slijednik, te ostaviteljevom smrću sva njegova imovina prelazi na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo.

10. Odredbom čl. 129. ZN-a propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.

11. Odredbom čl. 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividni ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali kao prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (stavak 2.), te se prividnost ugovora ne može isticati prema savjesnoj trećoj osobi (stavak 3.).

12. Odredbom čl. 273. st. 1. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja, da sklopi ugovor, iako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

13. Drugi dio tužbenog zahtjev odnosi se na utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji je normiran odredbama čl. 586-589. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26, nadalje: ZOO) . Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čl.586.ZOO-a definira kao ugovor kojim se obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana obvezuje se da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine.

14. Radi se o strogo formalnom ugovoru, čiji je oblik propisan čl.580. u svezi čl. 589. ZOO-a, na način da ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku, te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

15. Odredbe ZOO-a kojima je uređen institut ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne sadrži odredbe o ništetnosti tog ugovora, već se primjenjuju opća pravila o ništetnosti ugovora. Tako članak 322. st. 1. ZOO-a propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Prema odredbi čl. 327. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

17. Odredbom čl. 276. st. 1. ZOO-a propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje tog ugovora.

18. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, izveden je dokaz pregledom dokumentacije u spisu, saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka, te medicinskim vještačenjem.

19. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi da je njegova majka HM poznavala majku sada pok. SM, koji je bio beskućnik, te ga je tužiteljeva majka prijavila da stanuje u njenom stanu kako bi se mogao zaposliti kao zaštitar, čemu se tužitelj protivio. Tužitelj je uredno dolazio kod majke, imao je ključeve stana, s tim da je kao pomorac dio godine bio odsutan. Jednom prilikom se vratio s broda, te ga je sutradan u prolazu zaustavila poznanica i izjavila mu sućut zbog smrti majke, o čemu tužitelj nije ništa znao, a koju činjenicu su mu potvrditi u tvrtki Lovrinac. Uvidom u osmrtnicu tužitelj je utvrdio da se SM predstavio kao suprug tužiteljeve majke, da tužitelj kao njen sin nije bio naveden, a zatajio ga je i prilikom prijave smrti za ostavinski postupak. Nakon toga, tužitelj je otišao do spornog stana, ali je brava već bila promijenjena. Pok. HM preminula je negdje u travnju 2016. te je nakon toga više puta išao do spornog stana, ali mu nitko nije otvorio, tako da od 2016. pa sve do njegove smrti nikada nije vidio SM. Netko mu je jednom prilikom rekao da se neka "lešina" uselila u stan njegove majke, misleći pri tom na tuženika, dok SM nikada nije zatekao u majčinom stanu, upravo zato što je znao da se tužitelj protivi tome da on tamo stanuje. Njegova majka HM prodala je stan u [adresa], te kupila ovaj sporni stan u prizemlju, kako se ne bi morala penjati na kat i koristiti stepenicama, s tim da je pri prodaji starog stana i kupnje novog stana posredovala agencija za nekretnine čiji se vlasnik preziva JM. Tužitelj osporava da bi SM bio izvanbračni suprug njegove majke jer je osoba suprotne spolne orijentacije, uzimao joj je novac bez pitanja i znanja, koji joj je upravo tužitelj ostavljao da ima za svoje potrebe, a ista je bila pokretna do svoje smrti, osim što se služila jednom štakom. IM poznaje još od 70. -ih, poznanici su, te ga je isti nazvao i obavijestio da nakon majčine smrti nitko ne plaća režije za sporni stan, uz napomenu da su računi glasili na ime IM. Sve režije na kraju je platio tužitelj, o čemu posjeduje dokaz. Tuženika ne poznaje, ali su mu poznanici rekli da je počeo dolaziti u stan njegove majke, dok je bio živ SM. Nakon smrti SM, tužitelj je došao na vrata stanuje u kojem stanuje tuženik, te mu je on tom prilikom predao sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Prijavu promjene brave na vratima spornog stana prijavio je policiji, ali od njih nije dobio nikakve povratne informacije, dok nasilno nije mogao ući u majčin stan, jer bi na taj način bilo ugroženo njegovo zaposlenje, budući da kao pomorac mora priložiti uvjerenje o nekažnjavanju.

20. Tuženik u svom iskazu u bitnom navodi da tužitelja nije poznavao do smrti SM, kada je isti došao na vrata tuženikova stana pitati ključeve stana u kojem je živio SM. Tuženik mu je rekao da mu ne može predati ključeve stana i tom prilikom mu je predao presliku ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, na što mu je tužitelj prijetio, o čemu je tuženik podnio prijavu policiji. Tuženik je poznavao majku tužitelja HM, bili su susjedi, poznavali su se iz viđenja, stali bi i porazgovarali, dok je SM poznavao cijeli život, bio je partner pok. Mare Mamić 20 godina, skupa su živjeli još u stanu u [adresa], a kasnije su preselili u ovaj sporni stan, koji je prije pripadao IM. SM radio je kao čuvar u Splitskoj banci, bio je zaposlenik Gradske sigurnosti od 1998. do mirovine. Kada su se doselili u [adresa], SM je već bio u mirovini koja je iznosila negdje oko 185,81 EUR/1.400,00 kn, te tuženiku nije poznata kupoprodajna cijena spornog stana niti mu je poznato od kud novac SM kojim je kupio sporni stan. Nakon smrti HM, SM živio je povučeno, javljao bi mu se u prolazu, a nekih 8-9 mjeseci prije njegove smrti, pitao je tuženika može li ga tu i tamo pogledati. Tako da je slijedeći mjesec dana odlazio tri do četiri puta dnevno kod SM, ali mu se stanje u jednom trenutku pogoršao, po istoga je došla hitna pomoć i odvela ga u bolnicu, iz koje je izašao nakon četiri dana. Tada je tuženik saznao iz dokumentacije da SM ima oko 6 tumora na različitim dijelovima tijela (stomaku, vratu, plućima i dr.). Kako je rekao da mu je u bolnici ukraden novčanik i mobitel, tuženik je angažirao policijsku službenicu da dođe u stan radi izrade nove osobne iskaznice, trošak čije izrade je podmirio tuženik, budući da mu je osobna iskaznica bila potrebna radi ostvarivanja prava na socijalnu pomoć. Po sjećanju tuženika, sve to bilo je negdje u siječnju 2020. Nakon toga, SM je uglavnom ležao, malo bi se podigao, angažirana je patronažna služba, jedna gospođa je dolazila ujutro i još jednom kasnije, te donosila obrok SM koji je slabo jeo. Patronažna sestra imala je ključeve od stana, ujutro bi mu dala lijekove, a tuženik bi mu lijekove dao popodne. Patronažna sestra obavljala je osobnu higijenu SM i donosila pelene, dok je tuženik u stanu stavljao na pranje njegovu robu i posteljinu, te bi nekad pobrisao pod. Nakon toga stanje SM se do ljeta 2020. pogoršavalo, isti je tražio da ga tuženik smjesti u dom, što isti nije mogao jer bi uz malu mirovinu SM tuženik morao izvršiti doplatu do iznosa od 4.500,00 kn – 5.000,00 kn (sada 597,25 EUR-663,61 EUR), što tuženik financijski nije mogao i to mu je rekao. Ipak, nazvao je u svibnju ili lipnju dom koji mu je preporučen u Zadvarju, uplatio je iznos od 597,25 EUR/4.500,00 kn svog novca iz kojeg doma su ga nazvali u rujnu 2020. navodeći da se oslobodilo mjesto i da dovedu SM. Tog dana kad je došao u dom preminuo je negdje oko 6 sati popodne. Upravo je SM inicirao sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tražeći da ga tuženik stavi u dom, dok će mu ovaj ostaviti zauzvrat stan, jer nema nikoga. Nakon toga je tuženik otišao do javnog bilježnika ĐM, koji je došao u stan po prethodnom dogovoru i tom prilikom je došlo do sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Javni bilježnik je razgovarao s SM, pitao ga je i raspitivao tko mu je tuženik i sve ostalo, te je bio u cijelosti svjestan. SM je živio u neurednom stanu, ležao je na jednom ležaju, kuhinja je bila takva kakva jest, te to nije bilo toliko prljavo, već više neodržavano, budući da je godinama živio sam. Tuženik navodi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sastavljen nekih mjesec i pol- tri mjeseca prije smrti SM. Navodi da je SM u glavi bio puno psihički zdraviji nego je to odavao njegov fizički izgled, jer je bio iscrpljen bolešću i usporen. Sahranu SM je organizirao i platio tuženik, s tim da se tužitelj nudio da plati pogreb, a sam SM pokopan je u grobnicu HM.

21. Svjedok ĐM, javni bilježnik koji je ovjerio sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u svom iskazu navodi da je na zahtjev odvjetnika Kulušića izašao na vanjsko uredovanje na lice mjesta jer se radilo o starijoj osobi koja je bila nepokretna. Toj osobi je pročitao sporni ugovor, istu je ispitao i utvrdio da po propisima odgovara javno-bilježničkim ispravama, istu je pročitao i protumačio prisutnim strankama SM i tuženiku, koji je bio u pratnji odvjetnika Kulušića. Prostor gdje je obavio ovjeru ugovora nalazi se u [adresa]., sjeća se da je bila kuhinja i jedna soba, a SM zatekao je na trosjedu pri zdravoj pameti, rečenice su mu bile suvisle, iako je fizički izgledao slabo, te na desnoj strani vrata kod SM svjedok nije uočio da postoji limfni čvor veličine naranče. SM tom je prilikom izjavio svjedoku da nema nasljednika, da se tuženik o njemu brine, te da nema primjedbi na tuženikovo ponašanje prema njemu.

22. Svjedok ĆM u svom iskazu navodi da je prijatelj s tuženikom, koji mu je pričao da je imao susjeda SM, za kojeg se brinuo neka 3-4 mjeseca, na način da mu je nosio dnevne obroke, higijenske potrepštine, pelene i sl., te da su u rujnu službeno sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojem se tuženik obvezao brinuti o SM. Nekoliko dana nakon sklapanja tog ugovora, SM je preminuo, svjedok istoga nije nikada vidio, dok mu okolnosti stjecanja vlasništva spornog stana u [adresa] nisu poznate. Posebno upitan izjavljuje da je jedna gospođa iz nekog centra koju je angažirao tuženik postavljala SM pelene i brinula o osobnoj higijeni.

23. Svjedok JM u svom iskazu navodi da je vlasnik agencije za prodaju nekretnina u Splitu, da je bio agent u posredovanju i kupnji stana u [adresa] u [adresa], između sada pok. HM kao kupca i IM kao prodavatelja, s tim da su se isti poznavali od prije. Prethodno je HM prodala stan u [adresa] u [adresa], kojom prilikom je posredovala njegova agencija. Svjedok je bio prisutan kada su HM i IM sklopili kupoprodajni ugovor negdje 2014., a poznato mu je i da su HM i SM živjeli zajedno, najprije u [adresa], a kasnije u [adresa]. Budući da je u centru grada imao mali bife, HM i SM često su bili njegovi gosti, nisu bili u braku, te ne zna ništa o ugovorima koji su njih dvoje sklapali. Poznato mu je da je nakon smrti HM, u stanu u [adresa] nastavio živjeti VM, koji je radio kao zaštitar u tvrtki gdje je bila zaposlena i supruga svjedoka.

24. Svjedok IM u svom iskazu navodi da je poznavao majku tužitelja HM kao i samog tužitelja, te da je upravo pok. UM prodao 2014. svoj prizemni stan u [adresa] na adresi [adresa], o čemu su sklopili kupoprodajni ugovor, ali mu nije poznato da li se pok. UM uknjižila kao vlasnica. Ista je preminula 2-3 godine nakon što je kupila ovaj stan, u kojem je nastavio živjeti SM, za kojeg misli da je bio životni partner HM, iako nisu bili u braku. Nakon par godina, preminuo je i SM, te je svjedok čuo priče da je stan prepisao na tuženika. Nekih mjesec ili dva dana nakon smrti HM, SM zamolio je svjedoka da sklope nekakav ugovor iz straha da ga tužitelj ne bi izbacio iz tog stana. Pok. HM kupila je stan od svjedoka za cijenu od 50.000,00 EUR koje je u cijelosti isplatila, dok svjedok nije dobio nikakav novac prilikom sklapanja naprijed spomenutog ugovora s EM. Pok. HM imala je zdravstvenih problema, loše je hodala i to uz pomoć štaka. Vezano za vodomjere, dogovor je bio da će pok. HM i SM plaćati 70% računa, a svjedok 30%, što je funkcioniralo, ali danas tuženik ne plaća niti vodu niti struju niti komunalije. SM vidio je onog dana kad su ga odveli u dom za samce, koji je bio u dobrom zdravstvenom stanju do neka 3-4 mjeseca prije smrti. Oko 2 mjeseca prije smrti i to u kolovozu 2020. SM bio je u lošem zdravstvenom stanju, nije prepoznao svjedoka, pa je svjedok obavijestio policiju i dr. Z kako bi mu se pronašao adekvatan smještaj i skrb u ustanovi.

25. Svjedokinja LM, supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da joj je poznato da bi majka tužitelja prodala stan u [adresa] te kupila sporni stan u [adresa] od IM. Razlog prodaje prethodnog stana i kupnje ovog spornog stana bilo je zdravstveno stanje pok. HM, odnosno ista se nije mogla penjati stepenicama, pa je kupila stan u [adresa] koji se nalazi u prizemlju. U to vrijeme svjedokinja je bila lošeg zdravstvenog stanja, pa se slabo viđala s pok. HM, čule su se telefonskim putem, te svjedokinja nikada nije bila u spornom stanu u [adresa] niti je HM ikada spominjala SM prilikom razgovora. Tužitelj je istoga opisivao kao beskućnika, alkoholičara, neradnika, kockara i osobe suprotne seksualne orijentacije koju je HM primila u stan iz samilosti. SM nije tužitelju javio za smrt majke HM, te je izbjegavao sresti tužitelja kada ga je ovaj isti tražio. Isto tako, SM je prijavio činjenicu smrti pok. HM, s tim da nije prijavio da ista ima sina i da ima imovinu. Tužitelj je IM platio dug za struju koji je ostao za stan u [adresa], a samog tuženika je odveo do mjesta gdje je trebao biti pokopan SM. Tužitelj je bio u normalnim odnosima s majkom HM, istu je uzdržavao, a svjedokinja je zvala socijalnu službu koji su joj rekli da vode brigu i za SM, iz čega proizlazi da tuženik istog nije uzdržavao.

26. Svjedokinja PM u svom iskazu navodi da tužitelja, njegovu suprugu i pok. HM poznaje dugi niz godina, dok tuženika ne poznaje. Nakon razvoda od supruga, ostala je u kontaktu s pok. majkom tužitelja, često bi se viđale, popile kavu i popričale. U tim prilikama HM pričala je o svom zdravstvenom stanju, odnosno težoj pokretnosti, služila se štapom, a pričala je i o tome da joj sin i nevjesta pomažu, pogotovo financijski. Svjedokinji je govorila da će prodati stan u [adresa] te uzeti neki stančić u prizemlju upravo zbog svoje teže pokretnosti, te je 2014. preselila u [adresa], nakon čega su se vidjele još dva puta. Svjedokinji nisu poznate okolnosti niti išta vezano za kupnju stana u [adresa], dok je SM pod nadimkom F upoznala jednom prilikom kao prijatelja pok. HM, te joj ništa dalje o njemu nije poznato. Jedino što svjedokinja zna jest da je pok. majka tužitelja kupila stan u [adresa], dok joj je sve ostalo nepoznato.

27. Svjedok TM u svom iskazu navodi da tužitelja ne poznaje, za razliku od tuženika kojeg poznaje cijeli život, a poznavao je i HM, koja mu je bila susjeda od trenutka doseljenja u [adresa]. SM poznaje od djetinjstva, te je živio zajedno s HM u stanu u [adresa] od kada su se doselili, ali nema nikakvih saznanja o stanovima u koje bi bili uključeni HM, SM i tuženik. Nije vidio da tuženik dolazi u sporni stan, poznat mu je IM kao susjed, ali ne zna u kakvom je odnosu bio s HM niti tko je bio vlasnik stana u kojem je ona stanovala. SM je u prolazu pozdravljao, nije bio u nikakvim posebnim odnosima s njim, kao ni s HM, ali je znao da je VM bolestan i dementan, odnosno isti se vraćao u djetinjstvo i bio je zaboravan. Vidio je tuženika da osobno odlazi u stan SM noseći kesice, dok u nastavku iskaza navodi da mu nije poznato da bi netko dolazio u stan pomagati SM, osim što bi vidio tuženika, kako je naprijed naveo.

28. Svjedok MM u svom iskazu navodi da u [adresa] stanuje od 1987., da tužitelja ne poznaje, dok mu je tuženik susjed već godinama. Poznavao je pok. HM koja mu je bila susjeda i dok je stanovala u [adresa], a kasnije se preselila u [adresa], u prizemlje. Poznato mu je da je s njom u tom stanu stanovao SM, kojeg su zvali nadimkom " S", ne zna u kakvim je odnosima bio s pok. HM, poznavao ga je površno, a tek dolaskom u [adresa], počeli su se češće viđati i postali dobri poznanici. Ovom svjedoku nije poznato ništa oko prodaje spornog stana drugim osobama, već su samo do istog došle priče da su " HM i S kupili stan". Prije smrti SM svu pomoć je pružao tuženik, brinuo se za prehranu i odlazak liječniku jer su se ona dvojica poznavali još iz Starog Grada. SM je kratko bio u domu za starije i nemoćne gdje je i preminuo. Prethodno je viđao tuženika da nosi Milivoju hranu, svjedokova obitelj nekoliko puta je nosila obroke pok. SM, nakon čega je brigu o tome preuzeo tuženik, te nije vidio da bi osim tuženika neke treće osobe pružale pomoć pok. SM. Tuženik nije pružao pomoć SM po prijateljskoj osnovi, već na temelju ugovora po kojem ga je uzdržavao do smrti, o čemu mu je pričao i sam VM, koji je jedno vrijeme radio honorarno kao zaštitar.

29. Pregledom pisane dokumentacije i ostalih izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno slijedeće:

-da je pok. HM bila majka tužitelja,

-da je pok. HM preminula **.**.2016.,

-da je u dnevnom listu Slobodna Dalmacija objavljena osmrtnica o smrti HM, u kojoj je navedeno da je ožalošćen suprug VM, bez podataka o drugim srodnicima,

-da je tužitelj jedini potomak pok. HM, pa samim time i osoba pozvana na nasljeđivanje iste,

-da je HM živjela u stanu broj 2. u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], u [adresa],

-da je pok. HM bila teže pokretna osoba, koja se prilikom kretanja služila štakom,

-da je ugovorom o kupoprodaji nekretnina zaključenim **.**.2013., HM prodala stan u [adresa] kupcu CM za iznos od 72.000,00 EUR,

-da je HM **.**.2014. dala Tabularnu izjavu kupcu CM da ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu svog prava vlasništva na kupljenom stanu nakon što je u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu stana,

-da je prema pisanoj izjavi IM, HM u siječnju 2014. sklopila ugovor o kupoprodaji stana koji se nalazi na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], koji dio predstavlja 10/72 dijela cjeline, a u naravi predstavlja zapadni dio prizemlja stambene zgrade pobliže označenog skicom vještaka Dražena Bušića za iznos od 50.000,00 EUR,

-da je HM nakon kupnje stana ušla u posjed tog stana,

-da se u kupljeni stan uselio i SM, koji je prema izjavama više svjedoka vjerojatno bio izvanbračni partner HM,

-da je nakon smrti HM, SM zatražio od IM da sklope ugovor o kupoprodaji stana, na što je IM i pristao, te su 20. svibnja 2016. sklopili ugovor o kupoprodaji spornog stana,

-da IM na temelju ugovora od 20. svibnja 2016. nije dobio nikakav novčani iznos od SM, te da je navedeni ugovor sklopio na zahtjev SM, isključivo da ga tužitelj ne izbaci iz tog stana,

-da je SM nastavio stanovati u spornom stanu nakon smrti HM,

-da je SM kao primatelj uzdržavanja sklopio s tuženikom kao davateljem uzdržavanja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 9. rujna 2020. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika ĐM pod brojem Ov-2649/2020 dana 10. rujna 2020.,

-da je tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezao se da će uzdržavati do smrti primatelja uzdržavanja, pružati mu svu potrebnu njegu i pomoć te u slučaju smrti sahraniti prema mjesnim običajima, dok je primatelj uzdržavanja zauzvrat da davatelju uzdržavanja u vlasništvo nekretninu i to suvlasnički dio od 10/72 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja stambeni prostor u prizemlju na sjeverozapadnom dijelu sa zasebnim ulazom,

-da je SM rješenjem Centra za socijalnu skrb priznato pravo na pomoć u kući, koja usluga je uključivala obavljanje kućnih poslova jedan puta tjedno, održavanje osobne higijene dva sata dnevno tijekom sedam dana u tjednu, te dostavu obroka sedam puta tjedno počevši od 27. kolovoza 2020., koja usluga je trajala do 16. rujna 2020. kada se SM odselio s mjesta prebivališta,

-da je SM preminuo 16/17. rujna 2020., dakle 8 dana nakon sklapanja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

30. Ocjenom izvedenih dokaza potrebno je nedvojbeno utvrditi da li je sporni stan u [adresa] kupila tužiteljeva majka HM ili SM, te da li je ugovor o kupoprodaji spornog stana sklopljen 20.svibnja 2016. između IM kao prodavatelja i SM kao kupca fiktivan.

31. Budući da tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je vlasnik spornog stana za cijelo, i to na temelju nasljeđivanja iza smrti svoje majke HM koja je stvarna vlasnica tog stana, te utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, potrebno je zasebno promatrati iskaze saslušanih svjedoka. Naime, svjedoci IM, JM, PM i LM imaju saznanja o kupoprodaji spornog stana u [adresa], dok saslušani svjedoci ĐM, ĆM i MM imaju saznanja jedino o sklopljenom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju između tuženika i SM. Svjedok TM nema neposrednih saznanja o kupoprodaji i vlasništvu spornog stana, kao ni o sklapanju spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

32. Analizirajući iskaze naprijed navedenih svjedoka, sud u cijelosti prihvaća kao istinite iskaze svjedoka IM, JM i PM u pogledu kupoprodaje spornog stana u [adresa] jer se njihovi iskazi slažu s dokumentacijom priloženom u spis, te navedeni svjedoci nemaju nikakvog pravnog interesa da u ovom sporu uspije bilo koja od parničnih stranaka. Upravo radi iskaza navedenih svjedoka, sud ne mora odluku u ovom postupku temeljiti na iskazu LM, supruge tužitelja, budući da ista ima saznanja o predmetu spora isključivo od tužitelja, te je kao njegova supruga izravno zainteresirana za ishod ovog spora, odnosno uspjeh tužitelja u sporu.

33. Na temelju iskaza svjedoka IM, JM i PM, čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite, nedvojbeno je utvrđeno da je majka tužitelja HM **.**.2013. prodala svoj stan u [adresa] kupcu CM, za iznos od 72.000,00 EUR. Prilikom prodaje tog stana i traženja drugog stana za stanovanje, HM je angažirala JM, koji ima agenciju za promet nekretninama. Navedeni svjedok potvrđuje da je posredovao prilikom prodaje stana u [adresa], kao i da je našao HM stan koji je prodavao IM u [adresa].

34. Prema iskazu i ovjerenoj pisanoj izjavi svjedoka IM nedvojbeno je utvrđeno da je HM u siječnju 2014. sklopila ugovor o kupoprodaji stana koji se nalazi na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], koji dio predstavlja 10/72 dijela cjeline, a u naravi predstavlja zapadni dio prizemlja stambene zgrade pobliže označenog skicom vještaka Dražena Bušića za iznos od 50.000,00 EUR, i to upravo od IM kao prodavatelja. Kako je kupnja spornog stana u [adresa] uslijedila neposredno nakon što je HM prodala svoj stan u [adresa], logično je i životno da je upravo većinu tog iznosa iskoristila za kupnju stana u [adresa]. Niti jedan saslušani svjedok koji ima saznanja o kupnji spornog stana ne osporava da bi stan kupila upravo HM početkom 2014., a to u svom iskazu potvrđuje i njena dugogodišnja prijateljica AM.

35. Izjava tuženika da je sporni stan kupio SM, ali da ne zna otkud mu novac za kupnju istoga, sud ne može prihvatiti kao istinit, pogotovo što je u suprotnosti sa izjavama svih ostalih saslušanih svjedoka i materijalnom dokumentacijom. Jedino svjedok MM navodi da su do njega došle neke priče da bi HM i SM kupili sporni stan, ali kako isti nema neposrednih saznanja vezano za kupnju tog stana, njegov iskaz u tom dijelu nije od značaja prilikom utvrđivanja bitnih činjenica.

36. Razlog zbog kojih je HM prodala stan u [adresa] i kupila sporni stan u [adresa], leži u njenom zdravstvenom stanu, odnosno otežanoj pokretljivosti. HM se pri hodu koristila štakom, uspinjanje stepenicama joj je predstavljalo napor, zbog čega je potražila stan koji se nalazi u prizemlju. Saslušani svjedoci koji su poznavali HM potvrđuju da je ista hodala uz pomoć štake, i da je to bio glavni razlog prodaje jednog i kupnje drugog stana.

37. Saslušani svjedoci nisu se mogli nedvojbeno očitovati da li su HM i SM bili izvanbračni partneri ili su samo živjeli zajedno kako bi jedno drugom bili pomoć u starijoj dobi, odnosno svjedoci ili nemaju nikakvih saznanja o prirodi njihovog odnosa ili su ih smatrali izvanbračnim partnerima. Iz iskaza svjedoka IM, JM i MM proizlazi da je SM stanovao s HM u spornom stanu od kada se ona doselila, da su zajedno zalazili u ugostiteljski objekt u vlasništvu svjedoka JM, te su ih svi doživljavali kao životne partnere.

38. Za izjavu tužitelja i njegove supruge LM da je SM bio osoba suprotne seksualne orijentacije nema nikakvih uporišta u izvedenim dokazima, a to i nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ono što je bitno i nedvojbeno utvrđeno jest da su tužiteljeva majka HM i SM živjeli zajedno u stanu u [adresa] od kada je HM kupila taj stan u siječnju 2014., pa sve do njene smrti 23.travnja 2016. Nakon njene smrti u stanu je nastavio sam živjeti SM.

39. Ugovor o kupoprodaji stana koji su 20.svibnja 2016., mjesec dana nakon smrti HM, zaključili IM kao prodavatelj i SM kao kupac, sud smatra prividnim ugovorom. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je sporni stan kupila HM u siječnju 2014., da je za isti platila kupoprodajnu cijenu i da je u isti uselila s SM. Tužitelj tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20.svibnja 2016. sklopljen isključivo iz nedopuštenih pobuda i u zloj namjeri SM da ošteti tužitelja, kao nasljednika pok.HM.

40. Iz iskaza svjedoka IM proizlazi da ga je SM molio da zaključe sporni ugovor o kupoprodaji stana, kako ga tužitelj ne bi izbacio iz stana, te da IM na temelju ovog ugovora nije primio nikakav novčani iznos.

41. Prividan ugovor je onaj koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora. Posljedica takvog ugovora je da on između ugovornih stranaka nema učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan niti Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva. Prividan ugovor ne može biti ništetan jer nešto što ne postoji ne može biti ništetno.

42. U konkretnom slučaju, ugovor za koji zakon propisuje da je bez pravnog učinka među ugovornim stranaka, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, a slijedom toga niti ništetan.

43. Vrhovni sud Republike Hrvatske u više je svojih odluka (broj Rev-207/10 od 24. veljače 2010., Rev-1045/10-2 od 12.6.2012., Rev-2412/10 od 14.1.2014., Rev- 2357/2015-3 od 2. veljače 2016. i Rev-12/2020. od 14. travnja 2021. i dr.) izrazio stajalište da je nepostojeći ugovor - ugovor bez pravnih učinaka kojemu nedostaju bitne pretpostavke. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora, dok su kod ništetnih ugovora bile ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih stranaka za njihov nastanak.

44. Iz iskaza IM, nedvojbeno je da je SM zbog nedopuštene pobude, odnosno da nepripadno stekne vlasništvo spornog stana mimo znanja tužitelja, sina stvarne vlasnice stana, istog nagovorio da sklope ugovor o kupoprodaji dana 20.svibnja 2016., a što je IM bilo itekako poznato. Upravo je takva nedopuštena pobuda bitno utjecala da SM sklopi ovaj kupoprodajni ugovor, a drugoj ugovornoj strani IM je to bilo poznato.

45. Stoga je nedvojben zaključak ovog suda da je sukladno čl. 273.st.2. i 285. st. 1. ZOO-a, ugovor o kupoprodaji sklopljen 20.svibnja 2016. između IM i SM prividan, posljedica čega je da među ugovornim stranama takav ugovor nema učinaka, odnosno to je pravno nepostojeći pravni posao u smislu čl. 247. ZOO-a.

46. Budući da je nedvojbeno utvrđeno kako je HM stvarna vlasnica spornog stana u [adresa], da je ugovor o kupoprodaji tog stana sklopljen 20.svibnja 2016. između IM kao prodavatelja i SM kao kupca prividan i ne proizvodi pravne učinke, da je SM preminuo, to je jedini nasljednik HM upravo tužitelj.

47. Tužitelj je sin i jedini nasljednik HM, koja je stvarna vlasnica stana u [adresa], te je isti u trenutku njene smrti stekao pravo vlasništva tog stana nasljeđivanjem sukladno čl.128. ZV-a i čl.129. ZN-a.

48. Kao nasljednik tužitelj je ovlašten ishoditi upis svog prava vlasništava nekretnine u zemljišnoj knjizi sukladno čl.128.st.2.ZV-a, a prema čl.161.st.1.ZV-a ovlašten je zahtijevati od tuženika da mu preda u posjed sporni stan, koji je vlasništvo tužitelja za cijelo.

49. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja da je isti vlasnik spornog stana za cijelo, a koji predstavlja 10/72 dijela cjeline, da je ovlašten ishoditi uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnu knjigu uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, kao i da mu tuženik preda u posjed sporni stan, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

50. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva, potrebno je utvrditi da li je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 9.rujna 2020. između sada pok. SM i tuženika potpisan od strane SM, da li je SM bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, da li je tuženik ispunjavao obvezu uzdržavanja SM preuzetu ugovorom, da li je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen zbog nedopuštene pobude obaju ugovornih strana, i samim time protivan moralu, te da li je uslijed navedenih razloga sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan.

51. Vezano za tvrdnju tužitelja da potpis na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju ne pripada SM, sud je prihvatio dokazni prijedlog da se provede grafološko vještačenje potpisa SM na tom ugovoru.

52. Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, kojem je povjereno vještačenje potpisa SM na spornom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, ističe da je jedini nesporni potpis SM onaj na kartonu osobne iskaznice iz 2020., što količinski nije zadovoljavajuće, a osim toga dostavljen je u formi fotokopije. Da bi se provelo grafološko vještačenje potrebno je dostaviti izvornike predmetnih ugovora sa spornim potpisima SM, i što veću količinu nespornih potpisa SM, odgovarajućeg tipa (tipa spornog), na izvornicima raznih dokumenata, iz vremena što bližeg vremenu nastanka spornih potpisa (od 2015. pa do smrti).

53. Rješenjem od 12. ožujka 2025. tužitelj je pozvan da dostavi izvornike ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. rujna 2020. i ugovora o kupoprodaji od 20. svibnja 2016., te što veću količinu nespornih potpisa SM odgovarajućeg tipa na izvornicima raznih dokumenata nastalih u razdoblju od 2015. do njegove smrti bez kojeg se ne može provesti grafološko vještačenje. Međutim, tužitelj nije dostavio u spis traženu dokumentaciju, pa je sud odustao od izvođenja dokaza grafološkim vještačenjem radi utvrđenja da li potpis na spornom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju pripada SM.

54. Vezano za tvrdnju tužitelja da SM nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskoj vještakinji specijalistu psihijatru dr.Sanja Batini.

55. Sudska vještakinja dr. Sanja Batina u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je pročitala cijeli spis, iskaze svih saslušanih svjedoka, kao i dostupnu medicinsku dokumentaciju pok. SM, i to njegov osobni zdravstveni karton. Na temelju medicinske dokumentacije dr. Sanja Batina utvrdila je da je SM **.**.2020. dijagnosticirana zločudna novotvorevina hipofarinxa sa povećanim limfnim čvorovima uz metastaze u vratu desno. U zdravstvenom kartonu zabilježeno je da je 16. srpnja 2020. dan nalog za sanitetski prijevoz SM do KBC-a Firule, dok je 31. srpnja 2020. ordinaciju nazvao socijalni radnik koji je dobio poziv od susjeda da pacijent polugol izlazi iz stana. Izlaskom na teren socijalni radnik je utvrdio da se pacijent ne može sam skrbiti o sebi, da živi sam, teško saznaje informacije od pacijenta radi promuklosti, dok nalaze s bolničkog liječenja ne može naći, te je poslan zahtjev patronaži radi procjene zdravstvene njege. Dana 4. kolovoza obavljena je kućna posjeta obiteljske liječnice koja je navela da pacijent živi sam, zapušten, zatrpan stvarima, da se ne može brinuti sam o sebi, da mu je govor teže razumljiv, te je tom prilikom predočio nalaz maksiofacijalnog kirurga iz kojeg proizlazi da nije išao na daljnju obradu koja je planirana. Nakon toga 7. kolovoza 2020. patronažna sestra i liječnik obiteljske medicine obavljaju kućni posjet, kojom prilikom zaključuju da je pacijent otežano pokretan, da nema nikoga od obitelji, da je netko od susjeda rekao doći radi uputnica i naloga za sanitet, ali se nitko nije pojavio, pa je pozvan sanitet da bi pacijent išao u dnevnu bolnicu. Tom prilikom utvrđeno je da je pacijentov govor nerazgovijetan, da priča nepovezano i da je dezorijentiran, nesposoban samostalno se oblačiti, jesti, obavljati osobnu higijenu, ali odbija smještaj u dom za starije i nemoćne. Izražava želju da mu netko održava kućanstvo i da dnevno dobiva topli obrok, ali je izvidom utvrđeno da se pacijent ne može samostalno hraniti, da se po stanu nalaze ostatci hrane koju mu donose susjedi, koju on ne može samostalno pojesti. Odlučeno je da će se o potrebi zdravstvene njege obavijestiti Centar za socijalnu skrb, jer se pacijenta nema gdje okupati, nema čiste robe ni ručnika. Vještakinja navodi da je 27. srpnja 2020. prema prijavi susjeda TM obavljen terenski izvid nadležne službe, te je tom prilikom SM zatečen u trošnom i derutnom stanu, odjeća, hrana i druge potrepštine su razbacane po stanu, u kojem ima struje ili vode, ali se VM nema gdje okupati, osim na lavabou. Tom prilikom VM je zatečen gol, navodi da mu je vruće jer nema klime i da mu susjedi povremeno pomažu oko nabave hrane i drugih potrepština. Nisu mogli dobiti na uvid otpusno pismo zadnje hospitalizacije, ali su primijetili veliku izraslinu s desne strane vrata (gušavost), neuhranjenost i dezorijentiranost, pri tom je teško razumjeti što govori, a primjetne su i smetnje u disanju i problemi s glasnicama. Prilikom kućne posjete od 11. kolovoza 2020. vrata stana su zaključana, te je kontaktiran spec. maksiofacijalne kirurgije koji je izvijestio da se pacijent nalazi u bolnici radi biopsije, te je tom prilikom naveo da je pacijent dehidriran, dezorijentiran i gladan, te da zbog svog zdravstvenog stanja nije za kirurški zahvat. Patronažna sestra u svom izvješću od 7. kolovoza 2020. navodi da je SM jako mršav, slabijeg apetita, usporenog hoda, nestabilan, potrebna mu je pomoć pri oblačenju, na vratu ima izraslinu veličine šake, nema mu tko pomoći, supruga mu je umrla, a druge rodbine nema. Ne zna gdje su mu dokumenti, te spominje ljude koji su preminuli da mu pružaju pomoć. SM je hospitaliziran od 7. kolovoza 2020. do 27. kolovoza 2020., uz glavnu dijagnozu zločudna novotvorevina hipofarinxa i zločudna tvorevina limfnih čvorova, dok je sekundarna dijagnoza F 07.0 organski poremećaj ličnosti. U zdravstvenom kartonu je navedeno da 7. rujna 2020. dolazi u ordinaciju prijatelj Đ koji navodi da VM ne jede i traži infuziju, dok je opći status: nepokretan i somnolentan (pospanost).

56. Sudska vještakinja dr. Sanja Batina zaključuje da je u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dana **.**.2020. SM bolovao od teške i neizlječive bolesti zločudne novotvorenive hipofarinxa s metastazama u limfnim čvorovima vrata i suspektnim metastazama u plućima uz psihoorganski sindrom. U njegovoj medicinskoj dokumentaciji postoje jasni podatci o njegovom zdravstvenom i psihičkom stanju u vrijeme i prije sačinjenja spornog ugovora iz koje se da zaključiti da je OM imao teške psihičke i fizičke smetnje zbog kojih mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć. Prilikom hospitalizacije u kolovozu 2020. pored trajne tjelesne bolesti postavljena je i dijagnoza psihijatrijske specijalnosti i to poremećaj ličnosti poremećaj ponašanja uzrokovani bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga. Simptomi psihoorganskog simptoma javljaju se i prije postavljanja dijagnoze, a smetnje počinju u vidu smetnji koncentracije, postupne zaboravljivosti sa teškoćama zapamćivanja novih sadržaja, izrazitoj sugestibilnosti ili povodljivosti zbog čega se takve osobe može lako nagovoriti na nešto što ne razumiju, ne shvaćaju i ne znaju za eventualne posljedice svojih radnji. Psihoorganski sindrom je organski duševni poremećaj uzrokovan bolešću mozga, s tim da je u zdravstvenom kartonu 2 dana prije potpisivanja spornog ugovor-7. rujna 2020. navedeno da je pacijent somnolentan, što je medicinski pojam za patološku pospanost, gdje osoba spava, drijema, budi se na podražaj pa ponovno zaspe, pokazujući usporenost u razmišljanju, govoru i reakcijama. Vještakinja zaključuje da zbog teških fizičkih i psihičkih oboljenja SM nije bio sposoban shvatiti domet svoje radnje i njene posljedice u vidu sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te zaključuje da tempore acta nije bio sposoban da shvati stvarno i pravno značenje svojih postupaka, čime bi sačinio ugovor kojim bi zaštitio svoje interese. Dakle, zaključno dr. Sanja Batina zaključuje da na dan sačinjenja spornog ugovora, nije bio sposoban za potpuno razumno i svjesno rasuđivanje i donošenje odluka, odnosno nije mogao potpuno i razumno shvatiti značenje svojih postupaka.

57. U usmenoj dopuni svog nalaza i mišljenja dr. Sanja Batina se očitovala na primjedbe tuženika, te je navela da je javni bilježnik pravnik, za kojeg je značajan vanjski izgled koji može biti i očuvan, što pri površnom kontaktu, pogotovo kratkom, može prevariti promatrača, kojem će se činiti da je sve u redu, iako je unutarnji psihički život SM u to vrijeme bio "prilična pustoš". Dovoljno je istaknuti da javni bilježnik tom prilikom nije primijetio veliku gušavost kao posljedicu karcinoma vrata te da je prema izjavama njegovateljica, SM živio u uvjetima nehumanim za čovjeka. Iako nije nikada vidjela uživo SM niti je bila prisutna prilikom zaključenja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dr. Sanja Batina navodi da se prilikom vještačenja rukovodila priloženom medicinskom dokumentacijom, kao i svojim dugogodišnjim psihijatarskim iskustvom u KBC-u Split. Vještakinja izjavljuje da misli da SM nije bio svjestan da mu je potrebna tuđa njega i pomoć, jer u protivnom ne bi živio u uvjetima nedostojnim ljudskog života, što je utvrdila na temelju opažanja liječnice opće medicine koja je obavljala kućne posjete kao i patronažne sestre. Posebno upitana, dr. Sanja Batina izjavljuje da je javni bilježnik objasnio sadržaj ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali je upitno da li je SM shvatio što potpisuje, jer je bio psihički bolestan čovjek.

58. Dakle, medicinskim vještačenjem po specijalistu psihijatru dr.Sanji Batini nedvojbeno je utvrđeno da pok.SM u trenutku sklapanja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno nije bio poslovno sposoban.

59. Kako je poslovna sposobnost, o kojoj je riječ u odredbi čl. 276. st. 1. ZOO-a, svojstvo osobe da vlastitim očitovanjima volje stvara pravne učinke, osoba koja nije sposobna štititi svoje interese te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno koja nije svjesna svojih radnji i posljedica ili značenja ugovora i (time) nije sposobna za rasuđivanje, nema poslovnu sposobnost i ne može u smislu te odredbe sklapati pravovaljane ugovore-neovisno o tome što joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost. Kako se radi o odredbi prisilne prirode-pravni posao sklopljen po osobi nesposobnoj za rasuđivanje protivan je prisilnom propisu i u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan.

60. Saslušani svjedok ĐM, javni bilježnik koji je solemnizirao sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, navodi da je SM bio suvisao prilikom potpisivanja tog ugovora, dok s druge strane isti nije npr. primijetio da SM ima na vratu izraslinu veličine šake, koja je postojala još u kolovozu 2020. Dr. Sanja Batina je u svom iskazu objasnila da je SM u tom trenutku mogao fizički odavati dojam javnom bilježniku da shvaća učinak svojih radnji i njihove posljedice, iako to nije bio u stanju zbog svoje fizičke i psihičke bolesti. Pritom dr.Batina napominje da je javni bilježnik po stuci pravnik, da je s SM bio kratko, a svakako nije imao na uvid njegovu medicinsku dokumentaciju. Svjedoci TM i IM u svojim iskazima navode da je SM pred kraj života bilo u jako lošem zdravstvenom stanju, nije prepoznao svjedoka IM, prvog susjeda, a TM navodi da je bio i dementan, odnosno zaboravan.

61. Tužitelj ističe da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio sklopljen zbog nedopuštene pobude obaju ugovornih strana, te samim time protivan moralu i ništetan. U odnosu na ovaj razlog treba navesti da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju aleatoran po svojoj pravnoj prirodi, i da je element neizvjesnosti njegovo bitno obilježje, jer nije poznato koliko dugo će trajati obveza davatelja uzdržavanja. U konkretnom slučaju SM je sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 9.rujna 2020., a preminuo je nakon 7-8 dana od sklapanja ugovora odnosno 16./17. rujna 2020. Iako relativno brza smrt primatelja uzdržavanja nakon sklapanja samog ugovora ne mora sama po sebi biti razlog ništetnosti, zlonamjerno postupanje davatelja uzdržavanja s ciljem postizanja imovinske koristi i znanjem o mogućoj brzoj smrti primatelja uzdržavanja može biti razlog ništetnosti.

62. U konkretnom slučaju, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen je u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrti SM kao primatelja uzdržavanja, isti je bio nepokretan, teško fizički i psihički bolestan, za kojeg su već u kolovozu 2020. patronažna služba i izabrana liječnica navele da se ne može niti sam hraniti, da je nerazgovijetan, da priča nepovezano i da je dezorijentiran. Dakle, mjesec dana kasnije stanje SM moglo je biti samo gore, a nikako bolje. Teško zdravstveno stanje SM bilo je dobro poznato tuženiku, kao i to da će smrt SM zbog njegovog teškog stanja nastupiti kroz relativno kratko vrijeme, odnosno da je njegova smrt izvjesna i da predstoji u kratkom vremenu. U takvim uvjetima tuženik svejedno sklapa s SM ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, iskorištavajući njegovo teško zdravstveno stanje da sebi pribavi vlasništvo stana, čime po mišljenju ovog suda postupa protivno moralu društva, te načelu savjesnosti i poštenja. Stoga je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan i iz razloga što je protivan moralu društva.

63. Tužitelj ističe da tuženik nije ispunjavao svoju ugovornu obvezu i uzdržavao SM, ali u spisu nema dokaza da tuženik u tih sedam dana od sklapanja ugovora do smrti SM nije odlazio do istoga i pomagao mu. Pogotovo kraj činjenice da je SM obrok bio dostavljan jednom dnevno, dok bi njegovateljica dolazila dva puta dnevno radi osobne higijene SM. To što je tuženik eventualno pomagao SM prije sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne uzima se u obzir već samo razdoblje od trenutka sklapanja ugovora. U svakom slučaju, treba navesti da je SM u kolovozu proveo 20 dana u bolnici, pa mu tada nije bila potreba pomoć drugih osoba, pa ni tuženika. A o tome kako je tuženik "pomagao" SM prije sklapanja ugovora dovoljno govore izviješća socijalnog radnika, patronažne sestre i izabrane liječnice, zabilježena u njegovom zdravstvenom kartonu u srpnju i kolovozu 2020., koji su jednoglasni u zaključku da SM živi u nehumanim uvjetima, o čemu se dr. Sanja Batina detaljno očitovala.

64. Iz svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da SM nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i da je tako sklopljeni ugovor protivan moralu društva, tako da eventualno izvršavanje ili neizvršavanje ugovorne obveze od stane tuženik tih 7-8 dana nije od značaja. Stoga je sud prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev i u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 9.rujna 2020., te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

65. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud ne smatra relevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

66. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, nadalje: ZPP-a). Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023., 20/2026), popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 19.908,42 EUR (naznačenoj u tužbi, a kojoj tuženik nije prigovarao kao previše ili prenisko određenoj) za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 14.ožujka 2022., 13.travnja 2022., 25.svibnja 2022., 12.listopada 2022., 6.prosinca 2022., 12.lipnja 2024., 25.rujna 2024., 25.studenoga 2024., 12.veljače 2025., 9.rujna 2025., 24.ožujka 2026. i 10.lipnja 2026. po 250 bodova za svako ročište (250x12), za sastav obrazloženog podneska od 2.travnja 2026.-250 bodova, za sastav podneska od 12.srpnja 2022.-25 bodova (Tbr.8.toč.4.Tarife), za sastav podneska od 20.siječnja 2023.-100 bodova (Tbr.8.toč.3.Tarife), i za pristup ročištu za objavu odluke od 50 bodova, odnosno ukupno 3 675 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 7.350,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje ukupan iznos od 9.187,50 EUR. Na taj iznos treba nadodati 600,00 EUR na ime plaćenog vještačenja, i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 300,00 EUR (iako bi tužitelju po ovoj osnovi pripadao iznos od 319,08 EUR), tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 10.087,50 EUR.

66.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 7.listopada 2024., 8.listopada 2025., 10.listopada 2025. i 13.siječnja 2026. po 250 bodova, iz razloga što je tužitelj tim podnescima dostavljao uplatnice kao dokaz uplate traženog predujma za vještačenja. Međutim, po mišljenju ovog suda, tužitelj nije trebao za dostavljanje uplatnica sastavljati podnesak, već je mogao samo dostaviti uplatnicu kao dokaz uplate, bez obzira što ga je sud pozvao na plaćanje. Isto tako tužitelju nije priznat trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 300,00 EUR, budući iz spisa proizlazi da tužitelj nije platio pristojbu za tužbu.

66.2. Slijedom navedenoga, tužitelju je priznat trošak ovog postupka u iznosu od 10.087,50 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 21.srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.