Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-216/2026-2
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S KE
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, protiv tuženika LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Steliu Lapiću odvjetniku u Rovinju, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P Ob-145/2023-87 od 30. ožujka 2026., u sjednici vijeća dana 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P Ob- 145/2023-87 od 30. ožujka 2026. u dijelu pod toč. I i II izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđuje se da su tužiteljica SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik LA iz [adresa], F. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine označene kao k.o. br. 3840/Z stambena zgrada S-20 sa ulazom u kuću pop. br. 3125 u [adresa], pov. 375 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 10. Suvlasnički dio: 178/4000, 2.1. zabilježuje se da idealni dio od 89/2000 (ili 178/4000 dijela) u naravi predstavlja stan na V. katu, na podestu lijevo, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, WC-a, kupaonice, degažmana, hodnika, dvije lođe, te drvarnice u prizemlju, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade, pa je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica upiše vlasnicom u 1/2 dijela navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnom odjelu u Rovinju-Rovigno, po pravomoćnosti presude. pod II se konačno nalaže tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak tužiteljici u iznosu od 4.474,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate a pod III se u preostalom dijelu u iznosu 250,00 eura tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik i to u usvajajućem dijelu iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022. i 155/2023., 146/2025. – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da su stranke u vrijeme trajanja braka, dana 19. veljače 1996. stranke kupile nekretninu u [adresa], u [adresa] koja da je formalno upisana u cijelosti kao vlasništvo tuženika, iako se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi kupili i stekli zajedničkim sredstvima i radom u zajedničkom braku, te čini njihovu bračnu stečevinu pa je i tužiteljica stekla vlasništvo u ½ dijela predmetnog stana, odnosno da su suvlasnički udjeli svakoga u ½ dijela. Tuženik se protivi navodima tužbe iako ne osporava da su tužiteljica i tuženik sklopili brak dana 14. srpnja 1991. i da je za vrijeme trajanja braka 1996. godine tuženik kupio nekretninu u [adresa], u [adresa], pa samim time što su tužiteljica i tuženik u braku i što je tuženik 1996. kupio predmetnu nekretninu ne odgovara istini da bi ona predstavljala bračnu stečevinu jer je tuženik formalno kupio nekretninu i to 178/4000 dijela kč. br. kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada S -20 sa ulazom u kuću pop. br. 3125 u [adresa], pov. 375 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 10. Suvlasnički dio koji u naravi predstavlja stan na V. katu na podestu lijevo, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, WC-a, kupaonice, degažmana, hodnika, dvije lođe, te drvarnice u prizemlju, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade kada su parnične stranke bile u bračnoj zajednici i istu platio 83.500,00 DEM ali da su za vrijeme kupnje nekretnine parnične stranke živjele u [adresa], te je radi kupnje iste nekretnine tuženik sam došao u [adresa], dok je za kupovinom predmetne nekretnine od svoje sestre KA pozajmio iznos od 32.000,00 CHF-a, te novac od kojega je kupljena nekretnina ne potječe iz zajedničkog rada parničnih stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice već je predmetna nekretnina stečena u vrijeme u kojem je doprinos u preostalom dijelu kupovine tuženika bio znatno veći od tužiteljičinog, dok tužitelj nikada nije novac vratio sestri, pri čemu da stranke nisu imale vlastitog novca stečenog za vrijeme trajanja bračne zajednice, te je za kupnju predmetnog stana iznos od 32.000,00 CHF tuženiku pozajmila njegova sestra KA dok je tuženik imao ušteđevinu od vlastite zarade u iznosu od 15.000,00 CHF koju je koristio za kupnju stana a tužena u kupoprodaji toga stana nije sudjelovala niti doprinosila te je kupljeni stan bio u devastiranom stanju, neprimjeren za stanovanje, pa je tuženik odmah pri kupnji pristupio u adaptaciji predmetnog stana u čemu su mu pomagali MA i sada pok. FA tako izvedeni radovi u stanu čine cca. 35% vrijednosti stana kako je zamijenjena ukupna stolarija stana u vrijednosti od 10.000,00 CHF koje je tuženiku posudio MA i tim novcem plaćena stolarija obrtu u vlasništvu RA, izmijenjeni pregradni zidovi, kompletna instalacija, podovi sve da bi stranke mogle u istome stanovati, a ostali materijal za adaptaciju je tuženik kupovao odnosno zaradio od obavljanje svoje građevinske djelatnosti.
6. Ranijom odlukom ovog suda ukazano je na utvrđenje činjenica odlučnih za presuđenje, jer je raniju usvajajuću odluku sud prvog stupnja utemeljio odbivši dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka i provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost ulaganja koja su izvršena u predmetnu nekretnina, njihove dinamike, vrijednosti pa i činjenice tko je i iz čije imovine ista ulaganja izvršio.
7. U žalbi na usvajajuću odluku tuženik sada ističe kako vještak Denis Lakošeljac procjenjuje ukupni udio izvršenih radova na 38,17%, odnosno prema cijenama iz 1996. godine, 31.817,00 DEM, dok je tržišna vrijednost predmetnog stana iste godine iznosila 83.500,00 DEM. S druge strane, vještak Suad Kadrić tvrdi da ukupno povećana vrijednost stana u odnosu na početnu cijenu iznosi 39,56%, a iz čega da je za zaključiti da je razlika između oba nalaza vještaka neznatna. No, sud da je u pobijanoj odluci potpuno relativizirao i obezvrijedio navedena ulaganja. Ulaganja su procijenjena po vještaku u vrijeme kada ona izvršena, slijedom čega je procijenjeno koliko je povećana vrijednost stana tim ulaganjima, te sud očito umanjuje vrijednost i cilj ulaganja, odbacuje utvrđenja koja proizlaze iz provedenih vještačenja, te se upušta u raspravljanje o funkcionalnosti, komforu i estetskom karakteru prostora, zanemarujući da ulaganja povećavaju vrijednost stana za gotovo 40%, a sud zaključuje kako je tužiteljica dokazala da je svojim osobnim radom uz redovitu financijsku pomoć koju joj je pružala majka i time joj omogućila uštede u domaćinstvu, te uz darovanje novčanog iznosa majke, doprinijela u stvaranju stečene imovine – stana, podjednako kao i sam tuženik iako da je posve neuvjerljivo da bi tužiteljica novce s računa podizala i predala tuženiku u gotovini, da bi on dolazio u [adresa] isplatiti kupoprodajnu cijenu za predmetni stan, kada se radi o velikom iznosu novca, riziku prijenosa i dr., a taj novac se je kao legalan na računu mogao transferirati na račun u RH, no kako tog novca nije ni bilo, to se isti nije ni transferirao niti je predan tuženiku, a kako to tuženik i iskazuje , pa tako tužiteljica u odnosu na adaptaciju stana navodi da se ista financirala novcem kojeg su stranke dobile kao naknadu pri odlasku iz Švicarske, dok ista u drugom dijelu iskaza navodi da su od navedenih sredstava živjeli po dolasku u [adresa], budući da ona neko vrijeme nije radila, od 1999. do 2006. Dakle, suvlasnički udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a koji doprinos određuje sud vodeći računa o osobnim, ekonomskim i ostalim aspektima zajedničkog života bračnih drugova, odnosno tek po utvrđenju doprinosa određuje se suvlasnički udio koji pripada pojedinom bračnom drugu. Jedini je točan iznos novca onaj od 15.000,00 CHF-a, za koji je tužiteljica izričito navela da je bio tuženikov, dok je sve drugo u sferi konstrukcije, kojoj se sud priklonio, pa je nepravilno utvrđen doprinos stranaka stjecanju nekretnine.
8. I ovaj sud u svemu međutim sada nakon provedenih dokaza prihvaća utvrđenja koja je u pravcu svoje odluke iznio sud prvog stupnja, a posebno je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđena vrijednost izvedenih radova u postotku od 38 do 39% tako da se najveći dio izvršenih radova odnosi na održavanje, a ne ulaganja te su ista učinjena u već postojećem stambenom prostoru u kojemu se stanovalo, a izvršena za poboljšanje kvalitete življenja, za funkcionalno stanovanje i zbog dotrajalosti zatečenoga te nije izmijenjen identitet nekretnine već su izvršena u svrhu funkcionalne potrebe, poboljšanja komfora i estetskog karaktera . Pri tome je tužiteljica dokazala dinamiku isplata u tijeku 1997. kada oboje dobivaju po povratku iz [adresa] novac, oko 21.000,00 CHF, dok da je njoj u tijeku 1998. njoj isplaćen i odbitak iz plaće u iznosu od 60.000,00 USD. Tuženik osporava ulaganja tužiteljice, no pravilno sud utvrđuje kako svjedok ŠA utvrđuje da je Marina majka uvijek njoj davala novac a što da je pričao i tuženik. Stoga i saslušani svjedoci potvrđuje tužiteljičin doprinos u stjecanju predmetnog stana, te u njegovom održavanju pri čemu je tužiteljica svojim osobnim radom uz redovitu financijsku pomoć njene obitelji te je radila u domaćinstvu. Konačno i ovaj sud prihvaća utvrđenja koja je sud prvog stupnja iznio u pravcu održavanja i amortiziranja predmetne nekretnine jer je nakon izvršenih ulaganja došlo do amortizacije stanovanjem pa su učinjene investicije izvršene po pravilnom utvrđenju suda imajući u vidu i utvrđenja vještaka - u vidu održavanja te nije promijenjen identitet nekretnine. Stoga i ovaj sud u svemu prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja o tome da je temeljem odredbi tada važećeg čl. 285. i 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89., 59/90., 25/94., 162/98.) doprinos stranaka bio podjednak stjecanju nekretnine, pa je pravilno usvoje tužbeni zahtjev na utvrđenje istoga.
9. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, odbiti podnesenu žalbu i odlučiti kao u izreci, a kako tuženik nije uspio sa žalbom, to mu je temeljem čl. 166. ZPP odbijen i zahtjev za naknadu troškova iste.
U Zagrebu, 21. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
