Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-271/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Nike Grospić Ivasović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. RV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikoli Jakšiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-94/2025 od 16. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-94/2025 od 16. ožujka 2026. u točki I izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom povišen je iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Dubrovniku, P Ob-8/2020 od 23. rujna 2021. te je naloženo tuženiku počevši od srpnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati za uzdržavanje mlt. tužitelja mjesečno iznos od 290 ,00 eura, s time da dospjele neisplaćene iznose plati odjednom zajedno s pripadajućom zateznom kamatom a dospijevajuće do 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (točka II izreke).
2. Presudu u točki I izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tuženik u svojoj žalbi.
5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju raspoloživih dokaza i njihove ocjene (članak 8. i čl. 223. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno u pogledu visine potrebnog mjesečnog iznosa za uzdržavanje mlt. tužitelja odnosno potrebama istih kao i mogućnostima tuženika, a svode se zapravo na vlastitu ocjenu predmetne situacije od strane žalitelja odnosno.
6. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je od donošenja ranije odluke Općinskog suda u Dubrovniku, P Ob-8/2020 od 23. rujna 2021. kojom je odlučeno o uzdržavanju mlt. tužitelja u iznosu od 1.200,00 kuna mjesečno, koji je tada imao 13 godina i pohađao 5. razred osnovne škole došlo do promjene okolnosti koje opravdavaju izmjenu odluke o uzdržavanju te je pošavši od utvrđenja da je sada mlt . tužitelj star 17 godina i pohađa osmi, završni, razred osnovne škole, da se isti nalazi u razdoblju sazrijevanja i intenzivnog razvoja, da su se povećali troškovi života za mlt. tužitelja a uzimajući u obzir redovite životne troškove za prehranu, higijenu, školski pribor i knjige, režijske troškove, odjeću i obuću i drugih potrepština te da, sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta nadležnog ministarstva, u svezi s čl. 314. st. 2. toč. 1 . Obiteljskog zakona („Narodne novine broj 103/15 i 98/19 u daljnjem tekstu ObZ), za dijete Josipove životne dobi minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje iznosi 22% prosječne neto plaće što predstavlja iznos 290,00 eura.
7. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da mlt. tužitelj živi s majkom koja u cijelosti vodi brigu o njemu, da se mogućnosti oca da doprinosi uzdržavanju sina RV nisu promijenile u odnosu na važeće u trenutku donošenja ranije odluke o uzdržavanju, da je otac mlt. tužitelja zaposlen u hotelu u punom radnom vremenu iz čega proizlazi da je radno sposoban s time da od 2011. kada je isti nastradao u prometnoj nezgodi isti nije zatražio odlazak u invalidsku mirovinu niti eventualnu prekvalifikaciju, da mjesečno zarađuje oko 1.000,00 eura, da je obveznik uzdržavanja još jednog djeteta te da po vlastitom kazivanju za drugog sina u dobi od 17 godina plaća uzdržavanje u iznosu od 160 ,00 eura mjesečno, da je tuženik po struci kuhar koja struka je tražena na tržištu rada i uz sva ograničenja zbog posljedica zadobivene ozljede da tuženik zasigurno može ostvariti prihod u visini od najmanje prosječne mjesečne isplaćene neto plaće i nastaviti plaćati uzdržavanje u iznosu od 160,00 eura za drugog sina odnosno da nakon plaćanja uzdržavanja za mlt. tužitelja neće biti ugroženo njegovo uzdržavanje.
8. Ocijenivši navedene okolnosti sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava je tuženika, uzimajući u obzir i njegove osobne potrebe i mogućnosti te obvezu da kao roditelj doprinosi za uzdržavanje svoje mlt. djece, obvezao na plaćanje iznosa od 290,00 eura mjesečno.
9. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 311. i 313. st. 1. ObZ kada je polazeći od zakonske obveze roditelja da uzdržavaju svoje dijete, pri izvršenju koje obveze je roditelj dužan uložiti i dodatne napore, tuženika obvezao na plaćanje povišenog iznosa uzdržavanja u naprijed navedenim iznosima.
10. Za utvrđenje o obvezi tuženika s naslova uzdržavanja mlt. tužitelja, njenom opsegu i mogućnostima tuženika sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.
11. Na žalbene navode tuženika valja reći da je sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 311. ObZ-a a uzimajući u obzir dob i potrebe mlt. tužitelja utvrdio ukupan iznos mjesečnih sredstava potrebnih za njihovo uzdržavanje. Uzimajući u obzir mogućnosti tuženika odnosno njegovo imovinsko stanje kao i njegove vlastite potrebe, suprotno žalbenim navodima, sud je pravilno utvrdio i iznos koji je tuženik na ime uzdržavanja mlt. tužitelja u mogućnosti i dužan doprinositi s time da je čuvanje, njega i skrb koju ulaže majka mlt. tužitelja za njega je vrijednosno izjednačeno s iznosom koji je tuženik dužan davati za uzdržavanje mlt. tužitelja (čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a).
12. Neodlučna su razmatranja žalbe tuženika o pogrešnoj procjeni materijalnih mogućnosti tuženika, jer je sud uzeo u obzir sve relevantne činjenice u tom pogledu i činjenicu da je tuženik obvezan uzdržavati i drugog sina ali da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi da se odredi uzdržavanje u manjem iznosu od najmanje propisanog te za ta svoja utvrđenja dao jasne razloge a navodi tuženika predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ObZ.
13. Odredivši uzdržavanje u dosuđenom iznosu sud prvog stupnja pravilno je procijenio značaj pojedinih okolnosti iz čl. 310., čl. 311. st. 1. i 2., čl. 313. st. 1. i 4. i čl. 317. st. 1. ObZ-a.
14. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 21. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
