REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-286/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STINA ŠIBENIK d.o.o., Šibenik, Žaborička 3, OIB: 60701622298, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Bogdanović, P & partneri, odvjetničkom društvu d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PODI ŠIBENIK d.o.o. Šibenik, Velimira Škorpika 17B, OIB: 56846309370, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rudi, odvjetnik u Odvjetničkom društvu „Rude i partneri“ d.o.o. iz Šibenika, radi raskida ugovora, odlučujući o tuž iteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-121/2023-18 od 25. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-121/2023-18 od 25. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-121/2023-18 od 25. studenog 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je otkaz Ugovora o davanju prava na zemljištu uz posebne uvjete od 4. lipnja 2003. ovjeren 20. kolovoza 2003. kod Igora Lučeva, javnog bilježnika u Šibeniku pod poslovnim brojem OU-410/03 (zajedno s njegovim aneksima), sadržan u jednostranoj izjavi o otkazu ugovora i svih njegovih aneksa od 15. lipnja 2022. neosnovan i bez pravnog učinka.

II Utvrđuje se da su Ugovor o zasnivanju prava građenja i Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljeni u skladu s Ugovorom o davanju prava na zemljištu uz posebne uvjete od 4. lipnja 2003. ovjeren 20. kolovoza 2003. kod Igora Lučeva, javnog bilježnika u Šibeniku pod poslovnim brojem OU-410/03 (zajedno s njegovim aneksima) raskinuti 4. srpnja 2023.“

2. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u obveznom odnosu na temelju Ugovora o davanju prava na zemljištu uz posebne uvjete od 4. lipnja 2003. (dalje: Ugovor), da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 320., čl. 346. i čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj : 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) te je donio navedenu odluku na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a. O troškovima postupka odlučio je rješenjem na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.294,86 EUR. U žalbi obimnog sadržaja ponavlja navode koje je dao tijekom prvostupanjskog postupka, navodi da je sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze poglavito odredbe Ugovora i sklopljenih Aneksa ugovora, objašnjava institute otkaza i raskida ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima, navodi da tužitelj ima pravo na obrazloženu odluku te s tim u vezi navodi da sud nije dao ocjenu i obrazloženje na u tužbi iznesene pravne stavove o odlučnim činjenicama.

4. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao i u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka pobijane presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, već upravo suprotno, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. U odnosu na žalbeni navod da tužitelj ima pravo na obrazloženu odluku te s tim u vezi da sud nije dao ocjenu i obrazloženje na u tužbi iznesene pravne stavove o odlučnim činjenicama, valja reći sljedeće:

8.1. Pravo na pravično suđenje kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno je odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Sudovi su obvezni u presudama jasno i argumentirano iznijeti razloge o odlučnim činjenicama kako bi stranke shvatile zašto je sud presudio na određeni način i razumjele samu odluku, a na taj način sprječava se i donošenje proizvoljnih odluka te se jamči pravna sigurnost. Sud je dužan dati jasne i neproturječne odgovore na sve argumente koji su presudni za ishod postupka, ali nije dužan detaljno odgovarati na svaku pojedinu tvrdnju, nevažne navode ili očito neosnovane prigovore stranaka. Prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju, sud je svoju odluku temeljio na činjenicama koje je smatrao odlučnim za donošenje odluke te je za svoju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i neproturječne razloge.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je otkaz Ugovora o davanju prava na zemljištu uz posebne uvjete od 4. lipnja 2003. sadržan u jednostranoj izjavi o otkazu ugovora i svih njegovih aneksa od 15. lipnja 2022. neosnovan i bez pravnog učinka; za utvrđenje da su Ugovor o zasnivanju prava građenja i Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljeni u skladu s Ugovorom o davanju prava na zemljištu uz posebne uvjete od 4. lipnja 2003. raskinuti 4. srpnja 2023.; za isplatu iznosa od 52.240,00 EUR na ime povrata sredstava za građenje, projektiranje i nadzor i za isplatu iznosa od 17.044,78 EUR na ime naknade štete. Prvostupanjski sud predmetnom presudom nije odlučio o zahtjevu za isplatu iznosa od 52.240,00 EUR i 17.044,78 EUR, a tužitelj nije tražio donošenje dopunske odluke.

9.1. Sukladno odredbi čl. 339. ZPP-a ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni (st. 1.), a ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena (st. 2.).

10. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor te Aneks Ugovoru sklopljen 20. veljače 2008., Aneks br. 2. Ugovoru sklopljen 20. travnja 2015., Aneks br. 3. sklopljen 23. listopada 2018., Aneks br. 4. sklopljen 5. veljače 2021. Nije sporno među stranaka da je tuženik 15. lipnja 2022. tužitelju dao izjavu o otkazu ugovora i svih aneksa ugovora uz napomenu da tužitelj nije ispunio preuzetu obvezu u roku iz Ugovora odnosno Aneksa br. 1. do br. 4. te je tužitelj pozvan na predaju nekretnine u posjed tuženiku u roku od 30 dana od dana primitka izjave.

11. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio sljedeće:

11.1. Predmet Ugovora je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju je tuženik jamčio da je njegovo vlasništvo, da je izradio parcelaciju, da je ishodovao lokacijsku dozvolu od nadležnog državnog tijela. Tužitelj je pismeno očitovao svoju volju da na području „Gospodarske zone Ražine“ obavlja djelatnost - izgradnja kompletnih građevinskih objekata, iznajmljivanje opreme kao i obavljanje ostalih djelatnosti obuhvaćenih Obrtnicom. Stranke su ugovorile da u tu svrhu tuženik daje na korištenje i gospodarenje predmetnu nekretninu, da je na nekretnini osnovano pravo građenja u korist tužitelja i da mu se nekretnina daje na korištenje i gospodarenje na rok od pedeset godina, da se tužitelj obvezuje plaćati tuženiku naknadu za korištenje zemljišta prema uvjetima iz Ugovora, da protekom roka od pet godina poduzetnik (tužitelj) može kupiti predmetnu nekretninu, da tužitelj ima pravo prvokupa na tom zemljištu te da ga tuženik ovlašćuje na temelju Ugovora zatražiti i postići upis prava vlasništva bez daljnjeg pristanka i sudjelovanja tuženika. Ugovoreno je dalje da u slučaju da tužitelj odluči kupiti zemljište na kojem je zasnovano pravo građenja u njegovu korist, dužan je u roku od jedne godine od proteka ranijeg roka od pet godina pismenom ovjerenom izjavom obavijestiti tuženika da će kupiti zemljište i tuženik je u tom slučaju dužan prodati zemljište po cijeni i uvjetima iz Ugovora, da se ta izjava mora dostaviti ili tuženiku izravno ili poštom preporučeno, da u slučaju da tužitelj ne postupi ugovorenom u ugovorenom roku, protekom tih rokova tužitelj gubi pravo na kupnju zemljišta po uvjetima iz Ugovora. Dalje je ugovorno da je tužitelj dužan plaćati godišnju naknadu tuženiku u visini od 2,00 eura po m2 zemljišta u neto iznosu, što pretpostavlja suglasnost da poreze i druga davanja snosi tužitelj te da je naknadu dužan plaćati mjesečno, unaprijed, u jednakim obrocima, da tuženik jamči tužitelju da je za dodijeljeno zemljište poduzeo sve radnje kako bi se ono stavilo u osnovnu funkciju i da u tom pravcu osigurava tužitelju infrastrukturnu opremljenost zemljišta i to poglavito prilazne puteve i komunalne priključke, da se potpisom ugovora tužitelj obvezuje zatražiti od nadležnih državnih tijela dobivanje svih potrebnih dozvola, odnosno odobrenja i suglasnosti radi izgradnje objekta u skladu sa zakonom, da će po ishodovanju odobrenja i dozvola i to odmah potom a najkasnije u roku od 8 mjeseci od dana potpisa Ugovora započeti s radovima radi uređenja i izgradnje objekta u kojem će obavljati odobrenu djelatnost, da je tužitelj, neovisno od navedenoga roka, dužan najkasnije u roku od petnaest dana od dana potpisa Ugovora započeti obavljati djelatnost u objektu izgrađenom na zemljištu na kojem je stekao pravo građenja, da će tužitelj na vrijeme pismeno obavijestiti tuženika ako postoje pravne ili faktične smetnje za početak obavljanja djelatnosti, a koje strankama i uz pojačanu pažnju nisu bile poznate u trenutku potpisa Ugovora, da tužitelj neće na zemljištu koje mu je dodijeljeno obavljati djelatnost koja nije utvrđena Ugovorom te bez prethodne suglasnosti tuženika neće u objektu obustaviti obavljanje djelatnosti dulje od tri mjeseca. Potpisom Ugovora podrazumijeva se suglasnost među strankama da je tuženik osigurao sa svoje strane potrebne uvjete za početak rada.

11.2. Aneksom Ugovoru sklopljenom 20. veljače 2008. stranke su suglasno utvrdile da će se izvršiti zamjena nekretnina na način da će tužitelj dobiti na korištenje drugu nekretninu u sastavu „Gospodarske zone Ražine“, s istim obimom prava i obveza kao i u osnovnom Ugovoru, a nekretninu koju je na korištenje dobio Ugovorom prepustit će tuženiku, da je zamjenska nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2612/5223 dijela što je fizički posebni dio zemljišta te da se tuženik obvezuje o vlastitom trošku provesti parcelaciju što je uvjet za izradu prijavnog lista radi konačne uknjižbe tužitelja kao vlasnika za cijelo,

11.3. Aneks br. 2. Ugovoru sklopljenom 20. travnja 2015. pojašnjava dotadašnji tijek odnosa među strankama, konstatirano je kako do dana sklapanja Aneksa tužitelj nije u skladu s čl. 18. Ugovora sagradio objekt ni počeo sa obavljanjem djelatnosti niti je ishodio potrebne dozvole, odnosno odobrenja i suglasnosti radi izgradnje objekta na nekretnini na kojoj je Aneksom br. 1. stekao pravo korištenja uz posebne uvjete.

Dalje je utvrđeno da do sklapanja Aneksa br. 2. nije izvršena parcelacija nekretnine te da stranke ugovaraju da se parcelaciju obvezuje izvršiti tužitelj, a tuženik mu se obvezuje pružiti svu potrebnu podršku, platiti troškove provedbe parcelacije u katastarskom operatu i zemljišniku, dok je sve ostale troškove dužan snositi tužitelj, da je tužitelj dužan u roku od šest mjeseci od sklapanja Aneksa br. 2. tuženiku isplatiti iznos od 88.506,39 EUR što predstavlja razliku između do tada podmirenih računa na ime naknade za korištenje zemljišta i otkupne cijene zemljišta utvrđene glavnim Ugovorom, a u suprotnom tuženik ima pravo otkazati Ugovor i Aneks br. 1. i 2., da je tužitelj dužan odmah po potpisu Aneksa br. 2. zatražiti od nadležnih tijela dobivanje svih potrebnih dozvola odnosno odobrenja i suglasnosti, radi izgradnje objekta te je dužan izvršiti parcelaciju zemljišta, ishoditi sve potrebne dozvole, odobrenja, suglasnosti i o tome pismeno izvijestiti tuženika u roku od jedne godine od dana sklapanja Aneksa br. 2., u suprotnom tuženik ima pravo otkazati Ugovor i Anekse te da je tužitelj dužan u roku od tri godine od dana sklapanja Aneksa br. 2. u potpunosti izgraditi objekt na zemljištu, ishoditi uporabnu dozvolu, i u istom objektu započeti obavljati djelatnost odobrenu Ugovorom i o tome pismeno izvijestiti tuženika – u suprotnom tuženik ima pravo otkazati Ugovor i Anekse br. 1. i 2. bez prethodnog pismenog upozorenja.

Ugovoreno je i da u slučaju da tuženik iskoristi svoje pravo na otkaz Ugovora i Aneksa br. 1. i 2. ugovorne strane izričito ugovaraju da tužitelj u tom slučaju nema pravo na naknadu sredstava uloženih u objekt niti pravo na vraćanje iznosa od 88.506,39 EUR niti ima pravo na vraćanje iznosa računa na ime naknade za korištenje zemljišta koje je tužitelj platio do sklapanja Aneksa.

11.4. Aneks br. 3. sklopljen 23. listopada 2018. u bitnom predstavlja identičan ugovor kao što je i Aneks br. 2., a sklopljen je zbog produljenja rokova tužitelju uz napomenu kako nije došlo do ispunjenja obveza tužitelja. Ugovoreno je da je tužitelj dužan u roku od daljnje dvije godine izgraditi objekt, ishoditi uporabnu dozvolu i započeti obavljati djelatnost te da u suprotnom tuženik ima pravo otkazati Ugovor i Anekse, da tužitelj ima pravo na produljenje roka za ispunjenje obveze za daljnjih šest mjeseci pod uvjetom da prije isteka roka od dvije godine zatraži pismenim putem produljenje roka od tuženika te ujedno isplati tuženiku ugovornu kaznu zbog nepoštivanja roka u iznosu od pet eura po m2 površine nekretnine, što ukupno iznosi 13.060,00 EUR, da ukoliko se ispune pretpostavke za produljenje roka, a tužitelj ne ispuni svoje obveze tuženik ima pravo protekom tog produljenog roka otkazati Ugovor i Anekse bez prethodnog pismenog upozorenja. U slučaju da tuženik iskoristi svoje pravo na otkaz Ugovora i Aneksa iz naprijed navedenih razloga, ugovorne strane su ugovorile da tužitelj u tom slučaju nema pravo na naknadu sredstava uloženih u objekt, niti pravo na vraćanje bilo kakvih dosad plaćenih novčanih iznosa koje je tuženiku isplatio na temelju odredbi Ugovora ili bilo kojeg od Aneksa niti pravo na vraćanje eventualne ugovorne kazne.

11.5. Aneks br. 4. sklopljen je 5. veljače 2021. iz razloga što tužitelj iz opravdanih razloga uzrokovanih izvanrednom situacijom nastalom zbog pandemije COVID-19 korona virusa nije bio u mogućnosti ispuniti obveze u rokovima iz Aneksa br. 3. pa su produljeni rokovi tužitelju za ispunjenje obveza za jednu godinu od dana sklapanja Aneksa br. 4. uz navod da je u suprotnom tuženik ovlašten otkazati Ugovor i sve Anekse bez pismenog upozorenja. Ugovoreno je da oredbe Ugovora i Aneksa br. 1., br. 2. i 3. ostaju u cijelosti na snazi osim onih koje su izrijekom izmijenjene ili su protivne odredbama Aneksa br. 4.

12. Dalje iz obrazloženja pobijane presude proizlazi:

- da je jednostranom izjavom o otkazu ugovora i svih aneksa ugovora tuženik 15. lipnja 2022., uz napomenu da tužitelj nije ispunio preuzetu obvezu u roku iz Ugovora odnosno Aneksa br. 1. do 4., otkazuje ugovor i Anekse ugovora br. 1. do br. 4. te poziva tužitelja na predaju predmetne nekretnine u posjed tuženiku u roku od 30 dana od dana primitka izjave,

- da je rješenjem Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove od 24. siječnja 2019. Ureda državne uprave u Šibensko – kninskoj županiji (Klasa: UP/I- 320-02/18-01/947; Ur. broj: 2182-03-01-19-4) investitoru, ovdje tužitelju, utvrđena jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 176.226,63 kune uz napomenu da je investitor dužan tu naknadu platiti u roku od 30 dana u korist računa Grada Šibenika,

- da se zemljište označeno kao čest. br. 4660/5 k.o. Šibenik 20. veljače 2008. nalazilo unutar obuhvata građevinskog područja gospodarske namjene, zona industrije, od 20. veljače 2008. do 28. lipnja 2024. unutar građevinskog područja gospodarske namjene, zona industrija, a od 9. listopada 2016. do 28. lipnja 2024. unutar zone gospodarske namjene – proizvodna,

- da je iskaze zastupnika po zakonu tužitelja PG i zastupnika po zakonu tuženika OG sud prihvatio kao vjerodostojne, naročito u dijelovima koji su u suglasnosti sa ostalim dokazima izvedenim u postupku.

13. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja, ocjenom izvedenih dokaza, donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a.

14. S odlukom prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kao i primjenom materijalnog prava, suglasan je i ovaj, viši sud.

14.1. Naime, odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

14.2. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da tužitelj nije ispunio svoje obveze iz sklopljenog Ugovora niti Aneksa ugovora, da su Aneksima ugovora stranke produljile rokove tužitelju (za postupanje po odredbama Ugovora) uz nesporno utvrđenje među strankama da nije došlo do ispunjenja obveza tužitelja, da su Aneksima stranke ugovorile da ukoliko tužitelj ne ispuni svoje obveze tuženik ima pravo protekom produljenog roka otkazati Ugovor i Anekse i bez prethodnog pismenog upozorenja.

15. Ugovor koji su stranke sklopile, dakle, Ugovor o davanju prava na zemljištu uz posebne uvjete, je ugovor kojim se daje pravo na zemljištu što sukladno pozitivnim propisima može obuhvaćati nekoliko pravnih poslova, pa tako, kao u predmetnom slučaju i ugovor o osnivanju prava građenja.

15.1. Pravo građenja je sukladno odredbi čl. 280. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti (st. 1.), pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom (st. 2.).

15.2. U predmetnom slučaju tužitelj se obvezao ugovorom sklopljenim 4. lipnja 2003. godine (čl. 2. i čl. 5.) i Aneksima ugovora graditi objekt i obavljati svoju djelatnost što je i u skladu sa ciljem sklapanja ugovora, a to su povoljni uvjeti za razvoj gospodarske djelatnosti svih zainteresiranih poduzetnika na „Gospodarskoj zoni Ražine“.

15.3. Nesporno je da tužitelj objekt nije izgradio, a iz ugovornih odredbi proizlazi, da nije postupio i po drugim odredbama na koje se obvezao.

16. Naime, iz sadržaja Aneksa br. 2. Ugovoru sklopljenim 20. travnja 2015., dakle 12 godina nakon sklapanja Ugovora, proizlazi da tužitelj nije u skladu s čl. 18. Ugovora sagradio objekt ni počeo sa obavljanjem djelatnosti niti je ishodio potrebne dozvole, odnosno odobrenja i suglasnosti radi izgradnje objekta na nekretnini na kojoj je Aneksom br. 1. stekao pravo korištenja uz posebne uvjete, a tužitelj se obvezao u produljenim rokovima postupiti po odredbama Ugovora i u roku od šest mjeseci od sklapanja Aneksa br. 2. tuženiku isplatiti iznos od 88.506,39 EUR što je razlika između do tada podmirenih računa na ime naknade za korištenje zemljišta i otkupne cijene zemljišta utvrđene glavnim Ugovorom, a u suprotnom tuženik ima pravo otkazati Ugovor i Aneks br. 1. i 2. Kako tužitelj nije postupio po odredbama Ugovora i Aneksa 2., sklopljen je i Aneks 3. ugovora 23. listopada 2018. koji je ponovo sklopljen zbog produljenja rokova tužitelju uz nesporno utvrđenje među ugovornim stranama da nije došlo do ispunjenja obveza tužitelja. Tužitelju su produljeni rokovi za ispunjenje ugovornih obveza za daljnjih šest mjeseci pod uvjetom da prije isteka roka od dvije godine zatraži pismenim putem produljenje roka od tuženika te ujedno isplati tuženiku ugovornu kaznu zbog nepoštivanja roka u iznosu od pet eura po m2 površine nekretnine, što ukupno iznosi 13.060,00 EUR te da u slučaju da tužitelj ne ispuni svoje obveze tuženik ima pravo protekom tog produljenog roka otkazati Ugovor i Anekse bez prethodnog pismenog upozorenja.

16.1. Potom je tuženik, uz napomenu da tužitelj nije ispunio preuzete obveze u roku iz Ugovora odnosno Aneksa br. 1. do 4., otkazao ugovor i Anekse ugovora br. 1. do br. 4. Otkaz ugovora prekida ugovorni odnos za ubuduće (ex nunc) i nema obveze povrata onoga što je već ispunjeno.

17. Stoga je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima, donio pravilnu oduku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je otkaz ugovora neosnovan i bez pravog učinka te da Ugovor o zasnivanju prava građenja i Ugovor o kupoprodaji nekretnine nisu niti sklopljeni.

18. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović