Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2790/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Andree Borsa-Ivanišević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Skelin odvjetnik u Trogiru, protiv 1. tuženika MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženice ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. tuženice ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Varnica odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-241/2019 od 7. lipnja 2024., u sjednici održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-241/2019 od 7. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženici isplate na ime naknade štete ukupni iznos od 234.734,57 kuna zajedno sa zateznim kamatama, kao i zahtjev da mu tuženici solidarno naknade troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tužitelju da nadoknadi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 23.875,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženicu su osporili sve žalbene navode.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje sadržajno u svojoj žalbi, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži jasne i određene razloge utemeljene na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

3.2. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju se tužitelj sadržajno poziva, jer je sud ovlašten na temelju te odredbe, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.

3.3. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koji se temelji na tvrdnji da je prilikom sklapanja ugovora o zakupu od 29. svibnja 2006. doveden u zabludu glede vlasništva i prava raspolaganja poslovnim prostorom koji je bio predmet zakupa zbog čega nije mogao ishoditi minimalne tehničke uvjete za obavljanje svoje djelatnosti i započeti s radom.

5. U ovom stadiju postupka sporno je, jesu li tuženici odgovorni za nastalu štetu u vidu vrijednosti ulaganja tužitelja u prostor koji je bio predmet zakupa između njega i 1. tuženika i oca 1. tuženika sada pok. JR, prednika tuženika, koju tužitelj trpi.

6. Prvostupanjski je sud na temelju rezultata provedenih dokaza utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da su tužitelj i 1. tuženik i njegov otac sada pok. JR sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora 29. svibnja 2006. na određeno vrijeme od godinu dana,

- da je predmet tog ugovora nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kuća stojna, vlasništvo Kaštelanske rivijere d.d. Kaštel Stari, i to poslovni prostor,

- da se tužitelj i ranije već nalazio u zakupu predmetnog poslovnog prostora do 2004. kada je napustio taj prostor,

- da je prilikom sklapanja tog ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. svibnja 2006. 1. tuženik MR izvijestio tužitelja da je predmetni poslovni prostor u postupku denacionalizacije,

- da je predmetni poslovni prostor položen u prizemlju hotela [adresa] u vlasništvu Kaštelanke rivijere d.d.,

- da iz spisa Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-562/06 proizlazi da je nakon što je među strankama zaključen ugovor o zakupu spornog poslovnog prostora u svibnju mjesecu 2006. dana 29. studenog 2006. Kaštelanska rivijera d.d. kao tužitelj pokrenula postupak protiv tuženika MR radi njegovog iseljenja i predaje u posjed upravo poslovnog prostora koji je predmet ovoga zakupnog odnosa,

- da se zahtjev tužitelja u tom postupku poslovni broj P-562/06 temelji na činjenici da je među strankama prestao ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je zaključen 1. listopada 1999. na određeno vrijeme do 1. listopada 2002., a koje trajanje da su po svom sadržaju su stranke prešutno produžile,

- da je u tom spisu poslovni broj P-562/06 priložena molba tuženika HR odaslana društvu Kaštelanska rivijera d.d. od 1. lipnja 2006., kojom moli da mu se izda Aneks na Ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, kako bi mogao ishoditi od Županijskog ureda minimalne tehničke uvjete za rad uz navode da je spomenuta zgrada č.z. 341 nacionalizirana njegovoj obitelji i da je za nju zatražen povrat,

- da je nakon toga Kaštelanska rivijera d.d. odaslalo tuženiku HR u tom predmetu priloženi dopis u kojem ga izvješćuje da je sklopljeni Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestao 1. listopada 2002, te ga poziva na podmirenje dospjelih troškova, kao i da u roku od osam (8) dana od primitka obavijesti preda predmetni poslovni prostor slobodan od osoba i stvari,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj P- 562/06-14 od 14. lipnja 2007., tuženik MR obvezan da u roku od 15 dana isprazniti nekretninu zvanu hotel [adresa], sagrađenu na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te slobodnu od osoba i stvari preda tužitelju Kaštelanska rivijera d.d. Kaštel Stari,

- da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. svibnja 2006., tuženik MR još bio zakupnik predmetnog poslovnog prostora na temelju Ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora sklopljenog s vlasnikom Kaštelanka rivijera d.d. od 30. srpnja 1999.,

- da je 1. tuženik MR prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora sudjelovao u svojstvu ovlaštenog punomoćnika svojega oca pok. JR kao zakupodavca, ali i da je sam bio ugovorna stranka na strani zakupodavca,

- da Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je zaključen između Kaštelanske rivijere d.d. i MR nije imao ugovornu klauzulu o zabrani davanja spornog prostora u podzakup sukladno odredbi članka 20. stavak 1. ZZPP-a, odnosno odredbi iz članka 537. i 538. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO),

- da tužitelj kao zakupac nije tražio niti raskidao predmetni ugovor o zakupu, kao ni da nije tražio smanjenje zakupnine, niti odgađanje početka primjene zakupnog odnosa, niti iz razloga što "nije bio u mogućnosti pribaviti minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u tom prostoru",

- da je nakon predaje ključeva predmetnog poslovnog prostora tužitelj izvršio ulaganja u predmetni poslovni prostor na vlastiti rizik i odgovornost

- da je sudski vještak Mijo Tadinac dipl. Ing. građ., utvrdio da bi visina ulaganja u taj prostor za sve vrste radova iznosila 169.734,57 kuna.

7. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski je sud smatrao da 1. tuženik MR i pravni prednik ostalih tuženika pok. JR pri sklapanju predmetnoga ugovora o zakupu poslovnog prostora nisu ništa prešutjeli tužitelju, koji je stoga nakon predaje ključeva predmetnog poslovnog prostora, sva eventualna ulaganja u predmetni poslovni prostor poduzeo na vlastiti rizik i odgovornost.

7.1. Isto tako, taj je sud smatrao da je tužitelj svoj inventar mogao preuzeti nakon isteka ugovora pa da nema pravo na naknadu.

8. U konkretnom slučaju tuženici bi bili odgovorni za štetu prema odredbama ZOO-a koji se u ovoj konkretnoj situaciji primjenjuje prema članku 1. stavku 1. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora (»Narodne novine«, broj 91/96., 124/97., 174/04. i 38/09., dalje ZZPP), kojim je propisano da se na odnose koji nisu uređeni tim Zakonom, primjenjuju opći propisi obveznog prava o zakupu.

8.1. Prema odredbi članka 531. ZOO-a kad netko treći na zakupljenoj stvari polaže neko pravo i obrati se svojim zahtjevom zakupniku, ovaj je dužan obavijestiti o tome zakupodavca (stavak 1.). Ako se utvrdi da trećemu pripada neko pravo koje sasvim isključuje prava zakupnika na korištenje stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupniku štetu.

9. Nadalje, sukladno odredbi Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica (»Narodne novine«, broj 66/09., 108/09., 8/10., 108/14., dalje: Pravilnik) članka 7. propisani su minimalni tehnički uvjeti koje mora ispuniti prodajni objekt, a člankom 40. tog Pravilnika propisano je da trgovačka društva i obrti registrirani za obavljanje trgovačke djelatnosti kao i osobe iz članka 5. stavka 1. podstavka 1., 2., 3., 4. i 6. Zakona o trgovini (»Narodne novine«, broj 87/08., 96/08., 116/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20., 33/23. i 59/26.) trebaju prije početka rada od mjesno nadležnog ureda državne uprave u županiji nadležnog za gospodarstvo o ishoditi rješenje da prostor i oprema ispunjavaju uvjete propisane Pravilnikom. Dakle, slijedi da minimalne tehničke i druge uvjete dužna je ishoditi osoba koja obavlja djelatnost u poslovnim prostoru.

9.1. U predmetnom ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 29. svibnja 2006. o tim uvjetima ništa se ne navodi, s tim da je ugovor inače pravilno sastavljenom u pisanom obliku.

10. Kako tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete temelji na činjenici da su 1. tuženik i prednik tuženika sada pok. JR sklopili ugovor na prijevaran način prikrivajući činjenicu da nisu mogli sklopiti ugovor o zakupu, pravilan je i po stavu ovoga suda zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu u vidu ulaganja zbog takvog ponašanja zakupodavaca.

10.1. Naime, i po stavu ovog suda činjenica da zakupodavci nisu bili vlasnici poslovnog prostora nije od utjecaja na valjanost sklopljenog ugovora, s tim da i po shvaćanju ovog suda, u konkretnim okolnostima poslovnog odnosa tužitelja s 1. tuženikom i njegovim ocem sada pok. JR, kao i svim okolnostima koje navodi prvostupanjski sud (da je poslovni prostor u prizemlju Hotela [adresa]), tužitelju su bile poznate prilikom sklapanja ugovora. Stoga, iz prvostupanjskih utvrđenja, a koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja, ne može se izvesti zaključak da je tužitelj sklopio predmetni ugovor u okolnostima prijevarnog ponašanja zakupodavaca te da su mu okolnosti konkretnog slučaja bile nepoznate.

11. Budući da tužitelj u žalbi ponavlja da je propust tuženika što ga nisu izvijestili o tome da nisu vlasnici predmetnog poslovnog prostora pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući sve okolnosti konkretnog događaja a posebno činjenicu da je tužitelj već bio u poslovnom odnosu s 1. tuženikom i prednikom svih tuženika zaključio da su sve okolnosti konkretnog slučaja bile poznate tužitelju, pa tako i činjenica da je prostor u postupku denacionalizacije i da nije bilo vlasništvo tuženika prilikom sklapanja ugovora o zakupu, a što se ponavlja.

12. U odnosu na tvrdnje tužitelja da prvostupanjski sud nije dopunski saslušao svjedokinju ŽR radi utvrđenja spornih činjenica za odgovoriti je tužitelju da sud prema odredbi članka 220. stavku 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije, u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke, postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a o čemu je sud dužan dati valjana obrazloženja.

12.1. U konkretnom slučaju, iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je dao razloge o ocjeni iskaza saslušane svjedokinje ŽR, pri čemu je pravilno utvrdio da tužitelj nije pribavio minimalne tehničke uvjete, pa dodatnim saslušanjem te svjedokinje, ne bi se utvrdili skriveni nedostaci ugovora kako to pogrešno smatra tužitelj.

13. Dakle, navedena činjenična utvrđenja kao i zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelju bile poznate sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora o zakupu, utemeljeni su na rezultatima provedenih dokaza, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Stoga, neosnovano tužitelj u svojoj žalbi ukazuje na prijevarno ponašanje 1. tuženika MR zajedno s prednikom tuženika JR jer je u sudskom predmetu Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-562/06 u pravnoj stvari tužitelja Kaštelanska rivijera d.d. protiv tuženika MR, radi iseljenja i predaje predmetnog poslovnog prostora tužitelj u činjeničnim navodima tužbe istaknuo da je ugovor o zakupu sklopljen između Kaštelanske rivijere d.d. i tuženika MR od 1. rujna 1999. sklopljen na određeno vrijeme do 1. listopada 2002. te je u taj spis priložena obavijest tužitelja tuženiku u kojoj ga Kaštelanska rivijera d.d. poziva na predaju predmetnog poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari, kao i molba tuženika za sklapanje aneksa ugovora radi ishodovanja minimalnih tehničkih uvjeta za rad predmetnog poslovnog prostora, koja je datirana 1. lipnja 2006., jer i po shvaćanju ovog suda utvrđenja u tom postupku nisu u suprotnostima s utvrđenjima u ovom postupku, niti je prvostupanjski sud izveo drukčije zaključe u ovom postupku koja bi bila u kontradiktornosti s pravomoćnim utvrđenjima u tom postupku. Dapače, iz tih utvrđenja proizlazi ponašanje 1. tuženika radi pribave ugovora kao preduvjeta za izdavanje minimalnih tehničkih uvjeta upravo nakon sklapanja ugovora s tužiteljem.

15. Isto tako, pogrešno tužitelj u žalbi ukazuje na postupak kojeg je Kaštelanska rivijera d.d. provela protiv MR jer iz provedenog postupka iseljenja u tom ovršnom postupku tadašnjeg Općinskog suda u Kaštel Lukšiću ukazuje da je 1. tuženik do 11. svibnja 1999. bio u posjedu tog prostora.

16. Imajući u vidu sve navedeno prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je donio prvostupanjsku odluku kojoj je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ni ostali vrlo opširni žalbeni navodi tužitelja ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a i članku 151. stavku 3. ZPP-a, s time da je za odgovoriti tužitelju da su tuženici zastupani u predmetnom postupku po punomoćniku u osobni odvjetnika prema punomoćima koje su priložene spisu, pa nije od utjecaja činjenica da je prvostupanjski sud u uvodu presude propustio naznačiti da 2., 3. i 4. tuženice zastupa isti punomoćnika kao i 1. tuženika.

18. Isto tako, nije od utjecaja u postupku odlučivanja o žalbi, da je prvostupanjski sud odbio tužbeno potraživanje za iznos od 234.734,57 kuna umjesto za iznos od 264.734,57 kuna jer tužitelj nije tražio donošenje dopunske presude.

19. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 21. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić