Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-235/2025.-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐR, zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.– dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog ĐR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj: Kzd-3/2023.-55 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĐR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi, broj: Kzd-3/2023.-55 od 27. listopada 2025., optuženi ĐR proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude. Na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. optuženom je utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. optuženom ĐR je utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci pa je na temelju članka 51. KZ/11. optuženi ĐR osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće biti izvršena ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ĐR će se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i lišenju slobode u trajanju od 2. travnja 2022. do 4. travnja 2022.
3. Na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11. od DR je trajno oduzet mobitel marke Samsung A12 (koji je savinut u vidu puknuća te mu je razbijen ekran) sa utisnutom oznakom na poleđini A12#10-3>PCGF 30˂VOH, pripadajuća baterija marke Samsung model ED-BA 217ABY, 49000 mh (oštećena u gornjem desnom kutu) poklopac plave boje mobitela Samsung A12 oduzet od DR uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00008715 Policijske uprave Požeško- slavonske, Službe kriminalističke policije od 2. travnja 2022.
4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/1., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje u tekstu: ZKP) optuženom ĐR je naloženo platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 63,71 euro te trošak opunomoćenice oštećenice o kojim troškovima će sud donijeti posebno rješenje te paušalni trošak u iznosu od 70,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
5. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi ĐR putem branitelja Ivana Boškovića, odvjetnika u Požegi, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. i 2. ZKP i odluke o izrečenim kaznenopravnim sankcijama s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe, podredno, preinači presudu u odnosu na odluku o izrečenim kaznama zatvora i trajanju uvjeta, odnosno ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba optuženika nije osnovana.
9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona jer se postupanja optuženika opisano optužnicom ne može smatrati zlostavom djeteta u smislu zakonske odredbe iz članka 177. stavak 2. KZ/11., smatra da se kod ovog kaznenog djela treba raditi o teškim oblicima povrede roditeljskih dužnosti i obveza spram svog djeteta kao i teške povrede djetetovih prava kao posljedica takvih postupanja. Naime, optuženik je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na način da je zlostavio dijete. Ovaj modalitet počinjenja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. najčešće se ostvaruje u vidu vrijeđanja, omalovažavanja, šamaranja i udaranja djeteta. Iz činjeničnog opisa pobijana presude, a što je optuženik i priznao, proizlazi da je optuženik malodobnoj žrtvi nasilno uzeo iz ruke mobitel, vikao na nju da je smeće i neodgojena, da će ju natući, da neće plaćati alimentaciju, da ga nitko ne sluša, da su stoka, a potom joj i slomio mobitel, koje ponašanje optuženika se ne može podvesti pod neprimjerene roditeljske postupke, kako to nastoji sugerirati žalitelj, već doista predstavlja zlostavljanje djeteta kao način počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., a ne prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Zainteresiranost, odnosno nezainteresiranost oštećenice za postupak, postavljanje imovinskopravnog zahtjeva nisu od utjecaja za procjenu jesu li postupanjem optuženika ostvarena bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
10. U odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11. žalitelj u žalbi tvrdi da nije postupao s neizravnom namjerom, već da je nehajno postupao, odnosno ističe da nije postupao s oblikom krivnje zbog kojeg je proglašen krivim, što znači da pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi, žalitelj gubi iz vida da je priznao počinjenje ovog kaznenog djela pa u skladu s odredbom članka 464. stavak 7. ZKP žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Stoga optuženik, s obzirom na njegov način izjašnjavanja o osnovanosti optužnog akta, odnosno činjenicu priznanja počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, ne može pobijati presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Vezano uz tvrdnju da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer sud nije iznio razloge zašto nalazi da je optuženik počinio kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim, treba istaći da prema odredbi članka 459. stavak 7. ZKP kada se optuženik očituje na način da se smatra krivim, obrazloženje presude mora sadržavati samo podatke o odluci o kazni, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da kaznu treba ublažiti ili optuženika osloboditi od kazne ili izreći uvjetnu osudu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu, zamijeniti kaznu radom za opće dobro na slobodi, izreći posebne obveze, zaštitni nadzor, sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta ili javno objavljivanje presude. Prvostupanjski je sud postupio po citiranoj odredbi i detaljno obrazložio zašto je optuženiku utvrdio pojedinačne kazne u naznačenim trajanjima, zašto ih je ublažavao, zašto je osudio optuženika na jedinstvenu kaznu u trajanju jedne godine, kao i kojim se razlozima rukovodio kada je jedinstvenu kaznu uvjetovao i odredio rok provjeravanja.
12. Osporavajući odluku o kazni, optuženi ĐR, ističe da je izrečena sankcija prestroga, da se radi o izdvojenom događaju u skladnoj dinamici međusobnih odnosa optuženika i žrtve.
13. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne.
14. Naime, u pobijanoj presudi osnovano je prvostupanjski sud optuženom ĐR kao olakotno cijenio ispriku zbog počinjena kaznena djela, iskazao je iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenja kaznenih djela, od počinjenja kaznenih djela je prošlo tri godine i od tada su međusobni odnosi bivših supružnika HR, zakonske zastupnice maloljetne oštećene BR i bivše supruge optuženika znatno poboljšani, unaprijeđeni su međuljudski odnosi između optuženika i žrtve BR s kojom danas dobro funkcionira, komunicira i ispunjava obveze uzdržavanja, žrtva nije zainteresirana za ishod postupka, dok posebnih otegotnih okolnosti nije pronašao.
15. Cijeneći istaknute olakotne okolnosti, a imajući u vidu da je za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. propisana kazna zatvora od jedne do pet godina, a za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 od jedne do tri godine zatvora kao i priznanje optuženika, skrušeno i iskreno žaljenje zbog počinjenja djela, pomirenje sa žrtvom, protek vremena od počinjenja djela, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da istaknute okolnosti treba smatrati posebno olakotnim i optuženiku ublažiti, primjenom odredbi članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., pojedinačne kazne. Pojedinačno utvrđene kazne u trajanju po osam mjeseci za svako pojedino kazneno djelo, jedinstvena kazna u trajanju jedne godine, uvjetna osuda i rok provjeravanja u trajanju tri godine, primjereni su jačini povrede zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je optuženik postupao, načinu počinjenja kaznenih djela, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i imovinskim prilikama, njegovom ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela te svakako pogodni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije.
16. Kako žalitelj svojom žalbom nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP odbijena je žalba optuženika i potvrđena pobijana presuda.
U Zagrebu, 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
