Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-508/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari I. tužitelja SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja BJ iz [adresa] dobrotvora 0, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, protiv I. tuženika IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženika AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, radi utvrđenja postojanosti, valjanosti i istinitosti usmene oporuke, nakon glavne i javne rasprave zaključene 08. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka te I. tužitelja, II. tužitelja, II. tuženika i III. tuženika osobno, po objavi 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tuženi zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se prema tuženima i to I-tuženoj IJ, OIB [osobni identifikacijski broj], II-tuženoj AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], i III-tuženoj JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], da je pravovaljana i istinita oporuka ostavitelja, sada pok. ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sastavljena u lipnju 2019.g. u Općoj bolnici u Karlovcu pred svjedocima EJ iz [adresa], Laisnjski [adresa], RJ iz R [adresa], Grčkih dobrotvora 15, i UJ iz R [adresa], Grčkih dobrotvora 15, kojim su za nasljednike određeni njegov brat ĐJ iz [adresa], i njegova sestra CJ iz [adresa], Laisnjski S 147, na jednake dijelove.

II Nalaže se I-III tuženicama da tužitlejima solidarno naknade parnične troškove sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se I. tužitelju SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelju BJ iz [adresa], Grčkih dobrotvora 0, OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tuženiku IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženiku AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tuženiku JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknade troškove postupka u iznosu od 1.950,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 11. rujna 2024. navode da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj O-615/2023 od 22. kolovoza 2024. određen prekid postupka u ostavinskom postupku iza pok. ŠJ te su nasljednici SJ i BJ, ovdje tužitelji, upućeni na pokretanje parnice protiv IJ, AJ i JJ, ovdje tuženih. Obrazlažu da je ostavitelj, sada pok. ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ostavio usmenu oporuku pred tri svjedoka i to EJ, RJ i UJ, koji su bili zajedno prisutni. Tom prilikom bila je prisutna i II-tužena AJ. Naime, ostavitelj je bio u bolnici u [adresa] sredinom lipnja 2019. u kojoj je par dana kasnije i umro te nije mogao sačiniti oporuku u drugom obliku, a zbog lošeg fizičkog zdravstvenog stanja nije mogao niti potpisati oporuku koju bi mu netko drugi sastavio. Usmenom oporukom ostavitelj je izjavio da želi da se njegova imovina iza njegove smrti podijeli ravnomjerno između njegovog brata ĐJ i sestre CJ. Naprijed navedeni svjedoci nisu pismeno sastavili ostaviteljevu izjavu i predali je nadležnom sudu budući da su ĐJ i CJ, navedeni kao oporučni nasljednici, ujedno i jedini zakonski nasljednici, pa nisu to smatrali nužnim smatrajući da usmena oporuka ne mijenja zakonski red nasljeđivanja. U međuvremenu su umrli i ĐJ i CJ, a iza njih su ostali I-III tužene kao nasljednice iza pokojnog ĐJ i tužitelji kao nasljednici iza pokojne CJ. Budući da tužene osporavaju usmenu oporuku ostavitelja ŠJ tužitelji predlažu da sud donese odluku kao u toč. I. izreke presude.

2. Tužene su u odgovor na tužbu osporavaju osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva te ističu da tužitelji nisu dokazali postojanje valjane usmene oporuke ostavitelja. Navode da je tužba nejasna jer ne sadrži točan datum kada je navodna usmena oporuka izjavljena, niti je jasno na koji je način ista dana. Ističu kako navodni svjedoci nisu postupili sukladno članku 39. Zakona o nasljeđivanju, budući da sadržaj oporuke nisu bez odgode zapisali niti ga predali sudu ili javnom bilježniku, već je postojanje usmene oporuke prvi put istaknuto tek na raspravi održanoj 3. lipnja 2024., gotovo pet godina nakon smrti ostavitelja. Dalje ističu da su svi navodni svjedoci usmene oporuke u bliskom srodstvu s oporučnim nasljednicima, zbog čega smatraju da bi, i kada bi usmena oporuka postojala, njezine odredbe bile ništetne sukladno članku 40. Zakona o nasljeđivanju. Tužene osporavaju i činjenične navode tužitelja o okolnostima davanja usmene oporuke, tvrdeći da svjedoci nisu istodobno boravili kod ostavitelja te da zbog njegovog zdravstvenog stanja nije bilo moguće da je izjavio posljednju volju. Ističu kako je ostavitelj nakon moždanog udara bio nepokretan, imao poremećaj govora, hranjen je putem sonde, bio na terapiji kisikom te nije mogao komunicirati, zbog čega nije bio sposoban dati usmenu oporuku. Nadalje navode da su tužitelji tijekom ostavinskog postupka najprije osporavali valjanost pisanih oporuka, kao i tvrdili da je ostavitelj živio u izvanbračnoj zajednici, koja je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nepostojećom. Tek nakon što nisu uspjeli osporiti pisane oporuke, iznijeli su tvrdnju o postojanju usmene oporuke, zbog čega tuženici smatraju da se radi o naknadno konstruiranoj tvrdnji i zlouporabi procesnih prava. Slijedom navedenog, tužene predlažu odbacivanje, odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te obvezivanje tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Obzirom da tužitelji u tužbi nisu naznačili vrijednost predmeta spora primjenom odredbe čl. 40. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP) sud je na pripremnom ročištu održanom dana 14. listopada 2025. nakon što je strankama dana mogućnost da se o istome očituju utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.400,00 EUR , a imajući u vidu da su tužitelji u ovom postupku podnijeli tužbu radi utvrđenja.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj O-615/2023, presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-23/2023-14 od 16. lipnja 2023. (list 12 do 31 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž Ob-78/2023-3 od 13. studenog 2023. (list 32 do 38 spisa), fotografije i medicinsku dokumentaciju (list 39 do 54 spisa), smrtovnicu (list 64 do 65 spisa), zapisnik (list 66 do 69 spisa), zaključnicu (list 70 spisa), ugovor (list 71 spisa), zahtjev za otvaranje devizno štedne knjižice (list 72 spisa), prometnu dozvolu (list 73 do 74 spisa), izjavu (list 75 spisa), viber komunikaciju (list 76 do 85 spisa), tijekom postupka su saslušani svjedoci EJ, TJ, VJ, PJ (list 97 do 100 spisa), ĆJ, FJ, ŽJ, (list 102 do 103 spisa), te stranke (list 106 do 109 spisa).

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. ZPP – a da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama sporno nije da je ostavitelj ŠJ preminuo **.**.2019. te da je iza njega vođen ostavinski postupak u kojem su tužitelji upućeni na pokretanje ove parnice radi utvrđenja postojanja, valjanosti i istinitosti usmene oporuke ostavitelja.

7. Sporno su pitanja je li ostavitelj izjavio usmenu oporuku pred troje svjedoka, jesu li za njezino sastavljanje bile ispunjene zakonske pretpostavke te proizvodi li takva usmena oporuka pravne učinke kao osnova nasljeđivanja.

8. Radi odlučivanja o naprijed navedenim okolnostima sud je tijekom postupka saslušao svjedoke za koje tužitelji navode da su upravo oni svjedoci usmene oporuke ostavitelja i to EJ, TJ i VJ koji su iskazali kako slijedi.

9. EJ, supruga tužitelja SJ te u tazbinskom srodstvu sa ostalim strankama, iskazala je da je ostavitelja posjetila u Općoj bolnici Karlovac sredinom lipnja 2019., zajedno s tužiteljicom BJ, svjedokom TJ i tuženom AJ. Navela je da se ostavitelj probudio tijekom posjeta, da je mogao razgovarati, iako otežano, ali razgovijetno i razumno, te da su razgovarali o članovima obitelji, osobito o njegovoj sestri CJ, za čije je zdravstveno stanje bio zabrinut. Prema njezinu iskazu, ostavitelj je tada izjavio da se njegova imovina nakon smrti podijeli između njegova brata ĐJ i sestre CJ, odnosno rekao: „imovinu podijelite vi između sebe“, pri čemu je svjedokinja razumjela da želi da se imovina podijeli na jednake dijelove između brata i sestre. Iskazala je da joj je ostavitelj djelovao bolje nego ranije, da je mogao sam uzeti bočicu vode sa stolića i piti iz nje te da je razgovarao o odlasku u dom nakon izlaska iz bolnice. Navela je kako ostavitelj nije spominjao ranije sastavljene oporuke, a nakon njegove smrti nije zapisala niti prijavila postojanje usmene oporuke jer ju nitko o tome nije pitao.

10. Svjedok TJ, suprug nasljednice BJ te u tazbinskom srodstvu s ostalim nasljednicama, iskazao je da je ostavitelja posjećivao više puta tijekom liječenja u bolnici, a prilikom posljednjeg posjeta s njim je razgovarao nasamo. Naveo je da je ostavitelj mogao razgovijetno govoriti te mu rekao kako želi da se njegova imovina podijeli između njegova brata ĐJ i sestre CJ. Dodao je da je ostavitelj i ranije često govorio da će ga naslijediti brat i sestra, zbog čega mu ta izjava nije bila neuobičajena. Nakon ostaviteljeve smrti nije sastavio nikakvu pisanu izjavu niti prijavio postojanje usmene oporuke, navodeći da se nije smatrao izravnim nasljednikom.

11. Svjedok VJ, sin nasljednice BJ te u tazbinskom srodstvu s ostalim nasljednicama, iskazao je da je ostavitelja posjetio u prvoj polovici lipnja 2019. zajedno sa svojom majkom BJ, pri čemu su u bolesničkoj sobi bili prisutni i tužitelj SJ te tužena AJ. Naveo je da je ostavitelj bio narušenog zdravstvenog stanja, ali da je mogao govoriti tiho, no razgovijetno, tako da ga je bilo moguće razumjeti kada bi mu se približilo. Prema njegovu iskazu, ostavitelj je sam započeo razgovor o svojoj imovini te rekao: „podijelite, podijelite“, što je svjedok razumio kao njegovu volju da se imovina nakon smrti podijeli između njegova brata ĐJ i sestre CJ. Iskazao je da tu izjavu nisu zapisali niti prijavili jer nije očekivao da će među nasljednicima doći do spora, a naveo je i da nije siguran je li ostavitelj zbog zdravstvenog stanja mogao pisati ili držati olovku.

12. Cijeneći iskaze naprijed navedenih svjedoka sud je utvrdio da isti nisu u cijelosti podudarni u pogledu okolnosti pod kojima je navodna oporuka dana, prisutnih osoba te samog sadržaja izjave ostavitelja. Osim toga, niti jedan od svjedoka nije naveo da je ostavitelj izričito izjavio da sastavlja oporuku ili raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti, već su opisivali njegove izjave poput „podijelite“ odnosno „imovinu podijelite vi između sebe“, koje same za sebe ne predstavljaju nedvojbeno očitovanje posljednje volje.

13. Sud je tijekom postupka saslušao i svjedoke PJ, ĆJ, NJ i ŽJ, iz čijih iskaza proizlazi da nemaju neposredna saznanja o usmenoj oporuci ostavitelja već su općenito iskazivali želji pokojnog ŠJ o podjeli njegove imovine nakon smrti.

14. Tako je svjedok PJ iskazao da je pokojnog ŠJ poznavao cijeli život te se sjeća razgovora iz ljeta 2018., koji se vodio kod tužitelja SJ prilikom izvođenja radova na krovu garaže. Naveo je da je tom prilikom HJ upitao ostavitelja što će biti s njegovom imovinom budući da nema djece, na što je ostavitelj odgovorio da ima brata i sestru te da sve ostane njima, odnosno njihovoj djeci, pri čemu nije precizirao način podjele imovine. Svjedok je naveo da je ostavitelj tada bio dobrog zdravstvenog stanja te da je njegovu izjavu shvatio kao uobičajeno razmišljanje o nasljeđivanju.

15. Svjedokinja KJ iskazala je da je ostavitelj više od dvadeset godina živio s njezinom majkom B te da ga je tijekom liječenja svakodnevno posjećivala u bolnici. Navela je da je ostavitelj posljednjih dana života više puta govorio kako želi da njegova zemlja pripadne njegovoj sestri CJ i bratu I, dok je za šumu govorio da pripadne LJ, koji ju je godinama koristio. Prema njezinom iskazu, ostavitelj je takvu volju izražavao i ranije, zbog čega je smatrala da je riječ o njegovoj oporučnoj volji. Također je potvrdila da je ranije vodila postupak radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između svoje majke i ostavitelja.

16. Svjedok FJ iskazao je da je pokojnog ŠJ poznavao više od dvadeset godina te da ga je zajedno s KJ i njezinom majkom redovito posjećivao u bolnici. Naveo je da je ostavitelj tijekom boravka u bolnici govorio kako će šumu ostaviti LJ, dok se preostala imovina ima podijeliti između njegova brata i sestre. Iskazao je da je ostavitelj mogao razgovijetno govoriti te da je, prema njegovom dojmu, bio sposoban držati čašu vode i pisati.

17. Svjedok ŽJ iskazao je da ostavitelja nije posjećivao u bolnici, već ga je posljednji put vidio 2018. kod tužitelja SJ. Potvrdio je da je bio prisutan razgovoru u kojem je HJ upitao ostavitelja kome će pripasti njegova imovina nakon smrti, na što je ostavitelj odgovorio da ima sestru CJ i brata I te da oni podijele njegovu imovinu ako umre prije njih. Naveo je da je ostavitelj tada bio dobrog zdravstvenog stanja, vozio automobil i mogao pisati.

18. Zaključno, na okolnosti tužbe saslušani su tužitelji SJ i BJ te tužene AJ i JJ.

19. Tužitelj SJ je u svom iskazu izjavio da mu je sestra BJ, ovdje tužiteljica, prenijela kako je ostavitelj tijekom posjeta u bolnici izjavio da želi da se njegova imovina nakon smrti podijeli na jednake dijelove između njegove sestre CJ i brata I. Također je naveo je da je nekoliko dana kasnije i sam posjetio ostavitelja zajedno s tuženom AJ, kada je ostavitelj ponovio da je svoju volju već izrazio pred ranije prisutnim osobama te dodao da se i novčana sredstva na njegovom računu nakon smrti podijele između brata i sestre. Nadalje je izjavio da je ostavitelj bio pri svijesti, otežano govorio, ali je znao što govori. O postojanju usmene oporuke nije ništa govorio tijekom ostavinskog postupka jer ga nitko nije pitao, smatrajući da između nasljednika neće biti spora.

20. Tužiteljica BJ iskazala je da je ostavitelja tijekom liječenja posjetila četiri puta te da je on prilikom svakog posjeta ponavljao kako se njegova imovina treba podijeliti na jednake dijelove između njegove sestre i brata. Navela je da je govorio tiho, ali razgovijetno, te da su njegove izjave mogli čuti i ostali prisutni, uključujući tuženu AJ. Iskazala je kako nije smatrala potrebnim pozivati javnog bilježnika niti prijaviti usmenu oporuku jer je vjerovala da će ostaviteljeva vol ja biti poštovana te da među nasljednicima neće biti spora.

21. Tužena AJ osporila je navode tužitelja, iskazavši da je ostavitelj nakon moždanog udara bio u izrazito teškom zdravstvenom stanju, s oduzetom desnom stranom tijela i ozbiljnim poteškoćama u govoru, zbog čega nakon prvih dana hospitalizacije više nije mogao razgovijetno komunicirati niti pisati. Navela je da je gotovo svakodnevno posjećivala ostavitelja te da nikada nije čula da bi govorio o podjeli svoje imovine između brata i sestre. Iskazala je da je ostavitelj njezina oca I zamolio da iz njegova stana preuzme torbu s dokumentima te mu rekao da se sredstva namijenjena troškovima pogreba ne diraju, dok o drugoj imovini nije govorio. Navela je i da je za postojanje pisanih oporuka saznala tek nakon ostaviteljeve smrti, kada joj ih je pokazao otac, te smatra da su navodi o usmenoj oporuci izneseni tek nakon što su tužitelji saznali za sadržaj pisanih oporuka.

22. Tužena JJ iskazala je da je također posjećivala ostavitelja u bolnici, ali da ga nikada nije čula kako govori o podjeli svoje imovine niti o usmenoj oporuci. Navela je da je ostavitelj govorio vrlo tiho i nerazgovijetno, da je bio priključen na terapiju kisikom i hranjen sondom te da je bio u izrazito lošem zdravstvenom stanju. Iskazala je da je za postojanje pisanih oporuka saznala tek nakon ostaviteljeve smrti od svojega oca te da smatra kako ostavitelj o tako važnim pitanjima ne bi razgovarao s drugim osobama.

23. Odredbom čl. 37. st. 1. i st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje ZN) propisano je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

24. Sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja da je ostavitelj za vrijeme boravka u Općoj bolnici Karlovac valjano izjavio usmenu oporuku. Naime, nakon ocjene svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije stekao uvjerenje da su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za valjanost usmene oporuke u smislu naprijed navedene zakonske odredbe.

25. Prije svega, sud nalazi da iskazi svjedoka koje su predložili tužitelji nisu međusobno podudarni u pogledu odlučnih okolnosti pod kojima je navodna usmena oporuka izjavljena. Iako svi iskazuju kako je ostavitelj u više navrata govorio da se njegova imovina nakon njegove smrti podijeli između njegova brata I i sestre CJ, njihovi iskazi razlikuju se u pogledu vremena kada je takva izjava dana, osoba koje su tom prilikom bile prisutne, kao i samog sadržaja izjave. Tako pojedini svjedoci navode da je ostavitelj rekao "podijelite", drugi da je izjavio kako se njegova imovina ima podijeliti između brata i sestre, dok pojedini iskazuju da je govorio i o raspodjeli novčanih sredstava odnosno pojedinih nekretnina. Navedene razlike ne odnose se na sporedne okolnosti, već upravo na sadržaj navodne oporuke i okolnosti njezina sastavljanja, zbog čega ih sud nije mogao zanemariti.

26. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da osobe koje tužitelji označavaju svjedocima usmene oporuke nisu bile istodobno prisutne prilikom navodnog očitovanja posljednje volje ostavitelja. Naprotiv, iz njihovih iskaza proizlazi da su ostavitelja posjećivali u različitim danima tijekom njegova boravka u bolnici te opisuju više zasebnih razgovora u kojima je ostavitelj navodno izražavao želju da njegovu imovinu naslijede brat i sestra. Međutim, iz takvih iskaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je ostavitelj svoju posljednju volju izjavio istodobno pred dva svjedoka, kako to zahtijeva naprijed citirana odredba čl. 37. ZN. Sama činjenica da je ostavitelj u više navrata različitim osobama govorio o tome kako želi da njegovu imovinu naslijede brat i sestra ne može se poistovjetiti s valjanim sastavljanjem usmene oporuke.

27. Sud je posebno cijenio i činjenicu da niti jedan od navodnih svjedoka nije postupio na način propisan člankom 39. ZN. Naime, nitko od njih nije bez odgode zapisao sadržaj navodne usmene oporuke niti ga dostavio sudu ili javnom bilježniku, a niti je postojanje takve oporuke prijavljeno neposredno nakon smrti ostavitelja. Štoviše, tijekom ostavinskog postupka koji je započeo još 2019. tužitelji nisu tvrdili da postoji usmena oporuka, već su osporavali valjanost pisanih oporuka ostavitelja i iznosili tvrdnje o postojanju njegove izvanbračne zajednice. Tek nakon što nisu uspjeli osporiti pisane oporuke, u podnesku od 26. ožujka 2024. te na raspravi održanoj 3. lipnja 2024. prvi put ističu tvrdnju da je ostavitelj izjavio usmenu oporuku. Takvo postupanje, prema ocjeni suda, ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovih tvrdnji.

28. Sud je također imao u vidu da su svi saslušani svjedoci oporuke u bliskim rodbinskim odnosno tazbinskim odnosima s tužiteljima, zbog čega je njihove iskaze cijenio s osobitim oprezom. Njihove tvrdnje da je ostavitelj bio sposoban razgovijetno govoriti i komunicirati nisu potvrđene ostalim provedenim dokazima, osobito medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je u relevantnom razdoblju bio teško narušenog zdravstvenog stanja uslijed moždanog udara, poremećaja govora i drugih zdravstvenih komplikacija.

29. Sud pritom dopušta mogućnost da je ostavitelj tijekom života, pa i za vrijeme liječenja u bolnici, više puta izražavao želju da njegovu imovinu nakon smrti naslijede brat i sestra. Međutim, izražavanje takve želje samo po sebi ne predstavlja usmenu oporuku u smislu odredaba ZN kojima je uređen institut usmene oporuke. Za njezinu valjanost potrebno je da budu ispunjene zakonom propisane pretpostavke, koje u ovom postupku nisu dokazane.

30. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je ostavitelj valjano izjavio usmenu oporuku, zbog čega njihov tužbeni zahtjev nije osnovan.

31. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke.

32. Tuženima koja su u cijelosti uspojele u sporu temeljem odredbe čl. 154. ZPP

– a pripadaju troškovi postupka u cijelosti, a koji troškovi su odmjereni primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025; dalje – Tarifa).

33. Tužene imaju pravo na sljedeće troškove postupka: sastav odgovara na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8 toč. 1. Tarife, sastav podneska od 04. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu održanom dana 14. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, , zastupanje na ročištu održanom dana 29. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu održanom dana 25. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te zastupanje na ročištu održanom dana 08. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Tuženima pripada i trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, kao i PDV – a u iznosu od 325,00 EUR, te uvećanja za zastupanje tri stranke u postupku u iznosu od 325,00 EUR sukladno Tbr. 40. toč. 1. Tarife.

34. Dakle tuženima pripadaju troškovi postupka u ukupnom iznosu od 1.950,00 EUR kako je odlučeno u toč. III. izreke.

U Karlovcu, 21. srpnja 2026.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Jasmina Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu

2. Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu