Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-101/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Heleni Aleksić, odvjetnici iz Zagreba, Petrinjska 11, protiv tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, Zagreb Savska cesta 64, OIB: 91547293790, zastupanog po punomoćniku Ivi Pletikosi odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 30, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr- 381/2023-25 od 22. prosinca 2025., dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-381/2023-25 od 22. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za zapošljavanje, da tužitelju ČE vrati iznos 348,80 EUR zamjena za bolovanje 8 dana (Bruto 990,90 x 12% - 118,90 872,00 : 20 (redovni rad) 43,60 x 8 (dnevnica) = 348,80 EUR), uz zakonske zatezne kamate".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 22. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka odredbom članka 351. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22, 155/23. i 146/25. dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda prvostupanjskog suda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a. Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu se poziva tuženik.

3.2. Dakle, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je jasnim i određenim obrazloženjem otklonio sve prigovore tuženika, koje je isti isticao tijekom postupka, a koji se ponavljaju i u žalbi.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženika na poslovima savjetnika za zapošljavanje, za isplatu dodataka na osnovnu plaću za smjenski rad za vrijeme zamjene odsutnog radnika zbog bolovanja u ukupnom iznosu od 348,80 …sukladno odredbama članka 4. st. 2. i članka 5. Kolektivnog ugovora tuženika.

4.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je u utuženom razdoblju od 16. siječnja do 18. siječnja 2023. i 23. siječnja do 27. siječnja 2023. radio poslove više složenosti kroz smjenski radi, a koje je obavljala kolegice HE i na koje je raspoređen po nalogu LE.

5. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj po nalogu poslodavac kroz utuženo razdoblje od 8 dana obavljalo poslove zaposlenice HE za vrijeme njenog korištenja bolovanja te da za isto poslodavac nije isplatio tužitelju utuženi dodatak na osnovanu plaću.

6. Sporno je, međutim, u postupku samo pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja u kontekstu primjene odredaba važećeg Zakona o radu ( "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 151/22 i 46/23- dalje: ZR) te čl. 4. st. 2. i čl. 5. Kolektivnog ugovor za Hrvatski zavod za zapošljavanje od 26. svibnja 2022.g. i na čl. 52. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

7. Prvostupanjski sud je osnovom provedenog dokaznog postupka, a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, prvenstveno priložene dokumentacije te i iskaza svjedoka OE smatrao kako u konkretnom slučaju ne postoji osnova na kojoj bi se temeljio zahtjev za isplatama koje traži tužitelj, te je takav zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio i bez izvođenja dodatnih dokaza (tužitelj je predlagao saslušanje ravnatelja tuženika kao i predstavnika Sindikata CE, dok tuženik nije imao dokaznih prijedloga, no nije vidljivo da bi se izvođenjem tih dokaza dodatno utvrdilo činjenično stanje koje bi bilo relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari).

7.1. U obrazloženju pobijane presude, polazeći od kazivanja neosporenih navoda saslušane predstojnice Područne službe Zagreb u kojoj je radi i tužitelj, suda prvog stupnja je nedvojbeno utvrdio kako kod tuženika nije organiziran rad u smjenama već je radno vrijeme jednokratno od 7.30 do 15.30 sati, uz klizno radno vrijeme 30 minuta, te da zbog spomenutih zamjena nije dolazilo do smjenskog ili rada u turnusu, kao što nisu ostvareni niti prekovremeni sati, a niti je vidljivo da bi se radilo o zamjenama djelatnika višeg položaja ili koeficijenta.

8. Naime, člankom 5. Kolektivnog ugovora za Hrvatski zavod za zapošljavanje propisano je:

….“Radniku koji po nalogu privremeno obavlja poslove više složenosti od poslova na koje je raspoređen, u trajanju od 7 i više dana, isplaćuje se plaća sukladno plaći radnog mjesta koje je obavljao po nalogu, na temelju rješenja o plaći“….

9. U činjeničnim okolnostima kada je prema kazivanju saslušane svjedokinje OE, koja je obavljala poslove predstojnika Područne službe Zagreb, rad zaposlenice HE ( također savjetnik za zapošljavanje ali nižeg ranga obzirom na godine staža u odnosu na tužitelja), a koju je tužitelj mijenjao sukladno nalogu poslodavaca i u odnosu na koju zamjenu se rad odvijao samo u jednoj smjeni, a koje navode tužitelj nije osporio na ročištu na kojem je po njegovom prijedlogu izveden dokaz saslušanjem ove svjedokinje, pravilno je sud prvog stupnja smatrao utvrđenim kako se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavka iz citirane odredbe KU tuženika.

10. Naime, odredbama KU tuženika propisano je pravo na uvećanje osnovne plaće samo za obavljanje poslova zamjenskog radnika višeg ranga i kroz smjenski rad, pa su utoliko pravno irelevantni navodi žalbe, kako je činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno i to zbog navodnog propusta suda prvog stupnja u primjeni načela otvorenog pravosuđenja u odnosu na tužitelja kao neuke stranke u fazi prethodnog postupka.

11. Načelo pružanja pomoći neukoj stranci navodi da će stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu, sud upozoriti koje parnične radnje može poduzeti. (čl. 11. st. 1. ZPP-a). S druge strane načelo otvorenog pravosuđenja iz odredbe čl. 288.a st. 2. ZPP-a predstavlja značajan alat i instrument upravljanja sudskim postupkom, čiji je jedan od aspekata da stranke budu upoznate sa stajalištem suda o predmetu spora, kako bi mogle odgovarajuće usmjeriti svoje procesne radnje.

12. U konkretnom slučaju, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je na ročištu za prethodni postupak, a sukladno odredbi članka 288.a. ZPP-a sa strankama raspravio predmet spora kroz mogućnost sklapanja sudske nagodbe u postupku, a što je posebno konstatirano na zapisnik od 20. listopada 2023. ( list spisa broj 38). U navedenom u postupanju sud prvog stupnja nisu ostvareni ni žalbeni razlozi povrede prava na pristup sudu, sukladno odredbi članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Naime, u postupcima male vrijednosti nisu dopušteni žalbeni razlozi relativno bitnih povreda postupka, pa je utoliko ovaj sud navode žalbe o povredama načela otvorenog pravosuđenja i pomoći neukoj stranci u smislu citiranih odredaba cijenio i kroz moguću povredu prava na pošteno suđenje ( članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a).

13. I na koncu za ukazati je kako se članak 52. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( na koje povredu prava se tužitelj poziva tužbenim navodima), odnosi na poslodavce kod kojih je predviđen smjenski rad pa se sukladno tome odredba čl. 52. imenovanog akta ne može primijeniti u konkretnom slučaju obzirom da se kod tužitelja rad isključivo obavlja u jednoj (prijepodnevnoj) smjeni, a osobito ako se u obzir uzme činjenica da je tužitelj u vrijeme i dok je mijenjao djelatnicu HE tijekom njezine odsutnosti zbog bolovanja, to odradio u svoje redovno radno vrijeme od 7,30 do 15,30 sati, što je razvidno iz dostavljene dokumentacije tuženika-evidencije o radnom vremenu.

14. Kako su, dakle, za osnovanost zahtjeva tužitelja na nedvojben način utvrđene navedene odlučne činjenice to su bilo kakvi, pa i daljnji dokazni prijedlozi koje je predložio tužitelj, a koje je sud cijenio suvišne, pravno neodlučni, pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalnog pravo kada je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368.stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević