REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1411/2025-11

[adresa] D 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja DL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Angela Kranjčević, odvjetnica u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (OIB: 72910430276), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi odbačaja žalbe u postupku naknade za oduzetu imovinu, 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/215, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-04 od 4. lipnja 2025. i prvostupanjskog tijela Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I- 942-04/22-01/5, URBROJ: 2170-03-06/8-22-3 od 31. svibnja 2022.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura (slovima: tisuću eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa], KLASA: UP/I- 942-04/22-01/5, URBROJ: 2170-03-06/8-22-4 od 31. svibnja 2022. odbačena je kao nepravovremena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja istog tijela KLASA: UP/I-942-05/08-01/00020, URBROJ: 2170/1-03-06/8-21-38 od 18. listopada 2021. donesenog u postupku naknade za oduzetu imovinu.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/215, URBROJ: 514-04-03-01-01/07- 25-04 od 4. lipnja 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u tijeku spora navodi u bitnome da je njegova žalba odbačena iz razloga što da je navedeno prvostupanjsko rješenje o naknadi za oduzetu imovinu od 18. listopada 2021. uredno dostavljeno opunomoćenicima njegove majke pok. EL, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško & Buntak u Zagrebu, dana 26. listopada 2021. i da je tada počeo teći rok za izjavljivanje žalbe koji da je u trenutku podnošenja žalbe protekao. Međutim ukazuje kako je njegova majka preminula dana **.**.2021. i da se je on dana 30. ožujka 2021. uknjižio kao suvlasnik nekretnine koja je predmetom postupka naknade za oduzetu imovinu na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Stoga smatra da je dana 30. ožujka 2021. postao jednim od suvlasnika predmetne nekretnine pa da mu je stoga trebalo dostaviti navedeno prvostupanjsko rješenje od 18. listopada 2021. Navodi da su upravo iz tog razloga opunomoćenici njegove majke pok. EL izvršili povrat predmetnog rješenja prvostupanjskom tijelu. Navodi da je njemu potom to rješenje dostavljeno na njegovo traženje putem maila tek dana 15. travnja 2022. Stoga da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pogrešno utvrdili dan kada je počeo teći rok za žalbu, jer da su trenutkom smrti pok. EL sva njezina prava i obaveze prešle na nasljednike, odnosno na njega kao suvlasnika nekretnine koja je predmetom postupka. Slijedom navedenog, u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava 7. srpnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Stoga je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Na navedenoj raspravi tužitelj je pojasnio da je njegova majka angažirala imenovane odvjetnike prije nego što se je on zaposlio u tom uredu, da se je zaposlio u tom uredu negdje u petom ili šestom mjesecu 2021. godine nakon što je diplomirao i nakon što je njegova majka umrla u trećem mjesecu 2021., a da je njegova majka angažirala ovaj ured 2008. godine kada se je predmetni postupak počeo voditi, da su njegovi roditelji imali puno sporova i da on nije bio upoznat da je njegova majka angažirala upravo taj ured za zastupanje u predmetnom postupku jer da je u to vrijeme studirao i da nije mogao uz studiranje pratiti sve postupke koje su vodili njegovi roditelji, da se je tek po okončanju ostavinskog postupka počelo raspetljavati koje postupku je pokrenula njegova majka te da je za predmetni postupak saznao nakon raspravljanja s ocem krajem 2021. godine. Pojasnio je da je potom pitao u svom uredu da li je zaprimljeno kakvo rješenje u svezi predmetnog postupka, na što mu je rečeno da nije, te se je nakon toga direktno obratio prvostupanjskom tijelu koje ga je obavijestilo da je rješenje već doneseno. Naveo je da je nakon toga poslao mail prvostupanjskom tijelu kojim je zatražio dostavu tog rješenja. Naveo je i kako smatra da nije krimen to što je navedeni ured vratio rješenje bez ikakvog objašnjenja, te smatra da su odvjetnici vjerojatno mislili da je smrću stranke prestala njihova punomoć. Smatra kako je i prvostupanjsko tijelo trebalo provjeriti tko je upisan kao vlasnik sporne čestice u vrijeme dostave predmetnog rješenja. Ukazao je i kako jedino Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96, dalje: stari ZUP), u odnosu na druge postupovne propise, ima odredbu da punomoć ne prestaje smrću stranke, međutim da je to ispravljeno novim Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) .

7. U sporu je sporno, je li dostava navedenog rješenja o naknadi za oduzetu imovinu od 18. listopada 2021. bila uredna ako je to rješenje dostavljeno opunomoćenicima stranke koja je umrla.

8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Čl. 61. st. 2. starog ZUP, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog upravnog postupka, propisano je da punomoć ne prestaje smrću stranke, gubitkom njezine procesne sposobnosti ili promjenom njezinog zakonskog zastupnika, ali pravni sljednik stranke odnosno njezin novi zakonski zastupnik može opozvati prijašnju punomoć. St. 3. istog članka propisano je da će se na pitanja u vezi s punomoći koja nisu uređena odredbama ovog zakona shodno primjenjivati odredbe Zakona o parničnom postupku.

11. Isto je bilo propisano i u čl. 100. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92 i 112/99), koji je u to vrijeme bio na snazi. Tom odredbom bilo je propisano da ako je punomoćniku dano ovlaštenje da može obavljati sve radnje u postupku, a stranka odnosno njezin zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban, ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten i nadalje poduzimati radnje u postupku, ali nasljednik odnosno novi zakonski zastupnik može opozvati punomoć.

12. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je spomenutim prvostupanjskim rješenjem od 18. listopada 2021. utvrđena naknada za imovinu oduzetu na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/06, 80/02, 81/02 i 98/19) i da je majka tužitelja pok. EL bila stranka u tom postupku te da su ju u tom postupku zastupali kao opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško & Buntak. Utvrđeno je da je to rješenje dana 26. listopada 2021. dostavljeno navedenim opunomoćenicima i da su ga oni vratili prvostupanjskom tijelu dana 28. listopada 2021. bez popratnog dopisa i objašnjenja. Utvrđeno je da je to rješenje postalo pravomoćno dana 11. studenoga 2021.

13. Nadalje slijedi da je tužitelj kao zakonski nasljednik pok. EL izjavio žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 18. listopada 2021. u kojoj je naveo da je njegova majka umrla dana **.**.2021. i da je on zaprimio to rješenje na njegovo traženje putem e-maila dana 15. travnja 2022. i da stoga smatra da ima pravo izjaviti žalbu jer da je smrću stranke prestala i punomoć za zastupanje stranke pa da je stoga to rješenje trebalo dostaviti nasljednicima umrle stranke, odnosno njemu kao nasljedniku pok. EL.

14. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem KLASA: UP/I-942-04/22-01/5, URBROJ: 2170-03-06/8-22-3 od 31. svibnja 2022. odbilo prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 18. listopada 2021., dok je ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-942-04/22-01/5, URBROJ: 2170-03-06/8-22-4 od 31. svibnja 2022. (dakle od istog dana) odbacilo navedenu žalbu tužitelja kao nepravovremenu s obrazloženjem da sukladno citiranom čl. 61. st. 2. starog ZUP punomoć ne prestaje smrću stranke i da je stoga navedeno rješenje od 18. listopada 2021. uredno dostavljeno opunomoćenicima pok. EL dana 26. listopada 2021., a opunomoćenici nisu povratno obavijestili prvostupanjsko tijelo o činjenici smrti stranke i o njezinim nasljednicima ili izjavili žalbu, pa da je stoga istekao zakonski rok za izjavljivanje žalbe. Tuženik je osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja i potvrdio navedeno prvostupanjsko rješenje o odbacivanju žalbe.

15. Prema sadržaju citirane odredbe čl. 61. st. 2. starog ZUP slijedi da punomoć ostaje na snazi unatoč smrti stranke i da opunomoćenik može nastaviti radnje u postupku, ali je isto tako propisano da pravni sljednik (nasljednik) stranke može naknadno opozvati tu prijašnju punomoć.

16. Dakle, navedena odredba odstupa od pravila da punomoć prestaje smrću stranke. Prema navedenoj odredbi presumira se da punomoć i dalje (nakon smrti stranke) ostaje na snazi, dok ju eventualno pravni sljednik stranke ne opozove. Smisao te odredbe je da se omogući učinkovitost i kontinuitet rješavanja upravne stvari. Međutim, taj kontinuitet upravnog postupka je moguć samo ako nema dvojbe oko nastavka zastupanja pravnih sljednika umrle stranke po istom opunomoćniku. To slijedi iz nastavka citirane odredbe čl. 61. st. 2. starog ZUP prema kojem pravni sljednik može opozvati prijašnju punomoć, ali i činjenice da zakonske odredbe kod punomoći u pravilu štite stranku kako ne bi nastale štetne posljedice za stranku, što znači da u dvojbenim situacijama odredbe o punomoći treba tumačiti u korist stranke, upravo kako bi se stranci omogućila učinkovita zaštita njezinih prava u postupku.

17. U konkretnom slučaju opunomoćenici pok. EL su vratili navedeno rješenje o naknadi za oduzetu imovinu prvostupanjskom tijelu, pa je na temelju te radnje prvostupanjsko tijelo trebalo posumnjati da je punomoć prestala ili je u dvojbi trebalo zatražiti očitovanje od opunomoćenika.

18. K tome, iz navoda tužitelja danih na raspravi u ovom sporu, te činjenica da je njegova majka umrla dana **.**.2021. i da se je tužitelj upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine dana 30. ožujka 2021. i da je dana 14. travnja 2021. mailom zatražio dostavu navedenog rješenja o naknadi za oduzetu imovinu, slijedi da je tužitelj kao nasljednik odmah po saznanju za predmetni postupak bez odgode poduzeo sve radnje da mu se dostavi navedeno rješenje o naknadi za oduzetu imovinu te je izjavio žalbu na to rješenje po novom opunomoćeniku.

19. Stoga se u takvoj situaciji, gledajući ukupnost svih činjenica, ne može strogo formalno primijeniti citirani čl. 61. st. 2. starog ZUP na način da je punomoć ostala i dalje na snazi nakon smrti majke tužitelja. Dakle, iz konkludentnih radnji opunomoćenika pok. EL, a potom i tužitelja, slijedi da je ranija punomoć opozvana, što znači da se dostava navedenog rješenja o naknadi za oduzetu imovinu koja je izvršena opunomoćenicima majke tužitelja ne može smatrati urednom dostavom. Stoga je žalbu tužitelja trebalo uzeti u razmatranje.

20. Slijedom svega navedenoga, sukladno čl. 117. st. 1. ZUS, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitima pa je Sud iste poništio, a predmet je bilo potrebno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kako bi prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku postupilo po navedenoj žalbi tužitelja u skladu s čl. 113. st. 2. i 6. ZUP.

21. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda, te je obvezno donijeti odluku u ponovnom postupku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

22. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak koji mu je nastao u povodu ovog spora.

23. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) priznat u cijelosti trošak koji je zatražila opunomoćenica tužitelja i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura.

24. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

25. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 2. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Angeli Kranjčević, odvjetnici u Zagrebu, Radnički dol 23

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49