Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-225/2024-29

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku po tužbi tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Vujasinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ZU iz OD Gluić Ninčević iz Zadra, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika te objave 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja 8 etažnih jedinica i to :

-  suvlasnički dio 2176/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1) gospodarski prostor koji se nalazi u visokom podrumu građevine sa pripadnim spremištem 1koji se nalazi na međukatu prizemlja i prvog  kata sa  ulazom  na  prvom  podestu  kućnog  stubišta  i spremištem 2 koji se nalazi na međukatu prizemlja i 1.kata sa ulazom na drugom podestu kućnog stubišta neto površine 185m2 u grafičkom dijelu označeno sa GP 1 obojan u elaboratu plavom

bojom,

-  suvlasnički dio 1388/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E2) poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju građevine na lijevom sjeveroistočnom  dijelu  ukupne  neto  površine  118,15  m2  u grafičkom dijelu označeno sa PP 1 obojan u elaboratu zelenom

bojom,

-  suvlasnički dio 694/10000 ETAŽNOVLASNIŠTVO (E3) poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju građevine u sredini lijevo ukupne neto površine 59,36 m2 u grafičkom dijelu označeno sa PP2 obojan u elaboratu crvenom bojom,

-  suvlasnički dio 294/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E4) poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju građevine u sredini desno ukupne neto površine 25,24m2 u grafičkom dijelu označeno sa PP3 obojan u elaboratu žutom bojom,

-  suvlasnički dio 294/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E5) poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju građevine na desnom sjeverozapadnom  dijelu  ukupne  neto  površine  24,90  m2  u grafičkom dijelu označeno sa PP4 obojan u elaboratu smeđim

bojom,

-  suvlasnički dio 1894/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E6) stan koji se nalazi na prvom katu građevine ukupne neto korisne površine 160,65 m2 u grafičkom dijelu označeno sa stan br 1 obojan u elaboratu zelenom bojom,

-  suvlasnički dio 1882/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E7) stan koji se nalazi na drugom katu građevine ukupne neto površine 159,50m2 u grafičkom dijelu označeno sa stan br. 2 obojan u elaboratu crvenom bojom,

-  suvlasnički dio 1376/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (8) Stan u potkrovlju građevine ukupne neto površine 116,91 u grafičkom dijelu označeno sa stan br. 3 u elaboratu označeno žutom bojom

bračna stečevina tužiteljice i tuženika na način da tužiteljici na istima pripada suvlasnički udio od ½ dijela,

što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove

presude

nakon pravomoćnosti izvrši upis prava suvlasništva na svoje ime za ½ dijela uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika sve u roku od 15 dana.

2. Dužan je tuženik tužiteljici naknaditi parnični trošak u roku do 15

dana."

II. Dužna je tužiteljica TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženiku LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.530,00 EUR EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2024. TU (dalje u tekstu: tužiteljica) podnijela je protiv LU (dalje u tekstu: tuženika) tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj je u bitnome navela da su ona i tuženik 26. rujna 1993. zaključili brak pred Župom uzašaća Gospodinova – Pakoštane, koja činjenica sklapanja braka je kasnije upisana u Maticu vjenčanih matičnog ureda Zadar pod rednim brojem 11 za 2008. Da je brak razveden Rješenjem ovog suda posl. br. P Ob-12/20 od 11. svibnja 2020. Da su ona i tuženik za vrijeme trajanja braka zajedničkim radom i sredstvima stekli zgradu izgrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od 8 etaža koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog da podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i tuženika na kojoj njoj pripada suvlasnički udio od ½ dijela te da se obveže tuženika da temeljem ove presude trpi upis tog njezinog prava.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 24. prosinca 2024. u bitnome naveo da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, iako nije sporno da su on i tužiteljica bili u braku te da je njihov brak razveden Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-17/2020, da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu jer je istu on stekao vlastitim sredstvima koje je dobio od svojeg pokojnog oca ČU. Osim toga, da su on i tužiteljica nakon što se formalno realizirao razvod braka, postigli dogovor kojim su u cijelosti uredili svoje imovinske odnose glede eventualne zajedničke imovine koja bi predstavljala bračnu stečevinu, sukladno kojem je on tužiteljicu isplatio u novcu, kojeg je morao pozajmiti od trećih osoba koje su upoznate s navedenom isplatom, tako da je primitkom tog novčanog iznosa tužiteljica u cijelosti namirena s osnova njenog udjela u bračnoj stečevini. Nadalje, podredno napominje da je bračna zajednica njega i tužiteljice prestala gotovo deset godina prije formalnog razvoda braka, od kada oni ne žive zajedno, nakon čega je on uložio značajna novčana sredstva u predmetnu nekretninu te da takvo ulaganje ne može predstavljati bračnu stečevinu. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

2.1. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica se očitovala u podnesku od 30. siječnja 2025. na način da je u bitnome navela da su isti, osim u dijelu kada je prestala njihova bračna zajednica, u cijelosti neosnovani. Naime, da su ona i tuženik ovdje predmetnu nekretninu kupili 1995., na kojoj se tada nalazila stara kuća koja je srušena i na njezinom mjestu je izgrađen objekt koji se danas nalazi na terenu. Da je izgradnja dovršena 1998. kada su se tu doselili ona i tuženik sa svoje dvoje djece, T i ŽU. Da u vrijeme zaključenja braka 1993. tuženik nije posjedovao nikakvu imovinu, niti ušteđevinu, osim dugova, tako da je upravo ona za vrijeme trajanja braka, posudbama od svoje braće i sestara pribavila investicijski i obrtni kapital kako bi isplatila njegove dugove i omogućila gradnju ovdje predmetnog poslovno stambenog objekta. Da je tako tijekom 1997. od najstarije sestre RU, posudila iznos od 20.000,00 DEM, što odgovora 2.654,45 EUR za dovršetak predmetne nekretnine. Da su pozajmice vraćene iz prihoda i imovine koje su zajedno ostvarivali ona i tuženik. Nadalje, da su netočni navodi tužitelja da joj je on isplatio novac na ime bračne stečevine, jer da je to isti doista učinio da bi se sigurno osigurao na način da bi tražio da potpiše potvrdu o primitku novca i svoj potpis ovjeri kod javnog bilježnika. Međutim, da on to nije učinio, već da ju je 2013. izbacio iz zajedničke kuće bez ičega. Dakle, da je sva imovina, iako ista glasi na tuženika, bračna stečevina nastala za vrijeme njihovog braka, zahvaljujući njezinom trudu uloženom u njihovu obitelj.

2.2. Na ročištu održanom dana 29. rujna 2025. tuženik je naveo da je predmetna nekretnina kupljena prije nego su stranke sklopile brak, međutim da je nesporno da je zgrada koja je predmet spora, izgrađena za vrijeme trajanja braka jer je dovršena 1997.

3. U daljnjem tijeku postupka saslušani su tužiteljica i tuženik kao stranke i svjedoci GU, ĐU i SU te je od zk. odjela ovog suda pribavljena dokumentacija na temelju koje je upisano pravo vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, nakon čega je zaključeno sa raspravljanjem. Ovdje je za napomenuti da je tužiteljica predlagala saslušati kao svjedoke zajedničku djecu stranaka, međutim ovaj sud nije proveo taj dokaz jer su po kazivanju tužiteljice isti rođeni 1994., 1997. i 2000., pa je jasno da isti nemaju saznanja o načinu financiranja kupovine predmetne nekretnine i izgradnje objekta koji je završen 1997.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Vjenčani list izdan 12. siječnja 2008. od strane Matičnog ureda Zadar (l.s. 4), Rješenje ovog suda posl. br. P Ob-

12/20 od 11. svibnja 2020. (l.s. 5), Vjenčani list izdan 04. ožujka 2004. od strane Nadbiskupije Zadarske (l.s. 7), nesluženi izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 25. studenog 2024. (l.s. 8-10), dana 17. prosinca 2025. saslušao tužiteljicu i tuženika kao stranke (l.s. 33-37), izvršio uvid u ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Naloga za pojedinačnu uplatu od 19. studenog 2015. (l.s. 68-70), Zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 71-78), dana 13. ožujka 2026. saslušao svjedoka GU (l.s. 85-87), dana 06. svibnja 2026. saslušao svjedoke MU i SU (l.s. 96-98) te izvršio uvid u Kupoprodajni ugovor od 19. prosinca 1995. ovjeren pod brojem OV-5702/95 28. prosinca 1995. od strane Vere Marčina javne bilježnice u [adresa] zajedno sa punomoćima (l.s. 101-110).

7. Sud je donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisna u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sa osam etažnih jedinica i dvorištem, bračna stečevina nje i tuženika u kojoj njezin suvlasnički udio iznosi 1/2 dijela.

9. Među strankama nije sporno da su sklopili brak 26. rujna 1993. te da je za vrijeme trajanja braka na predmetnoj nekretnini najkasnije do 1997. u današnjim gabaritima izgrađen objekt koji se nalazi na terenu, već je sporno kada je kupljeno zemljište te na koji način je financirana kupovina zemljišta i izgradnja objekta.

9.1. Naime, tužiteljica tvrdi da je zemljište sa starom kućom kupljeno 1995. nakon sklapanja braka, dok tuženik tvrdi je kupljeno 1990. prije sklapanja braka

10. S obzirom na vremenski period u kojem stranke tvrde da je kupljeno zemljište i u kojem periodu je na tom zemljištu izgrađen objekt koji se danas nalazi na terenu, ovdje su mjerodavne odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne Novine br. 11/78, 27/78, dalje - ZBPO) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja iste.

10.1. Odredbom čl. 270. ZBPO propisano je da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna.

10.2. Odredbom čl. 271. ZBPO propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

10.3. Odredbom čl. 272. ZBPO propisano je da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, kao i imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona.

10.4. Odredbom čl. 281. ZBPO pripisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora da sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

11. U pogledu stjecanja predmetne nekretnine tužiteljica u povijesnom dijelu tužbe tvrdi da su istu stekli zajedničkim radom i zajedničkim sredstvima, da bi u podnesku od 30. siječnja 2025. navela da su je stekli novcem pozajmljenim od njezine obitelji koji je vraćen sredstvima ostvarenim radom u pekari, da bi konačno u svom iskazu navela da su zemljište sa starom kućom kupili 1995. novcem zarađenim od pekare, a da su izgradnju novog objekta koji je u cijelosti završen 1997. financirali kreditom koji je podigao tuženik u banci, a koji se vraćao iz zarade od pekare te posudbom iznosa od 20.000,00 DEM od njezine sestre HU.

11.1. Tuženik u odgovoru na tužbu i svom iskazu tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao vlastitim sredstvima koje je dobio od svog oca i to da je zemljište sa starom kućom kupio prije sklapanja braka sa tužiteljicom 1990. novcem koji mu je dao njegov otac koji je tada bio živ, s tim da je svoje vlasništvo uknjižio tek naknadno jer se radilo o ratnom razdoblju, a svi suvlasnici nekretnine se nisu nalazili u RH, dok je izgradnju novog objekta u udjelu od 2/3 financirao novcem koji je naslijedio nakon što je otac 1991. preminuo te u preostalom dijelu ušteđevinom stečenom radom u pekari od 1987. do sklapanja braka sa tužiteljicom. Tužiteljica je ove navode tuženika osporila tvrdeći da isti prije sklapanja braka nije imao ništa, osim dugova te da nitko iz tuženikove obitelji nije dao nikakve novce za ovu nekretninu.

12. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovaj sud je utvrdio da je u ovaj zk.ul. nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisna 1996. kao zk. tijelo 1. zemljište bez zgrade i dvorište i zk. tijelo 2. zgrada bez zemljišta te da je 06. ožujka 1998. temeljem čl. 367 ZVSP izvršeno spajanje zemljišta i zgrade izgrađene na zemljištu. Nadalje je utvrđeno da je 15. ožujka 1996. kao vlasnik nekretnine upisan AU, ovdje tuženik, temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog u [adresa] 19. prosinca 1995., ovjerenog pod brojem OV-5720/95 od strane Vere Marčina javne bilježnice u [adresa] i punomoći ovjerene kod Ambasade Republike Hrvatske u Rimu pod brojem OV-96/93 i OV-397/93, Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O- 1170/96 od 18. prosinca 1996., punomoći sastavljene u Zagrebu 14. prosinca 1995. ovjerene od strane Stjepana Šaškora javnog bilježnika u Zagrebu pod brojem OV- 7781/95 i Suglasnosti Republičkog fonda socijalne zaštite, Podružnica Zadar, Klasa:

UP-552-02/96-07/8, Ur. broj: 2198-19-05/1-96-1 od 10. siječnja 1996. Također je utvrđeno da je na ovoj nekretnini u ovom zk. ulošku. prvi put 18. svibnja 1998. upisano založno pravo radi osiguranja Ugovora o kreditu broj 4100/1006.518 od 29. travnja 1998. u korist Creditranstalk AG WIEN, Podružnica Graz.

12.1. Uvodom u Kupoprodajni ugovor od 19. prosinca 1995. ovjeren 28. prosinca 1995. pod brojem OV-5702/95 od strane Vere Marčina javne bilježnice u [adresa] zajedno sa punomoćima, ovaj sud je utvrdio da je isti sklopljen između deset prodavatelja od kojih je petero iz [adresa], troje iz Zagreba te dvoje iz Italije i ovdje tuženika kao kupca te da je predmet istog bila zgrada bez zemljišta izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] upisna u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zk. tijelo drugo sa pravom korištenja zemljišta bez zgrade i dvorišta upisano kao zk. tijelo prvo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je u čl. 2. ugovorena kupoprodajna cijena u kn čija je protuvrijednost u valuti DM utvrđena po srednjem tečaju Narodne Banke RH na dan potpisa ugovora te se kupac obvezao isplatiti cijenu u cijelosti na dan ovjere potpisa svakog prodavatelja na tom ugovoru. Nadalje, uvidom u punomoći izdane od strane PU i IU utvrđeno je da su iste ovjerene u Rimu 26. ožujka 1993., dok je punomoć CU ovjerena u Zagrebu 1995.

13. Iz iskaza svjedoka GU proizlazi da je 90-ih godina tuženik od njega prvo kupio jedan automobil, a nakon toga još i dva kombija koja je platio 20.000,00 DEM. Da se sjeća da je to svakako prije svibnja 1991. jer je tada on otišao u rat. Da je u to vrijeme na nekretnini koja je ovdje predmet spora tuženik postavio kiosk u kojem je prodavao pekarske proizvode, što zna jer je isti osobno vidio.

13.1. Iz iskaza svjedoka MU i SU proizlazi da im se prije 1990. u razdoblju prije kolovoza te godine, tuženik pohvalio da je kupio ovdje predmetnu nekretninu. Da je na toj nekretnini tuženik u to vrijeme postavio kiosk u kojem je prodavao kruh te da je tijekom rata tu izgrađen veliki objekt, što znaju jer su isto osobno vidjeli s obzirom da se radi o dijelu grada kojim oni redovno prolaze.

14. Uvidom u ovjereni prijevod s njemačkog jezika Naloga za uplatu, ovaj sud je utvrdio da je DU **.**.2015. dala nalog za uplatu iznosa od 10.000,00 CHF EU.

15. Cijeneći sve provedene dokaze zajedno i svaki zasebno ovaj sud je našao da tužiteljica nije dokazala da predmetna nekretnina stečena zajedničkim radom, niti da proizlazi iz te imovine.

15.1. Naime, iskaz tužiteljice ovaj sud je cijenio kao neuvjerljiv, paušalan, ničim dokazan i usmjerenima ka ostvarivanju uspjeha u sporu, s obzirom da je kontradiktoran njezinim prijašnjim navodima iznesenim tijekom postupka, kao i sam sebi te materijalnim dokazima u spisu, s obzirom da u iskazu tvrdi da je zemljište sa starom kućom kupljeno 1995. novcem zarađenim od pekare, a da je izgradnja novog objekta koji je u cijelosti završen 1997. financirana kreditom koji je podigao tuženik u banci, a koji se vraćao iz zarade od pekare te posudbom iznosa od 20.000,00 DEM od njezine sestre HU, dok je u podnesku od 30. siječnja 2025. tvrdila da je nekretnina stečena novcem pozajmljenim od njezine obitelji koji je vraćen sredstvima ostvarenim radom u pekari. Tužiteljica nije sudu prezentirala niti jedan dokaz u prilog tvrdnjama da su članovi njezine obitelji pozajmili novac, bilo za kupnju nekretnine, bilo za izgradnju objekta. Nalog za pojedinačnu uplatu, kojeg je dostavila u spis nije relevantan jer se isti odnosi na uplatu izvršenu kćeri stranaka 2015., dakle čak 18 godina nakon što je završena izgradnja predmetnog objekta. Nadalje, s obzirom da sama tužiteljica u svom iskazu navodi da ne zna koliku je dobit ostvarivao tuženik radom u pekari jer je on vodio cijele financije te je samo on plaćao režije, kupovao hranu i nabavljao sve što je bilo potrebno, dok ona uopće nije imala pristup novcu, jasno je da ista nije imala nikakvih saznanja o financijskom poslovanju pekare, što njezine tvrdnje da je zemljište kupljeno novcem zarađenim radom u pekari čini paušalnima i danim isključivo u svrhu dokazivanja da je nekretnina stečena zajedničkim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Osim toga, s obzirom da sama tužiteljica navodi da tuženik u vrijeme kada su se vjenčali 1993. nije imao ništa osim dugova, neuvjerljivo je da je onda u dvije godine od zaključenja braka do 1995. kada tužiteljica tvrdi da je kupljena nekretnina, radom u pekari, u kojoj je radio i prije zaključenja braka, stekao dovoljno novaca da kupi nekretninu, kada nije uspio radom u pekari prije sklapanja braka uspio ništa uštedjeti, već je tada ima samo dugove. Isto tako, ukoliko tuženik nije imao ništa osim dugova, isti svakako nije mogao dignuti kredit za financiranje izgradnje nekretnine 1996. bez da taj kredit osigura barem založnim pravom na predmetnoj nekretnini, a što nije učinio jer iz C lista zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je tada bila upisana ta nekretnina proizlazi da je prvi upis založnog prava radi osiguranja kredita izvršen tek u svibnju 1998., dakle nakon što je nekretnina bila već izgrađena, pa je i tvrdnje tužiteljice o financiranju izgradnje novcima pribavljenim kreditom ovaj sud našao neuvjerljivima.

15.2. Što se tiče tvrdnji tužitelja da je nekretninu kupio 1990. prije sklapanja braka novcima dobivenim od svog oca te da je financirao izgradnju novog objekta novcima naslijeđenim iza smrti oca i djelom ušteđevinom stečenom radom prije sklapanja braka sa tužiteljicom, za istaći je da niti tuženik nije dokazao svoje navode. Naime, iz iskaza sva tri saslušana svjedoka samo se nedvojbeno može zaključiti da je tuženik predmetnu nekretninu koristio već 1990. na način da je tu postavio kiosk, u kojem dijelu je ovaj sud svjedocima poklonio vjeru jer se radi o međusobno sukladnim iskazima osoba koje su iskazivale o stvarima koje su im osobno poznate i koje nisu zainteresirane za predmet spora, a uvjerljivo je da se sjećaju točno vremena kada se dogodilo to o čemu su iskazivale jer se sigurno svatko sjeća kada je otišao u rat. Međutim navedeno nije dokaz da je tuženik tada doista i kupio predmetnu nekretninu, odnosno da za istu platio kupoprodajnu cijenu, iako se time hvalio, a kako također proizlazi iz iskaza svjedoka jer upravo suprotno proizlazi iz čl. 2. Kupoprodajnog ugovora kojim je protuvrijednost dogovorene kupoprodajne cijene u valuti DM utvrđena po srednjem tečaju Narodne Banke RH na dan potpisa ugovora, dakle 1995. te se tuženik kao kupac tek obvezao isplatiti cijenu u cijelosti na dan ovjere potpisa svakog prodavatelja na tom ugovoru. Da je tuženik doista platio kupoprodajnu cijenu još 1990. kako tvrdi, onda bi bilo životno i logično da je u ugovoru navedeno da je na dan sklapanja istog kupoprodajna cijena već u cijelosti isplaćena, što je uobičajena praksa u takvim slučajevima, a ne da će istu tek isplatiti. Osim toga, kako su ratna djelovanja počela u Zadarskom zaleđu tek u rujnu 1991., a da redovno funkcioniranje života u Zagrebu, odakle su bila tre suvlasnika predmetne nekretnine, nije prekidano tijekom cijelog Domovinskog rata, to ovaj sud obrazloženje tuženika da je ugovor o kupoprodaji sklopio tek 1995. jer je isto bilo otežano zbog ratnih zbivanja našao neuvjerljivim i usmjerenim kao ostvarenju uspjeha u sporu. Činjenica da je na zemljištu još 1990. bio postavljen kiosk iz kojeg je tuženik prodavao pekarske proizvode, može biti samo dokaz da je dogovorio korištenje istog, a ne i da je kupoprodaja zemljišta realizirana. Nadalje, tuženik, osim svog iskaza, nije sudu prezentirao niti jedan dokaz u prilog tvrdnji da mu je otac za života dao novac za kupnju nekretnine, niti da je nakon očeve smrti naslijedio novac kojim je financirao izgradnju objekta ili da je eventualno novac priskrbio prodajom nekretnine koje je naslijedio od oca. Također, tuženik nije dokazao niti da je tužiteljicu isplatio s osnove bračne stečevine jer je tužiteljica isto osporila, o on osim svog iskaza nije prezentirao sudu niti jedan drugi dokaz u prilog svojih tvrdnji.

15.3. Dakle, kako niti tužiteljica, niti tuženik nisu dokazali svoje navode kako su priskrbili sredstva za kupovinu predmetnog zemljišta i izgradnju novog objekta, to je o tužbenom zahtjevu valjalo odlučiti temeljem načela o teretu dokazivanja. Po mišljenju ovog suda, s obzirom da se tuženik usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljica je trebala dokazati svoje tvrdnje jer sama činjenica da je nekretnina stečena tijekom braka nije dovoljna sama za sebe da bi ista predstavljala bračnu stečevinu, već onaj koji tvrdi da se radi o bračnoj stečevini treba dokazati da je stečena radom ili sredstvima koja proizlaze iz rada ostvarenim za vrijeme trajanja bračne zajednice, a sve sukladno stavu kojeg je zauzeo Vrhovni suda RH u odlukama Rev-1276/06 od 21. veljače 2007., Rev-2809/15 od 03. srpnja 2018. i Rev-x-1051/16 od 29. travnja 2020. Naime, po mišljenju ovog suda ZBPO ne propisuje presumpciju da je sva imovna koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice bračna stečevina, a da onaj koji tvrdi suprotno treba to dokazati, već je na tužitelju teret dokaza da dokaže svoje tvrdnje.

15.4. Kako je nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud našao da tužiteljica na kojoj je bio teret dokazivanja nije dokazala da je predmetna nekretnina stečena zajedničkim radom nje i tuženika, odnosno sredstvima koji potječu iz tog rada, to ista nije dokazala da se radi o bračnoj stečevini, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje - Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora, pa je temeljem citiranih odredbi tuženiku zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 502 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak za zastupanja na raspravi od 29. rujna 2025., 17. prosinca 2025., 13. ožujka 2026,. 06. svibnja 2026. i 10. lipnja 2026. od po 502 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), dok mu nije priznat trošak sastava podnesak od 10. ožujka 2026. jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).

16.1. Slijedom navedenog, tuženiku je priznato ukupno 3012 bodova, što iznosi 6.024,00 EUR, s obzirom da vrijednost boda iznosi 2 EUR (Tbr. 54), što sa priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 1.506,00 EUR (Tbr. 42), sveukupno iznosi 7.530,00 EUR, te je tužiteljicu obvezao da mu naknadi priznati iznos, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbio kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

U Zadru, 21. srpnja 2026.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda, za Županijski sud u RH

DNA:

1.Tužiteljici po punomoćniku,

2.Tuženiku po punomoćnicima.