Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-213/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog UP, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kzd-41/2022.-123 od 20. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i žalbe optuženog UP i po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom UP za kaznena djela iz članka 179. a KZ/11. i članka 139. stavka 3. KZ/11. zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 179. a KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. prihvaća se utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te se optuženi UP na temelju članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.
II. Na temelj članka 54. KZ/11. optuženom UP se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. veljače 2022. do 22. kolovoza 2022.
III. Žalba optuženog UP te u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovana te se u pobijanom, a ne preinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kzd-41/2022.-123 od 20. studenog 2023. optuženi UP je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece
– povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11.činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom optuženi UP proglašen je krivim da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11. te kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude.
3. Na temelju članka 179. a KZ/11., članka 139. stavak 3. KZ/11. u vezi sa člankom 51. KZ/11. optuženi UP osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec.
4. Na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11. optuženom UP je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Kzd - 53/2020.-24 od 17. rujna 2020., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici pod brojem Kžzd-37/2021.-3 od 7. listopada 2022 te će se nad optuženim UP izvršiti kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 179. a KZ/11., članka 177. stavak 2. KZ/11., članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., u svezi članka 51. stavak 1. KZ/11.
5. Na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11. optuženom UP uzeta je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 179. a KZ/11., članka 177. stavak 2. KZ/11., članka 139. stavak 3. KZ/11. u vezi članka 51. KZ/11. na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Kzd-51/2020.-24 od 17. rujna 2020., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici pod brojem Kžzd-37/2021.-3 od 7. listopada 2022.
6. Na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. optuženom UP zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 179. a KZ/11., članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. u svezi članka 51. stavak 1. KZ/11. utvrđena je kazna jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec te mu je zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 179. a KZ/11., članka 177. stavak 2. KZ/11., članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., a u vezi članka 51. stavak 1. KZ/11. na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Kzd-53/2020.-24 od 17. rujna 2020. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca pa je na temelju članka 53. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 51. stavak 2. KZ/11., članka 139. stavak 3. KZ/11. u vezi članka 51. stavak 1. KZ/11. te u vezi članka 179. a KZ/11., članka 177. stavak 2. KZ/11., članka 139. stavak 3. KZ/11. u vezi članka 51. KZ/11. optuženi UP osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.
7. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom UP je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme uhićenja od 22. veljače do 22. kolovoza 2022. te vrijeme od uhićenja i provedeno na izdržavanju kazne zatvora po presudi tog suda Kzd-53/2020.-24 od 17. rujna 2020. u trajanju 8 (osam) mjeseci (okrivljeniku je navedenom presudom na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda s time da od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku 2 dvije) godine ne počinio novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne zatvora.
8. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom UP je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11. obvezno liječenje od ovisnosti može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.
9. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženi UP je dužan platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u iznosu od 150,00 eura, kao paušal te iz članka 145. stavak 1. točka 1. ZKP u iznosu 361,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana, dok troškovi i nagrada branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
10. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP i zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud u odnosu na oslobađajući dio presude za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na štetu ZP ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok u odnosu na kaznena djela iz članka 179. a KZ/11. i članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 . na štetu BP utvrdi veće pojedinačne kazne te optuženog UP osudi na jedinstvenu zatvorsku kaznu u dužem trajanju.
11. Žalbu je podnio i optuženi UP ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, ponavljajući da nije počinio kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim, predloživši da se još jednom „sagledaju sve činjenice“ i da ga se „oslobodi optužbe i ukine presuda“.
12. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
13. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
14. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.
15. U odnosu na oslobađajući dio presude državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da postupanjem optuženika nisu ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Ističe da bez obzira na rezultate provedenog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja malodobnog oštećenika prema kojem kod žrtve nisu pronađeni klinički simptomi traumatizacije pa se ne može govoriti o ozbiljnom ugrožavanju razvoja dječaka, događaji od siječnja do 22. veljače 2022. zajedno s prethodnim ponašanjem optuženika i izloženost oštećenika nepovoljnim uvjetima unutar svoje obitelji su utjecali da je malodobni oštećenik razvio sebe kao osjetljivu, senzibilnu, anksioznu i depresivnu strukturu, tako da se ne može zaključiti da optuženikovo ponašanje nije štetno utjecalo na oštećenikov razvoj. Ističe da iz iskaza žrtve BP proizlazi da je optuženik malodobnoj žrtvi pokazivao presude i govorio da mora svjedočiti u njegovu korist, pred njim ju vrijeđao u alkoholiziranom stanju, kao i da iz iskaza malodobne žrtve ZP proizlazi da je noć prije dolaska policije, otac u njegovoj prisutnosti govorio da će majku baciti s balkona , da je otac krivio mamu jer je bio u zatvoru, da mu je uzimao novac iz štednje, da je u noćnim satima dolazio u njegovu sobu i tražio da razgovaraju minutu ili dvije, ali je ostao znatno duže, čak do dva sata, a možda i više, zbog čega je ujutro bio umoran. Nalazi da opisano ponašanje optuženika treba sagledati u sveukupnosti kontinuiranog negativnog utjecaja na malodobnog oštećenika u razdoblju od sredine travnja do 19. lipnja 2020. i onda u siječnju i veljači 2022. i u skladu s tim nastankom negativnih posljedica na psihofizički razvoj žrtve, tim više što je optuženik već osuđen zbog istog kaznenog djela.
16. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi siguran zaključak da bi optuženi UP počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na način kako mu je to optužnim aktom stavljeno na teret. Naime, nakon svestrane i temeljite analize svih provedenih dokaza svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti te povezujući ih s obranom optuženika, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je malodobna žrtva ZP tijekom dva vikenda, u razdoblju od siječnja do 22. veljače 2022., bio prisutan dok je njegov otac, optuženi UP u alkoholiziranom stanju vrijeđao i psovao majku malodobne žrtve, a svoju bivšu suprugu BP, prijetio joj da će ju ubiti i fizički napasti, govorio da ima ljubavnika, nazivao pogrdnim riječima kurva, da se kurva po šumi, a 22. veljače 2022. došao u njezinu sobu te ju prisilio da s njim ode u podrum, gdje ju je optuživao da mu je prodala nekretnine, a zatim kada je otišla iz podruma rekao joj da će ju ubiti i razbiti glavu na pločicama. Ispitan kao svjedok, malodobna žrtva ZP je opisivao optuženikovo ponašanje, naveo je da je optuženik u noćnim satima dolazio u njegovu sobu i razgovarao s njim o njegovim slobodnim aktivnostima, o mami, baki, nisu razgovarali zašto je bio u zatvoru, nije vidio rješenja, presudu, tvrdio je da je majka kriva što je on u zatvoru, dakle, žrtva u svojem iskazu ne potvrđuje da je bio prisutan kada se optuženik na opisani način ponašao prema njegovoj majci. Isto tako i žrtva BP nije potvrdila da je malodobna žrtva nazočio optuženikovom inkriminiranom ponašanju, stoga je posve osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je malodobna žrtva ZP nije bio prisutan tijekom svih inkriminiranih događaja između svojih roditelja, nije bio prisutan događaju u podrumu, bio je prisutan kada su se roditelji svađali, a optuženik vikao na žrtvu BP, kao i kada mu je optuženik noću dolazio u sobu i razgovarao s njim na način neprimjeren njegovoj dobi, međutim, ne spominje da je vidio da je optuženik tijekom noći došao majci i odveo ju u podrum, a kako je to inkriminirano optuženiku. Osim toga, prema nalazu i mišljenju vještaka za psihijatriju Josipa Podobnika i vještakinje za psihologiju Jadranke Zorić proizlazi da je malodobna žrtva ZP uslijed dugogodišnje izloženosti nepovoljnim uvjetima unutar svoje obitelji razvio sebe kao osjetljivu, senzibilnu, anksioznu, depresivnu strukturu, ali događaji iz siječnja i veljače nisu ozbiljno ugrozili njegov psihosocijalni razvoj budući nije bilo znakova nekog definiranog psihičkog poremećaja tako da se ne može zaključiti da je optuženikovo ponašanje u tom razdoblju ozbiljno ugrozilo psihosocijalno stanje žrtve. Dakle, niti zajedničkim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem nije utvrđeno da bi optuženik posebno ugrozio normalan psihofizički razvoj malodobne žrtve, tako da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Ovdje treba napomenuti da razgovaranje s djetetom na neprimjeren način, u nevrijeme, kakvi su bili optuženikovi razgovori s malodobnom žrtvom, može predstavljati zlostavljanje djeteta, no da bi se radilo o zlostavljanju koje ima karakter obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava počiniteljevo ponašanje mora izazvati opasnost od nanošenja emocionalne boli i posljedično emocionalnog oštećenja, što konkretno ponašanje optuženika nije izazvalo, a što je bitna sastavnica ovog kaznenog djela, tako da je osnovano prvostupanjski sud oslobodio optuženika optužbe pozivajući se na odredbu članka 453. točka 3. ZKP.
17. U odnosu na osuđujući dio presude za kazneno djelo nasilja u obitelji prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka, prvenstveno iskaza žrtve BP te svjedoka ZP te ŠP utvrdio da se optuženik na inkriminirani način tijekom dva vikenda u siječnju i veljači 2022. ponašao prema žrtvi, svojoj bivšoj supruzi BP, odnosno da ju je vrijeđao i psovao, govorio da ima ljubavnika, nazivao ju pogrdnim riječima, govorio da je kurva, da se kurva po šumi, probudio u noći 22. veljače 2022., tražio da ode u podrum, optuživši ju da mu je prodala nekretnine, a što sve ima karakter teškog kršenja članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i predstavlja obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., a dana 22. veljače 2022. joj je rekao i prijeteće riječi da će ju ubiti i razbiti glavu na pločicama, koje riječi su objektivno podobne kod osobe kojoj su upućene izazvati osjećaj straha, ugroze i bojazni za tjelesni integritet, što mu je bio i cilj, tako da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da se u njegovom ponašanju stječu sve bitne sastavnice i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. Tvrdnja optuženika da je iskaz žrtve BP lažan, odnosno da ga lažno tereti je neosnovana jer je iskaz žrtve potkrijepljen iskazima drugih svjedoka, prije svega iskazu svjedoka ZP, kao i iskazu svjedokinja ŠP i HP. Osim toga, i svjedoci IP, ĐP i ČP, susjedi optuženika i žrtva u svojim su iskazima naveli da je s njihove nekretnine dopirala vika, čuli su svađe što je u podudarnosti s iskazom žrtve.
18. U pravu je državni odvjetnik kada u odnosu na osudu optuženika zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon kada je optuženom UP za ovo kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Naime, prema odredbama KZ/11. za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine. Prvostupanjski sud je optuženom UP za ovo kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, bez da je primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. KZ/11. tako da je povrijedio odredbe kaznenog zakona u članku 179. a KZ/11. Slijedom navedenog, u tom je dijelu žalba državnog odvjetnika osnovana jer je prvostupanjski sud doista pogrešno primijenio kazneno pravo.
19. S obzirom na pogrešnu primjenu kaznenog prava te žalbu državnog odvjetnika na odluku o kazni, a imajući na umu okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne iz članka 47. KZ/11. ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud osnovano kao olakotno cijenio kraće razdoblje u kojem je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., financijski je doprinosio za obitelj, dok mu je kao otegotno cijenjen nekritičan stav prema svojem ponašanju, upornost u nasilničkom ponašanju prema bivšoj supruzi jer je već osuđivan za isto kazneno djelo na štetu iste žrtve, BP.
20. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući na umu propisanu kaznu za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. od jedne do tri godine zatvora, ovaj sud nalazi da je primjereno optuženiku za ovo kazneno djelo utvrditi kaznu zatvora u trajanju jedne godine, što je u visini zakonski propisanog minimuma, dok u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud primjereni značaj dao svim istaknutim kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima pa imajući na umu propisanu kaznu za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, kazna zatvora u trajanju šest mjeseci primjerena je svim istaknutim okolnostima. Pojedinačno utvrđene kazne primjerene su svim okolnostima počinjenja djela i osobi optuženika dok je jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca izrečena u skladu s ličnošću optuženika, posebno činjenici da se kontinuirano nasilnički ponaša prema bivšoj supruzi i ukupnosti kaznenih djela, odnosno činjenici da se radi o kaznenim djelima počinjenim prema istoj žrtvi, u obiteljskom okruženju. Ispravno je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio optuženikovu osuđivanost što ukazuje da dosadašnji kazneni postupak i izrečena djelomična uvjetna osuda, kao ni boravak u zatvoru, nisu polučili svoju svrhu i odvratili optuženika od činjenja kaznenih djela, što sve ukazuje da je optuženika potrebno kazniti bezuvjetnom kaznom jer suprotno nema uporište u ukupnosti kaznenih djela i težini otegotnih okolnosti.
21. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora i jedinstvena kazna zatvora, primjereni su svim okolnostima počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenih dobara, pobudama iz kojih su kaznena djela počinjena, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i obiteljskim prilikama, ponašanju nakon počinjenja djela te će se istima izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, a zajedno sa izrečenim sigurnosnim mjerama utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. Blažom sankcijom za koju se zalaže optuženik se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
22. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski je sud utvrdi da je prvostupanjskom presudom na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon i to odredba članka 58. stavak 7. KZ/11. Naime, presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-53/2020.-24 od 17. rujna 2020., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici pod brojem Kžzd-37/2021.-3 od 8. listopada 2022., optuženi UP proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11., kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. te nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će izdržati dio kazne u trajanju osam mjeseci, a dio kazne neće izdržati ako u roku provjeravanja dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
23. Prema izvodu iz kaznene evidencije, koji se nalazi u spisu na listu 87, optuženi UP je neuvjetovani dio kazne iz navedene presude izdržao 19. veljače 2021. Nakon isteka kazne zatvora mu je u skladu s odredbom članka 57. stavak 5. KZ/11., prema kojoj vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, odnosno od 20. veljače 2021. počelo teći vrijeme provjeravanja, a kako je trajalo dvije godine, isteklo je 20. veljače 2023. Prema odredbi članka 58. stavak 7. KZ/11. uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja. U konkretnoj situaciji, s obzirom da je rok provjeravanja istekao 20. veljače 2023., rok za opoziv djelomične uvjetne osude je prema citiranoj odredbi članka 58. stavak 7. KZ/11. istekao 20. veljače 2025. Do tog je roka odluka o opozivu djelomične uvjetne osude i izvršenju izrečene kazne zatvora morala postati pravomoćna, donošenje nepravomoćne odluke o opozivu djelomične uvjetne osude unutar tog roka nije od utjecaja za valjanost opoziva djelomično uvjetne osude. Prvostupanjski je sud donio nepravomoćnu odluku 11. rujna 2024., dakle unutar naznačenog roka, međutim, isti je protekao do donošenja odluke ovog suda, tako da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP na štetu osuđenika, na što u skladu s odredbom članka 476. ZKP drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa, slijedom navedenog, preinačivši prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud nije uzeo kao utvrđenu i kaznu iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-53/2020.-24 od 17. rujna 2020.
24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 486. ZKP djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a i po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni, dok su u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te žalba optuženika u cijelosti u skladu s odredbom članka 482. ZKP odbijene kao neosnovane te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena pobijana presuda.
U Zagrebu, 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
