Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-481/2019-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari 1. tužitelja OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice OTŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, Braće Radića 8b, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnicima iz OD Glamuzina & Grošeta, odvjetnicima iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 17. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te z. punomoćnika tuženika ŠT, odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tuženika, 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljima OT iz [adresa] i OTŽ iz [adresa] , zakonske zatezne kamate na iznos od 9.295,03 EUR koje teku na:
iznos 0,87 EUR od 31. listopad 2007. do 30.9.2015.,
iznos 12,33 EUR od 31. siječanj 2008. do 30.9.2015.,
iznos 13,93 EUR od 29. veljača 2008. do 30.9.2015.,
iznos 23,19 EUR od 30. travanj 2008. do 30.9.2015.,
iznos 32,30 EUR od 31. svibanj 2008. do 30.9.2015.,
iznos 32,30 EUR od 30. lipanj 2008. do 30.9.2015.,
iznos 32,30 EUR od 31. srpanj 2008. do 30.9.2015.,
iznos 32,30 EUR od 31. kolovoz 2008. do 30.9.2015.,
iznos 53,88 EUR od 30. rujan 2008. do 30.9.2015.,
iznos 67,10 EUR od 31. listopad 2008. do 30.9.2015.,
iznos 59,08 EUR od 30. studeni 2008. do 30.9.2015.,
iznos 62,83 EUR od 31. prosinac 2008. do 30.9.2015.,
iznos 64,52 EUR od 31. siječanj 2009. do 30.9.2015.,
iznos 59,86 EUR od 28. veljača 2009. do 30.9.2015.,
iznos 60,75 EUR od 31. ožujak 2009. do 30.9.2015.,
iznos 53,61 EUR od 30. travanj 2009. do 30.9.2015.,
iznos 48,35 EUR od 31. svibanj 2009. do 30.9.2015.,
iznos 49,75 EUR od 30. lipanj 2009. do 30.9.2015.,
iznos 52,52 EUR od 31. srpanj 2009. do 30.9.2015.,
iznos 52,28 EUR od 31. kolovoz 2009. do 30.9.2015.,
iznos 49,48 EUR od 30. rujan 2009. do 30.9.2015.,
iznos 54,74 EUR od 31. listopad 2009. do 30.9.2015.,
iznos 58,95 EUR od 30. studeni 2009. do 30.9.2015.,
iznos 64,94 EUR od 31. prosinac 2009. do 30.9.2015.,
iznos 63,57 EUR od 31. siječanj 2010. do 30.9.2015.,
iznos 71,70 EUR od 28. veljača 2010. do 30.9.2015.,
iznos 70,16 EUR od 31. ožujak 2010. do 30.9.2015.,
iznos 73,16 EUR od 30. travanj 2010. do 30.9.2015.,
iznos 97,20 EUR od 31. svibanj 2010. do 30.9.2015.,
iznos 97,20 EUR od 30. lipanj 2010. do 30.9.2015.,
iznos 99,19 EUR od 31. srpanj 2010. do 30.9.2015.,
iznos 93,83 EUR od 31. kolovoz 2010. do 30.9.2015.,
iznos 99,97 EUR od 30. rujan 2010. do 30.9.2015.,
iznos 94,45 EUR od 31. listopad 2010. do 30.9.2015.,
iznos 85,57 EUR od 30. studeni 2010. do 30.9.2015.,
iznos 104,31 EUR od 31. prosinac 2010. do 30.9.2015.,
iznos 128,15 EUR od 31. siječanj 2011. do 30.9.2015.,
iznos 111,27 EUR od 28. veljača 2011. do 30.9.2015.,
iznos 117,19 EUR od 31. ožujak 2011. do 30.9.2015.,
iznos 109,66 EUR od 30. travanj 2011. do 30.9.2015.,
iznos 111,01 EUR od 31. svibanj 2011. do 30.9.2015.,
iznos 142,98 EUR od 30. lipanj 2011. do 30.9.2015.,
iznos 140,26 EUR od 31. srpanj 2011. do 30.9.2015.,
iznos 100,27 EUR od 31. kolovoz 2011. do 30.9.2015.,
iznos 86,72 EUR od 30. rujan 2011. do 30.9.2015.,
iznos 138,25 EUR od 31. listopad 2011. do 30.9.2015.,
iznos 136,66 EUR od 30. studeni 2011. do 30.9.2015.,
iznos 135,52 EUR od 31. prosinac 2011. do 30.9.2015.,
iznos 142,59 EUR od 31. siječanj 2012. do 30.9.2015.,
iznos 148,76 EUR od 29. veljača 2012. do 30.9.2015.,
iznos 149,59 EUR od 31. ožujak 2012. do 30.9.2015.,
iznos 145,32 EUR od 30. travanj 2012. do 30.9.2015.,
iznos 148,19 EUR od 31. svibanj 2012. do 30.9.2015.,
iznos 150,17 EUR od 30. lipanj 2012. do 30.9.2015.,
iznos 146,85 EUR od 31. srpanj 2012. do 30.9.2015.,
iznos 147,72 EUR od 31. kolovoz 2012. do 30.9.2015.,
iznos 145,24 EUR od 30. rujan 2012. do 30.9.2015.,
iznos 139,86 EUR od 31. listopad 2012. do 30.9.2015.,
iznos 145,59 EUR od 30. studeni 2012. do 30.9.2015.,
iznos 148,34 EUR od 31. prosinac 2012. do 30.9.2015.,
iznos 146,41 EUR od 31. siječanj 2013. do 30.9.2015.,
iznos 22,80 EUR od 28. veljača 2013. do 30.9.2015.,
iznos 124,88 EUR od 31. ožujak 2013. do 30.9.2015.,
iznos 145,59 EUR od 30. travanj 2013. do 30.9.2015.,
iznos 19,89 EUR od 31. svibanj 2013. do 30.9.2015.,
iznos 120,19 EUR od 30. lipanj 2013. do 30.9.2015.,
iznos 130,52 EUR od 31. srpanj 2013. do 30.9.2015.,
iznos 133,27 EUR od 31. kolovoz 2013. do 30.9.2015.,
iznos 137,67 EUR od 30. rujan 2013. do 30.9.2015.,
iznos 143,77 EUR od 31. listopad 2013. do 30.9.2015.,
iznos 140,63 EUR od 30. studeni 2013. do 30.9.2015.,
iznos 142,85 EUR od 31. prosinac 2013. do 30.9.2015.,
iznos 145,38 EUR od 31. siječanj 2014. do 30.9.2015.,
iznos 119,52 EUR od 28. veljača 2014. do 30.9.2015.,
iznos 121,62 EUR od 31. ožujak 2014. do 30.9.2015.,
iznos 118,16 EUR od 30. travanj 2014. do 30.9.2015.,
iznos 117,05 EUR od 31. svibanj 2014. do 30.9.2015.,
iznos 117,55 EUR od 30. lipanj 2014. do 30.9.2015.,
iznos 121,48 EUR od 31. srpanj 2014. do 30.9.2015.,
iznos 124,79 EUR od 31. kolovoz 2014. do 30.9.2015.,
iznos 124,10 EUR od 30. rujan 2014. do 30.9.2015.,
iznos 126,97 EUR od 31. listopad 2014. do 30.9.2015.,
iznos 128,91 EUR od 30. studeni 2014. do 30.9.2015.,
iznos 127,76 EUR od 31. prosinac 2014. do 30.9.2015.,
iznos 129,33 EUR od 31. siječanj 2015. do 30.9.2015.,
iznos 129,33 EUR od 28. veljača 2015. do 30.9.2015.,
iznos 129,33 EUR od 31. ožujak 2015. do 30.9.2015.,
iznos 129,33 EUR od 30. travanj 2015. do 30.9.2015.,
iznos 129,33 EUR od 31. svibanj 2015. do 30.9.2015.,
iznos 129,33 EUR od 30. lipanj 2015. do 30.9.2015.,
iznos 129,33 EUR od 31. srpanj 2015. do 30.9.2015.,
iznos 129,33 EUR od 31. kolovoz 2015. do 30.9.2015.,
i to od 31.10.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 30.9.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 10.220,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i sa zahtjevom kojim traži zatezne kamate na pojedine iznose iz točke I. izreke ove presude od 1.10.2015. do isplate, te sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 129,33 EUR od 30.9.2015. i iznos od 796,34 EUR sa zateznom kamatom od 1.10.2015. do isplate.
III. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom kojim traže isplatu iznosa od 2.923,01 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tužene na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta (preplata s osnova razlike anuiteta radi promjene kamatne stope do dana 26.2.2016.), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine dospjele iznose počevši od 30. studeni 2007. do isplate.
IV. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom kojim traže da im tužena isplati iznos od 625,00 HRK s osnova troškova vještačenja sa zateznom kamatom tekućom od 20.5.2019. do isplate.
V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelj ima u iznosu od 12.631,13 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1.10.2015. do isplate.
VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.087,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 72.098,46 HRK s osnova preplate razlike anuiteta radi promjene kamatne stope do dana otplate kredita i preplate s osnova razlike anuiteta radi promjene tečaja do 26.2.2016. sa zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose, a osnovom sklopljenog Ugovora o kreditu između 1. tužitelja i tužene od 28.2.2007. broj 318 -50-3942795, kojim mu je tužena odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 73.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, po srednjem tečaju za CHF tužene važećem na dan korištenja kredita. Kredit da je potpisala i 2. tužiteljica kao sudužnik, a kreditna sredstva su isplaćena 8.3.2007. kada je tečaj 1 CHF iznosio 4,569977 KN, a iznos anuiteta prema prvom otplatnom planu iznosio je 538,15 CHF. Predmetnim Ugovorom da se korisnik kredita obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, a kamatna stopa je ugovorena od 3,95% godišnje, promjenjiva u skladu s važećim odlukama tužene. Ugovor o kreditu da predstavlja tipski obrazac tužene i da se ni o jednoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Tijekom otplate kredita da je došlo do znatnog povećanja iznosa kreditne obveze zbog nepošteno ugovorenih odredaba o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli te se pri toj tvrdnji poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., donijetoj u kolektivnom pravnom sporu, te na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, poziva se na navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. i na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. Stranke da su 1.2.2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, time da volja tužene nije bila sklapanje Aneksa nego joj je takva obveza nametnuta zakonom te je tužena provela konverziju isključivo s ciljem provođenja navedenih prisilnih odredaba ZID ZPK/15 pa se o predmetnom Aneksu nije pregovaralo kao niti o osnovnom Ugovoru o kreditu.
2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Nadalje, da je Dodatkom Ugovoru izvršena konverzija tužiteljeva kredita u skladu s prisilnim odredbama ZID ZPK/15 pa je tuženik ponudio tužitelju konverziju koju je dobrovoljno prihvatio i time je kredit izmijenjen u kredit s valutnom klauzulom u EUR na koji su primijenjene promjenjive redovne kamatne stope jednake kamatnim stopama onima koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve uplate koje je tužitelj izvršio prema otplatnom planu u CHF obračunate su prilikom izrade novog otplatnog plana. Zbog toga da su neosnovani navodi tužitelja o ništetnosti ugovornih odredaba koje kao takve više na postoje i ne postoji ugovorna ni zakonska pretpostavka za isplatu temeljem otplatnog plana u CHF jer je isti izmijenjen u otplatni plan s EUR i kamatama primjenjivim na kredite vezane uz valutnu klauzulu EUR s danom zaključenja osnovnog Ugovora o kreditu. Stavlja prigovor zastare tražbine te ističe procesnopravni prigovor radi prebijanja. Naime, ako bi sud smatrao da tužitelji imaju pravo na zahtjev temeljem otplatnog plana u CHF i da je za donošenje odluke potrebno provođenje vještačenja, da bi vještak u obzir morao uzeti i preplatu utvrđenu konverzijom kao i iznos za koji je umanjena preostala glavnica. Radi se o iznosu koji predstavlja zbroj preplata iz konverzije u iznosu od 22.999,58 HRK i iznosa za kojeg je tužiteljima umanjena neotplaćena glavnica od 9.456,10 EUR u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB-a za EUR na dan 30.9.2015. ili 72.169,69 HRK, a ti iznosi su nespornima utvrđeni između stranaka u čl. 4. i 5. Dodatka Ugovoru o kreditu.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu od 28.2.2007., knjigovodstvenu karticu za navedeni kredit, otplatni plan, Nalaz vještaka Centar poslovnih analiza d.o.o., novi otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u EUR, pregled izvršenih uplata po kreditu, izjava o prihvatu izračuna konverzije, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić, saslušana je svjedokinja CT te tužitelji i pročitan je Zahtjev za kredit, pročitani su promotivni uvjeti odobravanja RBA Flexi stambenih kredita u periodu od 1.1. -28.2.2007., pregled kretanja tržišnih parametara od prvog kvartala 2004. do prvog kvartala 2013. te Dodatak Ugovoru o kreditu od 1.2.2016.
4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, činjenično proizlazi nespornim između stranaka da su 28.2.2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 318-50-3942795 temeljem kojeg je tuženik odobrio 1. tužitelju kredit od 73.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF HNB na dan plaćanja, da je ugovorena otplata u jednakim anuitetima od po 538,15 CHF, da je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 3,95% godišnje, a tečaj CHF 4,569977 HRK. Nije sporno ni to da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 1.2.2016. kojim je provedena konverzija iz CHF u EUR i da su 1. tužitelju priznate sve uplate po navedenom kreditu od početka ugovornog odnosa do 30.9.2015. i da mu je utvrđena preplata u iznosu od 3.052,57 EUR, a nova glavnica iznosi 25.082,69 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.
5. Sporno je pravno pitanje da li se presude donijete u kolektivnom pravnom sporu, na koje se pozivaju tužitelji, mogu primijeniti na konkretni predmet, da li su provedenom konverzijom tužitelji izgubili pravo tražiti puno obeštećenje preplaćenih iznosa kao razlike između kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora od 3,95% godišnje u odnosu na kamate koje je tuženik tokom otplate kredita jednostrano mijenjao te kao razlike tečaja CHF koji je vrijedio na dan sklapanja Ugovora i tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, uz uračunavanje priznatog preplaćenog iznosa u Dodatku Ugovora o kreditu.
6. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
7. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
8. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.
9. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelj icu kao potrošača i da je s njom pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Na tu okolnost je tuženik predložio saslušanje svjedokinje CT koja je i saslušana u ovom postupku. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati niti iz spisu priloženih isprava od strane tuženika (Zahtjev za kredit), naprotiv, tužitelji navode u stranačkom iskazu da je Ugovor unaprijed bio sastavljen od strane tuženika, da ni o jednoj ugovornoj odredbi nisu imali mogućnosti pregovarati s tuženikom, a nisu dobili nikakve informacije vezano uz mogućnost povećanja kamatne stope ili tečaja CHF, a banka im je ponudila isključivo sporni Ugovor o kreditu. Jednako tako, svjedokinja CT nema saznanja o konkretnom Ugovoru o kreditu jer uopšte nije radila u poslovnici tuženika u [adresa], nego u Velikoj Gorici, time da ističe samo to da su klijentima bili dužni dati letke i opće uvjete vezane uz konkretne kredite, a ni sama ne zna na koji se način formira kamatna stopa i tečaj bilo koje valute.
10. Tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužiteljima pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su im te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
11. U vrijeme podnošenja ove tužbe 29.5.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.
12. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenute presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljima bi pripadalo pravo na povrat onoga što su isplatili na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2007. godine, kao i na povrat onoga što je isplatila kao razliku između kamatne stope od 3,95% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelja proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).
13. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju koji je na snazi od 30.9.2015. (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
14. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
15. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:
– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
16. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 1.2.2016. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o preplaćenom iznosu od 3.052,57 EUR .
17. Dodatak Ugovoru o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
18. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako je Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenu s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).
19. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
20. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
21. Između stranaka nije sporno da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan, pri čemu je tuženik obračunao sve uplaćene iznose kao da je Ugovor o kreditu od početka bio sklopljen u valuti EUR.
22. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi i rješenju broj Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. navodi: "…učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Aneksa Ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15… interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva – unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja."
23. U ovom parničnom predmetu zaključenje Dodatka Ugovoru o kreditu ovisilo je o volji tužitelja kao potrošača jer je potrošačima dana mogućnost izbora da li će prihvatiti konverziju ili je neće prihvatiti. Prema tome, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK/15 derogirane su opće odredbe Zakona o obveznim odnosima o pravnim posljedicama ništetnosti i iznosi koji su plaćeni (preplaćeni) na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i devizne klauzule u CHF, iskorištene su u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene, kao što je rečeno, valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu i to na način kako je detaljno propisano u ZID ZPK/15. Slijedom toga, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu glavnice preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj promjeni kamatne stope.
24. Kako su tužitelji tražili i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem takovih odredaba i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, a taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je propisan bilo kojom odredbom ZID ZPK/15, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na svaki preplaćeni iznos na temelju čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a i to do 30. rujna 2015. kada je prestala obveza izvršenom konverzijom kredita, a te zatezne kamate po stavu Vrhovnog suda RH pripadaju tužitelj ima kao potrošačima u cijelosti i bez oduzimanja od preplate utvrđene Dodatkom Ugovora o kreditu, a koji izračun slijedi iz Nalaza vještaka Natalije Jambrečić, u tabeli 2 Nalaza, pri čemu je iz dokumentacije u spisu vidljivo i to iz pregleda uplata koji priležu na listu 42 spisa da se stvarne uplate podudaraju sa datumima dospijeća tražbina prema prvom otplatnom planu iz Ugovora o kreditu od 28.2.2007. Upravo prema takvom izračunu, tužitelji su postavili tužbeni zahtjev u podnesku od 20.5.2025. Međutim, kako tužiteljima pripadaju zatezne kamate na preplaćene iznose od dana sklapanja Ugovora o kreditu do prestanka obveze izvršenom konverzijom 30. rujna 2015., a i 30. rujna 2015. prema pregledu izvršenih uplata, uplaćen je iznos od 3.433,73 HRK, to tužiteljima ne pripada zatezna kamata i na taj posljednji preplaćeni iznos od 129,33 EUR od 30. rujna 2015. do isplate. Isto tako neosnovan je tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 796,34 EUR od 1. listopada 2015. od isplate jer tužitelji imaju pravo na isplatu zateznih kamata, kao što je rečeno, isključivo do dana provedene konverzije 30. rujna 2015. Prema tome, ostaje osnovan tužbeni zahtjev na isplatu zatezne kamate na glavnični iznos od 9.295,03 EUR, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Za navesti je da stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun vještaka, te ga i sud prihvaća stručnim i objektivnim, izrađenim prema pravilima struke.
25. U odnosu na tužbeni zahtjev kojeg tužitelji postavljaju kao podredni tužbeni zahtjev i koji zahtjev povlače na ročištu 7. rujna 2023., te uz okolnost da se tuženik protivi povlačenju takvog zahtjeva, za navesti je da se tuženik može protivi povlačenju podrednog tužbenog zahtjeva jer povlačenju tužbe ili njezina d ijela, uključujući i podredne zahtjeve, bez pristanka tuženika dopušteno je samo do trenutka kada se tuženik ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako je to normirano odredbom čl. 193. st.1. Zakona o parničnom postupku. Nakon toga, za povlačenje je potreban izričiti pristanak tuženika. Slijedom navedenog, valjalo je meritorno odlučiti o takvom tužbenom zahtjevu i isti odbiti, uz okolnost da je preplaćeni iznos razlike anuiteta radi promjene kamatne stope i do dana podnošenja tužbe, uz okolnost sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu, u cijelosti neosnovan u pogledu glavničnog iznosa, a u odnosu na zatezne kamate, taj je dio već obuhvaćen presudom.
26. Neosnovan je tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje financijskog vještačenja prije pokretanja parničnog postupka, kraj činjenice da je u ovome postupku bilo nužno provesti financijsko vještačenje i na temelju istog su tužitelji i postavili tužbeni zahtjev. Stoga, taj dio troškova nastalih prije pokretanja parničnog postupka tužiteljima nije priznat kao osnovan, tim više što tuženik i ne prihvaća takav izračun prije podnošenja tužbe.
27. Nije osnovan niti procesnopravni prigovor prijeboja, a koja tražbina tuženika se odnosi na preplatu utvrđenu konverzijom i iznosa za koji je umanjena preostala glavnica, a to iz razloga što je tužiteljima priznat preplaćeni iznos samo do provedene konverzije i bez umanjenja za preplaćeni iznos priznat u konverziji. Osim toga, tužitelji na temelju priznatog preplaćenog iznosa nisu ništa stekli bez osnova.
28. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).
29. U odnosu na odluku o parničnim troškovima, imajući u vidu da je svaka od stranaka djelomično uspjela u sporu, time da je uspjeh tuženika i u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva veći od uspjeha tužitelja, kojima je dosuđena samo zatezna kamata na preplaćene iznose, a da se radi o tužbi potrošača protiv tuženika trgovca radi isplate povodom utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu, tužitelji nisu dužni snositi troškove tuženika. Uz navedeno, tužitelji nisu mogli predvidjeti svoje izglede za uspjeh u parnici jer sudska praksa o spornom pravnom pitanju nije bila ustaljena niti pred drugostupanjskim sudovima niti pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, što je i općepoznata činjenica, slijedom čega nisu mogli predvidjeti izglede za konačni uspjeh u parnici. Osim toga, praksa o snošenju troškova parničnog postupka u parnicama za zaštitu prava koja potrošaču pripadaju na temelju Zakona o zaštiti potrošača, predstavljalo bi prepreku koja potrošača odvraća od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredbi (tako i odluka Suda EU C-224/19 i C-259/19). Troškovi parničnog postupka koje bi tužitelji trebali platiti tuženiku obzirom na njihov manji uspjeh u sporu gdje su im dosuđene samo zatezne kamate na ukupno preplaćeni iznos, a ne i ukupno preplaćeni iznos, time bi takav sustav stvorio znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. Dakle i u situaciji kada su tužitelji kao potrošači djelomično uspjeli u sporu, a posebno u konkretnoj situaciji dvojbene sudske prakse u pogledu istog pravnog pitanja, tužiteljima pripadaju cjelokupni troškovi parničnog postupka te se na konkretni predmet ne može primijeniti odredba čl. 154. st.2. Zakona o parničnom postupku, o djelomičnom uspjehu u sporu i naknadi troškova prema toj odredbi.
30. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 4.3.2020., 24.11.2020., 13.1.2025. i 20.5.2025., trošak zastupanja na raspravama 26.5.2021., 7.9.2023., 12.12.2023., 17.6.2026., sve u iznosima od po 220,00 EUR, zastupanja na ročištu za objavu presude 110,00 EUR, troškovi vještačenja 331,80 EUR, sudska pristojba na tužbu 143,34 EUR, PDV 522,50 EUR, ili ukupno 3.087,64 EUR. Naprotiv, tužiteljima nije priznat trošak sastava podnesaka od 14.6.2023., 26.3.2026. u iznosima od po 55,00 EUR jer ti troškovi nisu bili nužni za donošenje odluke, a jednako tako i trošak vještačenja prije pokretanja parničnog postupka od 82,95 EUR.
Varaždin, 21. srpnja 2026.
Sutkinja
Karmen Ošpuh
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1) Punomoćnica tužitelja – Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, Braće Radića 8b
2) Punomoćnici tuženika – OD Glamuzina & Grošeta, odvjetnicima iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5
