Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8289/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT, dioničko društvo i odgovornih osoba LE i GE koje brani Milan Veić, odvjetnik iz Splita, zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 8. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 69/17., 107/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. lipnja 2025., broj: Pp-7039/2025, u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se neosnovanom žalba tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split i prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. lipnja 2025., broj: Pp-7039/2025, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenici pravna osoba BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT, dioničko društvo i odgovorne osobe LE i GE oslobođeni su optužbe da bi počinili prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 8. Zakona o koncesijama, s obrazloženjem da u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedeni svi bitni elementi kojima se određuje biće prekršajnog djela, pa tako inkriminirano djelo na način kako je opisano po propisu nije prekršaj.
2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnom kako je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan kada je naveo da nisu navedene odlučne činjenice i to kada je trebalo platiti iskazanu obvezu naknade za koncesiju, čime je plaćanje određeno i na koji račun je trebalo uplatiti. Tužitelj ističe kako je na temelju provedenog nadzora kod okrivljene pravne osobe utvrđeno postupanje protivno članku 58. Zakona o koncesijama, te je u obrazloženju optužnog prijedloga izričito navedeno kada se obveza plaća, jer su rokovi dospijeća određeni Ugovorom o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene - Brodogradilišta Split od 19. travnja 2000., Dodatka broj 1. cit. Ugovora od 11. veljače 2011. i Dodatka broj. 2. od 3. siječnja 2019., te su isti u optužnom prijedlogu citirani. Nadalje, tužitelj ističe kako je plaćanje naknade za koncesiju određeno citiranim Ugovorom i njegovim dodacima, dok je račun na koji je porezni obveznik obvezan plaćati koncesijsku naknadu naveden kod pisanja Upravnog rješenja o naplati i isti je poreznom obvezniku poznat jer je kod sklapanja Ugovora o koncesiji Ugovor upisan u Registar koncesija i porezni obveznik je dobio Obavijest o upisu u Registar koncesija od Ministarstva financija RH, Registra koncesija u kojoj je naveden i uplatni račun na koji je obvezan uplaćivati naknadu za koncesiju. Žalitelj ističe kako je bilo koje neplaćanje naknade za koncesiju protivno Ugovoru o koncesiji prekršaj iz članka 58. stavka 1. Zakona o koncesiji, te predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i okrivljenike proglasiti krivima i kazniti po zakonu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatrajući predmet i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da su se u ovom predmetu ostvarili zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od optužbe.
6. Naime, neosnovano žalitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, budući je okrivljenicima stavljeno na teret da „nisu u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. kolovoza 2022., plaćali iskazanu obvezu naknade za koncesiju, odnosno nisu platili istu u iznosu od 673.341,71 eura, te sveukupno na dan 31. svibnja 2024. nisu uplatili obvezu naknade za koncesiju u iznosu od 1.538.051,04 eura, a isti su odgovorni što u navedeno razdoblju, na koncesioniranom području čiji je obuhvat naveden u članku 3. Dodatka broj 2. Ugovora o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene - brodogradilišta Split, sklopljenog 3. siječnja 2019. u Zagrebu, između Vlade Republike Hrvatske, kao Davatelja koncesije i Brodograđevne industrije Split d.d., obavljali djelatnost gradnje i popravaka plovnih objekata, a za što nisu platili iskazanu obvezu naknade za koncesiju u iznosu od 673.341,71 eura, te sveukupno na dan 31. svibnja 2024., dan pisanja Zapisnika kojim su utvrđene činjenice navedene u prekršajnom nalogu, nisu ukupno uplatili obvezu naknade za koncesiju u iznosu od 1.538.051,04 eura," pa da bi tako počinili prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 8. Zakona o koncesijama. Člankom 99. stavkom 1. točkom 8. cit. Zakona propisano je da će se novčanom kaznom kazniti pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako naknadu za koncesiju ne obračuna u određenom roku ili obračuna u manjem iznosu ili ne plati u određenom roku ili plati u manjem iznosu (članak 58. stavak 1.). Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako navedena odlučna činjenica i to kada je trebalo platiti iskazanu obvezu naknade za koncesiju nije navedena, dok je navedena osnova za plaćanje, s tim da nije odlučna činjenica na koji račun je trebalo uplatiti.
7. Posebno se napominje kako je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, a ne proizlaziti iz obrazloženja optužnog prijedloga, a kako to pogrešno smatra tužitelj.
8. Stoga, po ocjeni ovog suda navodi žalbe, ne dovode u sumnju ispravnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, te je pravilno prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio optužbe za prekršaj koji im se optuženjem stavljao na teret, a u skladu sa člankom 161. stavkom 6. Prekršajnog zakona.
9. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
Zagreb, 21. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
