REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-649/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja MD PROMET j.d.o.o., Zagrebačka 20, Čemernica (Grad Virovitica), OIB: 63300979658, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Keser, odvjetnik u Zagrebu, Turinina ulica 5, protiv tuženika:

CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika zaključene 9. lipnja 2026., s danom objave 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku isplatiti iznos od 13.044,00 EUR sa zateznom kamatom od 5. travnja 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana u nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13,44 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.888,45 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je tražbina o kojoj je riječ u ovom postupku nastala povodom niza štetnih događaja u vezi s kojima je tužitelj kao osiguranik s tuženikom kao osigurateljem u ugovornom odnosu. Tužitelj s tuženikom ima sklopljena dva Ugovora o osiguranju s dvjema pripadajućim policama. Policom osiguranja usjeva i nasada br. 471620000214 od 6. ožujka 2019. osigurane su jabuke – merkantilna proizvodnja od osiguranih rizika tuče, požara i udara groma te

P-649/2022-..

jabuke od osiguranog rizika mraza. Ta polica osiguranja pokriva štete do 20 % ukupnog iznosa osiguranja agregatno godišnje, a osiguranje se sklapa u integralnu franšizu o 5% (dalje u tekstu Polica B). Policom osiguranja usjeva i nasada br. 469620000444 od 7. ožujka 2019. isto su osigurane jabuke – merkantilna proizvodnja od osiguranih rizika tuče, požara i udara groma te jabuke od osiguranog rizika mraza. Ta polica osiguranja pokriva isključivo štete nastale uslijed gubitka poljoprivredne proizvodnje veće od 20 % prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje. Osiguranje je sklopljeno uz franšize kako slijedi. Za rizik mraza obvezna odbitna franšiza po pojedinoj ID arkod čestici je: ako je utvrđeni postotak štete od 30-39,99% odbitna franšiza iznosi 15% od iznosa osiguranja; ako je utvrđeni postotak štete od 40-49,99% odbitna franšiza iznosi 20% od iznosa osiguranja; ako je utvrđeni postotak štete veći od 50% odbitna franšiza iznosi 30% od iznosa osiguranja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka ne osporava nastanak štetnog događaja u smislu toga da se ostvario osigurani rizik niti postojanje Police osiguranja usjeva i nasada br. 471620000214 od 6. ožujka 2019. (Polica B) i Police osiguranja usjeva i nasada br. 469620000444 od 7. ožujka 2019. (Polica A). Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u smislu načina obračuna iznosa kojeg je dužan isplatiti tužitelju povodom ostvarenja osiguranog rizika. Tuženik ukazuje na to da se iznos koji je bio dužan isplatiti tužitelju treba izračunati isključivo primjenom Police A jer je šteta u ovom predmetu nastala uslijed gubitka poljoprivredne proizvodnje veće od 20% prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje. U tom slučaju se pravila Police A protežu na cjelokupnu nastalu štetu, isključuje se primjena Police B na štetu do 20%, te se na cijeli iznos ima primijeniti odbitna franšiza od 15% od iznosa osiguranja. Pri tome napominje i to da Policu B nije moguće ugovoriti bez Police A dok se polica A može ugovoriti samostalno. Tuženik također ukazuje i na to da valja uzeti u obzir da osiguranici mogu ostvariti sredstva državne potpore isključivo za Police A prema Pravilniku o provedbi mjere 17 upravljanja rizicima, podmjere 17.1 Osiguranje usjeva, životinja i biljaka iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. i da se prihvatljivim troškom za potporu u smislu tog Pravilnika smatra trošak premije osiguranja za Policu u kojoj je naprijed navedeno pravilo jasno navedeno.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to: Posebne uvjete za osiguranje usjeva i nasada od proljetnog mraza Croatia osiguranja d.d. (list 6. spisa), Obavijest o likvidaciji odštete od 22. listopada 2019. (list 7. spisa), Uvjete za osiguranje usjeva i nasada Croatia osiguranja d.d. (list 8.-10. spisa), Policu osiguranja usjeva i nasada br. 471620000214 od 6. ožujka 2019. (dalje u tekstu: Polica 1, list 11. i 12. spisa); prilog polici osiguranja usjeva i nasada br. 471620000214 od 6. ožujka 2019. (list 13. spisa), tužiteljev prigovor od 3. siječnja 2020. (list 14. spisa), tuženikova odluka od 13. studenog 2019. (list 15. i 16. spisa), Općih uvjeta za osiguranje imovine Croatia osiguranja d.d. (list 17. -21. spisa), Policu osiguranja usjeva i nasada br. 469620000444 od 7. ožujka 2019. (dalje u tekstu: Polica 2 , list 22. i 23. spisa), prilog Polici osiguranja usjeva i nasada br. 469620000444 od 7. ožujka 2019.(list 42. spisa), tužiteljev prigovor od 4. studenog 2019.(list 25. i 26. spisa), tuženikov odgovor od 25. svibnja 2021. (list 27. spisa), tuženikova odluka od 24. svibnja 2021. (list 28. i 29. spisa), tužiteljev zahtjev od 9. travnja 2021. (list 30. i 311. spisa), procjenu štete oznake IMUS 73/2019 (list 41. spisa), Pravilnik o provedbi mjere 17 upravljanje rizicima, podmjere 17.1 Osiguranje usjeva, životinja i biljaka Programa

P-649/2022-..

ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (list 43.-53. spisa), natječaj za provedbu mjere 17 „Upravljanje rizicima‟ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. -2020. (list 81.-120. spisa). Sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka SO i zastupnika po zakonu tužitelja DO te je proveo i knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnost osnove i visine tražbine po Centru za financijska vještačenja, Hebrangova ul. 30, Zagreb, OIB: 97811589331 po vještaku Petri Blašković, Gradišićeva 30, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj].

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem procjenitelja Krunoslava Vlašića jer među strankama nije sporna količina oštećenih jabuka i merkantilnih jabuka.

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u pogledu glavne stvari.

6. Tužitelj od tuženika traži isplatu od 13.044,00 EUR s pripadajućim kamatama od 5. travnja 2019. kao razliku iznosa koji mu je tuženik isplatio s obzirom na način na koje je primijenio police osiguranja 471620000214 od 6. ožujka 2019. i 469620000444 od 7. ožujka 2019., uslijed ostvarenja osiguranih rizika i iznosa za koji tužitelj smatra da mu ga tuženik po tim policama duguje

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnih događaja ni to koliko jabuka je oštećeno u tim događajima. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u smislu toga primjenjuju li se na štete nastale u štetnim događajima, s obzirom na njihovu visinu, i Polica A i Polica B, ili isključivo Polica A, koje imaju različite franšize i dovode do različitog iznosa osigurnine koja se isplaćuje povodom štetnog događaja. Stranke u sporu se slažu da je riječ o pravnom pitanju o kojem treba odlučiti sud.

8. Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 i 69/26) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

9. Odredbom čl. 295. st. 1. ZOO-a određeno je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. U skladu s odredbom čl. 295. st. 2. ZOO-a opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.

10. Odredbe ugovora se u skladu s čl. 319. st. 1. ZOO-a primjenjuju onako kako glase. Nadalje, u čl. 319. st. 2. ZOO-a naglašeno je da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

P-649/2022-..

11. Odredbom čl. 921. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Iz odredbe čl. 922. st. 1. ZOO-a proizlazi da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom.

12. Odredbom čl. 948. st.1. ZOO-a propisano je da Osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. Članak 948. st. 2. propisuje da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja, a odredbom čl. 948. st. 3. da se kod osiguranja usjeva i plodova i ostalih proizvoda zemlje iznos štete utvrđuje s obzirom na vrijednost koju bi imali u vrijeme ubiranja, ako nije drukčije ugovoreno.

13. Iz pisane dokumentacije u spisu ne proizlazi to da su stranke bilo u pojedinačnim policama, bilo upućivanjem na različite vrste uvjeta koji se primjenjuju na njihove police ugovorile to da se u određenim slučajevima primjenjuju obje police ili da, suprotno tome, pod određenim uvjetima, primjena jedne police isključuje primjenu druge police.

14. Dakle, radi utvrđivanja prave volje stranaka sud je saslušao tužiteljevog zastupnika po zakonu DO i svjedoka SO.

15. Iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu DO proizlazi to da se bavi voćarskom proizvodnjom već 60 godina. Usjeve i nasade osigurava dugi niz godina, pa tako i te 2019. S Croatia osiguranjem radi dugi niz godina, te godine nam je bila ponuđeno sukladno subvencijama EU i RH, polica osiguranja, takozvana A polica koja obuhvaća osiguranje od 20-100 posto ploda jabuke. Bila nam je ponuđena polica B od 0-20 posto koja nije u nikakvoj subvenciji, obje police su osiguravale plod na proljetni mraz, tuču, požar i udar groma. Tijekom proizvodne utužene godine imali smo u dva navrata štetni događaj proljetnog mraza kojeg smo uredno prijavili, to je evidentirano. Na kraju proizvodnog ciklusa, u jesen je napravljena procjena i utvrdila se šteta na količinu ploda i kvalitetu po policama. Nije bilo nikakvog spora. Problem nastaje u obračunu štete, gdje u B polici 0-20 posto nije izražena odbitna franšiza za štetu proljetnog mraza, a nama je obračunata ta franšiza odnosno odbijena. Nikakva franšiza nije vidljiva u toj polici. Polica je po njegovom mišljenju faktički ugovor, također nije vidljiva franšiza za tu B policu ni u uvjetima osiguranja. Tako da smatra da je odbijanje ove svote zbog koje je ovdje je nepravedno. Na poseban upit suda s kim je komunicirao pri sklapanju osiguranja za policu A i policu B DO navodi da je komunicirao s prodavateljima osiguranja SO i NO, s kojima radi dugi niz godina. Na poseban upit suda je li bilo riječ o tome primjenjuje ili s samo jedna ili obje police kad se ostvare osigurani slučaji po obje police, tužiteljev zastupnik po zakonu DO navodi da su razgovarali u smislu da bi bilo dobro da bude osigurana pokrivenost osiguranjem do 100 posto, i u tom smislu im je ponuđena ta B polica. Istodobno su razgovarali o objema policama i sklopili obje police. Nas je kao proizvođače strah štete, a polica A ne pokriva štetu do 20 posto. Na poseban upit suda je li se ikad desio sličan slučaj i kako se u istom postupalo, tužiteljev zastupnik po zakonu navodi da je nakon 2019. bio slučaj identičan ovome u kojem je franšiza bila izražena u obje police, sigurno zna za druge osiguratelje a za Croatia osiguranje nije siguran. Postupilo se po polici, na način da se polica i njezina franšiza

P-649/2022-..

svaka primijenila na onaj dio na koji se odnosi. Na poseban upit pun. tužitelja zna li za slučajeve iste godine za koje je bilo priznato istodobna primjena police A i B, navodi da da. Parcijalno se obračunavalo, nekome se odbijala franšiza a nekome ne za ovakav tip police. Tko je shvatio nisu mu odbijali, a tko nije jesu. Na poseban upit zašto je sklapao policu A pod tim uvjetima kod Croatia osiguranja, tužiteljev zastupnik po zakonu je naveo da su mu uvjeti bili prihvatljivi jer je polica subvencionirana sa 70 posto premije. Na poseban upit je li tražio B policu ili mu je ista bila ponuđena, DO navodi da mu je bila ponuđena. Nadalje, na poseban upit je li mu itko ikada pri pregovorima rekao da primjena jedne police isključuje drugu, tužiteljev zastupnik po zakonu navodi da nije i da nigdje nisu vidjeli da je pisano izraženo, u polici ili uvjetima, pogotovo kod obračuna štete. Na poseban upit pun. tužitelja je li mu polica B imala smisla bez police A, odnosno je li bi imala smisla da mu je netko rekao da jedna isključuje drugu, zastupnik po zakonu navodi da navodi da bi imala smisla ako je šteta manja od 20 posto, a kad je veća od 20 posto ne bi imala smisla. To su skupe police, sa visokim premijama od 20, a ove godine 30 posto, prethodnih i ove godine izražene su vrlo visoke franšize koje nisu predmet subvencije EU-a ni RH. I naglasio je da se kod totalne štete odbija berba od 20 posto, i još sa ovakvim načinom obračuna osiguranici dobivaju vrlo malo. Od totalne štete im se isplaćuje oko 20 posto. Ove godine Croatia nije bila zainteresirana da ga osigura, ni većinu voćara. Na poseban upit pun. tužitelja dali je zajedno s osigurateljem sastavljao police ili mu je ponuđen gotov tekst, tužiteljev zastupnik po zakonu navodi da mu je ponuđen gotov tekst. Na poseban upit pun. tuženika vezano za druge police koje se ne odnose na tužitelja, je li ih vidio i njihove obračune štete, tužiteljev zastupnik po zakonu navodi da je neke vidio. Na poseban upit je li on ove police osiguranja potpisao, DO naveo je da su ih potpisali on i ugovaratelj. Naposljetku je na pitanje je li prilikom osiguravanja pitao može li otkupiti franšizu, naveo da je pitao, ali da mu ta mogućnost nije dana.

16. Iz iskaza svjedoka SO proizlazi kako slijedi. Svjedok ukazuje na to da već 4 godine nije zaposlenik Croatia osiguranja jer je dobio otkaz i s tim u vezi vodi spor protiv navedenog društva. Nakon što je sud svjedoku predočio policu osiguranja usjeva i nasada br. 471620000214 i policu osiguranja usjeva i nasada br. 469620000444 te pitao svjedoka je li na bilo koji način sudjelovao u pregovorima za sklapanje tih polica ili samom sklapanju polica, svjedok navodi da je sudjelovao u pribavljanju podataka za izradu ponuda. Svjedok navodi da se sjeća da je riječ o osiguranju jabuka. Na poseban upit suda koji je bio njegovo posao u vrijeme nastanka polica, svjedok navodi da je bio zastupnik u osiguranju. Pronalazio je klijente i pribavljao podatke za izradu polica. U konkretnom slučaju MD promet je bio klijent njegova voditelja i svjedok je komunicirao s DO i njegovim bratom EO. Posao se odvijao tako da su DO i EO dali podatke o imovini koju žele osigurati i koja je potrebna za izradu polica, zatim su se ti podaci proslijedili nadležnim službama, na temelju njih je izrađena ponuda dostavljena strankama. Na poseban upit suda je li za vrijeme pribavljanja podataka ikada komunicirao s nekim o tome kako se primjenjuju police osiguranja odnosno isključuje li jedna polica drugu, svjedok navodi da se ne sjeća. Na poseban upit suda je li mu u tijeku obavljanja njegovog posla bio poznat podatak o tome na koji način se tumače i primjenjuju police odnosno zna li kako se primjenjuju police kada postoje dvije i jedna pokriva gubitke do 20% a druga iznad 20%, svjedok navodi da se ne sjeća ali da sve piše u Uvjetima. Vezano za sklapanje polica svjedok navodi da se sjeća da je prikupljao podatke od tužitelja potrebne za sklapanje police i da je komunicirao s osobama na strani tužitelja

P-649/2022-..

ali se ne sjeća konkretno detalja. Na posebno pitanje pun. tuženika je li zastupnik tužitelja njega zvao ili obrnuto, svjedok navodi da je kontakt uspostavljen preko njegovog voditelja. Na posebno pitanje pun. tuženika je li kao zastupnik prodavatelja osiguranja imao mogućnost mijenjanja uvjeta pri prodavanju osiguranja, svjedok navodi da ne. Na posebno pitanje pun. tuženika je li kao zastupnik prodavatelja osiguranja na bilo koji način mogao prisiliti ili prisilio tužiteljevog zastupnika na sklapanje ugovora bez utjecaja na ugovorne odredbe, svjedok navodi da ne. Na posebno pitanje pun. tuženika je li mu poznato da se tužitelj prijavio za ostvarenje potpora vezano za subvencioniranje dobrovoljnih poljoprivrednih osiguranja nadležnom državnom tijelu, svjedok navodi da je za takvu prijavu bilo potrebno imati već zaključen Ugovor o osiguranju čija se polica onda podnosila nadležnom tijelu radi ostvarivanja subvencije, što znači da bi u konkretnom slučaju krajem 2019. tužitelj mogao zatražiti takvu subvenciju temeljem ovdje sklopljenih polica a možda i ranije. Na posebno pitanje pun. tuženika jesu li police osiguranja za tužitelja bile jednake policama za tužitelja iz prethodnih godina, svjedok navodi da je tužitelj osiguravao usjeve i prethodnih godina ali da su se uvjeti mijenjali. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja tko je u konkretnom slučaju izradio ponude za dvije police koje se nalaze u ovom spisu, svjedok navodi da on osobno je izradio ponude ali ukazuje na to da je ponuda neobvezujuća dok se ne potpiše. Na poseban upit suda može li uvidom u police osiguranja reći odgovaraju li sadržajno ponudama koje je on sastavio, svjedok navodi da ne, da se ne sjeća. Navodi da je osiguranje usjeva dobrovoljno osiguranje. Na poseban upit punomoćnika tužitelja vezano za potpis na polici, svjedok navodi da polica dolazi potpisana iz centrale. Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li mu poznate police koje se nazivaju A i B, od kojih je jedna subvencionirana a druga nije, svjedok navodi da da, a na pitanje je li sklapanje jedne police vezano za sklapanje druge police, svjedok navodi da se mala polica B može sklopiti samo ako je već sklopljena velika polica A. Na poseban upit suda gdje to piše, svjedok navodi da bi to trebalo pisati u Uvjetima osiguranja. Na poseban upit suda je li mu poznato koja je logika iza pravila da se mala polica B može sklopiti samo ako je već sklopljena velika polica A, a polica A se može sklopiti samostalno bez police B, svjedok navodi da osiguranje propisuje da bi polica B pokrivala manje štete a polica A veće. Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li police imale franšize, svjedok navodi da je mala imala franšizu od 5% ali da sve te police imaju tu franšizu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li ikada sudjelovao u obračunu štete i likvidacije, svjedok navodi da ne. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li mu poznato da se što mijenjalo u franšizi po polici B, svjedok navodi da misli da ne ali se ne sjeća. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li svjedokov posao pri pribavljanju podataka bio i pojašnjavanje Općih uvjeta i uvjeta ugovaranja, svjedok navodi da vjerojatno da. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li prošao edukaciju konkretno za police o kojima je riječ u ovom postupku, svjedok navodi da se ne sjeća. Prije svega smo uvijek bili pribavitelji koji su pribavili podatke koji su potrebni i proslijedili ih na odlučivanje. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li osiguranik mogao kontaktirati centralu radi pregovaranja u uvjetima, svjedok navodi da ne zna. Na poseban upit suda, je li svjedok stranke osiguranike u ovom postupku uputio da se jave drugoj osobi u osiguravajućem društvu u slučaju da žele dalje pregovarati uvjetima, svjedok navodi da je možda dao broj od procjenitelja a možda i nije. Na poseban upit punomoćnika tuženika jesu li se zastupnici tužitelja protivili ili negodovali sklapanju neke od polica, svjedok navodi da se ne sjeća ali da načelno se sjeća da su subjekti općenito negodovali zašto moraju biti dvije police. Na poseban upit punomoćnika tuženika jesu li zastupnici tužitelja mogli odabrati da sklope

P-649/2022-..

samo jednu policu, svjedok navodi da su mogli odabrati samo sklopiti A. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li bi tužitelj da je sklopio samo policu A mogao konkurirati za dodjelu državnih subvencija svjedok navodi da da, zato što samo ta polica ide na europsku subvenciju. Svjedok ukazuje na to da su opće poznati podaci svima koji rade u osiguranju. Na poseban upit punomoćnika tuženika jesu li mu 2019. bili poznati uvjeti za prijave za subvencije svjedok navodi da su mu tada kada je radio bili poznati. Sad ih se ne može sjetiti.

17. Sud je temeljem naprijed navedenih iskaza utvrdio, u bitnome, slijedeće. Prije svega valja ukazati na to da je sud iskaz svjedoka SO smatra istinitim i uvjerljivim. Iako je u vrijeme nastanka činjenica relevantnih za ovaj postupak taj svjedok bio tuženikov zaposlenik isti je izjavio da on to danas više nije i da je s tuženikom u sporu. Svjedok, dakle, nema naočigled razloga iskazivati u korist tuženika pa ga sud nije smatrao pristranim svjedokom u ovom postupku.

18. Uspoređujući naprijed naveden iskaze sud je zaključio da se ne može sa sigurnošću utvrditi da su stranke ugovorile to da će se obje police primjenjivati istodobno. Ključni dio iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu onaj u kojemu isti iskazuje da je u pregovorima s tuženikom razgovarao u smislu da bi bilo dobro da bude osigurana pokrivenost osiguranjem do 100%, i da mu je u tom smislu bila ponuđena ta B polica. Istodobno su razgovarali o objema policama i sklopili obje police. Naveo je da je njih kao proizvođače strah štete, a polica A ne pokriva štetu do 20 posto. S druge strane, svjedok SO je u bitnome naveo da on nije pojedinačno pregovarao o uvjetima polica s tužiteljem te da je u najvećoj mjeri obavljao posao osobe koja pribavlja dokumentaciju za sastavljanje ponude klijentu. Je li bilo daljnjih pregovora vezano za police o kojima je riječ u ovom postupku, on to ne zna. U tim okolnostima, sud naprijed navedeni dio tužiteljevog iskaza tumači na sljedeći način.

19. Okolnost da je tužitelj htio da mu bude pokriveno 100% štete je ispunjena i kada se, u slučaju poput predmetnoga, kod kojeg je šteta preko 20%, primjenjuje samo polica A. Naime, u tom je slučaju tužiteljeva šteta pokrivena 100%, međutim razlikujući prvu situaciju – kada je šteta do 20% i kada je ona pod ugovorenim uvjetima obuhvaćena policom B, i u drugom slučaju, kada je šteta iznad 20% i kada je ista pokrivena tzv. velikom policom A. Različito bi bilo jedino kada tužitelj ne bi bio ugovorio policu B- jer tada šteta ne bi bilo pokrivena 100% - naime, kada bi ista bila ispod 20%, tužitelj, zbog nepostojanja police B ne bi dobio ništa. To međutim ne znači da se ideju o 100% pokriću (koju je spomenuo tužitelj) valja tumačiti na način da se istodobno primjenjuju obje police na način da tužitelj dobiva maksimalnu ekonomsku korist u smislu da se na odgovarajući dio štete primjenjuje polica B ili polica A na način da se osigura primjena najpovoljnije franšize za tužitelja.

20. Stoga je sud prije svega zaključio da se iz iskaza dostupnih u spisu ne može utvrditi da je volja ugovornih strana odstupala od onoga što se nalazi u pisanim dokumentima. Iz pisane dokumentacije u spisu proizlazi da su Policom osiguranja usjeva i nasada br. 471620000214 od 6. ožujka 2019. osigurane jabuke – merkantilna proizvodnja od osiguranih rizika tuče, požara i udara groma te jabuke od osiguranog rizika mraza. Ta polica osiguranja pokriva štete do 20 % ukupnog iznosa osiguranja agregatno godišnje, a osiguranje se sklapa u integralnu franšizu o 5% (dalje u tekstu Polica B). Policom osiguranja usjeva i nasada br. 469620000444 od 7. ožujka 2019.

P-649/2022-..

isto su osigurane jabuke – merkantilna proizvodnja od osiguranih rizika tuče, požara i udara groma te jabuke od osiguranog rizika mraza. Ta polica osiguranja pokriva isključivo štete nastale uslijed gubitka poljoprivredne proizvodnje veće od 20 % prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje. Osiguranje je sklopljeno uz franšize kako slijedi. Za rizik mraza obvezna odbitna franšiza po pojedinoj ID arkod čestici je: ako je utvrđeni postotak štete od 30-39,99% odbitna franšiza iznosi 15% od iznosa osiguranja; ako je utvrđeni postotak štete od 40-49,99% odbitna franšiza iznosi 20% od iznosa osiguranja; ako je utvrđeni postotak štete veći od 50% odbitna franšiza iznosi 30% od iznosa osiguranja.

21. Iz tri seta tuženikovih uvjeta dostupnih u spisu: Posebnih uvjeta za osiguranje usjeva i nasada od proljetnog mraza, Uvjeta za osiguranje usjeva i nasada i Općih uvjeta za osiguranje imovine mogu se iščitati, na primjer, definicije osiguranog slučaja, odbitne franšize i integralne franšize, ali koje međutim nisu sporne među strankama. Navedeni uvjeti ne nude odgovor na pitanje postavljeno sudu: isključuje li, kod šteta većih od 20%, primjena police A primjenu police B ili se, suprotno tome, na štetu do 20% primjenjuje polica B a na štetu povrh toga polica A (dakle obje police istodobno). Stoga je sud po tom pitanju zauzeo pravni stav kako slijedi.

22. Ovaj sud smatra da se, kada je šteta veća od 20%, na cjelokupni iznos štete ima primijeniti isključivo polica A. Tome je tako jer, prije svega, iz samog teksta te police proizlazi da ta polica pokriva štete nastale uslijed gubitka poljoprivredne proizvodnje veće od 20 % prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje. Dakle, situacija u kojoj će se ista primijeniti je jasno izražena. Nadalje, u njoj je jasno navedena i franšiza koja se kod nje primjenjuje, a čija primjena odnosno značenje samo po sebi nije sporno među strankama. Kao drugo, ta se polica može ugovoriti bez police B, dok se potonja ne može ugovoriti bez police A, što je tužitelju i poznato, a iz čega po mišljenju ovog suda i proizlazi zaključak da nema prepreke odvojenoj primjeni police A bez police B (jer ista bez nje može egzistirati). Naposljetku, iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu proizlazi to da je isti bio upoznat i u velikoj mjeri motiviran za sklapanje police A pod uvjetima koje je nudio tuženik jer mu je ta polica bila prihvatljiva s obzirom na to da je subvencionirana sa 70 posto premije. Dakle, tužiteljev interes za navedenu policu, iz čijeg obrazloženja proizlazi da ga je isti iskazao s razumijevanjem, mora podrazumijevati i to da se tužitelj kao pravna osoba – gospodarstvenik – mogao i morao detaljno upoznati sa svim pravilima i uvjetima koje ta polica podrazumijeva, osobito u okolnostima kada isti iskazuje da mu je u načelu bila povoljna.

23. S te strane sud ne može prihvatiti ni tužiteljevo pozivanje na to da je tužitelj bio prisiljen potpisati tipski ugovor i pristati na tuženikove Opće uvjete, odnosno da je na taj način došlo do neravnopravnosti u odnosu među strankama. Naime, odredbom čl. 296. st. ZOO-a je propisano to da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Nadalje, čl. 296. st. 2. ZOO-a je propisano to da se prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. Naposljetku, odredba stavka 1. tog članka ne

P-649/2022-..

primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive. U tom kontekstu valja ukazati na sljedeće.

24. Prije svega, iz niti jednog seta tuženikovih uvjeta, pa tako ni njegovih Općih uvjeta za osiguranje imovine ne proizlazi pravilo o tome primjenjuju li se polica A i polica B istodobno ili primjena police A isključuje primjenu police B. Stoga se ni ne može utvrditi da je tužitelj bio prisiljen na prihvaćanje tuženikovih uvjeta poslovanja koji bi ga stavili u nepovoljnu situaciju za koju tvrdi da se u njoj nalazi- jer uvjeti takvu situaciju niti ne uređuju. Nadalje, tužitelj nije bio prisiljen uz policu A sklopiti policu B jer takvo vezivanje polica nije nigdje određeno (a što nije sporno među strankama) pa se ne može uzeti to je situacija u kojoj se sada nalazi rezultat tuženikovog postupanja kojim bi tuženik doveo tužitelja u situaciju da uz policu A prisilno ugovori policu B, da plati premije po obje police i na kraju završi u, po tužiteljevom mišljenju, nepovoljnijoj situaciji u kojoj je platio oba osiguranja a nije dobio očekivani iznos jer je šteta premašila 20%. Naposljetku, valja ukazati na to da je tužitelj trgovac, da mu je djelatnost proizvodnja poljoprivrednih proizvoda (jabuka) i da u odnosima u kojima se nalazi s tuženikom se ne može smatrati laikom već je dužan biti upoznat sa svim okolnostima koje su relevantne za njegovu i proizvodnju ali i osiguranje njegovih proizvoda, kojeg se naposljetku ishod ogleda u rezultatu njegova poslovanja. Zaključno, budući da tužitelj nije potrošač jer je pravna osoba, te da sud ne nalazi mjesta primjeni odredbi o njegovoj zaštiti jer bi bio prisiljen sklopiti ugovor s upućivanjem na nepovoljne odredbe općih uvjeta, tuženikov prigovor u tom smislu valja odbiti. Sve naprijed navedeno vrijedi i u slučaju kada bi se tužitelj pozivao na odredbu čl. 320 ZOO-a kojom je propisano to da se, u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane. Ovdje se naime ne tumači niti jedna odredba Uvjeta ili pisanog ugovora jer ono što je sporno nije niti utanačeno u jednom od dva navedena oblika.

25. Temeljem svega naprijed navedenoga, sud je zauzeo pravni stav da se u predmetnoj situaciji, kada je šteta veća od 20%, primjenjuje isključivo Polica A (tzv. Velika polica). U nastavku će se sud osvrnuti na provedeno financijsko vještačenje po vještaku knjigovodstveno- financijske struke radi utvrđivanja visine štete nastale u rubriciranom predmetu.

26. Vještakinji knjigovodstveno-financijske struke Petri Blašković je dan sljedeći zadatak za izradu nalaza i mišljenja: potrebno je utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iznos naknade štete povodom štetnih događaja (pojedinačno i ukupno) u spisu ovog predmeta i to na način da se izrade dva izračuna: prvi, kod kojeg se pri izračunu nastale štete uzimaju u obzir obje police osiguranja dostavljene u spis (Polica osiguranja usjeva i nasada broj 471620000214 od 6. ožujka 2019. i Polica osiguranja usjeva i nasada broj 469620000444 od 7. ožujka 2019.) i drugi, kog kojeg se pri izračunu štete uzima u obzir isključivo Polica broj [broj police] od 7. ožujka 2019. Vještakinja je u tom smislu izradila nalaz i mišljenje u kojem je navela kako slijedi.

P-649/2022-..

27. Pri izradi prve varijante izračuna, u skladu sa danim zadatkom, vještakinja je utvrdila sljedeće. Policom osiguranja broj [broj police osiguranja] od 6. ožujka 2019. godine ugovorena je integralna franšiza od 5%, a polica pokriva štete do 20% ukupnog iznosa osiguranja. Kod integralne franšize, ako je šteta veća od iznosa franšize isplaćuje se cjelokupni iznos štete, a ako je šteta manja od franšize ne isplaćuje se ništa. Nadalje, Policom osiguranja broj [broj police osiguranja] od dana 7. ožujka 2019. godine za rizik mraza ugovorena je odbitna franšiza na utvrđeni postotak štete od 30% do 39,99% u iznosu od 15% od iznosa osiguranja te pokriva štete nastale uslijed gubitka poljoprivredne proizvodnje veće od 20% prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje. S tim u vezi, kod odbitne franšize, ako je šteta veća od iznosa franšize odšteta se umanjuje za iznos franšize, a ako je šteta manja ne isplaćuje se ništa. Temeljem prethodno navedenog, je u Tabeli 1. vještakinja je dala izračun naknade štete ukoliko se uzmu u obzir obje police osiguranja. Iz te tabele proizlazi da je iznos naknade štete po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], a koja pokriva štete do 20% ukupnog iznosa osiguranja, iznosio 216.216,00 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 28.696,80 EUR. S obzirom da je šteta veća od iznosa integralne franšize, isplaćuje se cjelokupni iznos štete. Nadalje, polica br. [broj police] pokriva štete nastale uslijed gubitka poljoprivredne proizvodnje veće od 20% prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje te je za rizik mraza ugovorena odbitna franšiza u iznosu od 15% od iznosa osiguranja za postotak štete od 30% do 39,99%. S obzirom da je šteta veća od iznosa odbitne franšize, odšteta se umanjuje za iznos franšize. Uzevši u obzir prethodno navedeno, iznos naknade štete po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] u tom slučaju iznosio bi ukupno 309.057,84 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 41.019,02 EUR. Slijedom svega navedenog, proizlazi da bi sveukupan iznos naknade štete po osnovi polica osiguranja br. [broj police osiguranja] i br. 469620000444 iznosio 525.273,84 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 69.715,82 EUR.

28. Vještakinja je nadalje u Tabeli 2. dala izračun naknade štete po polici osiguranja br. [broj police osiguranja], uzevši u obzir da je predmetnom policom za rizik mraza ugovorena odbitna franšiza u iznosu od 15% od iznosa osiguranja za postotak štete od 30% do 39,99% te da ista pokriva štete nastale uslijed gubitka poljoprivredne proizvodnje veće od 20% prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje. Iz tabličnog prikaza je razvidno da bi iznos naknade štete po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] ukupno iznosio 309.057,84 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 41.019,02 EUR, i to: po osnovi rizika mraza iznos od 131.040,00 kn, odnosno 17.392,00 EUR, po osnovi rizika tuče iznos od 178.017,84 kn, odnosno 23.627,02 EUR.

29. Sud je vještakinji dao i dodatni zadatak kojim joj je, u bitnome, skrenuo pažnju na to da je u predmetu bilo više pojedinačnih štetnih događaja te da se stoga trebaju izvršiti inicijalno zadani izračuni s obzirom na pojedinačne štetne događaje (kojih je više u ovom predmetu i koji su nastupili na različite dane). Vještakinja se na navedeno očitovala kako slijedi.

30. Vještakinja je navela da je u inicijalnom nalazu i mišljenju obračun osigurnine izvršen na temelju konačno utvrđene štete sadržane u zapisniku o očevidu i procjeni štete na poljoprivrednoj kulturi od 14. rujna 2019. godine i procjeni štete od 7. listopada 2019. Naime, obračun osigurnine po pojedinačnim prijavljenim štetnim događajima nije izvršen obzirom da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlaze konačno

P-649/2022-..

utvrđeni postoci štete za svaki pojedini štetni događaj zasebno. U nastavku je vještakinja u tablici dala pregled podataka iz zapisnika o očevidima i procjeni štete na usjevima i nasadima. Ukazala je na to da iz te tablice proizlazi da za pojedinačne prijavljene štetne događaje tijekom vegetacije nisu utvrđeni postoci štete, već su svi zapisnici do konačnog očevida sadržavali napomene da će se nasad pratiti tijekom vegetacije, odnosno da se radi o pretprocjeni štete. Tek je zapisnikom od 14. rujna 2019. utvrđena konačna šteta od mraza u visini od 35,00% te konačna šteta od tuče (gubitak kvalitete) u visini od 41,80%. Budući da dokumentacija u spisu ne sadrži podatke o tome koliki dio konačno utvrđene štete otpada na pojedini prijavljeni štetni događaj na pojedine dane, zasebni obračun osigurnine za svaki pojedini događaj na način kako je to zatraženo nije moguće izraditi. Kako bi se izradio obračun osigurnine po pojedinačnim štetnim događajima bilo bi potrebno raspolagati stručnom agronomskom procjenom iz koje bi proizlazila raspodjela konačno utvrđene štete na pojedine događaje mraza i tuče, odnosno na pojedine datume nastanka štete. Slijedom svega navedenog, s obzirom da dokumentacija koja prileži spisu ne sadrži podatke potrebne za izradu obračuna osigurnine za svaki pojedini štetni događaj zasebno, obračun u inicijalnom nalazu i mišljenju izrađen je na temelju konačno utvrđene štete evidentirane u zapisniku o očevidu i procjeni štete od 14. rujna 2019. godine i procjeni štete od 7. listopada 2019. Vještakinja je u svojem usmenom izlaganju ostala kod svojeg nalaza i mišljenja od 30. prosinca 2025. u cijelosti te očitovanja od 3. lipnja 2026. Ističe da su policama osigurani prinosi, odnosno urod u 2019. godini pa samim time nije moguće pojedinačno za svaki štetni događaj financijski izraziti štetu.

31. Tužitelj na ročištu 9. lipnja 2026. nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka ni kako je inicijalno izrađen niti očitovanju vještaka od 3. lipnja 2026.Tuženik je na tom ročištu naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje u odnosu gdje je ista utvrdila štetu po A polici u iznosu od 41.019,02 EUR, dok sav ostali izračun, iako ga je vještakinja točno izračunala, nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Naime, kada bi teza tužitelja da ima pravo na isplatu po obije police bila točna tada imamo situaciju dvostruke naplate jer bi tužitelj po B polici dobio 20%, a po A polici 35% što je suprotno svrsi osiguranja sukladno odredbama ZOO-a. Kada bi teza tužitelja bila točna u tom slučaju bi sa B police imao pravo na isplatu štete do 20% dok bi preostalih 15% imao pravo sa A police, gdje bi se opet došlo do istog iznosa koji je tuženik isplatio tužitelju jer A polica sadrži franšizu od 15%. Naveo je da je ovdje riječ o pravnom pitanju jer je iz cijelog predmeta spora vidljivo da tužitelj nema pravo na isplatu po B polici. Stranke, dakle, u bitnome, nisu prigovorile radu vještakinje u smislu toga koje elemente je uzela u obzir pri izradi nalaza i mišljenja niti načinu na koji je izvršila obračun u skladu sa zadatkom koji joj je dan. Stranke ustraju u tome da se spor u bitnome odnosi na pravno pitanje i da ovisno o stavu koji o njemu zauzme sud. Stoga je zadaća suda bila, u suštini, prihvatiti ili izračun vještakinje po prvoj zadanoj verziji (gdje se primjenjuju obje police) ili njezin izračun po prvoj zadanoj verziji (gdje se primjenjuje samo polica A).

32. Temeljem svega naprijed navedenoga, i budući da je sud zauzeo stav da se ima primijeniti isključivo polica A, sud je zaključio kako slijedi. Sud je prihvatio ono na što mu je ukazala vještakinja smatrajući navedeno osnovanom i razumnom opaskom, a to je da bi, kako bi se izradio obračun osigurnine po pojedinačnim štetnim događajima, bilo potrebno raspolagati stručnom agronomskom procjenom iz koje bi proizlazila raspodjela konačno utvrđene štete na pojedine događaje mraza i tuče, odnosno na pojedine datume nastanka štete. Budući da takva agronomska procjena ne postoji,

P-649/2022-..

vještakinja je koristeći podatke u spisu izradila nalaz i mišljenje prema dostupnim joj podacima i na jedini mogući način u danim okolnostima. Stoga je na sudu da uzme u obzir izračune koje je izradila vještakinja i temeljem njih donese odluku u predmetu.

33. Iz prvog izračuna izrađenog uzimanjem u obzir obje police osiguranja proizlazi to da bi tuženik temeljem činjenica u ovom predmetu dugovao tužitelju iznos od 525.273,84 kn. Iz drugog izračuna izrađenog uzimanjem u obzir samo police osiguranja A (velike police) proizlazi to da bi tuženik temeljem činjenica u ovom predmetu dugovao tužitelju iznos od 309.057,84 kn. Tužitelj u tužbi navodi da mu je tuženik priznao osnovu potraživanja i obvezu naknade štete u iznosu od ukupno 407.337,84 kn, međutim da mu je istu umanjio za "franšizu za mraz" od 15% u iznosu od 98.280,00 kn. Tužitelj tuži za taj iznos od 98.280,00 kn, ali u bitnome ne osporava da je tuženik podmirio iznos koji predstavlja razlika između 407.337,84 kn i 98.280,00 kn odnosno 309.057,84 kn. Vještakinja je u svojem nalazu i mišljenju utvrdila da je, kada se na činjenice u sporu primijeni samo polica A iznos koji tuženik duguje tužitelju upravo 309.057,84 kn. Kada se usporedi tužiteljeva tvrdnja o napornom iznosu tražbine i izračun vještakinje o tuženikovom dugu kada se primjenjuje samo polica A (a u koje je smislu sud zauzeo pravni stav), proizlazi to da je, kada se uzme u obzir navedeni izračun vještakinje tuženik tužitelju podmirio upravo iznos koji se odbije primjenom isključivo police A.

34. Budući da je sud utvrdio da je kod nastale štete valjalo primijeniti samo policu A, i da je, s obzirom na navedeno, tuženik već podmirio dugovani iznos kada se primjeni odredbe te police A, valjalo je zaključiti da je tužbeni zahtjev kojim se taži plaćanje iznos povrh navedenog iznosa neosnovan (dakle cijeli utuženi iznos, odnosno 98.280,00 kn izraženo u EUR:13.044,00 EUR) te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

34. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe 319. st. 1. ZOO-a, odredbe čl. 921. st. 1. ZOO-a te odredbe čl. 948. ZOO-a, u vezi s odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a presudio kao u točki I. izreke presude i odbio tužbeni zahtjev.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1. i 2. ZPP-a, čl. 154 st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a

36. Tuženik je na ročištu 9. lipnja 2026. zatražio naknadu troška u vidu troška isplaćenog svjedoku SO za dolazak na ročište na kojem je iskazivao u iznosu od 13,44 EUR te je dokaz o isplati tog iznosa svjedoku dostavio u spis predmeta (list 254.). Sud je tuženiku, budući da je svjedoku rješenjem ovog suda od 16. svibnja 2024. broj P-649/2022-20 dodijeljen trošak upravo u navedenom iznosu, i da je tuženik dokazao da je postupio po nalogu suda iz tog rješenja, dosudio iznos navedenog troška za svjedoka i riješio kao u točki II. izreke.

37. Odluku o tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnog troška iz točke III. izreke sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

SUTKINJA

P-649/2022-..

Dina Jellin

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest dana) od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se ovom sudu putem sustava eKomunikacije.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku