Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-133/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Vukalović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg & Vukalović j. t. d. iz Varaždina, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d. o. o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB:6963144506, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-98/2023-18 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-98/2023-18 od 3. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova imovinske štete isplati bruto iznos od 11.011,34 eura sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2021. do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.000,00 eura sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik s osnova imovinske štete isplati bruto iznos od 11.011,34 eura sa zateznim kamatama, s osnova razlike između otpremnine koju bi tužitelj ostvario da nije bilo nezakonitog postupanja tuženika, kao poslodavca, i one koju mu je stvarno tuženik isplatio 2022. godine.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je Općinski sud u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu donio presudu poslovni broj Pr-2205/2021-21 dana 16. veljače 2023. kojom je u točki 1. utvrdio da je tuženik neomogućavanjem tužitelju prava na zaposlenje na drugim poslovima za koje je radno sposoban i nerješavanjem radnopravnog statusa tužitelja temeljem Uvjerenja o radnoj sposobnosti povrijedio pravo na jednako postupanje na osnovi dobi i zdravstvenog stanja, te njegovo pravo osobnosti i to pravo dostojanstva, pravo na čast i ugled, pravo na osobni i obiteljski mir te na duševno zdravlje, da je u točki 2. naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.318,07 eura s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sa zakonskim zateznim kamatama, da je u točki 3. naložio tuženiku da tužitelju s osnova imovinske štete, isplati bruto iznos od 11.011,34 eura sa zateznim kamatama, da je u točki 4. odbio tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, a preko iznosa dosuđenog u točki 2. izreke do zatraženog iznosa od 6.636,14 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan, te da je u točki 5. naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,

- da je Županijski sud u Zagrebu odlučujući o žalbi tuženika donio rješenje poslovni broj Gž R-835/2023-2 kojim se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-2205/2021-21 od 16. veljače 2023. godine u točkama 3. i 5. izreke, te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je stalni sudski vještak za računovodstvo, financije i bankarstvo, Ovlašteni računovodstveni forenzičar NL, mag. oec. u svojem Nalazu od 2.9.2024. godine (list 243-248 spisa) utvrdio da je po odluci tuženika od 11. ožujka 2022. i prema Obračuna otpremnine od 31. ožujka 2022. tužitelju isplaćena otpremnina u iznosu od 14.205,99 eura bruto, da prema tada važećim odredbama Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. tužitelju bi u razdoblju od ožujka do prosinca 2021. godine bila isplaćena otpremnina u iznosu od 25.217,33 eura bruto, te je Nalazom utvrđeno da bi u slučaju da je otpremnina isplaćena tijekom 2021. godine tužitelju bilo isplaćeno 11.011,34 eura (82.964,97 kuna) bruto više,

- da stranke nisu prigovarale nalazu vještaka,

- da je tužitelj bio radnik tuženika, zaposlen na radnom mjestu Upravitelja [obrt], Uprava šuma Podružnica Koprivnica, koje poslove je obavljao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da je mjesto rada bilo u [obrt] ,

- da je tuženik 11. ožujka 2022. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu klasa: KC/22-01/296, ur.broj:06-00-08/03-22-13 kojom je tužitelju redovito otkazao Ugovor o radu, kao i da je temeljem navedene Odluke, izjave tužitelja od 17. 2022. i ožujka Odluke tuženika od dana 21. ožujka 2022. tuženik tužitelja odjavio s nadležnih tijela danom 22. ožujka 2022.,

- da se u vrijeme donošenja tuženikove Odluke o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 11. ožujka 2022. primjenjivao Kolektivni ugovor za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. Klasa: DIR/21-01/5842, Ur.broj:00-07-01/0122-12 od 2. ožujka 2022., a prije toga, od 1. ožujka 2021. primjenjivao se Dodatak VI. Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. od 23. veljače 2021.,

- da tužitelj traži razliku isplaćenog iznosa do iznosa od 190.000,00 kn, a prema informativnom obračunu (list 171 spisa), a prema ranije važećem Dodatku VI. Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma, koji se primjenjivao od dana 1. ožujka 2021.,

- da je u konkretnom slučaju pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava iz radnog odnosa i to njegovo pravo na zaposlenje na drugim poslovima za koje je radno sposoban i pravo na rješavanje radnopravnog statusa tužitelja temeljem uvjerenja o radnoj sposobnosti dr. medicine rada LL od 8. ožujka 2021. te je navedena povreda direktno dovela do imovinske štete koja je nastala tužitelju, jer je nedvojbeno da je zbog nezakonitog postupanja tuženika tužitelju isplaćena niža otpremnina od one koja bi mu pripadala da je tuženik u radnopravnom odnosu prema tužitelju postupao zakonito i na isti način kao i prema drugim radnicima (poimenično navedeni u predmetu, list 35 i 168 spisa), a kojima je tuženik otkazao redovito Ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom godinu dana prije nego tužitelju, dakle s danom 31. ožujka 2021.,

- da provedeni dokazi u ovom postupku i pravomoćno utvrđenje iz točke 1. izreke presude ovog suda poslovni broj: 25 Pr-2205/2021-21 od dana 16. veljače 2023. potvrđuju postojanje krivnje na strani tuženika kao i postojanje uzročno posljedične veze s gubitkom tužiteljevog prava na isplatu novčanog iznosa koje bi isti ostvario da tuženik nije postupao u odnosu na tužitelja na takav način,

- da tužitelj neovisno o pravomoćno dosuđenoj naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ima pravo i na naknadu imovinske štete u skladu s odredbom članka 111. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023. - dalje: ZOR), u svezi s odredbom članka 1045. i 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.

- dalje: ZOO), budući je u ovom postupku utvrđena (osim krivnje tuženika) i uzročno posljedična veza i visina štete temeljem informativnog obračuna otpremnine za tužitelja, izrađeno po samom tuženiku,

- da je tuženik u identičnoj situaciji, kao i kod tužitelja, trinaestorici svojih radnika isplatio otpremninu u iznosu od 190.000,00 kn, pa slijedom navedenog imovinska šteta tužitelja predstavlja upravo iznos razlike između otpremnine koju bi tužitelj ostvario da nije bilo nezakonitog postupanja tuženika, kao poslodavca, i one koju mu je stvarno tuženik isplatio 2022. godine.

7. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

8. Nije sporno da je pravomoćno utvrđeno da je tuženik neomogućavanjem tužitelju prava na zaposlenje na drugim poslovima za koje je radno sposoban i nerješavanjem radnopravnog statusa tužitelja temeljem Uvjerenja o radnoj sposobnosti povrijedio pravo na jednako postupanje.

8.1. Navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda se temelji na činjenicama da se tužitelj zbog narušenog zdravstvenog stanja obratio specijalisti medicine rada nadležnog za tuženika dr.med.spec.med.rada LL, a koja je po izvršenom pregledu tužitelja izdala uvjerenje o radnoj sposobnosti od 8. ožujka 2021. u kojem je utvrdila da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta , da je tužitelj navedeno uvjerenje dostavio tuženiku tražeći pomoć od poslodavca u svrhu rješavanja njegovog radnopravnog statusa na način na koji je tuženik identične situacije rješavao i s drugim radnicima, da spriječi mogućnost pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, da tuženik po primljenoj obavijesti nije poduzeo nikakve radnje u svrhu zaštite zdravstvenog stanja tužitelja, da je tužitelj 29. listopada 2021. uputio tuženiku pisani zahtjev za rješenje njegovog radnopravnog statusa, na način da tužitelju dostavi odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, na koji zahtjev tuženik se nije očitovao, već je o njegovom radnopravnom statusu odlučio tek 11. ožujka 2022., dakle tek nakon što je sam tuženik izmijenio odredbe kolektivnog ugovora i umanjio prava radnika po osnovi visine otpremnine zbog osobno uvjetovanog otkaza, da je tužitelju takovim postupanjem tuženika prouzročena imovinska šteta jer njegov radnopravni status tuženik nije riješio u vrijeme kada su za to bile ispunjene sve pretpostavke i u vrijeme kada je o tome odlučivao za sve ostale radnike, zbog čega tužitelju nije priznao prava koja mu pripadaju (otpremnina u iznosu od 190.000,00 kn), dok je s drugim radnicima to riješio i istima priznao pravo na isplatu otpremnine u iznosu kako je ista ugovorena člankom 2. Dodatka VI. Kolektivnog ugovora koji se primjenjuje kod tuženika od 1. ožujka 2021. do 2. ožujka 2022., da tuženik nije ništa poduzeo u svrhu rješenja radnopravnog statusa tužitelja niti nakon pisanih zahtjeva tužitelja niti nakon podnošenja tužbe u ovome postupku, niti nakon što je dana 7. veljače 2022. uputio tužitelja specijalisti medicine rada radi utvrđenja njegove radne sposobnosti za radno mjesto S.S. za privatne šume (odjel za proizvodnju), odnosno niti nakon dobivanja uvjerenja o radnoj sposobnosti radnika spec. medicine rada LL od dana 7. veljače 2022. kojim je utvrđeno da je radnik nesposoban za obavljanje i tog radnog mjesta, da je tuženik Odluku o osobno uvjetovanom otkazu od 11. ožujka 2022. donio tek nakon što je izmijenio odredbe kolektivnog ugovora u pogledu najviše propisane otpremnine, da je zbog navedenog tuženik tužitelju priznao na ime otpremnine samo iznos od 107.035,03 kn bruto, time direktno oštetivši tužitelja za razliku otpremnine (razliku otpremnine na koju je isti imao pravo od 190.000,00 kn bruto) u iznosu od 82.964,97 kn bruto, dok je ostalim radnicima u istovjetnoj situaciji kao kod tužitelja priznao i isplatio iznos otpremnine od 190.000,00 kn.

9. Odredbom čl. 11. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/2008., 112/2012.) propisano je da žrtva diskriminacije po odredbama toga Zakona ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose. Nadalje, odredbom čl. 111. st. 1. ZOR propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (st.2.). Odredbom čl. 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a člankom 1089. ZOO propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj neovisno o pravomoćno dosuđenoj naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ima pravo i na naknadu imovinske štete u skladu s odredbom članka 111. stavak 2. ZOR, u svezi s odredbom članka 1045. i 1089. ZOO, za koji zaključak je dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud pa suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Žalbeni navodi tuženika svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije postupio po ukidnom rješenju drugostupanjskog suda s obzirom da je prvostupanjski sud obrazložio zašto smatra da tužitelj osim naknade neimovinske štete ima pravo i na imovinsku štetu s osnova razlike otpremnine. Žalbeni navodi tuženika kojima argumentira tvrdnje da je u vrijeme donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu bio na snazi Kolektivni ugovor tuženika na temelju kojeg je tužitelju isplaćena otpremnina nisu relevantni za odlučivanje jer se zahtjev tužitelja ne temelji na pogrešno izračunatoj otpremnini u odnosu na Kolektivni ugovor koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja ugovora o radu nego na činjenici da zbog pravomoćno utvrđenog nezakonitog postupanja tuženika u rješavanju radnopravnog statusa tužitelja tužitelju nije isplaćena otpremnina u visini na koju bi imao pravo da je tuženik riješio radnopravni status tužitelja u vrijeme važenja ranijeg Kolektivnog ugovora, a tuženik nije dokazao da iz nekih objektivnih razloga na strani tuženika ili subjektivnih razloga na strani tužitelja to nije bio u mogućnosti.

13. Žalbeni navodi tuženika da je tužitelj radio i primao plaću do otkaza ugovora o radu pa da nema pravo na razliku otpremnine nisu od značaja za odlučivanje jer ta okolnost u postupku nije utvrđivana, odnosno nije utvrđeno niti relevantno razdoblje niti visina plaće tužitelja u tom razdoblju(tužitelj je prema tvrdnjama tuženika bio na čestim bolovanjima), da bi se uopće moglo odlučivati o eventualnoj osnovanosti takvog prigovora tuženika.

14. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.) pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe je odbijen jer tuženik sa žalbom nije uspio. (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj