Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1197/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Vukovar, Županijska 50, OIB: 21720825730, zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-28/2023-7 od 12. listopada 2022., dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr- 28/2023-7 od 12. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Veleučilište Lavoslava Ružička u Vukovaru, OIB: 21720825730, Vukovar, Županijska 50, da isplati tužitelju EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], preostali dio zahtjeva bruto iznosa od 149,95 eura/ 1.129,87 kn sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to tekućom:

- za srpanj 2016. godine na iznos od 124,26 kn od 16. kolovoza 2016. godine - za kolovoz 2016. godine na iznos od 125,16 kn od 16. rujna 2016. godine,

- za rujan 2016. godine na iznos od 125,16 kn od 16. listopada 2016. godine,

-za listopad 2016. godine na iznos od 125,16 kn od 16. studenog 2016. godine,

- za studeni 2016. godine na iznos od 125,16 kn od 16. prosinca 2016. godine,

- za prosinac 2016. godine na iznos od 252,04 kn od 16. siječnja 2017. godine,

- za siječanj 2017. godine na iznos od 252,93 kn od 16. veljače 2017. godine sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, OIB: 21720825730, Vukovar, Županijska 50, isplatiti tužitelju EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 637,69 eura/4.804,68 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 12. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 513,26 eura/3.867,18 kn."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se njegova žalba usvoji i ukine prvostupanjska presuda, te tužba tužiteljice odbije kao neosnovana. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice u ukupnom bruto iznosu od 1.171,72 eura/8.828,30 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose.

6.1. Utuženi iznos predstavlja razliku plaće koje tužiteljici nije isplaćena zbog pogrešnog obračuna osnovice za isplatu plaće. Konkretno rečeno, tužiteljica zahtijeva isplatu razlike plaće u razdoblju od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. u skladu sa odredbama Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine.

6.2. U ovom postupku, prvostupanjski sud je, dana 12. studenog 2021. godine, donio presudu poslovni broj Pr-637/2020-16 (list 161-172 spisa), kojom presudom je djelomično usvojio, a djelomično odbio zahtjev tužiteljice, specificirano kako slijedi:

- usvojen je tužbeni zahtjev u bruto iznosu od 1.021,75 eura/7.698,39 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

- odbijen je tužbeni zahtjev u bruto iznosu od 149,96 eura/1.129,87 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

6.3. Postupajući povodom žalbi tužiteljice i tuženika, Županijski sud u Zagrebu je, dana 17. svibnja 2023., donio presudu i rješenje poslovni broj Gž R-3571/2021-3 (list 196-202 spisa) kojom je:

- potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u bruto iznosu od 1.021,75 eura/7.698,39 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

- ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u bruto iznosu od 149,96 eura/1.129,87 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te je predmet u tome dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Nadalje, drugostupanjskom presudom i rješenjem je ukinuta i odluka o troškovima cjelokupnog postupka.

6.4. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev i u preostalom iznosu od 149,96 eura/1.129,87 kn, a koji iznos je prvotno odbio.

7. Slijedom svega navedenoga, predmet ovog žalbenog postupka može biti isključivo tužbeni zahtjev u iznosu od 149,96 eura/1.129,87 kn, budući da je o tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.021,75 eura/7.698,39 kuna pravomoćno odlučeno.

8. Naime, pravomoćno usvojenim tužbenim zahtjevom je odlučeno da je tuženik bio dužan, u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017., isplatiti tužiteljici plaću prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kuna, dok je tužiteljici u spornom razdoblju bila isplaćivana plaća temeljem osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna.

9. Pravomoćni usvojeni tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu plaće po uvećanoj osnovici radi rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (drugo tromjesečje 2015. za 1,2% i treće tromjesečje 2015. za 2,8%). Stoga je počevši od 1. siječnja 2016. tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, budući da je ispunjen uvjet rasta BDP-a iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011.

10. Međutim, u postupku je bilo još potrebno raspraviti ima li tužiteljica pravo na isplatu plaće po dalje uvećanoj osnovici u iznosu od 5.478,19 kuna u razdoblju od srpnja 2016. do studenog 2016. te u iznosu od 5.541,74 kuna za prosinac 2016. i siječanj 2017., a što je u skladu sa člankom IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. (način usklađivanja pariteta).

11. Prvostupanjski sud je, kao nesporno među strankama, utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlenica tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/2001, 39/2009, dalje u tekstu: ZPJS).

11.1. Utvrđeno je da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. prema osnovici od 5.211,02 kn.

11.2. Utvrđeno je da su Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) dana 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum/2006), kojim je ugovoreno povećanje osnovica za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., u 2008. i u 2009.

11.3. Utvrđeno je da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009), a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS -om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

11.4. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka/2011), a kojim izmjenama je izmijenjen čl. III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP -a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.

11.5. Utvrđeno je da je Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka/2011 po naprijed navedenom principu.

11.6. Utvrđeno je da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a što proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS), čime je krajem studenoga 2015. bio ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 .

11.7. Utvrđeno je da prema odredbama čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 u svezi sa čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini, pa kako bi prema statističkim podacima DZS paritet za 2015. iznosio 85,9:100, odnosno da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008., to bi od srpnja 2016. uz uvećanje od 1,16% osnovica tužiteljice iznosila 5.478,19 kn, a od prosinca 2016. pod pretpostavkom da se osnovica od 5.478,19 kn uvećava nakon 5 mjeseci za 1,16% ista bi iznosila 5.541,74 kn.

12. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene sve potrebne pretpostavke temeljem kojih je tuženik bio u obvezi tužiteljici za utuženo razdoblje obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, sukladno čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, a o čemu je već i pravomoćno odlučeno.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio u ponovljenom postupku da se osnovica od 5.415,37 kn počevši do srpnja 2016. uvećava za daljnjih 1,16%, što iznosi 5.478,19 kuna, a počevši od prosinca 2016. za daljnjih 1,16%, što iznosi 5.541,74 kuna, a koji zahtjev tužiteljica osnovano temelji na čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje su tužiteljici isplaćene plaće u utuženom razdoblju.

14. Takav zaključak prvostupanjskog suda je u skladu sa odredbom čl. IV st. 1 Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kojom je određeno je da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. III . Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovorne strane utvrditi paritet između mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini.

14.1. Odredbom čl. VII b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, dok bi prema podacima Državnog zavoda za statistiku paritet za 2015. godinu iznosio 85,9:100. Sukladno čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta za 2015. se stavlja u odnosu na kvocijent pariteta za 2008. godinu. Slijedom navedenog, proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,33% manji od pariteta iz 2008. godine, a navedeni izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku.

14.2. Odredba čl. IV st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrđuje korigiranje osnovice za obračun plaća u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, i to od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, tako da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u RH u tekućoj godini, sve s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Iz navedenog slijedi da bi se osnovica od srpnja 2016. godine uvećala za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn, a tuženik ovaj izračun ne osporava. Nadalje, sukladno odredbi čl. IV st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine, iz čega slijedi da se osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te sukladno navedenom uvećanju 5.541,74 kn, koji izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku.

15. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/2012, 150/2013 153/2013, 24/2017, dalje: TKU/2012) i kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine", broj: 115/2010 – dalje: TKU/2010.)

16. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa takve odredbe ne bi morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

17. Činjenica da Izmjene Sporazuma nisu potpisane od strane jednog od Sindikata (Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena jer tuženik nije dokazao da bi taj Sindikat bio isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga prvostupanjski sud pravilno smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., tj. TKU/12, i to u čl. 51. st. 4., a koji TKU/12 je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

18. Tuženik u žalbi navodi da se nisu stekli uvjeti za povećanje osnovice, jer je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. odnosno za 12 tromjesečja, te je sukladno odredbi čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 u skladu osnovice plaće trebalo odgoditi za 12 tromjesečja .

18.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, jer iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a.

19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, a radi čega je pravilno usvojio tužbeni zahtjev i u preostalom iznosu od 149,95 eura/ 1.129,87 kn (točka I. izreke prvostupanjske presude).

20. Budući da je tužiteljica naposljetku uspjela sa cjelokupnim tužbenim zahtjevom, odluka o trošku postupka, sadržana u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević