Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-377/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica HZA, zaposlenica Hrvatskog sindikata pošte, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-249/2023-13 od 26. veljače 2024., dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-249/2023-13 od 26. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 147,34 eura bruto sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku od:

-na iznos od 37,16 eura od 16.02.2018. do isplate,

-na iznos od 37,16 eura od 16.03.2018. do isplate,

-na iznos od 37,16 eura od 16.04.2018. do isplate,

-na iznos od 1,77 eura od 16.05.2018. do isplate,

-na iznos od 1,77 eura od 16.12.2019. do isplate,

-na iznos od 32,31 eura od 16.02.2022. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Presudu suda prvog stupnja pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) predlažući da sud drugog stupnja istu preinači, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457.- 467. ZPP. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Tuženik u žalbi određeno upire na povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 219. i člankom 221.a ZPP, koji žalbeni razlog u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, sud drugog stupnja ne uzima u razmatranje.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćenog dodatka na plaću u visini od 37,16 eura/280,00 kn[1] mjesečno (u ukupnom iznosu od 147,34 eura) za rad na radnom mjestu operater za poštanske procese, u skladu s odredbom članka 46. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatske pošte d.d., u razdoblju od siječnja 2018. do 31. siječnja 2020.

8. U postupku je među strankama bilo nesporno:

- da je tuženik dana 14. ožujka 2014. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga kojom je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika;

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3310/14 od 14. rujna 2015. utvrđeno je da je navedena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici nije dopuštena, te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove radnog mjesta operater u poštanskom prometu, da je navedena presuda prvog stupnja potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2302/15 od 15. studenog 2016., na temelju koje presude je tužiteljica vraćena na rad kod tuženika dana 16. prosinca 2016.;

- da je tužiteljica u razdoblju od 15. prosinca 2010. do 3. veljače 2020. imala zaključen ugovor o radu za radno mjesto operatera u poštanskom prometu;

- da je tužiteljica s tuženikom dana 3. veljače 2020. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova za radno mjesto operater za poštanske procese, u organizacijskoj jedinici [obrt], Sektor sortiranja, odjel [adresa].

9. Među strankama je sporno je li tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila pravo na dodatak na plaću u visini od 37,16 eura/280,00 kn bruto u skladu s odredbom članka 46. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatske pošte d.d.

10. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- da u trenutku povratka tužiteljice na rad kod tuženika, radno mjesto operatera u poštanskom prometu (za koje je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu) više nije bilo predviđeno Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 11. ožujka 2015.;

- da tužiteljica, nakon što je na temelju pravomoćne presude vraćena na rad 16. prosinca 2016., nije sklopila sa tuženikom ugovor o radu za jedno od radnih mjesta koje je sistematizirano nakon nove organizacije rade kod tuženika 2016., već joj je poslodavac formalno ostao na snazi ugovor o radu za radno mjesto operater u poštanskom prometu, iako to radno mjesto više nije postojalo;

- da je tužiteljica novi ugovor za radno mjesto operater za poštanske procese potpisala tek 3. veljače 2020.;

- da tužiteljici od povratka na posao pa do potpisivanja novog ugovora o radu nije bio isplaćivan predmetni dodatak;

- da je, s obzirom na to da radno mjesto operatera u poštanskom prometu u razdoblju od 16. prosinca 2016. do veljače 2020. nije bilo sistematizirano kod tuženika, tužiteljica u navedenom razdoblju stvarno obavljala poslove radnog mjesta operatera za poštanske procese;

- da je tužiteljica postupala po nalogu tuženika, odnosno obavljala je poslove radnog mjesta operatera za poštanske procese;

- da bez obzira što je tužiteljica formalno imala sklopljen ugovor o radu za radno mjesto operatera u poštanskom prometu, ista je u razdoblju nakon što je vraćena na rad 16. prosinca 2016. do 3. veljače 2020. stvarno obavljala poslove radnog mjesta operatera za poštanske procese;

- da poslodavčev propust da radniku ponudi izmijenjeni ugovor o radu ili dodatak (aneks) postojećem kojim bi formalnopravni radnikov status uskladio sa stvarnim stanjem ne smije imati kao posljedicu gubitak prava radnika na isplatu plaće za stvarno obavljeni rad;

- da je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev u skladu s internim izračunom sastavljenim i dostavljenim od strane tuženika, a tako postavljenoj visini tužbenog zahtjeva tuženik nije prigovarao.

11. Sud prvog stupnja slijedom svega navedenog zaključuje da je tužiteljica u razdoblju od 16. prosinca 2016. do 3. veljače 2020. stvarno obavljala poslove radnog mjesta operatera za poštanske procese, bez obzira što je u tom razdoblju formalno imala sklopljen ugovor o radu za radno mjesto operater u poštanskom prometu, te stoga ima pravo na isplatu dodatka propisanog odredbom članka 46. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. na temelju koje operater za poštanske procese ima pravo na dodatak za puni mjesečni fond sati u iznosu od 37,16 eura/280,00 kuna bruto.

12. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, te isti neosnovano ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 46. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske pošte d.d.

13. Ovo stoga što je u trenutku povratka na rad tužiteljice, po naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi, radno mjesto operatera u poštanskom prometu bilo ukinuto novim Pravilnikom tuženika iz 2015., a tuženik kao poslodavac, znajući da tužiteljicu mora vratiti na rad i da njeno radno mjesto više ne postoji pod istim nazivom za koji je imala sklopljen ugovor o radu iz 2010. (operater u poštanskom prometu), nije ponudio tužiteljici sklapanje aneksa ugovoru o radu za radno mjesto operatera za poštanske procese, na kojem radnom mjestu je tužiteljica faktički radila po povratku na posao.

14. Naime, iz iskaza svjedokinje OZ, koja je u utuženom razdoblju bila nadređena tužiteljici, sud prvog stupnja je utvrdio nema značajne razlike između radnog mjesta operatera u poštanskom uredu i operatera za poštanske procese, da se naziv novom sistematizacijom promijenio, a opis poslova je neznatno promijenjen.

15. Pored navedenog, osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice proizlazi iz odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 46/2023. – dalje: ZR), kojom je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. U konkretnom slučaju je tuženik tužiteljici dao posao, i to operatera za poštanske procese (bez pisanog aneksa ili novog ugovora o radu u utuženom razdoblju), ali joj nije isplatio dodatak na plaću koji joj pripada za obavljene poslove.

16. U skladu s odredbom članka 8. stavka 1. ZR, poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni su pridržavati se odredbi ZR i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

17. S obzirom na navedeno, po ocjeni ovoga suda , tužiteljica je u utuženom razdoblju ostvarila pravo na dodatak na plaću u skladu s odredbom članka 46. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatske pošte d.d., a kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

18. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu 46. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatske pošte d.d, kada je dosudio tužiteljici isplatu utuženog iznosa od 147,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

19. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj