Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-154/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća , Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČUB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Hrvatski boćarski savez, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 99192806840, zastupan po punomoćniku Srećku Iliću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3046/2014-37 od 28. studenoga 2014., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr - 3046/2014-37 od 28. studenoga 2014. u točkama I., II., III., IV., i VI. izreke i sudi:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika broj 297/2011 od 03. lipnja 2011. g. nedopuštena.

II/ Sudski se raskida ugovor o radu od 02. srpnja 2007. g. na temelju kojeg je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika s danom 31. svibnja 2012. g.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u iznosu od 16.925,21 €/1127.523,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. kolovoza 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. rujna 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. listopada 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. studenog 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. prosinca 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. siječnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. veljače 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. ožujka 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. travnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. svibnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. lipnja 2012. g. do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete povodom sudskog raskida ugovora o radu iznos od 6.280,86 €/47.323,14 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2014. g. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.528,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2014. g pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku daljnje parnične troškove prvostupanjskog postupka u iznosu 2.723,78 EUR, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 518,44 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika broj 297/2011 od 03. lipnja 2011. g. nedopuštena.

II/ Sudski se raskida ugovor o radu od 02. srpnja 2007. g. na temelju kojeg je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika s danom 31. svibnja 2012. g. III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u iznosu od 127.523,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. kolovoza 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. rujna 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. listopada 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. studenog 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. prosinca 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. siječnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. veljače 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. ožujka 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. travnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. svibnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. lipnja 2012. g. do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete povodom sudskog raskida ugovora o radu iznos od 47.323,14 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2014. g. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.528,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2014. g pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana.“

VII/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade štete kod sudskog raskida ugovora u radu u iznosu 4.187,24 €/31.548,76 kn neto, kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na ime naknade štete kod sudskog raskida ugovora o radu za razdoblje od 15. srpnja 2011. do 27. studenog 2014.g. VIII/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.533,86 kn, u roku od 8 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I.-VI. žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 3. lipnja 2011., sudski raskid ugovora o radu, naknada štete zbog sudskog raskida u iznosu 10.468,10 eur/78.871,90 kn i isplata naknade plaće u iznosu 16.925,21 eur/127.523,00 kn za razdoblje od 1.7.2011. do 31.5.2012. i naknada za neiskorišteni godišnji odmor od 16 dana u iznosu 1.119,02 eur/8.431,27 kn.

6. Povodom žalbe tuženika protiv presude posl. br. Pr-2761/11-28 od 26. travnja 2013, ovaj drugostupanjski sud donio je rješenje posl. br. Gž R-1233/13-3 od 25. veljače 2014. kojom je ukinuo prvostupanjsku presudu u točkama I-VI. izreke.

6.1. Navedena prvostupanjska presuda postala je pravomoćna u nepobijanom dijelu i to u točki VII. kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu 4.187,24 eur/31.548,76 kn sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je tužiteljica tražila zatezne kamate na iznos naknade štete za razdoblje od 15. srpnja 2011. do 25. travnja 2013. (toč. VII. prvostupanjske presude), te u odluci o parničnom trošku pod točkom VIII . izreke kojom je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 469,02 eur/3.533,86 kn.

6.2. Nakon toga sud prvoga stupanja donio je novu presudu posl. br. Pr-3046/14 37 od 28. studenoga 2014. kojom je odlučio ponovno o zahtjevima pod točkama I .-VI. kao i u prethodnoj odluci, ali je ponovno odlučio i o zahtjevima pod točkama VII. i VIII. o kojima je već pravomoćno odlučeno kako je to obrazloženo pod točkom 6.1. ove odluke.

6.3. Budući da je žalbom tuženika pobijana prvostupanjska presuda samo u točkama I.-VI. izreke, Županijski sud u Zagrebu presudom posl. br. Gž R-402/15-2 od 7. srpnja 2015. odlučio je u okviru žalbenih razloga te je presudu preinačio i odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom Odluke od 3. lipnja 2011 (toč.I .), sudski raskid ugovora o radu s danom 31.svibnja 2012. (toč. II.), zahtjev za isplatu iznosa 16.925,21 eur/127.523,00 kn s osnove naknade plaće sa zateznim kamatama, (toč. III.) i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu 6.280,86 eur/47.323,14 kn (toč. IV.), naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku daljnje troškove postupka u iznosu 2.193,75 eur/16.528,81 kn sa zateznom kamatom. te troškove žalbenog postupka.

6.4. Povodom revizije tužiteljice rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-43/2016-2 od 15. listopada 2019. ukinuta je drugostupanjska presuda u cijelosti i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama i to oni u vezi s ocjenom sadržaja i značenja tuženikove Odluke od 3. lipnja 2011. U odluci se navodi da zbog toga što je tuženikovom pismenu dano značenje pravno valjane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, a osnovano tužiteljica u reviziji ističe kako tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima ni sam tuženik kao poslodavac nije tvrdio da je tužiteljici spornom Odlukom otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zbog organizacijskih razloga, kao ni da se pozivao na razloge koji opravdavaju takvu vrstu otkaza, pa da, shodno tome, ni predmet raspravljanja, što se tuženika tiče, nije mogla biti činjenica je li tuženik tužiteljicu mogao zaposliti na nekom drugom radnom mjestu jer tuženik smatra da je s tužiteljicom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme od četiri godine, koliko prema njegovu Statutu traje mandat glavnoga tajnika, da je tužiteljičin radni odnos prestao istekom toga vremena te da Odluka od 3. lipnja 2011. shodno tome predstavlja samo obavijest tužiteljici o prestanku radnoga odnosa, pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP.

6.5. Županijski sud u Zagrebu donio je novu presudu posl. br. Gž R -1829/2019-4 od 18. veljače 2020. kojom je preinačena prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev odbijen.

6.6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-950/2020-2 os 16. studenoga 2022. ukinuta je presuda posl. br. Gž R-1829/2019-4 od 18. veljače 2020. i predmet je vraćen sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.

6.7. Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž R-124/2024-5 od 18. lipnja 2024. preinačio presudu Općinskog radnog suda poslovni broj Pr-3046/14-36 od 28. studenoga 2014.

6.8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-479/2025-2 od 4. ožujka 2025. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude ovoga suda poslovni broj Gž R-124/2024-5 od 18. lipnja 2024. zbog pravnog pitanja: „Može li se s obzirom na odredbu članka 10. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 114/04, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05) ugovor o radu između poslodavca i radnika, u kojem je izričito navedeno da je zaključen na neodređeno vrijeme smatrati ugovorom o radu na određeno vrijeme?“

6.9.Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-825/2025-2 od 28. listopada 2025. ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj Gž R-124/2024-5 od 18. lipnja 2024. i predmet u vratio ovom sudu na ponovni postupak. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju navedene odluke navodi da iz zakonskih odredbi čl. 14. i 15. ZR jasno proizlazi da je sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme pravilo, dok je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme iz čl. 15. st. 1 ZR (ranije čl. 10. st. 1. ZR), tek iznimka koja daje mogućnost poslodavcu da iz razloga koji su navedeni u toj odredbi sklopi s radnikom ugovora o radu na određeno vrijeme, ali ne u pravilu za neprekinuto razdoblje duže od tri godine kako je propisano čl. 15. st. 2. ZR (ranije čl. 10. st. 2. ZR). Međutim, kada poslodavac svojom voljom sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ne ulazeći u ocjenu je li imao ili nije mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, te ujedno kao u ovoj pravnoj situaciji, ugovori i način prestanka tog ugovora sukladno odredbama ZR, to nikako ne može ići na štetu radnika te se tumačiti da takav ugovor predstavlja ugovor o radu na određeno vrijeme. Stoga odgovor na u reviziji postavljeno pitanje glasi: „Ne može se, s obzirom na odredbu članka 15. stavka 1. ZR (ranije članka 10. stavka 2. ZR) u okolnostima ovog konkretnog slučaja, ugovor o radu između poslodavca i radnika, u kojem je izričito navedeno da je zaključen na neodređeno vrijeme smatrati ugovorom o radu na određeno vrijeme.“ Kako shvaćanje drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj situaciji, kada ugovor o radu u kojem je izričito navedeno da je sklopljen na neodređeno vrijeme, smatra ugovorom o rado na određeno vrijeme, proturječi sadržajima ispravama u spisu, počinjena je apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP .

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se ugovor o radu koji je zaključen na neodređeno vrijeme ne može smatrati ugovorom o radu na određeno vrijeme, međutim smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan iz drugih razloga.

8. U ovom drugostupanjskom postupku sud ponovno odlučuje o žalbi tuženika kojom je osporena odluka prvostupanjskog suda u točkama I.-VI. izreke kojom je odluka o otkazu ugovora o radu utvrđena nedopuštenom, te kojom je sudski raskinut ugovor o radu i naknadi štete s te osnove u iznosu 6.280,86 eur/47.323,14 kn, te o isplati naknade plaće u iznosu 16.925,21 eur/127.532,00 kn.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i sadržaja spisa proizlaze slijedeće nesporne činjenice

- da je u Sportskim novostima 2. svibnja 2007. objavljen natječaj za imenovanje glavnog tajnika tuženika te je u istome naznačeno da mandat tajnika traje 4 godine,

- da su stranke 2. srpnja 2007. sklopile Ugovor o radu kojim je u članku 1. ugovoreno da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme, uz probni rad od 6 mjeseci, dok je u članku 2. ugovoreno da će tužiteljica kao radnik obavljati poslove glavnog tajnika i da će rad započeti od 1. srpnja 2007.,

- da je Statutom tuženika broj 297/11 od 3. lipnja 2011. propisano da mandat glavnog tajnika Saveza traje 4 godine i da može biti ponovno izabran nakon isteka mandata (članak 60. st 2.)

- da je tuženik tužiteljici dostavio Odluku broj 297/2011 od 3. lipnja 2011. u kojoj se navodi da je po provedenom javnom natječaju (članak 60. Statuta) Komisija za izbor glavnog tajnika većinom glasova izabrala za glavnog tajnika tuženika ČU koja počinje s radom 1. srpnja 2011. s mandatom do 1. srpnja 2015. a da dosadašnjoj glavnoj tajnici ČUB, ovdje tužiteljici, prestaje radni odnos i pravo zastupanja 30. lipnja 2011.,

- da prosječna plaća isplaćena tužiteljici tri mjeseca prije donošenja odluke o prestanku radnog odnosa iznosila 1.046,81 eur/7.887,19 kn,

- da mjesečna naknada plaće iznosi 1.538,65 eur/11.593,00 kn bruto.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije donio pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu, već je samo Odlukom od 3. lipnja 2011. obavijestio tužiteljicu da joj prestaje radni odnos, odnosno tom Odlukom tuženik je faktično otkazao ugovor o radu ali bez donošenja propisane odluke o otkazu, pa da je i nadalje valjan ugovor o radu od 7. srpnja 2007. koji u svojem cjelokupnom sadržaju obvezuje parnične stranke. Prvostupanjski sud iznosi i ocjenu da ugovor o radu nije ništetan zbog toga što je sklopljen protivno odredbama Statuta tuženika, jer je sklopljen sukladno odredbama Zakona o radu.

11. Odluku od 3. lipnja 2011. prvostupanjski sud je utvrdio nedopuštenom jer takav otkaz ugovora o radu smatra nezakonitim s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke ni za redoviti niti za izvanredni otkaz. Prihvaćen je i sudski raskid ugovora o radu jer tužiteljici više nije prihvatljivo raditi kod tuženika i to s danom 31. svibnja 2012. jer je od 1. lipnja 2012. tužiteljica u radnom odnosu kod novog poslodavca, a zbog sudskog raskida ugovora o radu dosuđena joj je naknada štete u visini šest prosječnih plaća u ukupnom iznosu 6.280,80 eur/47.323,14 kn. Prvostupanjski sud prihvatio je i tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici naknadu plaće za razdoblje od 1.7.2011. do 31.5.2012. u ukupnom iznosu 16.925,21 eur/127.523,00 kn.

12. Budući da nije osporena žalbom, prvostupanjska presuda nije ispitivana u dijelu u kojem je ponovno odlučeno dijelu zahtjeva o kojom je već ranije pravomoćno odlučeno (u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 4.187,24 eur/31.548,76 kn, te u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 469,02 eur/3.533,86 kn).

13. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) koje odredbe se primjenjuju na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

14. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da ugovor o radu tužiteljici uopće nije otkazan i da je tužiteljica i nadalje u radnom odnosu kod tuženika, potrebno je ukazati da su proturječni razlozi i izreka presude. Ukoliko ugovor nije otkazan i ukoliko je i nadalje na snazi ugovor, a tada nema mjesta donošenju odluke kojom se otkaz utvrđuje nedopuštenim. Na opisani način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka presude u suprotnosti s razlozima, jer je takav zahtjev trebalo odbiti uz razloge koje navodi prvostupanjski sud.

15. Naime, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju odluka o otkazu nije ni donesena. Međutim, u takvoj situaciji potrebno je odbiti zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, jer, kako je to utvrdio prvostupanjski sud takva odluka nije ni donesena, budući da predmetno pismeno tuženika predstavlja samo obavijest o prestanku ugovora o radu. Zbog toga je valjalo u tom dijelu odbiti zahtjev kao neosnovan.

16. Sud može sudski raskinuti ugovor o radu prema odredbi čl. 117. st. 1.. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) samo u slučaju da utvrdi nedopuštenom odluku o otkazu ugovora o radu. U konkretnom slučaju odluka o otkazu nije ni donesena, pa je zbog tog razloga valjalo odbiti tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu kao neosnovan, a slijedom toga i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

17. Tuženik je tijekom postupka tvrdio, što ponavlja i u žalbi, da odredba ugovora o radu kojom je navedeno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme ništetna jer je suprotna Statutu tuženika iz siječnja 1998. koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o radu.

18. Iz Statuta tuženika iz siječnja 1998 (list 81- 107 spisa), koji je sklopljen na temelju članka 11. Zakona o udrugama (Narodne novine 70/97) i članka 11. Zakona o športu (Narodne novine 111/97) proizlazi da mandat glavnog tajnika traje četiri (4) godine (članka 60. st. 3. Statuta).

19. U žalbenoj fazi postupka sporna je valjanost odredbe Ugovora o radu kojom je, suprotno članku 60. st. 3. Statuta, navedeno da se ugovor za radno mjesto tajnika sklapa na neodređeno vrijeme, dok je Statutom propisano da mandat tajnika traje četiri godine.

20. Iz temeljnih odredbi Statuta tuženika proizlazi da je Hrvatski boćarski savez nacionalni športski savez koji potiče, promiče i skrbi i nadgleda boćarski šport na području Republike Hrvatske, da se u Savez učlanjuju boćarski klubovi, boćarski savezi u županijama, odnosno Gradu Zagrebu, te trgovačka društva, ustanove registrirane za obavljanje športske djelatnosti sudjelovanja u boćarskim natjecanjima, (članka 1.), da se članovi Saveza iz člana 1. udružuju u Savez s trajnim ciljem da razvojem i promicanjem boćarskog sporta pridonesu gospodarskom i ukupnom razvitku Republike Hrvatske (članak 3. ), da je Savez neprofitna pravan osoba i upisuje se u registar nadležnog tijela državne uprave (članak 4. st. 1. ), da se Savez u svom radu pridržava Statuta (članka 13. st. 2. Statuta). Savez predstavlja Predsjednik saveza a u slučaju njegove odsutnosti jedan od članova Izvršnog odbora kojeg on ovlasti (članak 12. Statuta)

21. Iz citiranih odredbi Statuta tuženika proizlazi da je tuženik udruga koja ima bitna obilježja društva jer se radi o privatnopravnoj zajednici više osoba nastaloj pravnim poslom radi ostvarenja zajedničkog cilja, dakle proizlazi da je riječ o društvu (tako i Č, Pravo društava, knjiga treća, društva osoba, str. 793).

22. Na tuženika, koji ima bitna obilježja društva, se, uz Zakon o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) kao opći zakon, kao lex specialis primjenjuje i Zakon o trgovačkim društvima. Naime, u nekim je slučajevima upitno jesu li pravila obveznog prava, onako kako su propisana Zakonom o obveznim odnosima, prikladna za primjenu u pravu društava. Za te slučajeve Zakon o trgovačkim društvima propisuje posebna pravila koja se primjenjuju prije odredbi Zakona o obveznim odnosima, katkad potpuno, a katkad uz neka rješenja tog zakona.

23. U smislu odredbi Statuta tuženika, Predsjednik saveza, Izvršni odbor Saveza i Skupština su organi koji vode poslove tuženika, dakle putem njih društvo djeluje kao poslodavac osobama koje su u njemu zaposlene, oni poduzimaju radnje društva u ulozi poslodavca, dakle upravljaju Savezom. Tako je u konkretnom slučaju prijeporni ugovor o radu s tužiteljicom u ime tuženika potpisao svjedok KUB, po ovlaštenju Predsjednika Saveza, koji je jedan od organa koji upravljaju Savezom.

24. Odluka uprave društva pravni je posao i podliježe pravilima obveznog prava o valjanosti pravnih poslova, ako to posebno ne uređuje Zakon o trgovačkim društvima.

25. Dakle, Ugovor o radu koji je za tuženika potpisao organ koji upravlja savezom, je odluka organa društva koja je u dijelu članka 1. Ugovora suprotna članku 60. st. 3. Statuta tuženika.

26. Zakon o trgovačkim društvima je izvorno uređivao samo ništetnost odluke glavne skupštine dioničkog društva i skupštine društva s ograničenom odgovornošću propisujući pravila prilagođena ulozi tog organa u društvu s obzirom na utjecaj njegovih odluka na život društva. Na valjanost odluka uprave i nadzornog odbora primjenjivale su se odredbe Zakona o obveznim odnosima. Kad su u pitanju odluke nadzornog odbora, sudovi su počeli na odgovarajući način primjenjivati rješenja o ništetnosti i pobojnosti odluka glavne skupštine dioničkog društva. To se nije pokazalo primjerenim rješenjem pa je i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz studenoga 2023. novim odredbama čl. 267.a riješeno pitanje ništetnosti i pobojnosti odluka nadzornog odbora., dok valjanost odluka uprave društva nije uređena Zakonom o trgovačkim društvima pa se na njih primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. U Zakonu o trgovačkim društvima o ništetnosti odluka nadzornog odbora odgovara onomu što je propisano Zakonom o obveznim odnosima za ništetnost pravnog posla s time da su razlozima za ništetnost odluke dodani protivljenje njezina sadržaja prisilnim odredbama statuta / društvenog ugovora i posebitosti u vezi s povredom pravila postupka. Kako nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva, a u nekim slučajevima donosi ili sudjeluje u donošenju poduzetničkih odluka, njegova je uloga bliža ulozi uprave od uloge glavne skupštine dioničkog društva. Zato treba razmotriti prikladnost odredbi o ništetnosti odluka nadzornog odbora za prosudbu o ništetnosti odluka uprave. Zakon o trgovačkim društvima u čl. 267.a propisuje da odluka nadzornog odbora može biti ništetna zbog razloga sadržajne i postupovne naravi. O prvima je riječ kad je sadržaj odluke protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, moralu društva ili prisilnim odredbama statuta (st. 1., t. 1.). U tome je Zakon preuzeo rješenje iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima po kojem pravni posao „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.” Ta iznimka nije predviđena u Zakonu o trgovačkim društvima pa se utoliko rješenje iz Zakona o trgovačkim društvima razlikuje od onoga iz Zakona o obveznim odnosima. Područje primjene ništetnosti prošireno je odredbom da je ništetna i odluka protivna prisilnim odredbama statuta društva.. Time se želi osigurati djelovanje organa u skladu s voljom članova društva izraženom u statutu radi ostvarenja njegova cilja. Riječ je o postavljanju granica autonomiji djelovanja organa u životu društva.(tako i KU, Ništetnost i probojnost odluka uprave dioničkog društva i društva s ograničenom odgovornošću, Pravo u gospodarstvu 1/2025).

27. Odredbom članak 13. stavka a1 ZOO propisano je da prve osobe u zasnivanju obveznog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom, društvenim ugovorom odnosno pravilima. Stavkom 2. istog članka propisano je da ugovor koji je sklopljen ili druga pravna radnja koja je poduzeta suprotno statutu, društvenom ugovoru, odnosno pravilima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili je zakonom drukčije određeno.

28. Tužiteljici je, kao glavnoj tajnici, koja se javila na natječaj raspisan za glavnog tajnika u kojem je bilo navedeno da mandat glavnog tajnika traje četiri godine i koja je četiri godine obavljala posao glavnog tajnika te se javila i na novi natječaj za glavnog tajnika raspisan prije isteka njezina mandata glavnog tajnika, moralo biti poznato da mandat glavnog tajnika traj četiri godine, te je kod sklapanja ugovora o radu bila dužna postupati pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10 st. 2 ZOO).

29. U smislu naprijed iznijetog, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odredba članka 1. ugovora o radu koji je u ime tuženika potpisao organ upravljanja ništetna u dijelu u kojem je određeno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme s obzirom je navedena odredba suprotna odredbi članka 60. st. 3. Statuta tuženika kojom je propisano da mandat glavnog tajnika traj četiri godina, što je tužiteljica u okviru svoje profesionalne djelatnosti morala znati.

30. Kako je odredba članka 1. Ugovora o radu ništetna u dijelu u kojem je određeno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, tužiteljici je istekom mandata od četiri godine na koji je bila izabrana, prestao i radni odnos kod tuženika jer je za tajnika na natječaju, na koji se javila i tužiteljica, izabrana treća osoba. Tužiteljica u postupku nije tvrdila da je prava volja stranaka bila sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već je jedino citirala sadržaj ugovora o radu u kojem je navedeno sa de skalpa na neodređeno vrijeme. Kako je navedena odredba suprotna Statutu tuženika ništetna, u konkretnom slučaju radni odnos tužiteljice vezan je uz trajanje mandata, a tužiteljica u postupku ustraje u tome da nije prestala potreba za njezinim radom kao tajnika tuženika kao i da nije bilo razloga ni za redoviti ni za izvanredni otkaz ugovora o radu. Budući da osporeno pismeno nije odluka o otkazu ugovora o radu, već je to samo obavijest o prestanku radnog odnosa tužiteljice istekom mandata, navedeni razlozi nisu relevantni. Osim toga, u konkretnom slučaju to bi značilo da tuženik ima sklopljena dva ugovora o radu za isto radno mjesto, koje je mandatno i za koje se može sklopiti samo ugovor na određeno vrijeme. Dakle, nakon izbora treće osobe za glavnog tajnika, tužiteljica više nije mogla ostati raditi na tom radnom mjestu Glavnog tajnika tuženika.

31. Stoga, u situaciji kad je tužiteljici radni odnos prestao istekom mandata, istoj ne pripada pravo na isplatu naknade plaće za razdoblje nakon toga kako je to tražila tužbom. Zbog toga je i u tom dijelu valjalo dobiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

32. Slijedom navedenoga valjalo je uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373. a st.1. i 3. ZPP u točkama I. II, III, IV, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. u točki VI izreke i odbiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

33. Budući da je presuda u pobijanom dijelu preinačena, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP preinačiti i odluku o parničnom trošku i dosuditi tuženiku pored dosuđenog troška u neosporenom omjeru uspjeha od 14,69% i preostali cjelokupni trošak utvrđen u prvostupanjskoj presudi jer tuženik u postupku nije uspio samo u neznatnom dijelu, pa mu u pripada pravo na naknadu cjelokupnog parničnog troška.

34. Ukupni trošak tuženika koji se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku na temelju Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14) 19.245,00 kn i PDV 25% u iznosu 638,56 €/4.811,25 kn što ukupno iznosi 3.188,69 €/24.056,25 kn. S obzirom da je tuženiku dosuđen trošak u iznosu 469,02 €/3.533,86 kn, valjalo je dosuditi i preostali iznos od 2.723,78 €/20.522,39 kn kao i na temelju Tbr. 10/1 trošak sastava žalbe s PDV 25% zatraženom iznosu 518,44 €/3.906,25 kn.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić