Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-689/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja VŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 13 Cale 7 zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku iz Zagreba, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2032/2017-26 od 13. studenoga 2025., dana 21. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2032/2017-26 od 13. studenoga 2025. u cijelosti.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

''I. Prihvaća se zahtjev tuženika za osiguranje parničnog troška u ovom predmetu i nalaže tužitelju AŠV da u roku od osam dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja, položi na račun suda otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d., za Općinski građanski sud u Zagrebu, broj: [broj bankovnog računa], model:

HR05, s pozivom na broj: 213-2032-17, iznos od 1.250,00 EUR te da dokaz o izvršenoj uplati dostavi sudu pozivom na poslovni broj P-2032/2017.

II. Ako tužitelj u roku iz točke I. izreke ovog rješenja ne dostavi dokaz da je uplatio osiguranje parničnih troškova, smatrat će se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.''

2. Navedeno rješenje pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu te ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode kao neosnovane i paušalne, te predložio odbiti žalbu u cijelosti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je tužitelj dana 6. travnja 2017. podnio tužbu protiv tuženika radi namirenja iz založene stvari, te da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te stavio prijedlog za osiguranje troškova parničnog postupka sukladno čl. 82. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/1991 i 88/2001, dalje: ZRSZ) jer tužitelj nema prebivalište u [adresa]. Prvostupanjski sud, nakon što je u skladu s odredbom čl. 83. st. 2. ZRSZ-a zatražio objašnjenje od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske o postojanju uzajamnosti između Republike Hrvatske i Republike Gvatemale , polazeći od činjenice da tužitelj ne osporava da je državljanin Republike Gvatemale, te obavijesti Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprječavanje korupcije Klasa: 720 -08/17- 01/182, Urbroj: 514-06-02-02-03/04-21-11 od 27. travnja 2021. iz koje proizlazi da se, a obzirom na sadržaj obavijesti Ministarstva vanjskih i europskih poslova Klasa: 720 - 01/18-01/486 od 18. siječnja 2021. s preslikom dopisa Veleposlanstva Republike Hrvatske u Washingtonu klasa: 720-01/17-04/76 od 30. studenoga 2020., može zaključiti da ne postoji uzajamnost s Republikom Gvatemalom glede oslobođenja o osiguranja parničnih troškova (aktorska kaucija), primjenom odredbe čl. 82. i 84. ZRSZ-a prihvatio je prijedlog tuženika za osiguranje parničnih troškova te naložio tužitelju položiti na račun suda naveden u izreci iznos od 1.250,00 EUR-a.

5. Tužitelj u žalbi u bitnome tvrdi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja kojim se nalaže plaćanje troškova osiguranja parničnih troškova jer je tužitelj državljanin Republike Gvatemale, te rezident Sjedinjenih Američkih Država te nije dužan položiti aktorsku kauciju budući da u ovom konkretnom slučaju tuženik nema pravo na osiguranje sukladno čl. 83. st. 1. toč. 1. ZRSZ i to iz razloga što državljani Republike Hrvatske nisu dužni davati osiguranje u Sjedinjenim Američkim Državama, a. Navodi da je predložio sudu zatražiti podatak od Ministarstva pravosuđa o eventualnoj uzajamnosti, te da mu nikada nije dostavljen navodni dopis Ministarstva pravosuđa, a kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da sud nema obavijest Veleposlanstva Gvatemale u vezi upita je li Republika Gvatemala u sudskom sporu u Gvatemali u slučaju tužbe hrvatskog državljanina protiv državljanina Gvatemale tražila da tužitelj V plati osiguranje parničnih troškova, jasno je da tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova sukladno odredbi čl. 83. st. 1. toč. 1. ZRSZ-a. Osim toga, tužitelj kao rezident Sjedinjenih Američkih Država ne bi bio dužan položiti aktorsku kauciju jer strani državljani, pa tako ni hrvatski državljani koji se pojavljuju pred sudom Sjedinjenih Američkih Država nisu dužni položiti aktorsku kauciju.

6. Iako tužitelj pobija rješenje zbog svih zakonskih žalbenih razloga, što uključuje i bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka

- dalje: ZPP) i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenja o nepostojanju uzajamnosti između Republike Hrvatske i Republike Gvatemale tvrdeći da u tu svrhu nije u skladu s odredbom čl. 83. st. 2. ZRSZ -a pribavljeno očitovanje Ministarstva pravosuđa. Naime, iz stanja spisa jasno proizlazi da se prvostupanjski sud obratio Ministarstvu pravosuđa dopisom poslovni broj P- 2032/2017-9 od 24. srpnja 2017. radi utvrđivanja postojanja uzajamnosti između Republike Hrvatske i Republike Gvatemale, koje se Ministarstvo tim povodom obratilo Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a ono se obratilo Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama, koje je u razdoblju od kolovoza 2017 do veljače 2019. pet puta uputilo Veleposlanstvu Gvatemale notu kojom požuruju odgovor glede osiguranja parničnih troškova, ali nije zaprimilo odgovor na traženo slijedom čega su zaključili da Veleposlanstvo Gvatemale nema namjeru odgovoriti na upit, te je nakon toga Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprječavanje korupcije Klasa: 720 -08/17- 01/182, Urbroj: 514-06-02-02-03/04-21-11 od 27. travnja 2021. obavijestilo prvostupanjski sud da trenutno ne postoji uzajamnost s Republikom Gvatemalom glede oslobođenja od osiguranja parničnih troškova. Stoga je prvostupanjski sud, u situaciji kada Veleposlanstvo Gvatemale nije potvrdilo postojanje uzajamnosti niti se unatoč višekratnim notama hrvatskog veleposlanstva očitovalo na tu okolnost, a prema podacima objavljenim u službenom listu Republike Hrvatske između Republike Hrvatske i Republike Gvatemale nije sklopljen ugovor koji bi regulirao postojanje uzajamnosti glede osiguranja parničnih troškova, niti je Republika Gvatemala potpisnica Haške konvencije o građanskom postupku od 1. ožujka 1954. (''Narodne novine-Međunarodni ugovori'' broj 4/1994) koja u čl. 17. regulira postojanje uzajamnosti u pogledu oslobođenja od obveze polaganja aktorske kaucije za državljane zemalja ugovornica (Republika Hrvatska je potpisnica navedene Konvencije), pravilno primijenio odredbe čl. 82. i 83. ZRSZ-a kada je prihvatio zahtjev tuženika za osiguranje parničnih troškova, te navedeno nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

8. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da kao rezident Sjedinjenih Američkih Država nije dužan dati osiguranje parničnih troškova, jer pogrešno tužitelj činjenicu da je rezident Sjedinjenih Američkih Država izjednačava sa državljanstvom jer iz odredbe čl. 81. st. 1. ZRSZ-a jasno proizlazi kako je za tu odluku bitno samo državljanstvo, a kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud u točki 7. obrazloženja. Osim toga iz adrese stanovanja navedene u tužbi proizlazi da tužitelj nije rezident Sjedinjenih Američkih Država, niti to dokazuje.

9. Pravilno je prvostupanjski sud, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i očekivani broj parničnih radnji, odredio iznos osiguranja parničnih troškova, a koju visinu tužitelj u žalbi ni ne osporava.

10. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

11. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

12. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Varaždinu 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović