REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-374/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja VILA PERIVOJ d.o.o. Rijeka, Šetalište trinaeste divizije 50B, OIB 32453338283, kojeg zastupa punomoćnica Ana Babić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika HETA ASSET RESOLUTION AG I.A. Austrija, 9020 Burggasse 12 Klagenfurt Am Wörthersee, OIB 90730821413, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Lisac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Bardek Lisac Mušec Skoko i partneri u Zagrebu, Ilica 1, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-375/2023-29 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-375/2023-29 od 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-375/2023-29 od 18. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-375/2023-29 od 18. prosinca 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi ništetnom odredba članka VI. Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom broj HR/1544 zaključenog 5. srpnja 2007. između HYPO ALPE-ADRIA-BANK AG A 9020, Klagenfurt Alpen-Adria-Platz 1, a sada HETA ASSET RESOLUTION AG, 9020 Klagenfurt am Wörthersee, Alpen- Adria-Platz 1, Austrija, OIB: 90730821413 kao Banke i tužitelja VILA PERIVOJ d. o. o., Rijeka (Grad Rijeka), Šetalište trinaeste divizije 50B, OIB: 32453338283 kao Korisnika kredita, ŠŽ kao Založnog dužnika 1 i BEVANDA d.o.o. kao Založnog dužnika U dijelu u kojem glasi:

„Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu do dana izračunavanja kredita izvršiti promjenu kamatne stope. Kamatna stopa uz gore navedeni scenario može se promijeniti 2 valutna dana prije svakog termina obračunavanja kamata (mjesečno po članku IV. točka 5. Ugovora o kreditu). Kamatna stopa se uvijek zaokružuje na sljedeću četvrtinu.“

pa da ista u tom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od ____________EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 2.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke).

2. Rješenjem je odbačena kao nedopuštena tužba u dijelu u kojem tužbeni zahtjev glasi:

„Utvrđuje se da je ništetna odredba Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditnom poslovanju s inozemstvom broj HR/1544 zaključenog od 02. lipnja 2009. godine između HYPO ALPE-ADRIA-BANK AG A 9020, Klagenfurt Alpen-Adria-Platz 1, a sada HETA ASSET RESOLUTION AG, 9020 Klagenfurt am Wörthersee, Alpen- Adria-Platz 1, Austrija, OIB: 90730821413 kao Banke, tužitelja VILA PERIVOJ d. o. o., Rijeka (Grad Rijeka),Šetalište trinaeste divizije 50B, OIB: 32453338283 kao Korisnika kredita, ŠŽ kao Založnog dužnika 1 i BEVANDA d.o.o. kao Založnog dužnika 2 u dijelu u kojem glasi: „.. sa dodatkom marže od 6,00 %... Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu i/ili LIBORa izvršiti promjenu kamatne stope. Kamatna stopa uz gore navedeni scenario može se promijeniti 2 valutna dana prije svakog termina obračunavanja kamata (mjesečno po Članku IV.točka 5 Ugovora o kreditu). Kamatna stopa se uvijek zaokružuje na slijedeću četvrtinu.“ pa da ista u tom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama“.

3. Ovako je prvostupanjski sud odlučio jer je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 322. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

3.1. Odluku iz rješenje prvostupanjski sud je donio jer je utvrdio da je osnovan prigovor presuđene stvari jer ovdje tužitelj traži utvrđenje ništetnosti istog Aneksa broj 1 Ugovoru kao i u predmetu poslovni broj P-215/2012 koji je pravomoćno okončan presudom na temelju odricanja poslovni broj P-526/12-18 od 11. prosinca 2012. pa je tužba u tom dijelu nedopuštena. Odluka je donesena na temelju odredbe čl. 333. i čl. 288. st. 2. ZPP-a.

4. Protiv presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti odluku, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR. U žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da su pogrešni zaključci suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, da je predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, da bez obzira na činjenicu što tužitelj predmetne ugovore o kreditu nije sklapao kao „potrošač“ isti principi obveznog prava primjenjuju se na sve ugovore, da u odnosu na tužbeni zahtjev na isplatu tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku, nije omogućeno dokazivanje visine tužbenog zahtjeva, zbog čega tužitelj nije niti mogao precizirati tužbeni zahtjev, da je tužitelju onemogućen pristup sudu i pravično suđenje, da sud nije odredio zadatak vještaku na način kako je to predlagao tužitelj, da je predmet tužbenog zahtjeva razlika u uplatama koja bi bila posljedica samovoljnog povećanja kamatne marže, a da je vještak utvrdio da nema samovoljnog povećanja kamatne marže, da je pogrešna odluka o prigovoru presuđene stvari te da je sud donio pogrešnu odluku o odbačaju tužbe u dijelu kojim tužitelj traži da se utvrdi ništetnom odredba Aneksa broj 1 Ugovoru te da je zbog pogrešne odluke o tužbenom zahtjevu pogrešna odluka i o troškovima postupka.

5. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

6. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

7. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

8. U odnosu na pobijano rješenje sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi. Naime, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a uvijek postoji ako je izreka odluke nerazumljiva, ako odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako u odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni. U konkretnom slučaju u odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

8.1. Dakle, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbacio kao nedopuštenu tužbu u dijelu u kojem tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je ništetna odredba Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditnom poslovanju s inozemstvom broj HR/1544 sklopljen 2. lipnja 2009. između stranaka dijelu u kojem glasi: „.. sa dodatkom marže od 6,00 %... Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu i/ili LIBORa izvršiti promjenu kamatne stope. Kamatna stopa uz gore navedeni scenario može se promijeniti 2 valutna dana prije svakog termina obračunavanja kamata (mjesečno po Članku IV.točka 5 Ugovora o kreditu). Kamatna stopa se uvijek zaokružuje na slijedeću četvrtinu.“

8.2. U obrazloženju se navodi da se radi o presuđenoj stvari jer ovdje tužitelj traži utvrđenje ništetnosti istog Aneksa broj 1 Ugovoru kao i u predmetu poslovni broj P-215/2012 koji je pravomoćno okončan presudom na temelju odricanja poslovni broj P-526/12-18 od 11. prosinca 2012. pa je tužba u tom dijelu nedopuštena. Odluka je donesena na temelju odredbe čl. 333. i čl. 288. st. 2. ZPP-a.

8.3. Međutim, iz podataka u spisu proizlazi da u ovom postupku tužitelj traži da se utvrdi ništetnom jedna odredba Aneksa broj 1 Ugovoru, a iz podataka u spisu proizlazi da je presudom na temelju odricanja poslovni broj P-215/2012-15 od 7. prosinca 2012. (a ne kako je to prvostupanjski sud naveo pogrešno u obrazloženju da se radi o presudi na temelju odricanja poslovni broj P-526/12-18 od 11. prosinca 2012.) odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tržio da se utvrdi ništetnim Aneks broj 1 Ugovoru o kreditnom poslu s inozemstvom broj HR/1544 od 2. lipnja 2009.

9. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i zahtjev za utvrđenje ništetnosti jedne konkretne ugovorne odredbe nemaju isti predmet spora (identitet tužbenog zahtjeva), niti se temelje na istom činjeničnom supstratu. Tužbeni zahtjevi nisu identični. Pravomoćna presuda kojom je odbijen zahtjev za ništetnost cijelog ugovora znači da ugovor kao cjelina može opstati u pravnom prometu te ta odluka ne sadrži automatski i odluku o tome jesu li pojedini njegovi dijelovi, dakle, pojedine ugovorne odredbe ništetne prema posebnim zakonskim propisima. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ništetnost pojedine odredbe ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez te odredbe. To znači da su pitanje opstanka cijelog ugovora i pitanje zakonitosti jedne njegove odredbe pravno odvojene stvari. Kod ništetnosti pojedine odredbe dokazuju se specifične okolnosti vezane isključivo uz tu odredbu.

9.1. To znači da ako se tužba u ovoj pravno stvari temelji na novoj činjeničnoj osnovi, u odnosu na tužbu u postupku u kojem je donesena presuda na temelju odricanja poslovni broj P-215/2012-15 od 7. prosinca 2012., ne radi se o presuđenoj stvari.

9.2. Jedino u slučaju da je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-215/2012 tužitelj u samom činjeničnom obrazloženju i zahtjevu već izrijekom tražio da se ugovor proglasi ništetnim upravo i isključivo zbog te konkretne odredbe koja je predmet ništetnosti u ovom, predmetnom postupku, bilo bi osnovano utvrditi da se radi o presuđenoj stvari. Ali ako je u prvom sporu zahtjev bio općenit ili se temeljio na posve drugim razlozima, sud mora meritorno raspraviti novu tužbu i donijeti presudu, a ne tužbu u tom dijelu odbaciti.

10. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP -a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na pobijanu presudu:

11. Predmet ovog spora je utvrđenje da je ništetna odredba članka VI. Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom broj HR/1544 sklopljenog 5. srpnja 2007. između prednika tuženika kao Banke, tužitelja kao Korisnika kredita, ŠŽ kao Založnog dužnika 1 i BEVANDA d.o.o. kao Založnog dužnika 2 u dijelu u kojem glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu do dana izračunavanja kredita izvršiti promjenu kamatne stope. Kamatna stopa uz gore navedeni scenario može se promijeniti 2 valutna dana prije svakog termina obračunavanja kamata (mjesečno po članku IV. točka 5. Ugovora o kreditu). Kamatna stopa se uvijek zaokružuje na sljedeću četvrtinu.“

te zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne odredbe Ugovora, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

11.1. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu iz Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom - ugovor o kreditu broj HR/1544 sklopljenog 5. srpnja 2007. između prednika tuženika kao banke, tužitelja kao korisnika kredita, ŠŽ kao založnog dužnika 1 i BEVANDA d.o.o. kao Založnog dužnika 2; te Aneksa broj 1 od 1. travnja 2009.

12. Nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne navodi koja bi to konkretno bitna povreda postupka bila počinjena. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi su jasni i neproturječni. Stoga u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi.

13. U odnosu na žalbeni navod da sud čini povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 – službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 – službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispr. 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija) valja reći da su ti navodi neosnovani.

13.1. Naime, u konkretnom slučaju mjerodavno pravo je pravilno tumačeno i primijenjeno, u pobijanoj su presudi izneseni i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njezino donošenje, tako da učinci pobijane presude ne dovode do povrede tužiteljevih prava zajamčenih Ustavom. Time što je tužitelj nezadovoljan odlukom suda, pored pravilno prevedenog dokaznog postupka primjenom odredba parničnog postupka, nisu povrijeđene odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i tužitelj je dobio obrazloženu odluku prvostupanjskog suda kao i pravo na ulaganje pravnog lijeka.

13.2. Pravo na pošteno suđenje jedno je od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava), a sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., toč. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

13.3. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo dostatan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučne činjenice te je u obrazloženju pobijane presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda uvjerljivi i logični, te je njima jasno i argumentirano obrazloženo koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva. Obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora. Zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sud, u zakonitom provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava donio pravilnu i zakonitu odluku.

14. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud u dokaznom postupku razgledao isprave u spisu, izvršio uvid u spise istog suda poslovni broj P -215/2012 i P-526/2012, saslušao je zakonskog zastupnika tužitelja OŽ na okolnosti sklapanja ugovora te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Violeta Peljušić na okolnost eventualne pretplate kredita i povišenja kamatne stope. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je za rješenje predmetnog spora potrebno razlikovati razdoblje od rujna 2007. do ožujka 2009. za koje vrijeme je na snazi bila odredba čl. VI. Ugovora i razdoblje od 1. travnja 2009. do 31. siječnja 2012. (dan otkaza ugovora) za koje vrijeme je na snazi bila odredba Aneksa broj 1,

- da je izveden dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke Violete Peljušić na okolnost eventualne pretplate kredita i neovlaštenog povećanja kamatne stope, a sud je dao zadatak vještaku da utvrdi koji je bio početno ugovoreni iznos anuiteta; za koje iznose anuiteta je zaduživan tužitelj; koji iznosi su plaćeni; usporedbom tih iznosa i stanja na tržištu (LIBOR) utvrditi je li tuženik povećavao kamatnu maržu; kolika je pretplata zbog povećanja marže od rujna 2007. do travnja 2009. prema Ugovoru; kolika je pretplata zbog povećanja marže od travnja 2009. do otkaza ugovora 31. siječnja 2012. prema Aneksu Ugovora te koliki je bio dug u trenutku otkaza Ugovora,

- da je vještak dao pisani nalaz i mišljenje te se usmeno očitovao na ročištu održanom 11. listopada 2024.,

- da je Ugovorom o kreditu broj HR/1544 ugovorena kamatna marža od 2,60%, a Aneksom br. 1 Ugovora o kreditu broj HR/1544 ugovorena je kamatna marža od 6,00 %,

- da je za razdoblje otplate kredita od rujna 2007. do otkaza Ugovora 31. siječnja 2012. mjesečni LIBOR za CHF padao, a porast kamatnih stopa rezultat je ugovorene kamatne marže od 2,60% prema Ugovoru do 6,00% prema aneksu Ugovora,

- da tužitelj nije uredno podmirivao obveze po kreditu te da je zadnja uplata izvršena 19. listopada 2011. u iznosu od 15.000,00 CHF, dok je obračun i zaduženje s naslova kamate zaključno do otkaza Ugovora 31. siječnja 2012. Banka tužitelju obračunala i naplatila 13.329,30 CHF po osnovi zateznih kamata, opomena i naknada po kreditu,

- da je za razdoblje od rujna 2007. do otkaza Ugovora 31. siječnja 2012. prema Ugovoru i aneksu Ugovora tužitelj više platio kamata u iznosu od 29.057,65 CHF (zbog toga što uplate nisu bile u skladu sa mjesečnim LIBOROM), a zbog neurednog plaćanja (djelomična uplata za listopad 2011., neplaćanje za studeni i prosinac 2011., te siječanj 2012.), je manje platio kamata u iznosu od 130.346,41 CHF,

- da je za razdoblje od rujna 2007. do travnja 2009. prema Ugovoru više platio kamata u iznosu od 9.853,86 CHF (zbog toga što uplate nisu bile u skladu sa mjesečnim LIBOROM), a zbog neurednog plaćanja prema ugovornim odredbama manje je platio kamata u iznosu od 7.022,47 CHF,

- da je za razdoblje od travnja 2009. do otkaza ugovora 31. siječnja 2012. prema Aneksu Ugovora više platio kamata u iznosu od 19.203,79 CHF (zbog toga što uplate nisu bile u skladu sa mjesečnim LIBOROM), a manje je platio kamata zbog neurednog plaćanja odnosno zbog neplaćanja u iznosu od 123.323,94 CHF,

- da je u trenutku otkaza ugovora o kreditu 31. siječnja 2012. neotplaćeni iznos kredita (glavnice) iznosio 6.286.727,98 CHF, od čega u trenutku otkaza ugovora:

- dospjela glavnica iznosila 282.392,65 CHF,

- nedospjela glavnica iznosila 6.004.335,33 CHF,

- da je vještak obrazložio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 11. listopada 2024. te da je iz iskaza utvrđeno da u razdoblju od rujna 2007. do travnja 2009. (dakle do sklapanja Aneksa broj 1) banka nije svojevoljno povećavala kamatnu stopu već razlika između više plaćenog po anuitetima i manje plaćenog po anuitetima proizlazi iz uplata koje je tužitelj vršio u tom mjesecu a nisu bile u skladu sa mjesečnim LIBOROM,

- da banka nije svojevoljno dizala kamatne stope nego su razlike rezultat plaćanja koje nije bilo u skladu s mjesečnim LIBOROM te da je LIBOR varijabla koja se mijenja,

- da je vještak odgovorio na pitanja stranaka te je izvršio i određene ispravke koje nemaju utjecaj na krajnji rezultat,

- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao obrazložen, objektivan i logičan,

- da tuženik plaćanjem tužitelja ništa nije stekao bez osnove,

- da su neosnovani tužiteljevi navodi da bi banka jednostrano dizala kamatnu maržu,

- da odredba članka VI ugovora nije ništetna jer je tužitelj sam dao mogućnost jednoj strani (banci) da mijenja kamatnu stopu, odnosno upravo je tužitelj kao poduzetnik ovlastio banku na jednostranu promjenu, a da banka tu mogućnost nije koristila.

15. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva budući da je utvrdio da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 322. i čl. 323. ZOO-a te je tužbeni zahtjev odbio.

16. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom materijalnog prava i odlukom o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, suglasan je i ovaj drugostupanjski sud. Naime, odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO -a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetna ugovorna odredba nije ništetna jer nije protivna niti Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima niti moralu društva. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno načelu ekonomičnosti postupka, odbio daljnje tužiteljeve dokazne prijedloge (u odnosu na zahtjev za isplatu) budući da je utvrdio da je neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 296. st. 1. ZOO-a budući da u predmetnom ugovornom odnosu između tužitelja i prednika tuženika nema očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama. Naime, navedenom zakonskom odredbom je propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

19. Valja još reći da tužitelj u ovom postupku tvrdi da je isplatio tuženiku više nego je trebao sukladno odredbama Ugovora, a ne samo što je vještak utvrdio da nema preplate, nego je (nesporno) ugovor koji je sklopljen 5. srpnja 2007. i kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 7.650.000,00 CHF, otkazan zbog neplaćanja te je u trenutku otkaza ugovora o kreditu 31. siječnja 2012. neotplaćeni iznos kredita iznosio 6.286.727,98 CHF.

20. I odluka o troškovima postupka je pravila i zakonita kako po osnov i (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj tu odluku konkretno niti ne osporava.

21. Dakle, žalbenim navodima tužitelj nije doveo u osnovanu sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve odlučne činjenice te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

22. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović