REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3039/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja LOVAČKA UDRUGA „Šljuka“, OIB 19111149319, Nova Gradiška, Šagovina Mašička 86, kojeg zastupa punomoćnica Vjekoslava Herceg, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika TEHNOKOR PLUS d.o.o., OIB 16247231100, Osijek, Raška 13 b, radi isplate iznosa od 2.919,90 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-75/2026-10 od 23. lipnja 2026., 21. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-75/2026-10 od 23. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem poslovni broj P-75/2026-10 od 23. lipnja 2026. Trgovački sud u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu odbio je kao neosnovan tužiteljev prigovor i potvrdio rješenje o naplati sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe poslovni broj P-75/2026-8 od 9. lipnja 2026.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da ukine pobijano rješenje. U žalbi je, u bitnom, naveo da je tuženik izgubio parnicu stoga da je on u obvezi podmiriti sudske troškove, pri čemu da pobijanom točkom II. izreke navedene presude tuženiku nije naloženo da tužitelju naknadi troškove sudske pristojbe na presudu pa da navedeni trošak tužitelj nije u mogućnosti naplatiti od tuženika.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i zakonito.
5. Iz spisa proizlazi kako je prvostupanjski sud 9. lipnja 2026. donio presudu zbog ogluhe poslovni broj P-75/2026-7 kojom je, naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.919,90 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 237,83 EUR. Potom je prvostupanjski sud putem sustava e-Komunikacija pozvao tužitelja da podmiri trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,60 EUR, te mu za to odredio rok od osam dana od primitka rješenja za plaćanja.
6. Pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio tužiteljev prigovor na rješenje kojim mu se nalaže plaćanje sudske pristojbe na presudu. Ovo stoga jer je odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) propisano da je pristojbe propisano tim Zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, dok je st. 2. istog članka propisano da je za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužna platiti osoba koja pokreće postupak. Kako je tužitelj pokrenuo predmetni postupak podnošenjem predmetne tužbe dužan je sukladno odredbi čl. 3. st. 2. ZSP-a platiti sudsku pristojbu na predmetnu presudu. Otud neosnovanost svih daljnjih žalbenih razloga.
7. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Zagreb, 21. srpnja 2026.
Sudac
Ružica Omazić
