REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5061/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 1.520,26 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2250/2023-23 od 7. studenog 2025., 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2250/2023-23 od 7. studenog 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.520,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2250/2023-23 od 7. studenog 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 1.250,26 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 4.740,19 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.520,26 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.229,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2025. do isplate (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež troškova dolaska svjedoka na sud u cijelosti (točka IV. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), te čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) ocijenivši da postoji odgovornost tuženika za štetu koju je divljač na cesti prouzročila tužiteljevom osiguraniku. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u točkama I. i II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Odredba čl. 80. st. 6. ZL-a u cijelosti uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač te ne ostavlja prostora primjeni odredaba Zakona o obveznim odnosima. Tom odredbom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa (kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Dakle, osiguranik tuženika prema Zakonu o lovstvu (kao lex specialisu) odgovara samo u slučaju ako je šteta nastala zbog provođenja lova, što u konkretnom slučaju nije slučaj. Stoga, tuženik u konkretnom slučaju nikako ne može odgovarati prema predmetnoj polici osiguranja od odgovornosti br. 804271894. te je stoga sud odlučujući drugačije pogrešno primijenio materijalno pravo. Predložio je uvažiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U predmetnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl . 370. toga Zakona.

7. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku po osnovi osiguranja, nastalu u prometnoj nezgodi 8. svibnja 2022. Tijekom postupka tuženik je osporavao odgovornost za nastalu štetu.

9. Iz spisa proizlazi da je do predmetne prometne nezgode došlo 8. svibnja 2022. u 19:25 sati u Gvozdu, mjesto Bović, ulica Bović 116, na način da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom kaska broj 03 -0482507-01, kojim je upravljao vozač GG, krećući se iz smjera Vrginmosta u smjeru Lasinja, prednjim desnim dijelom naletio na divljač - srnu koja je istrčala na kolnik s desne strane, prilikom čega je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu, dok je divljač na mjestu uginula. Na predmetnom vozilu, koje je bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog kasko osiguranja, došlo je do materijalne štete, te je tužitelj isplatio osiguraniku iznos od 1.520,26 EUR na ime naknade štete. Tužitelj smatra da je za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svom osiguraniku, isključivo odgovoran osiguranik tuženika Lovačko društvo ŠLJUKA Lasinja, koje je u zakupu lovišta iz kojeg je izletjela divljač.

10. Prvostupanjski sud je nakon izvedenog dokaznog postupka u kojem je izveo dokaz prometnim vještačenjem utvrdio da je vozilo osiguranika tužitelja krajnjim desnim dijelom prednje strane naletjelo na lijevu stranu divljači, da se mjesto naleta nalazilo na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja, a nalazilo se na dijelu ceste na koje je bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“, da se u trenutku naleta vozilo kretalo ravno, sredinom sebi pripadajuće desne strane prometne trake, brzinom od 53 km/h. Vozač vozila bi štetni događaj izbjegao pri brzini vozila ne većoj od 26 km/h. Vozač nije imao mogućnost štetni događaj izbjeći pri brzini kojom se kretao (53/h), ali niti pri brzini ograničenja (50 km/h). Na vozilu osiguranika tužitelja nastala je šteta koja je u vrijeme vještačenja iznosila 2.466,55 EUR, a u vrijeme popravka vozila u iznosu od 1.689,18 EUR. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti i utvrdio da je prometna nezgoda isključivo rezultat iznenadnog istrčavanja divljači - srne na cestu kada se nije provodio lov, da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar, da tuženik nije iznio ni dokazao razloge za oslobađanje od odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 1067. ZOO-a. Stoga je primjenom odredba čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a i čl. 80. st. 6. ZL-a prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL -a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

12. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

13. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. -1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO -a je na tuženiku.

14. Stoga, budući da je tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja, neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika (njegova osiguranika) za štetu iz čl. 1067. ZOO-a, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u dijelu naznačenom u točki I. izreke ove presude.

16. Prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu stope zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23) izmijenjena je odredba čl. 29. st. 2. ZOO -a na način da je unesena nova formulacija glede određivanja stope zakonskih zateznih kamata, pa je stoga stopu zakonskih zateznih kamata za to razdoblje bilo potrebno odrediti u skladu s izmijenjenom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Stoga je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP -a tuženikova žalba uvažena i pobijana odluka djelomično preinačena u dijelu naznačenom u točki II. izreke ove odluke.

18. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe jer, iako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku u dijelu zateznih kamata, on nije uspio u sporu niti u tom dijelu, pa je njihov zahtjev za trošak odbijen primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Parać