Poslovni broj: P-10965/2023-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB; 72026911230, zastupan po Ivi Županić Štambuk, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB; 57509775367, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Buterin i partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 21. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovrv-11919/21 od 19. siječnja 2023. godine te se stavlja izvan snage Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovrv- 11919/21 od 19. siječnja 2023. i odbija se ovršni zahtjev tuženika B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u pravnoj stvari pod posl. br. Ovrv-11919/21 od 06. prosinca 2023. godine, upućen ovršenik, ovdje tužitelj IU, u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Ovrv-11919/21 od. 19. siječnja 2023. godine nedopuštenom. Ovršna isprava na kojoj se temelji Rješenje o ovrsi br. Ovrv-11919/21 od 19. siječnja 2023. je rješenje o ovrsi br. Ovrv-336/10 od 6.prosinca.2010. doneseno od strane javnog bilježnika Nenada Dolinara po ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja Hrvatske poštanske banke d.d. od 6.12.2010.g. Tužitelj prvenstveno ističe da je nastupila zastara potraživanja prema čl. 233. ZOO. Ovrha je zatražena temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-336/10 od 06. prosinca.2010., koja isprava je postala pravomoćna dana 23. prosinca.2010., a prijedlog za ovrhu podnesen je dana 16. studenog 2021. te je istekao 10-to godišnji zastarni rok iz čl. 233 st.1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ističe promašenu aktivnu legitimaciju budući tuženik nije u nikakvom poslovnom odnosu s tužiteljem. Rješenjem o ovrsi br. Ovrv-11919/21 od 19. siječnja 2021. određena je ovrha na nekretnini tužitelja koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], upisane kao zk. tijelo AII, sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] dvorište, površine, 50čhv, upisane kao zk. tijelo AI. Poziva se ne čl. 80. b Ovršnog zakona. Ističe pravo na dom tužitelja te da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja jedini dom tužitelja, u kojoj nekretnini tužitelj stanuje od rođenja tj., od 1969.g te ima prijavljeno prebivalište. Nadalje, u predmetnoj nekretnini stanuju i majka tužitelja KU, kćeri tužitelja BU i VU te predmetna nekretnina predstavlja i njihov dom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužitelj, sukladno odredbi čl. 50. st. 3. OZ upućen pokrenuti parnicu isključivo zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1.t. 9. i 11. OZ, a što nedvojbeno proizlazi iz zaključka naslovnog suda posl.br. Ovr-11919/21-24 od 06.12.2023. Tuženik ističe da je točan navod tužitelja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, tužitelj pogrešno tumači pravni institut zastare te gubi iz vida radnje ranijeg vjerovnika kojima je zastara u odnosu na predmetnu tražbinu prekinuta. U tom smislu tuženik ukazuje da je, odredbom čl. 241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S tim u vezi, ukazuje se da je raniji vjerovnik Financijskoj agenciji 09.12.2011. dostavio na provedbu cit. rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-336/10 te je isto bilo u redoslijedu naplate sve do isknjiženja iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije, uslijed promjene Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 2018. godine. Iz otisnutog pečata Financijske agencije na navedenom rješenju o ovrsi, razvidno je da je isto bilo zavedeno u redoslijed Očevidnika osnova za plaćanje Financijske agencije te da je temeljem istog 2014. godine izvršena naplata manjeg dijela tražbine. Jasno je kako je na temelju odredbe čl. 241. ZOO došlo do prekida zastare za sve vrijeme za koje je cit. rješenje o ovrsi bilo zavedeno u redoslijedu Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije. Budući da je desetogodišnji zastarni rok započeo ponovo teći od trenutka isknjiženja navedene izjave iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije, odnosno od kolovoza 2018. godine te da je tuženik ovršni prijedlog podnio 16.11.2021., jasno je kako zastara predmetnog potraživanja nije nastupila te su navodi tužitelja u tom pravcu potpuno neosnovani. Očituje se i na ostale navode tužitelja.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u Prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave (list 513 spisa), u Zaključak ovog suda poslovni broj Ovrv- 1191/21 od 06.12.2023. (list 14 spisa), u Prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave i Rješenja o ovrsi od 06.12.2010. (list 16-17 spisa), u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 34 spisa), u rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-265/23 od 24.04.2023. (list 35—37 spisa), u dopis HPB d.d.d (list 39 spisa), u Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine (list 40-52 spisa), u Potvrdu HZMO-a (list 56 spisa), u potvrdu FINA-e (list 57 spisa), u Rješenje o ovrsi (list 82 spisa), u dopis FINA-e (list 99 spisa).

4. Iz Zaključka OGS Zagreb, poslovni broj Ovr-11919/21 od 06. prosinca 2023. godine proizlazi da se istim upućuje ovršenik, ovdje tuženik, na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga izjavljenih u žalbi od 27.01.2023. godine i to u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka.

5. Iz obrazloženja proizlazi da je ovršenik žalbu izjavio iz razloga određenih čl. 50 st. 1 točka 9 i 11 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje u tekstu OZ) odnosno, zbog toga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, te ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

6. Članak 55 st. 3 OZ-a određuje da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a iz kojeg razloga će sud samo odlučivati o razlozima koje je tuženik istaknuo u žalbi zbog kojih je upućen u parnicu, a koji su gore navedeni.

7. Iz spisa proizlazi da je tuženik vjerovnik predmetne tražbine sukladno Čl. 80 st. 1 Zakona o obveznim odnosima i to sukladno Ugovoru o ustupu i prijenostu tražbina od 28.11.2017. godine (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

8. U odnosu na navod da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, valja reći kako tužitelj sam u svom iskazu navodi kako nikada nije otplatio nikakav dug po ovoj osnovi, dok druge dokaze na ovu okolnost nije predložio. Stoga sud ovaj prigovor smatra neosnovanim.

9. U odnosu na zastaru potraživanja, tužitelj se poziva na odredbu čl. 233 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) koja određuje da svi zahtjevi utvrđeni pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, uključujući i one za koje zakon inače određuje kraći zastarni rok.

10. Uvidom u prijedlog za ovrhu utvrđeno je da tuženik isti podnio dana 16.11.2021. godine, a temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv- 336/10 od 06.12.2010. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno 23.12.2010. godine i kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika (ovdje tužitelja).

11. Iz navedenog jasno proizlazi da je prijedlog za ovrhu podnesen protekom roka propisanog člankom 233 st, 1 ZOO-a.

12. Iz dopisa FINA-e zaprimljenog sudu dana 07.10.2025. godine proizlazi da je osnova za plaćanje zaprimljena dana 12.12.2011. godine i evidentirana u Očevidnih redoslijeda osnova za plaćanje u korist računa ranijeg ovrhovoditelja Hrvatske poštanske banke d.d. Fina je dana 21.08.2018. godine zaprimila ispravu iz čl. 32 Ovršnog zakona na temelju koje je izvršena promjena ovrhovoditelja. Osnova za plaćanje vraćena je novom ovrhovoditelju, društvu B2 Kapital d.o.o. na njegov zahtjev.

13. Iz Specifikacije FINA-e izvršenja osnova za plaćanje po Ovrv-336/10 proizlazi da je ista zaprimljena 12.12.2011. godine, te da je došlo do nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12 ZPONS-a, kao i da niti jedan iznos glavnice niti kamata nije naplaćen niti zaplijenjen.

14. Iz Potvrde FINA-e od 22.09.2021. godine proizlazi da su za tužitelja evidentirani ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje u iznosu od 289.470,29 kn, da je u blokadi računa 3774 dana, da ima otvoren račun u banci te da nema naplate po osnovama za plaćanje u posljednjih 6 mjeseci.

15. Iz potvrde HZMO-a proizlazi da je tužitelj nije prijavljen na mirovinsko osiguranje niti se isplaćuje mirovinska primanja.

16. Na provedbu kod FINA-e ide se ako ovrhovoditelj želi provesti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika (računima, oročenjima i drugim novčanim sredstvima kod banaka). Tada se pravomoćno i ovršno rješenje dostavlja FINA-i, koja provodi blokadu računa i naplatu prema pravilima Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, 46/20 i 47/20).

17. Članak 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima određuje da, ako se potraživanje iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršitelja fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka od Agencije, nakon što posljednjih šest uzastopnih mjeseci s računa tog ovršitelja nije bilo naplata po toj osnovi za plaćanje, Agencija prestaje izvršavati tu osnovu za plaćanje za ovršitelja iz osnove za plaćanje za koju su ispunjeni navedeni uvjeti, a što se dogodilo u konkretnom slučaju.

18. Članak 241 ZOO-a određuje da zastara prestaje podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja potraživanja.

19. Članak 245 st. 3 ZOO-a propisuje da, kad se zastarni rok prekida podnošenjem tužbe ili pozivanjem na zaštitu, ili ostvarivanjem prijeboja potraživanja u sporu, ili prijavom potraživanja u drugom postupku, zastarni rok počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili na drugi način okončan.

20. Pokretanjem postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom došlo je do prekida zastare jer se radi o radnji vjerovnika poduzetoj pred nadležnim tijelom radi prisilnog ostvarenja tražbine.

21. Zastara ponovno počinje teći već tek po završetku postupka. Iako sudu nisu dostavljeni dokazi kada je FINA izvršila isknjižavanje osnove za plaćanje, a kada bi zastara ponovno počela teći, evidentno je da tu nije mogao proći rok od 10 godina, obzirom je tuženik podnio predmetni prijedlog za ovrhu dana 16. studenog 2021. godine (list 82 spisa).

22. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, valja reći kako je isti istaknut tek u ovoj tužbi. Zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-184/24 od 14. lipnja 2024. godine određeno je da se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti. Kako tužitelj nije naveo, dokazao, a niti predložio provođenje dokaza na okolnost da iz opravdanih razloga nije ranije istaknuto takav prigovor, to sud isti nije posebno razmatrao.

23. Slijedom navedenog, sud smatra kako nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u izreci presude temeljem čl. 451 st. 3 ZPP-a.

24. Sud nije priklopio spis ovog suda poslovni broj Ovrv-11919/21 obzirom smatra da isti nije bio potreban radi donošenja odluke u ovom predmetu.

25. Sud je temeljem čl. 154. ZPP-a odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

26. Sud je tuženiku dosudio trošak postupka temeljem odredbe čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP)prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, i to: za sastav odgovora na tužbu prema Tbr 100 bodova, za pristup na ročišta održana dana 06.12.2024., 28.04.2025. i 12.06.2026. godine prema Tbr 91/1 svaki po sto bodova, što ukupno čini 400 bodova, odnosno 800,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.000,00 eura. Kamate na dosuđeni iznos dosuđene su sukladno čl. 151 st, 3 ZPP-a.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 21. srpnja 2026. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku

RJ/

rješenje tužitelju na platež pristojbe na na presudu u iznosu od 108,55 eura