Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1548/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX, OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar , odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-682/2024 od 13. prosinca 2024., 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-682/2024 od 13. prosinca 2024. u točki III izreke.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-682/2024 od 13. prosinca 2024. u točki I izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. siječnja 2024. do isplate.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 18,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. siječnja 2024. do isplate, u točki II izreke je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos narečene glavnice za razdoblje od 2. do 18. siječnja 2024., dok je u točki III izreke naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150,77 eura sa zateznom kamatom od 13. prosinca 2024. do isplate.
2. Protiv presude je žalbu podnijela tuženica, sadržajno ukazujući na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP).
3. U žalbi ukazuje da je povodom prijedloga za ovrhu uplatila iznos naveden u prijedlogu, iako u njemu nije bilo naznake vjerovnika ... s kojim je bila u ugovornom odnosu. Ističe da je uplatila novac iz straha, budući da je mislila da se radi o plaćanju prekršaja, da nikad nije čula za ovrhovoditelja te je tek kasnije saznala da se poziva na činjenicu da mu je ustupljena tražbina. Navodi da nema nikakva dugovanja prema teleoperateru, da je broj mobitela odjavljen 17. siječnja 2022. te da u bazi podataka društva ... moraju postojati podaci o tome. Smatra da Izvod iz otvorenih stavaka nije dokaz o dugovanju i ne može biti osnova za ovrhu, te da nije priznala dug ovrhovoditelja time što je platila glavnicu tražbine. Naglašava da odjava broja nije moguća ako prethodno nisu podmireni svi dugovi te da je ... bio dužan najmanje 30 dana prije sklapanja ugovora o cesiji poslati joj obavijest o stanju duga te informaciju kako se dug može platiti. Ističe i to da je tri godine bez primanja zbog njege djeteta te da ne ostvaruje pomoć koju bi trebala ostvarivati već samim upisom rođenja djeteta.
4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
5. Prije svega treba navesti da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona(povreda pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je propisano čl. 467. ZPP-a. Sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, pogrešno je primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 18,66 eura sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2024. do isplate.
6. Naime, ovaj postupak je započet podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 26. srpnja 2023., radi isplate iznosa od 31,97 eura sa zateznom kamatom te naplate troškova postupka u iznosu od 43,66 eura, a 2. siječnja 2024. je izdan platni nalog pod poslovnim brojem Pl-237/2023, kojim je naloženo tuženici namiriti tražbinu sadržanu u prijedlogu. Kako je tuženica tijekom postupka, konkretno 18. siječnja 2024. uplatila u korist tužitelja iznos od 43,68 eura, tužitelj je tu isplatu uračunao na način da je smanjio tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa od 18,66 eura te trošak ovršnog i parničnog postupka.
7. Iz isprava u spisu i očitovanja tužitelja u podnesku od 3. listopada 2024. bi proizlazilo da se iznos od 18,66 eura odnosi na odvjetnički trošak, dakle trošak sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, što znači da je u cijelosti povučen iznos tražbine koji se odnosi na glavnicu i zateznu kamatu na iznose koji čine glavnicu.
8. Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj s društvom ... sklopio ugovor o cesiji kojim je tužitelju ustupljena tražbina iz ovog postupka prema tuženici, a radi se o tražbini koja se odnosi na mjesečne troškove mobilne usluge za mjesece listopad, studeni i prosinac 2022. Sud prvog stupnja primjenom čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) ocjenjuje da je ugovor o cesiji valjan jer za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, već je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u nazočnom slučaju tužitelj i učinio. Glede izvršene uplate u iznosu od 43,68 eura, sud prvog stupnja ocjenjuje da se radi o priznanju duga u smislu čl. 240. ZOO-a, pri čemu tuženica nije osporila postojanje pretplatničkog odnosa s prednikom tužitelja.
9. Stoga je prihvaćen konačno postavljeni tužbeni zahtjev, a odluka o trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1 ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi koji se odnose na nagradu za zastupanje odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23,107/25 - dalje Tarifa), i to jednokratna nagrada za cijeli postupak, a uz to i trošak sudske pristojbe za presudu te trošak ovršnog postupka, odnosno ukupno 150,77 eura.
10. Treba navesti da u situaciji kada je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnog duga i zatezne kamate, s obzirom na činjenicu da je tuženica tijekom postupka dug isplatila, a da se tuženica tome nije protivila, ovaj sud nije ovlašten odlučivati o dijelu tražbine u odnosu na koju je tužba povučena, ali je ovlašten odlučiti pripada li tužitelju pravo zahtijevati dio troška kao glavnu tražbinu te je li zakonita odluka o trošku iz točke III izreke.
11. Kako bi to proizlazilo iz isprava u spisu i podneska tužitelja kojim je postavljen konačni tužbeni zahtjev, iznos od 18,66 eura se odnosi na odvjetnički trošak, kako je to specificirano u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. U situaciji kada je postupak započet podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je nastavljen izdavanjem platnog naloga u skladu s čl. 446. ZPP-a, tada troškovi ovršnog postupka predstavljaju dio ukupnih parničnih troškova, a ne glavnicu tražbine, kako je to zatraženo u ovom postupku.
12. Utoliko nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18,66 eura sa zateznom kamatom, ali s obzirom na činjenicu da je tuženica dug platila nakon podnošenja prijedloga za ovrhu te nakon izdavanja platnog naloga poslovni broj Pl-237/2023 od 2. siječnja 2024., proizlazi da tužitelju pripada pravo na nadoknadu parničnog troška.
13. Na žalbene navode tuženice koji se tiču merituma spora, valja odgovoriti da tuženica u osnovi pobija utvrđeno činjenično stanje glede postojanja tražbine, a kako je već navedeno, u postupku u sporovima male vrijednosti presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa su takvi žalbeni navodi bez utjecaja na ishod ovog postupka.
14. Glede primjene materijalnog prava, treba navesti da je u nazočnom slučaju pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo koje se odnosi na sklapanje ugovora o cesiji te ovlaštenja vjerovnika na prenošenje tražbine na drugu osobu, za koji ustup nije potreban pristanak dužnika, već samo obavijest o ustupanju, kako je to propisano čl. 82. ZOO-a.
15. S obzirom na narečena utvrđenja, valja zaključiti da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 18,66 eura sa zateznom kamatom, ali je osnovan zahtjev za nadoknadu parničnog troška, s t im što je pobijanom presudom pravilno dosuđen trošak koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, primjenom Tbr. 7.9. Tarife, dakle jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova ili 100,00 eura te iznos poreza na dodanu vrijednost u skladu s čl. 46. Tarife, što zbrojeno daje trošak zastupanja u iznosu od 125,00 eura, pri čemu je kao opravdani trošak u smislu čl. 155. ZPP-a pravilno ocijenjen i trošak sudske pristojbe te javnog bilježnika pa je tako tužitelju pravilno dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 150,77 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.
16. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženice djelomično uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki I izreke preinačiti i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a, te žalbu tuženice odbiti i istu presudu u točki III izreke potvrd iti primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a. Presuda u točki II izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.
U Rijeci 21. srpnja 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
