Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1151/2024- 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Novomont Product d.o.o., OIB: 37673573988, Zagreb, Srešov klanac 7, zastupan po punomoćnici Kseniji Dobranić Letinčić, odvjetnici u Svetoj Nedjelji, protiv tuženika EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1534/2023-19 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1534/2023-19 od 22. travnja 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Daniele Božić iz Zagreba od 23. kolovoza 2021. poslovni broj Ovrv-21/2021, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 15.305,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2019. do isplate(točka I izreke) te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.956,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2024. isplate(točka II izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik, ne navodeći određene žalbene razloge, predlažući da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se presuda preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.305,14 eura s kamatama na ime izvršenih radova izrade i montaže aluminijske stolarije na obiteljskoj kući tuženika, temeljem računa broj 028-1-1 od 1. kolovoza 2019.

6. Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik u svom iskazu nije osporio da je prihvatio ponudu tužitelja broj 16-0898 od 25. srpnja 2017. temeljem koje je tužitelj na objektu tuženika, na adresi [adresa], montirao izrađenu po mjeri aluminijsku stolariju i grilje, kao i da tuženik nije osporio ukupnu vrijednost radova u iznosu od 156.813,47 kn, od kojeg iznosa je podmirio 41.497,11 kn.

6.1. Stoga utvrđuje da je između stranaka postojao ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)-ugovor o djelu.

7. U odnosu na razloge neplaćanja utuženog novčanog iznosa, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik iskazao kako po preuzimanju radova tijekom 2017. nije bio zadovoljan istima, jer da na 80% vanjske stolarije nije bilo podupirača, da su napravljena dva velika prozora koja su fiksirana i ne mogu se otvoriti, dok se kuhinjski prozor ne može otvoriti do kraja već samo na "leptir", a s obzirom da se nalazi sa vanjske strane, postoji bojazan da netko u njega udari glavom, zatim, da se ne može otvoriti zadnji vanjski set koji se sastoji od 4 vrata, a o svim nedostacima da je komunicirao sa glavnim inženjerom na gradilištu od kojeg je tražio da se ti nedostatci otklone, kao i da je o istima komunicirao sa tužiteljem u e-mail i sms porukama, očekujući da će tužitelj sam otkloniti te nedostatke. Nadalje, da je iskazao kako je tužitelj od stolarije ugradio sve što je naručeno, iako tuženik sa tipom stolarije koja je ugrađena nije upoznat, kao što nije bio upoznat da na gornjem katu veliku staklenu plohu nije bilo moguće izvesti drugačije, jer ga o tome nije obavijestio njegov nadzorni inženjer. Smatra kako su podupirači koji fiksiraju "grilje", kada su otvorene, morali biti u ponudi, međutim, nije vidio da bi mu podupirači bili isporučeni, odnosno isporučeno je šest podupirača, a 18 podupirača nije isporučeno. Na harmo grilje 2 plus 2 bloka sa vanjske strane da nema primjedbe.

8. S obzirom na opisane nedostatke, sud utvrđuje da se radi o uočljivim nedostacima, budući da je tuženik odmah pri preuzimanju radova uočio da nisu dostavljeni podupirači, da su dva velika prozora fiksirana i ne mogu se otvoriti, da se kuhinjski prozor može otvoriti samo na "leptir" i da se ne može otvoriti zadnji vanjski set koji se sastoji od 4 vrata. U zimajući u obzir da je tuženik, a nakon opisanih nedostataka, u svom daljnjem dijelu iskaza naveo i kako nije bio informiran od strane svog glavnog inženjera da veliku staklenu plohu odnosno staklenu stijenu dužine 3 metra, nije bilo moguće izvesti drugačije od izvedenog, na način da je ista fiksirana, a zatim je naveo i kako na harmo grilje 2 plus 2 bloka sa vanjske strane nema primjedbi, sud utvrđuje da bi iz navedenog proizlazilo da su jedini nedostaci po tuženiku to što se kuhinjski prozor ne može otvoriti do kraja, već samo na „leptir“, te što nisu isporučeni svi „blokatori“ odnosno držači grilja.

9. Međutim, neovisno o tome prigovara li tuženik opisanim nedostacima, sud prvog stupnja utvrđuje da je isti prekludiran u iznošenju prigovora na izvršeni i preuzeti rad u smislu odredbe čl. 604. u vezi s čl. 606. ZOO-a, budući da iz iskaza tuženika ne proizlazi da bi po preuzimanju radova izvršenih od strane tužitelja 2017., istog odmah obavijestio o uočenim nedostacima, a niti je navedeno razvidno iz pisane e-mail i sms korespondencije tuženika i tužitelja koja prileži spisu i vjerodostojnost koje tuženik u svom iskazu nije osporio. Stoga utvrđuje da je tuženik prekludiran u iznošenju navedenih prigovora na izvršeni i preuzeti rad, jer je predmetni prigovor istaknuo tek u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, 28. kolovoza 2021., dok je radove preuzeo 2017.

10. Da je tome tako, sud prvog stupnja potkrjepljuje sadržajem spisu priložene e-mail i sms korespondencije koja obuhvaća razdoblje od ožujka 2017. do prosinca 2020., a iz koje proizlazi da je tužitelj pozivao tuženika na uplatu utuženog iznosa, a koji je tuženik, iako se obvezao da će ga podmiriti, izbjegavao podmiriti, pri čemu ni u jednoj sms ili e -mail poruci nije osporavao tužitelju dovršetak radova, niti je prigovarao njihovoj kvaliteti.

11. Pri tome, sud utvrđuje da činjenica da bi tuženik o uočenim nedostacima obavijestio svog glavnog inženjera na gradilištu, ne utječe na utvrđenje prekluzije ostvarivanja ikakvih prava propisanih odredbama čl. 604. i čl. 606. ZOO-a. Navedeno i iz razloga što tuženik osim što ne navodi osobne podatke glavnog inženjera na gradilištu, istog nije ni predložio kao svjedoka, pa time niti dokazao da bi o nedostacima zaista obavijestio svog glavnog inženjera, čime nije dokazao ni da bi glavni inženjer gradilišta o nedostacima odmah po preuzimanju radova od strane tužitelja, o tome i obavijestio tužitelja. Stoga utvrđuje da je tuženik izgubio ne samo pravo na sniženje naknade i naknadu štete, već i pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka u smislu odredbi čl. 606. i čl. 611. u vezi s čl. 608. ZOO-a.

12. Imajući u vidu da tuženik nije osporio vrijednost ugrađenih radova koja je iznosila 115.316,56 kn/15.305,14 eura[1] , na koji iznos je tužitelj 1. kolovoza 2019. izdao račun broj 028-1-1, koji je sud prihvatio u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), pozivom na odredbu iz čl. 590. ZOO-a obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2019. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

13. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23- dalje Tarifa).

14. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

15. Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Naime, nije prijeporno da se u konkretnom slučaju radilo o ugovornom odnosu stranaka iz odredbe čl. 590. ZOO-a-ugovoru o djelu kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

17. Odredbom čl. 604. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača(st. 1.). Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen(st. 2.). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih a nije ih pokazao naručitelju(st. 3.).

18. Odredba čl. 605. ZOO-a propisuje ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja(st. 1.). Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke(st. 2.).

19. Prema odredbi čl. 606. ZOO-a naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje(st. 1.). Ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete(st. 2.).

20. Nadalje, odredba čl. 608. ZOO-a propisuje da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok(st. 1.). On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga(st. 2.). Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete(st. 3.).

21. Prema odredbi čl. 611. ZOO-a naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom.

22. Pravilno je sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza utvrdio da se u konkretnom slučaju, a u odnosu na nedostatke koje je istaknuo tuženik, radilo o uočljivim, vidljivim nedostacima, budući da je tuženik odmah po preuzimanju radova uočio da nisu postavljeni podupirači, da su dva velika prozora fiksirana i ne mogu se otvoriti, da se kuhinjski prozor može otvoriti samo na " leptir" i da se ne može otvoriti zadnji vanjski set koji s sastoji od 4 vrata.

23. Isto tako, iz priloženih e- mail i sms poruka razvidno je da je tužitelj pozivao tuženika na uplatu utuženog iznosa, a koji iznos je tuženik, iako se obvezao podmiriti, to izbjegavao učiniti, pri čemu ni u jednoj od tih poruka nije tužitelju osporavao dovršetak radova, niti je prigovarao njihovoj kvaliteti.

24. Stoga je ovom sudu prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik prekludiran u iznošenju prigovora na izvršeni i preuzeti rad u smislu citiranih odredbi čl. 604. do 606. ZOO-a, te da je prigovor u navedenom pravcu istaknuo tek podnoseći prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji prigovor je podnio 28. kolovoza 2021., dok je radove preuzeo 2017.

25. S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe suprotno te da bi tužitelju primjedbe na rad uputio osobno i po završetku radova, jer tuženik na kojem je bio teret tog dokaza, navedeno nije dokazao.

26. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

27. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

28. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović