Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1902/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mateju Balažu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj: P-469/2023-24 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj: P-469/2023-24 od 16. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje točka II. izreke rješenja sadržanog u presudi Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj: P-469/2023-24 od 16. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom utvrđena ništetnom odredba iz čl. 4. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2005. sklopljenog 12. prosinca 2005. između tužitelja i pravnog prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „…sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru“ te odredba iz čl. 3. toč. 4. citiranog ugovora u dijelu odredbe koji glasi: „…po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja“ (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku tužiteljici isplatiti 3.527,73 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Rješenjem sadržanim u pobijanoj presudi utvrđuje se povlačenje tužbe u preostalom dijelu (točka I. izreke), nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi trošak postupka od 1.670,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke), a u preostalom se dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (točka III. izreke).

3. Protiv prvostupanjske presude te točke II. izreke rješenja sadržane u istoj žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u pobijanim dijelovima preinačiti prvostupanjske odluke, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za utvrđenje ništetnim predmetnih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF i u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

6. Donošenjem pobijane presude te rješenja nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski je sud, temeljem provedenih dokaza te ocjenom tih dokaza, iznio jasan stav te je odluke moguće ispitati. Stoga nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Tijekom postupka tuženiku je bilo omogućeno ravnopravno sudjelovanje u postupku te nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

7. Nije sporno da su stranke – tužiteljica i prednik tuženika sklopile predmetni ugovor u valuti švicarskog franka, a radilo se o kreditu s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,25% godišnje, koja kamatna stopa je tijekom trajanja Ugovora mijenjana u više navrata, a o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužiteljicu. Tužiteljici je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, a korisnik kredita se obvezao otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Banke važećem za CHF na dan plaćanja.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da su odredbe Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, a zaključak o njihovoj ništetnosti zasnovao je na utvrđenjima iz odluka sudova koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredaba ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, između kojih je i tuženik, sklapale s potrošačima u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Radi se o odlukama trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike broj Pž-7129/2013 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev t-249/2014 i Rev-2221/2018.

9. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni Ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanje Ugovora.

10. Tužiteljičino pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi sa stajališta prvostupanjskog suda proizlazi iz odredbe članka 502. c. ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, prvostupanjski sud pravo tužitelja da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji na odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, i 110/15 dalje ZZP/14) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106.. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, što je u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci Rev- 3142/18 i odluci Ustavnog suda broj U-III-2233/19 u kojima je zauzet stav da je kolektivna presuda direktno primjenjiva u pojedinačnom privatnom sudskom postupku i da se u tom postupku ne moraju izvoditi dokazi već je potrebno jedino vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.

11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio koliko je tužiteljica više platila tuženiku s osnove kamate u odnosu na prvotno ugovorenu, te koliko je više platila s obzirom na promjenu, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan isplate kredita, pa je obvezao tuženika platiti tužiteljici u izreci navedene razlike sa zateznim kamatama, uz ocjenu da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove. Ujedno je otklonio istaknut prigovor zastare.

12. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a.

13. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a):

13.1. Nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da presuda ne sadrži razloge o ništetnosti ugovornih odredbi. Naime, iz presude jasno proizlazi da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenim u predmetima radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odlukama sudova koje su pobrojane u prvostupanjskoj odluci na osnovi odredbe članka 502.c. ZPP-a. Navedenom odredbom, koja je suprotno žalbenim navodima bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe koja je podnesena 28. listopada 2021., propisano je pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju. Valja ujedno dodati da je prvostupanjski sud i iz iskaza tužiteljice te saslušanog zaposlenika tuženika, pravilno utvrdio da tužiteljici nije niti bilo omogućeno pregovaranje o uvjetima kredita, a niti obrazložene i pojašnjene posljedice predmetnih ugovornih odredbi.

13.2. Dodaje se da je Slavonska banka d.d., čiji je tuženik sljednik bila je jedna od osam tuženih banaka u navedenom kolektivnom sudskom postupku koji je pokrenuo Savez udruga Potrošač te se na tuženika protežu učinci citiranih odluka donesenih u tom postupku.

13.3. Tužiteljica ima položaj potrošača jer je fizička osoba, a čl 3. ZZP-a iz 2003., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da je potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a koju je činjenicu tužiteljica dokazala sadržajem dostavljenog predmetnog ugovora te svojim iskazom.

14. Brojni žalbeni navodi tuženika kojima pokušava dokazati da ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu ništetne, neosnovani su.

15. Tužiteljica je pozivom na kolektivnu tužbu dokazala osnovanost svojih navoda, a ponavlja se, tuženikov svjedok niti nema saznanja o tijeku i načinu pregovaranja s tužiteljicom, stoga nije dokazana činjenica eventualnog pojedinačnog pregovaranja. Stoga, a obzirom na okolnost da je na tuženiku bio teret dokazivanja o pojedinačnom pregovaranju, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjev tužiteljice osnovan, obzirom na odluke donesene u citiranim kolektivnim sporovima.

16. Osnovano je odbijen i tuženikov prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izrazio je stav, a koji prihvaća i ovaj sud, da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u daljnjem tekstu: ZOO) te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pored toga, valja istaknuti da je u izmijenjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev-x -999/2012 od 10. listopada 2019. istaknuto da, u slučaju ništavih ugovora vrijeme potrebno za zastaru počinje teći tek nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno sporno potraživanje, čime je postignut cilj odredbe iz članka 110. ZOO-a i u većoj mjeri osigurana ravnopravnost sudionika o obveznim odnosima kao i veća pravna sigurnost.

17. Prvostupanjski je sud pravilno naložio plaćanje zateznih kamata od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Naime, obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

17.1. S obzirom na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik, u čijem su postupanju utvrđeni razlozi ništetnosti, nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, koja je u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijanih odluka, a što je propisano i Tbr.52.t.3. Tarife.

19. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, nije mu priznat trošak sastava žalbe, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

21. Točke I. i III. izreke rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi, kao nepobijane, ostaju neizmijenjene.

U Rijeci 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec