Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž Ob-86/2026-4
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari mlt. tužiteljice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz AV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a ova po punomoćnici Klaudiji Šopić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika KV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Josipi Bakočević, odvjetnici u Zadru, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P Ob- 203/2025-15 od 13. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P Ob-203/2025-15 od 13. svibnja 2026., u točki I. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
''I Mijenja se toč.2 Rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. broj : 73 R1 Ob- 184 /17 od dana 26. srpnja 2017., te plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 24.ožujka 2017., koji je sastavni dio Rješenja Općinskog suda u Zadru , posl. broj : 73 R1 Ob- 184 /17 od dana 26.srpnja 2017. u dijelu koji se odnosi na odluku o mjesečnom uzdržavanju mlt. ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da se :
Ia) Nalaže tuženiku KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da za uzdržavanje tužiteljice mlt. ŠV iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa od 970,00 kuna mjesečno (128,74 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR =7.53450 HRK) doprinosi za period od listopada 2025., zaključno s veljačom 2026. iznos od po 50,00 eura mjesečno, te od ožujka 2026. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 300,00 eura i to najkasnije do 15 –og u mjesecu za tekući mjesec ,s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , tekuće od dana presuđenja pa do isplate, na račun zz i majke tužiteljice EV ranije ŠV , OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa ili IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Raiffeisen bank d.d, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog i to za iznos od 300,00 eura za rujan 2025., odnosno s iznosom od 250,00 eura mjesečno u periodu od listopada 2025. zaključno s veljačom 2026., odbija kao neosnovan.
II Svaka stranka snosi svoj trošak''.
2. Protiv točke I. izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu, u skladu sa žalbenim navodima, preinačiti prvostupanjsku presudu.
3. Mlt. tužiteljica odgovorom na žalbu osporava žalbene navode te predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka zahtjev je mlt. tužiteljice za izmjenu odluke o visini uzdržavanja posl.br. R1 Ob-184/17 od 26. srpnja 2017, na način da se tuženika obveže za njeno uzdržavanje doprinositi iznosom od mjesečno 300,00 eur, umjesto iznosa od 128,74 eur, u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje ObZ).
6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su u presudi temeljem provedenih i obrazloženih dokaza izneseni jasni razlozi za njeno donošenje i moguće ju je ispitati.
7. Prema odredbi čl. 285. ObZ-a, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se promijenile okolnosti.
8. Svrha vođenja parničnog postupka radi promjene načina uzdržavanja određenog prijašnjom pravomoćnom sudskom odlukom u smislu čl. 285. ObZ-a jest utvrditi odlučne činjenice na temelju kojih sud može odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva ovisno o tome jesu li se promijenile odlučne okolnosti na strani obveznika uzdržavanja (roditelja koji ne živi s djetetom) i ovlaštenika uzdržavanja (maloljetnog djeteta) u odnosu na odlučne okolnosti na temelju kojih je bila donesena prijašnja pravomoćna odluka o uzdržavanju.
9. Prema odredbi čl. 307. ObZ-a je sud dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, a kad se uzdržavanje traži za dijete sud je dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta (čl. 311. ObZ) po potrebi i povećane materijalne potrebe djeteta (čl. 312. ObZ) te ukupne mogućnosti roditelja djeteta koji je obveznik plaćanja uzdržavanja (čl. 313. ObZ) vodeći računa i o propisanim minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje maloljetne djece (čl. 314. ObZ).
10. Prvostupanjski je sud u bitnom utvrdio da je tuženiku ranijom odlukom od 24. ožujka 2017. na ime uzdržavanja mlt. tužiteljice bila utvrđena obveza u iznosu od 128,74 eur. Iz iskaza majke mlt. tužiteljice utvrđuje sve potrebe mlt. tužiteljice (stanovanje, školovanje, izvannastavne aktivnosti, troškovi prijevoza, higijenskih potrepština, i sl.), dok iz iskaza tuženika - oca te dostupne materijalne dokumentacije utvrđuje visinu njegove redovne plaće (1.600,00 eur), mogućnost ostvarenje povremene dodatne zarade, njegove redovne životne troškove, preuzetu obvezu stambenog kredita (678,88 eur).
11. Dodaje se da se tuženik nije protivio povišenju obveze uzdržavanja, ali do iznosa od 250,00 eur mjesečno, a koji je iznos i započeo uplaćivati, što je pobijanom presudom prvostupanjski sud uzeo u obzir.
12. Imajući u vidu utvrđene potrebe mlt. tužiteljice te materijalne mogućnosti tuženika, pozivom na relevantne odredbe materijalnog prava, dosuđuje iznos za uzdržavanje u visini od 300,00 eur mjesečno.
13. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno utvrdio materijalne prilike tuženika. Pozivanje tuženika na ovršni postupak koji se vodi vezano uz neisplatu obveze uzdržavanja, svako ne može utjecati na stav suda o njegovima materijalnim mogućnostima, kao ni o njegovoj zakonskoj obvezi.
14. Točno je da je odlukom o minimalnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (»Narodne novine«, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23) za dijete u dobi od 13 do 18 godina života bio propisan minimalan iznos uzdržavanja od 290,00 eur, no odlukom objavljenom u ''Narodnim novinama'' br. 75/2025, na koju se prvostupanjski sud i pozvao taj je iznos određen u visini od 341,00 eur, a prema primitku roditelja obveznika uzdržavanja od 1.501,00 do 1.600,00 eur.
15. Valja istaknuti da je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog mlt. tužiteljice o visini uzdržavanja, očito cijeneći cjelokupno imovinsko stanje tuženika, a dodaje se da je tuženik tijekom postupka istaknuo da bi taj iznos mogao plaćati, ali da bi tu razliku od 250,00 eur (kao nesporan iznos) do 300,00 eur podmirivao davanjem džeparca tužiteljici i sl.
16. Ističe se da minimalni novčani iznos služi isključivo kao zakonski prag ispod kojeg se uzdržavanje u pravilu ne može odrediti, osim u zakonski iznimnim situacijama. Konačna visina uzdržavanja ovisi o stvarnim potrebama djeteta i prihodima roditelja koji je obveznik plaćanja uzdržavanja.
17. Prema stavu ovog suda, prvostupanjski je sud realno i pravilno ocijenio materijalne mogućnosti tuženika, pri tome uzeo je u obzir i sve njegove opravdane troškove, kao i ukupne potrebe mlt. tužiteljice.
18. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud između ostalog bio u obvezi utvrditi materijalne mogućnosti obveznika davanja uzdržavanja, što je pravilno utvrđeno, a ističe se da dijete življenjem u zajednici s drugim roditeljem, u ovom slučaju majkom, samim činom zajedničkog života prati njen standard te je već time postignuto načelo razmjernosti na koje se tuženik poziva, iz čl. 282. ObZ-a.
19. Činjenica da je ranija odluka o obvezi uzdržavanja donesena 2017., dakle prije devet godina, nedvojbeno ukazuje da su potrebe djeteta od 5. godine života do 14. svakako porasle, a što je u konačnici i rezultiralo donošenjem pobijane presude.
20. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, uvažavajući potrebe mlt. tužiteljice, kao i mogućnosti tuženika.
21. Tuženiku, analognom primjenom čl. 154. st. 1.. ZPP-a, nije priznat trošak žalbe, budući da nije uspio u žalbenom postupku.
22. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 21. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec