REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Pr-1985/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju ĐM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.620,00 € sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.200 euro od 21. listopada 2025. do isplate , na iznos od 270 euro od 28. travnja 2026. do isplate, a na iznos od 150,00 euro od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnje te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva sa zahtjevom za isplatom pripadajućih zateznih kamatama koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6. listopada 2025. kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, ĐM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.300,00 euro, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od 21. srpnja 2026. do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.300 euro, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnijetoj 24.10.2025., navodi da je dana 16.06.2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, prilikom preuzimanja i prikrajanja drvnih sortimenata na pomoćnom tovarištu, kada mu je trupac kojeg su obrađivali drugi kolege prikliještio desnu nogu.

1.1. Podnio je odštetni zahtjev 6.10.2025., temeljem kojeg je tuženik isplatio nesporni iznos od 900 euro. Smatra da tako isplaćeni nesporni iznos ne predstavlja odgovarajuće obeštećenje za tužitelja obzirom na težinu i narav zadobivenih ozljeda te uzevši u obzir duljinu i tijek liječenja. U tužbi potražuje daljnju naknadu štete i to neimovinske štete u iznosu od 1.200 euro i imovinske štete u iznosu od 200 euro.

1.2. Podneskom od 22.4.2026. potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.300 euro, za pretrpljeni strah 800 euro (ukupno neimovinska šteta 2.100 euro), za tuđu pomoć i njegu iznos od 420 euro (5 euro/sat) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a budući da je tuženik isplatio nesporni iznos naknade štete od 630 euro na ime neimovinske štete, a 270 euro s osnova naknade imovinske štete, to potražuje daljnji iznos od 1.470 euro na ime naknade neimovinske štete i 150 euro na ime naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne spori da je na dan ozljeđivanja 16.06.2025. tužitelj bio zaposlen kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o., UŠP Zagreb, [adresa] te priznaje da tužiteljev poslodavac ima kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj 078700124388, važeću u periodu od 01.04.2025. do 01.04.2026. Ne osporava da je dana 16.06.2025. tužitelj doživio ozljedu tijekom procesa rada, obavljajući radni zadatak – preuzimanje drvnih asortimana, radno mjesto - pomoćnik revirnika, poslovođa. Tom prilikom zadobio je ozljedu – Dislokacija prstiju (Metatarzofalangealnih zglobova 4. i 5.), koja mu je priznata kao ozljeda na radu od stane HZZO pod šifrom MKB S93.1., za koju ozljedu tuženik ne spori da postoji odgovornost tužiteljevog poslodavca prema pravilima o objektivnoj odgovornosti, odnosno, tuženika kao osiguravatelja po polici osiguranja od odgovornosti iz poslovne djelatnosti.

2.1. Obzirom da je rješenjem HZZO-a od 23.09.2025. tužitelju iz predmetnog štetnog događaja nije priznata kao ozljeda na radu - prijelom kostiju stopala, pod šifrom MKB S92.9, istu tuženik osporava kao ozljedu na radu te osporava odgovornost za istu. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu daljnjeg utuženog iznosa od ukupno 1.400,00 eura s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Tuženik je tužitelju u izvansudskom postupku, temeljem podnesenog odštetnog zahtjeva od 06.10.2025. u predmetu štete 70 IMOD 4558 2025 dana 20.10.2025. isplatio iznos odštete od ukupno 900,00 EUR, od čega 630,00 eura s osnova neimovinske štete i 270,00 eura s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, vezano za ozljedu Dislokacija prstiju dijagnoza: S93.1 iz štetnog događaja od 16.06.2025. S obzirom na vrstu ozljede, tuženik je u mirnom postupku adekvatno cijenio težinu ozljede tužitelja, dostavljenu medicinsku dokumentaciju te potom donio pravilnu odluku u pogledu visine isplaćene odštete. U tom smislu, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, jer smatra da je u izvansudskom postupku u potpunosti izvršio svoju obvezu isplate cjelokupne neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od pretrpljene ozljede koja mu je priznata na radu (pod dijagnozom S93.1. Dislokacija prstiju (Metatarzofalangealnih zglobova 4. i 5.).

2.2. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na utuženu neimovinsku i imovinsku štetu. Tuženik osporava utuženi tijek kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, jer iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se radi o nerepariranoj šteti pa se kamate mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno, od dana donošenja presude, sukladno čl. 1089- ZOO-a. U daljnjem tijeku postupka protivio se i povećanju tužbenog zahtjeva.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u odštetni zahtjev, medicinsku dokumentaciju, Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], Uvjete osiguranja od javne (izvan ugovorne) odgovornosti u primjeni od 01.01.2023., rješenje HZZO od 23.09.2025., Klasa:

UP/I-502-03/25-02/14233, Ur .Broj: 338-04-03-25-07, nalog za doznaku po šteti 70 IMOD 4558 2025, dopis tuženika od 20.10.2025. u predmetu štete 70 IMOD 4558 2025 i ostalu dokumentaciju u spisu te proveo dokaz medicinskim vještačenjem.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/2025 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Nije sporno da je tuženik tužitelju u mirnom postupku dana 20.10.2025. isplatio iznos odštete od ukupno 900,00 EUR, od čega 630,00 eura s osnova neimovinske štete i 270,00 eura s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu . Sporna je visina zahtjeva te tijek kamata.

6. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. U svojem mišljenju vještak navodi da je tužitelj zadobio ozljedu iščašenje IV i V prsta desnog stopala/Luxatio digitorum IV et V pedis dex. Liječenje posljedica štetnog događaja završeno je 4.8.2025. Iza navedene lake tjelesne ozljede, nakon propisno provedenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije, nisu zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti prstiju desnog stopala. Između mehanizma nastanka ozljeda i samih ozljeda postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševnih boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti nema. Primarnog straha nije bilo, nije bilo životne ugroze. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 2 dana, srednjeg intenziteta kroz 5 dana, te slabijeg intenziteta kroz 2 tjedna. Fizičke boli jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana a slabijeg intenziteta kroz 4 tjedana. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 4 tjedna. Naruženosti nema.

7. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka pa je i sud smatrao da u istom nema proturječnosti niti nedostataka, niti se pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja pa je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručno sastavljeno.

8. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

9. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja, dužina trajanja liječenja te sve okolnosti slučaja (pregledi, pretrage itd. i slično), ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila za neimovinsku štetu 2.100 euro (po kriterijima pretrpljeni bolovi 1.300 euro, pretrpljeni strah 800 euro,) te imovinska šteta - tuđa pomoć koja je pružana besplatno i po mišljenju suda temeljem čl. 1095. ZOO-a iznosi 420 euro (za 84 sata po 5 euro sat, kao uobičajen u sudskoj praksi).

10. Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 900 euro na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete, tužiteljici je trebalo dosuditi daljnji iznos od od 1.470 euro na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i iznos od 150 euro na ime naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, ukupno daljnji iznos od 1.620,00 euro.

11. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

12. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata od dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je riječ o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti, a ne temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj nije naznačio temeljem čega bi tuženik bio u zakašnjenju već s danom podnošenja odštetnog zahtjeva, niti je dostavio bilo kakve dokaze na tu okolnost pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio navedeni dio zahtjeva. Naime, odredbom čl. 919. st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koje ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, te st. 2. kojim je propisano da ako je za utvrđene postojanja osiguravateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme taj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njegov iznos. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u odštetni zahtjev podnio 6.10.2025. Kako je sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO takva obveza tuženika dospjela tek protekom 14 dana od kada je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi, to je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi do 20.10.2025., stoga su odbijene kamate sa tijekom od podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, tužitelj je podneskom od 22.4.2026. povisio tužbeni zahtjev, navedeni podnesak je dostavljen tuženiku 28.4.2026. Stoga je i odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zateznih kamata iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, već su iste dosuđene na iznos od 1.200 euro od 21.10.2025., na iznos od 270 euro od 28.4.2025., a na iznos od 150 euro (tuđa pomoć i njega ) od presuđenja.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; NN 138/2023 - dalje: OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava odštetnog zahtjeva i sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastav podnesaka od 19.12.2025. i 22.4.2026. svako po 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup roč. 28.1.2026. 100 euro (tbr, 9/2 OT), pristup roč. 30.6.2026. 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 800 euro, na koji iznos pripada PDV 200 euro i trošak financijskog vještačenja 300 euro, ukupno 1.300 euro.

13.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP -a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Tuženik nije osporavao niti odgovornost, niti nastanak štetnog događaja, niti pasivnu legitimaciju, već samo visinu zahtjeva pa nije bilo potrebe priznati podnesak od 19.12.2025. po tbr. 8/1 OT, već po tbr. 8/4 OT. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa je podnesak od 22.4.2026. priznat po tbr. 8/4 OT. 13.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnije ti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21.srpnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku