Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-129/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojednicu, u pravnoj stvari tužitelja 1. SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ŽB TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ... RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. EB GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. ŠB GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 10. OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate,odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pr- 8/2023-31 od 10. prosinca 2025., dana 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužene i preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pr-8/2023-31 od 10. prosinca 2025. i sudi: Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja i zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelja koji glase:
„ I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 15,82 eura (petnaest eura i osamdesetdva centa) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 15,82 EUR od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati iznos od 7,92 eura (sedam eura i devedesetdva centa) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 7,92 EUR od 16. kolovoza 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operac ije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 6,29 eura (šest eura i dvadesetdevet centi) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6,29 EUR od 16. ožujka 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 8,86 eura (osam eura i osamdesetšest centi) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na iznos od 8,86 EUR od 16. lipnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 8,22 eura (osam eura i dvadesetdva centa) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na iznos od 8,22 EUR od 16. siječnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 15,72 eura (petnaest eura i sedamdesetdva centa) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 15,72 EUR od 16. siječnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 7,59 eura (sedam eura i pedesetdevet centi) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 7,59 EUR od 16. svibnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati iznos od 8,34 eura (osam eura i tridesetčetiri centa) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na iznos od 8,34 EUR od 16. travnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IX. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 7,03 eura (sedam eura i tri centa) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 7,03 EUR od 16. svibnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
X. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 8,11 eura (osam eura i jedanaest centi) bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 8,11 EUR od 16. kolovoza 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
XI. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura (stodvadesetpet eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 10. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana“.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene izjavljena protiv dijela citirane presude kojim je očito odbijen njezin zahtjev za naknadom troška parničnog postupka i rješava:
Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom naloženo je tuženoj da svakome od tužitelja isplati razliku plaće i naknadi parnični trošak u iznosima pobliže označenim u izreci.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnijela tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode, predlažući da se žalba tužene odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom plaće nastale zbog obveze ranijeg dolaska u Kaznionicu Lepoglava radi preuzimanja vozila (odakle su išli u bolnice gdje su obavljali poslove osiguranja zatvorenika koji su se nalazili na liječenju) i obveze vraćanja u Kaznionicu Lepoglava radi vraćanja vozila.
6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji, kao djelatnici pravosudne policije Kaznionice u Lepoglavi, u utuženom razdoblju osiguravali zatvorenike u vanjskim bolnicama, time da su tužitelji opremu i naoružanje zaduživali i razduživali u vanjskim bolnicama. Tužitelji da su na rad u vanjske bolnice putovali prema zapovijedi načelnika odjela osiguranja, a za što su dobivali i putne naloge za službeno putovanje sa službenim vozilom, kao prijevoznim sredstvom, time da su mogli koristiti i osobni automobil, te da su tužitelji radi zaduženja službenog vozila i odlaska u vanjsku bolnicu određenog radnog dana, a kako bi mogli pravodobno preuzeti službu (smjenu) od službenika u vanjskoj bolnici, morali u Kaznionicu doći ranije od uobičajenog dolaska redovnog radnog vremena i da je pri odlasku i dolasku pravosudnih policajaca u Kaznionicu u Lepoglavi u vanjsku bolnicu, istima trebalo oko 1,5 sat vremena. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena pa, iako se to vrijeme ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, isto da treba vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu. Stoga je prihvatio tužbene zahtjeve.
7. Osnovano navodi tužena u žalbi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo jer je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tužbene zahtjeve odbiti.
8.1.Naime, u utuženom razdoblju tužitelji su osiguravali zatvorenike u vanjskim bolnicama gdje su zaduživali i razduživali oprema i naoružanje. Dakle, oni nisu trebali dolaziti prije početka radnog vremena u Kaznionicu Lepoglava, niti su se nakon radnog vremena odrađenog u bolnici morali vraćati u Kaznionicu Lepoglava (dalje: Kaznionica). Oni su dolazili u Kaznionicu Lepoglava po službeni automobil kako bi se s njime dovezli do bolnice u kojoj su obavljali posao, iako nisu morali ići sa službenim automobilom u bolnicu, nego je to bila jedna od ponuđenih opcija, ali u svakom slučaju nije postojao nalog da odlaze u Kaznionicu prije posla i da se vraćaju u Kaznionicu nakon posla.
8.2. Stoga je mišljenje ovog suda da se vrijeme provedeno na putu do Kaznionice radi preuzimanja, odnosno vraćanja službenog vozila, ne smatra prekovremenim radom, niti se može vrednovati po osnovi rada, posebno u okolnostima što tužiteljima takvo postupanje nije bilo naloženo od strane poslodavca, već su se oni odlučili za opciju da ne koriste svoja privatna vozila od mjesta stanovanja do mjesta rada u vanjskim bolnicama, nego su odlučili iskoristiti mogućnost da do vanjskih bolnica, u kojima su radili, dolaze i odlaze koristeći službeno vozilo, uz napomenu da je onim djelatnicima koji su odlučili koristiti svoje privatno vozilo radi odlaska u bolnicu taj putni trošak plaćen. Dakle, ono što je relevantno je da je poslodavac dao mogućnost tužiteljima da koriste službeno vozilo od Kaznionice do mjesta rada (vanjske bolnice) i obrnuto ili da se koriste javnim prijevozom/vlastitim vozilom, u kojem slučaju im poslodavac nadoknađuje troškove prijevoza. Tužitelji su izabrali prvu opciju, dakle korištenje službenog vozila. U konkretnom slučaju ne radi se o vremenu koje je u funkciji obavljanja poslova radnog mjesta, nego o vremenu potrebnom za dolazak na posao, odnosno odlazak s posla, za koje tužitelji nemaju pravo na naknadu. Da je takav stav ispravan proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda RH, posl.br. Revd-4417/2024 od 23. listopada 2024. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbene zahtjeve.
9.1. Uzimajući u obzir odluku ovog suda, proizašlo bi da su tužitelji u cijelosti izgubili spor i da bi bili dužni naknaditi tuženiku parnični trošak primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Međutim, imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10), koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
9.2. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava, nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem bi tužitelji trebal i platiti tuženoj, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.
9.3. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranci samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država, čiji proračun nije neograničen, trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tužene za naknadom parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženoj teži legitimnom cilju.
9.4. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret. U ovom predmetu tužitelji su podnijeli tužbu radi isplate naknade plaće, prvobitno smatrajući da se radi o prekovremenom radu, a kasnije da se radi o radu izvan redovnog radnog vremena „kojeg treba honorirati“. Stoga, prema ocjeni ovog suda, predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će uspjeti u postupku bilo potpuno neopravdano.
9.5. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada, iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik.
9.6.Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da bi plaćanje troškova postupka tuženoj za tužitelje predstavljalo prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
9.7.Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužene za naknadom parničnog troška i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a tom odlukom obuhvaćeni su i troškovi žalbenog postupka.
10. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe članka 373. točke 3. i 380. točke 3.
ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci, 21. srpnja 2026.
Sudac
Ksenija Dimec
