Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-556/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Andree Boras Ivanišević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. TC, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐC [adresa]; ad 2. BC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ad 3. EC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ad.4. KC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.5. SC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćnici Marina Maslek, odvjetnici iz Dubrovnika, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja i presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-24/2025 od 7. siječnja 2026., u sjednici održanoj 21. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-24/2025 od 7. siječnja 2026., kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom od 25. siječnja 2024.
II. Ukida presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-24/2025 od 7. siječnja 2026. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja tako što je tuženica obvezana u roku od 15 dana isplatiti im iznose koji su pobliže navedeni u izreci presude, skupa s pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate (točka I. izreke). Istom je presudom odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelji potražuju iznos od 405,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 5. travnja 2017. pa do isplate (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica naknaditi tužiteljima parnične troškove ovog postupka, u iznosu od 21. 238,49 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka III. izreke).
1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopušten je preinaka tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku, nakon dopune vještačenja, od 25. siječnja 2024.
2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.
2.1. Protiv navedenog rješenja žali se tuženica.
3. Tužitelji žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio njihovog tužbenog zahtjeva i pod točkom III. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. -Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači tako da se prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3.1. Tuženica žalbom pobija prvostupanjsko rješenje, kao i presudu u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i pod točkom III. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinačen tako da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.2. Tužitelji su u odgovoru na žalbu osporili sve žalbene navode tuženice kao neosnovane te su predložili da se žalba kao takva odbije, dok tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalbe stranaka izjavljene protiv presude su osnovane, dok žalba tuženice izjavljena protiv rješenja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja predstavlja razliku između tržišne najamnine koju bi kao vlasnici stana mogli ostvariti iznajmljivanjem stana i zaštićene najamnine koju dobiva od zaštićenog najmoprimca od travnja 2017. do rujna 2023., skupa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom .
6. Prije svega, ističe se da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva nakon što su tužitelji isti postavili prema nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo i procjenu, iz razloga što su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, sve pozivom na odredbu članka 190. ZPP-a, s time što ga i tuženica pobija bez isticanja bilo kojeg žalbenog razloga. Stoga je žalbu tuženice trebalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP-a.
7. U odnosu na žalbene navode tuženice u pogledu nedostatka procesne pretpostavke za 2. tužiteljicu BC, ističe se, da je pravilno prvostupanjski sud otklonio taj prigovor. Ovo iz razloga što iz stanja spisa proizlazi da je ova tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica predmetnog stana, pa je ona kao takva aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe.
8. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da su tužitelji suvlasnici stana u [adresa], položenog u prizemlju z.k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je predmetni stan samostalna uporabna cjelina,
- da iz ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom sklopljenim između IC, [adresa], VC, [adresa], JC, [adresa], ŽC, [adresa], ĐC, [adresa], BC ud. T, [adresa], EC, [adresa]( u daljnjem tekstu: najmodavci) i TCŠ, [adresa] (u daljnjem tekstu: najmoprimac) proizlazi kako su sklopili ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom i da tim ugovorom suglasno utvrđuju da su najmodavci vlasnici stana u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], površine 70m2, kao i da najamnina iznosi 600,00 kuna,
- da su se tužitelji sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratili tuženici 21. travnja 2020. tražeći isplatu razlike između zaštićene i tržišne najamnine za predmetni stan,
- da je odgovorom na zahtjev za mirno rješenja spora od 11. svibnja 2020. tuženica smatrala zahtjev tužitelja neosnovanim,
- da je izračun mjesečne zaštićene najamnine sačinjen po Gradu Dubrovniku i to Upravnom odjelu za gospodarenje nekretninama u kojem izračunu je vidljiva formula računanja najamnine, te je razvidno da je najamnina bila 305,78 kuna za razdoblje od 5. rujna 2012. i dalje, i da je prilagođena području na kojem se nalazi nekretnina, a za izračun da su bitni korisna površina stana, etalonska cijena građenja po metru kvadratnom, koeficijent lokacije, bodovi, koeficijent iskoristivosti stana.
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ante Mucića, dipl. ing. građe. i procjenitelja, proizlazi da je vrijednost najma za predmetnu nekretninu 949,21 eura, kao i da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan izgrađena prije 15 veljače 1968. dakle legalno, dobra je prometna povezanost s istom, zgrada je smještena u komunalno opremljenoj ulici i da je nekretnina samostalna uporabna cjelina, kao i površina stana iznosi 70,26 m2,
- da je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju pojedinačno za svaki mjesec utvrdio cijene najma počevši od travnja 2017. do kolovoza 2023.,
- da su tužitelji prema tom nalazu i mišljenju konačno postavili svoj zahtjev i to tako što su od iznosa kojeg je utvrdio vještak odbili iznos najamnine od 154,50 eura koji im plaća najmoprimac, kao što su odbili i poreznu obvezu s osnove poreza na dohodak od imovine i prireza porezu na dohodak od imovine, pa su tako dobili iznose postavljene u tužbenom zahtjevu,
- da iz međuvlasničkog ugovora o uspostavi etažnog vlasništva proizlazi da je predmetni stan vlasništvo svih tužitelja, a iz tog ugovora proizlazi i to da je navedena površina stana od 68,75 m2,
- da je potraživanje tužitelja u zastari za mjesec travanj 2017.
8.1. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji mogli predmetni stan davati u najam po tržišnoj cijeni, kao i da je ograničenja u korištenju vlasničkih prava postavila tuženica Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20. - u daljnjem tekstu: ZNS), kojim je, u postupku preustroja državnog sustava kojeg je dio bio i ukidanje dotadašnjeg društvenog vlasništva i stanarskog prava, ustanovila pravo „zaštićenog najmoprimca“. ZNS-a je stupio na snagu u studenom 1996., a godinu dana kasnije tuženica je postala stranka međunarodnog ugovora - Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada je priznala jurisdikciju Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) koji je, u predmetu Statileo protiv RHrvatske koji se odnosi na jednaku pravnu situaciju kao što je ova, utvrdio da je tuženica učinila povredu članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, opažajući pritom da se temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče samog zakonodavstva i da se njegova utvrđenja protežu izvan pojedinačnog interesa podnositelja u tom konkretnom slučaju.
8.2. Dakle, ratifikacijom Konvencije o zaštiti ljudskih prava 1997. tuženica se obvezala primjenjivati Konvenciju, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, što nije učinjeno, pa je kao takva dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu koju oni trpe u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.
8.3. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljima pripada mjesečna naknada koja predstavlja razliku između tržišne najamnine koju bi kao vlasnici stana mogli ostvariti iznajmljivanjem stana i zaštićene najamnine koju dobivaju od zaštićenog najmoprimca, u ovom slučaju od travnja 2017. do rujna 2023., skupa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
9. U pogledu žalbenih razloga tužitelja kojim pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za mjesec travanj 2017. zbog zastare, ističe se, da iz pobijane odluke i stanja spisa proizlazi kako su se tužitelji sa zahtjevom za mirno rješenje predmeta spora obratili tuženici 21. travnja 2020., a kako se u ovom slučaju primjenjuje rok zastare iz odredbe članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a kako se potraživanje tužitelja odnosi na mjesec travanj, u kojem su mjesecu tužitelji podnijeli zahtjev tuženici za mirno rješenje spora, pa kako se podnošenjem zahtjeva iz odredbe članka 186.a stavka 1. ZPP-a, zastarijevanja zastaje prema stavku 3. toga članka, to je očito da ne bi nastupila zastara za potraživanja za taj mjesec. Okolnost što tužitelji kamatu na glavnicu za taj mjesec potražuje od 5. travnja 2017. ne znači da bi iznos za taj mjesec bio u zastari.
10. Međutim, prvostupanjski je sud prilikom izračunavanja prosječne tržišne najamnine za predmetni stan, morao uzeti u obzir veličinu i položaj predmetnog stana, a kako tuženica u žalbi tvrdi da je površina predmetnog stana u međuvlasničkom ugovoru navedena 68,75 m2, a u dopunskom nalazu i mišljenju vještka kod izračuna tržišne najamnine navodi se površina od 70,26 m2, dok je u ugovoru o najmu navedena površina od 70,00 m2, to proizlazi da prvostupanjski sud nije točno utvrdio koja je stvarna površina stana, a u odnosu na koju je potrebno izračunati visinu tržišne najamnine, što osnovano u žalbi tvrdi tuženica.
10.1. Stoga, proizlazi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, zbog čega je pobijanu presudu na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
10.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi točnu (veličinu) površinu predmetnog stana i u odnosu na tu površinu utvrdit će tržišnu najamninu koju bi tuženica bila u obvezi naknaditi tužiteljima za utuženo razdoblje, pa će shodno tome donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.
11. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi iz članka 166. stavka 3. ZPP-a.
12. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
U Splitu 21. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sonja Meštrović
