Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-701/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužiteljice CTF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tatjani Marković, odvjetnici u Splitu protiv tuženika CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnicama Silvii Tasić i Sonji Kolovrat, odvjetnicama u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-1/2024-32 od 2. travnja 2026., dana 21. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-1/2024-32 od 2. travnja 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

''I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem, mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine anagrafske oznake [adresa], koja predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i I.kata, sa pripadajućom okućnicom i garažom, a koja se nalazi na č. zem. [katastarska čestica], oznake voćnjak, dvor, kuća, ukupne površine 1037 m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima stana u prizemlju kuće koji se sastoji od zatvorenog predulaza, hodnika, malog wc-a, kupaonice, ostave, dvije spavaće sobe, dnevne sobe s blagovaonom, kuhinje i terase, postavio lokot na ogradi okućnice kuće, te zadržao ključeve od garaže i stana na I.katu kuće koji se sastoji od zatvorenog predulaza, hodnika, tri spavaće sobe, kupaonice, kuhinje s dnevnim boravkom i blagovaonicom te balkona, čime je onemogućio tužiteljici pristup na predmetnu nekretninu u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja, i to na način da na nekretnini anagrafske oznake [adresa], koja predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i I.kata, sa pripadajućom okućnicom i garažom, a koja se nalazi na č. zem. [katastarska čestica], oznake voćnjak, dvor, kuća, ukupne površine 1037 m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vrati prijašnju bravu na ulazna vrata stana u prizemlju ili preda tužiteljici primjerak ključeva od nove brave ulaznih vrata stana u prizemlju koji se sastoji od zatvorenog predulaza, hodnika, malog wc-a, kupaonice, ostave, dvije spavaće sobe, dnevne sobe s blagovaonom, kuhinje i terase, ukloni lokot na ogradi okućnice kuće ili preda tužiteljici primjerak ključeva lokota na ogradi okućnice kuće, kao i da joj preda primjerak ključeva od ulaznih vrata garaže i stana na I.katu kuće koji se sastoji od zatvorenog predulaza, hodnika, tri spavaće sobe, kupaonice, kuhinje s dnevnim boravkom i blagovaonicom te balkona, te mu se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje ubuduće.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži da se utvrdi da je tužiteljici suposjed smetan za 1/2 dijela.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.775,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2.travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.''

2. Navedeno rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točkama I., II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje i odbaci tužbu podredno odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.

2.1. Tužiteljica pravovremenom žalbom pobija točku IV. (odluku o trošku) u dijelu kojim joj nije priznat trošak postupka u iznosu od 250,00 EUR-a, prema sadržaju žalbe zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje na način da obveže tuženika da joj naknadi više zatraženi parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom suposjedu kuće na adresi [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] oznake voćnjak, dvor, kuća ukupne površine 1037 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način opisan u izreci pobijanog rješenja, te zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

6. Prvostupanjski sud je, a obzirom da je među strankama sporno je li tužitelj ica bila u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine na adresi [adresa], odnosno je li i kada napustila suposjed iste i je li tuženik počinio čin smetanja njezinog suposjeda promjenom brave na ulaznim vratima stana u prizemlju kuće, postavljanjem lokota na ogradi okućnice te zadržavanjem ključeva od garaže i stana na I. katu kuće, proveo dokaze navedene pod točkom 3. obrazloženja, te njihovom analizom utvrdio slijedeće činjenice:

- da među strankama nije sporno da je tuženik dana 7. prosinca 2023. promijenio bravu na ulaznim vratima stana u prizemlju i postavio lokot na ogradu okućnice,

- da se nesporno između istih stranaka vodi parnica kod istog suda pod poslovnim brojem P Ob-506/2023 pokrenuta 11. listopada 2023., radi utvrđenja da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka u kojoj još nije donijeta odluka,

- da je nesporno pravomoćnim rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-900/2023 od

1. veljače 2024. razveden brak stranaka,

- da iz iskaza tužiteljice (saslušane na ročištu 9. siječnja 2025. i dopunski na ročištu 16. prosinca 2025.) u bitnome proizlazi da je od 6. studenoga 2023. do 7. prosinca 2023. povremeno prespavala kod ZT, ali da je svakodnevno dolazila u kuću na adresi [adresa] dok je tuženik bio na poslu, čistila, kuhala, koristila sve prostorije, da nije imala namjeru napustiti posjed, da je svakodnevno ulazila u garažu, a na prvi kat kuća otprilike 1-2 puta tjedno radi prozračivanja, da je sa sobom nosila isključivo ključ prizemlja kuće i ključ frizerskog salona, dok su ostali ključevi bili u ormariću u predsoblju prizemlja,

- da iz iskaza tuženika (saslušanog na ročištu 9. siječnja 2025. i dopunski na ročištu 16. prosinca 2025.) u bitnome proizlazi da je dana 7. prosinca 2023. promijenio brave (a navedeno proizlazi i iz e-maila njegove punomoćnice upućenog istog dana punomoćnici tužiteljice), da tužiteljica od rujna 2023. više nije boravila u kući kada se trajno iselila, da se ključevi stana na katu i daljinskog upravljača garaže nalaze pokraj ulaznih vrata stana u prizemlju, da tužiteljicu prije promjene brave nije vidio „poprilično dugo“, ali da je tužiteljica nakon iseljenja u rujnu 2023. znala dolaziti u kuću kad njega nije bilo i uzimati stvari radi čega je i promijenio brave,

- da iz iskaza svjedokinja PT i ŠT (susjeda), opisanim u točki 5.2. obrazloženja, a koje iskaze ocjenjuje vjerodostojnim, u bitnome proizlazi da su iste neposredno i redovito viđale tužiteljicu u predmetnoj nekretnini u studenome i prosincu 2023., te da su sadašnju tuženikovu suprugu ST vidjele prvi put tek u proljeće 2024., time da je svjedokinja ŠT navela da tek pred Božić 2023. čula priče o dolasku sadašnje tuženikove supruge,

- da iz iskaza svjedokinje ZT (tužiteljičine bliske prijateljice i vjenčane kume), opisanom pod točkom 5.2. obrazloženja, u bitnome proizlazi da je tužiteljica kod nje prespavala samo povremeno, uvijek bez veće imovine i da joj je u studenom donijela kolače iz garaže, pa u tom dijelu isti ocjenjuje vjerodostojnim jer se radi o neposrednom saznanju svjedokinje, dok vjerodostojnost istog umanjuje u dijelu gdje je ista iskazivala o činjenicama koje je saznala iz razgovora s tužiteljicom i zbog bliskosti s tužiteljicom,

- da iskaze svjedokinja FT i ZTF (tužiteljičinih prijateljica i suradnica), opisanim u točki 5.2. obrazloženja presude, ocjenjuje pretežno vjerodostojnima glede okolnosti koje su neposredno opažale (posjeti kući, viđanje tužiteljice, sadržaj WhatsApp poruka), uzimajući u obzir da većinu saznanja o tuženiku i unutarnjim prilikama su saznale iz razgovora s tužiteljicom,

- da je iskaz svjedokinje ST (sadašnje supruge tuženika), opisan pod točkom 5.2. obrazloženja, ocijenio nevjerodostojnim zbog njezinog izravnog osobnog interesa u ishodu parnice i činjenice da su njezini navodi o vremenu dolaska u kuću (u rujnu 2023.) opovrgnuti iskazima susjeda PT i ŠT,

- da je prilikom uviđaja na licu mjesta provedenog 8. siječnja 2025. identificirana predmetna nekretnina po vještakinji Vedrani Garmaz, koja je utvrdila da je predmetna nekretnina u naravi izgrađena obiteljska kuća, garaža i nadstrešnica sa dvorištem i vrtom na adresi [adresa], da se sastoji od dvije stambene jedinice (jedna u prizemlju, a druga na katu, svaka sa svojim ulazom),

- da iz izvješća Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, dostavljenog sudu 30. travnja 2025., proizlazi da je tužiteljica svakako do 15. ožujka 2023. boravila u predmetnoj kući jer zatečena u kuć i kada su policijski službenici stigli na intervenciju po njezinoj dojavi,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje: ZV) obzirom da je promjena brave i postavljanje lokota izvršeno 7. prosinca 2023., a tužba je podnesena 2. siječnja 2024.,

iz kojih zaključuje da činjenica što tužiteljica od 6. studenoga 2023. više nije prespavala u predmetnoj kući u smislu odredbe čl. 19. ZV-a nije dokaz tužiteljičinog napuštanja posjeda predmetne nekretnine, kako to tvrdi tuženik, jer u smislu odredbe čl. 28. st. 1. ZV-a tužiteljica niti izričito niti nesumnjivim znacima nije izrazila volju za napuštanjem posjeda kuće već, naprotiv, zadržala je ključ od stana u prizemlju kuće dok se ključ od stana na katu nalazio u ormariću u predsoblju stana u prizemlju čime joj je omogućen i pristup u stan na katu radi prozračivanja, dolazila je u kuću, obavljala kućanske poslove, održavala vrt, koristila garažu i daljinski za garažu koji se nalazio u ormariću u predsoblju prizemlja, držala u kući sve osobne stvari i kućnog ljubimca, a što je vlastitim iskazom potvrdio i tuženik navodeći da je tužiteljica i nakon 6. studenoga 2023. imala nesmetan pristup u kuću i u nju dolazila, te da je tuženik promjenom brave na ulaznim vratima stana u prizemlju i postavljanjem lokota na ogradu okućnice kuće na adresi [adresa] potpuno isključio tužiteljicu iz dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 24. st. 1. u vezi čl. 20. st. 1. i 2. i čl. 22. st. 1. ZV- u prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te utvrdio da je tuženik smetao tužiteljicu u suposjedu predmetne nekretnine na način opisan u točki I. izreke, te mu naložio uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranio takvo ili slično smetanje ubuduće (točka II. izreke), dok je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je tražila utvrđenje da joj je suposjed smetan "za 1/2 dijela" zaključivši da ovo nije spor o vlasništvu i da za smetanje suposjeda nije važan udio stranaka u vlasništvu predmetne nekretnine i suposjedu iste.

7. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), jer je tužiteljičin tužbeni zahtjev kojim je tražila utvrđenje da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu za ½ dijela predmetne nekretnine kao takav mogao samo usvojiti ili odbiti, a ne utvrditi da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu predmetne nekretnine i odbiti u dijelu da se utvrdi da je suposjed smetan za ½ dijela, jer to tužiteljica nije tražila. Međutim, imajući u vidu da tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe tvrdi da je bila u suposjedu za ½ dijela čitave predmetne nekretnine, dakle radi se o idealnom dijelu, to prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja nije prekoračio tužbeni zahtjev jer je svoju odluku utemeljio na istoj činjeničnoj osnovi na koju se pozvala i tužiteljica, a djelomično usvajanje i djelomično odbijanje tužbenog zahtjev tužiteljice predstavlja razlučivanje o osnovanosti pojedinih dijelova zahtjeva.

8. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, navodeći da su razlozi pobijanog rješenja nejasni, nepotpuni, međusobno proturječe, nisu u skladu sa stanjem spisa i nisu rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer je selektivno prihvatio iskaze svjedoka tužiteljice, a istovremeno odbacio iskaz svjedokinje ST, pa je time narušeno načelo slobodne ocjene dokaza i povrijeđeno načelo jednakosti oružja. U nastavku žalbe analizira iskaz tužiteljice te iskaze svjedokinja FT, ST i NT i daje svoju ocjenu istih. Navodi da je pravilnom ocjenom raspoloživih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo zaključiti da je tužiteljica samovoljno napustila posjed i to prema navodima same tužiteljice 6. studenoga 2023., a prema navodima tuženika 28. listopada 2023., pa ako i nije napustila posjed, svakako je u prekluziji s tužbom, pri čemu ukazuje da pobijano rješenje nema razloga o tome kako je utvrđeno da je dana 7. prosinca 2023. učinjeno smetanje. Zaključno navodi da je tužiteljica više puta osobno i putem punomoćnika tuženika pozivana da preuzme ostatak svojih stvari na koje se pozive oglušila, ali ista nije bila zainteresirana za to, jer stvari koje su ostale u nekretnini tuženika su zapravo stare stvari koje joj više nisu potrebne, pa je samim time očito da je tužiteljica odselila iz navedene nekretnine vlastitom voljom jer je uzela zapravo sve svoje stvari koje joj trebaju, pa je i iz toga vidljivo da je tužiteljica samovoljno napustila posjed.

9. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u žalbi, jer izreka pobijanog rješenja nije proturječna razlozima rješenja, razlozi rješenja o odlučnim činjenicama nisu proturječni provedenim dokazima i činjeničnim utvrđenjima, te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, prvostupanjski sud činjenicu promjene brave na ulaznim vratima kuće na adresi [adresa] utvrdio je iz iskaza samog tuženika, koji je priznao činjenicu da je dana 7. prosinca 2023. promijenio brave, te e-maila koji je 7. prosinca 2023. tuženikova punomoćnica poslala punomoćnici tužiteljice, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je ta činjenica nesporna među strankama.

10. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP - a, koju obrazlaže tuženik u žalbi, jer je provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu i opravdao prosudbu o osnovnosti zahtjeva, te je u razlozima pobijanog rješenja jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji doneseno rješenje, pri čemu valja navesti da postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud nije ostvario navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je time povrijedio načelo slobodne ocjene dokaza i načelo jednakosti dokaza, a žalbeni navodi tuženika kojima preocjenjuje dokaze na način kako mu to odgovara nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Prvostupanjski sud je, a protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje pravilnim i potpunim prihvaća i ovaj sud, te tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost odlučnih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Naime, prema čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, time da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (st. 2. istog članka). Temeljem čl. 24. st. 1. ZV-a svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

13. Prema rezultatima provedenog dokaznog postupka, tužitelj i tuženica su živjeli u bračnoj zajednici u kući na adresi [adresa], pa su time bili i suposjednici predmetne nekretnine, a što nedvojbeno upućuje na zaključak da je tužiteljica bila u suposjedu predmetne nekretnine - kuće, posljedično čemu ima pravo na suposjedovnu zaštitu, odnosno ovlaštena je štititi svoj suposjed predmetne nekretnine od tuženika kao suposjednika iste nekretnine budući ju je tuženik promjenom brave na ulaznim vratima stana u prizemlju, a čime je ujedno zadržao i ključeve od garaže i ulaznih vrata stana na prvom katu koji su se nalazili u ormariću u predsoblju stana u prizemlju, te postavljanjem lokota na ogradi okućnice u potpunosti isključio od dotadašnjega suposjeda predmetne nekretnine.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica svojom voljom napustila posjed nekretnine te time prema odredbi čl. 28. ZV-a izgubila pravo na posjed. Naime, iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica, i nakon što je od 6. studenoga 2023. prestala spavati u predmetnoj nekretnini, zadržala ključeve stana u prizemlju, koristila se ključevima stana na katu i daljinskim upravljačem od garaže, dolazi la na predmetnu nekretninu, čime je jasno izrazila volju da zadrži suposjed sporne predmetne nekretnine, unatoč činjenici da od 6. studenoga 2023. nije stanovala u spornoj nekretnini, pa protivno pogrešnom tumačenju tuženika, navedene činjenice i po ocjeni ovog suda ukazuju da je tužiteljica zadržala suposjed predmetne nekretnine, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik izmjenom brave na ulaznim vratima stana u prizemlju i postavljanjem lokota na ogradi okućnice, te zadržavanjem ključeva stana na prvom katu i garaže, isključio tužiteljicu iz suposjeda predmetne nekretnine, zbog čega je ona osnovano mogla tražiti zaštitu u suposjeda u smislu čl. 24. st. 1. ZV-a, te je pravilno primjenom te zakonske odredbe usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP - a, te je tužiteljici za pravne radnje navedene pod točkom 7.1. obrazloženja, trošak vještačenja i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu priznao trošak postupka u iznosu od 1.775,94 EUR-a, time da je visinu pravnih radnji utvrdio primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa), dok tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 5. ožujka 2024. i od 11. ožujka 2024. jer je dokaze iz tih podnesaka mogla predložiti u tužbi i nije zatražila odobrenje u smislu odredbe čl. 299.a st. 2. ZPP-a.

16. Tužiteljica žalbom pobija odluku o trošku u dijelu kojim joj nije priznat trošak sastava podneska od 5. ožujka 2024. i 11. ožujka 2024., navodeći da je primila tuženikov odgovor na tužbu 01. ožujka 2024., pa kako je pripremno ročište bilo određeno za 12. ožujka 2024., nije imala dovoljno vremena za traženje odobrenja suda radi podnošenja očitovanja na tuženikov odgovor na tužbu već je bila primorana što prije, uvažavajući odredbu čl.299.a st.3. ZPP-a, dostaviti svoje očitovanje na navode tuženika iz odgovora na tužbu i predložiti daljnje dokaze, jer navode i prijedloge iz tih podnesaka nije mogla iznijeti u tužbi, obzirom da nije znala u kojem pravcu će, i hoće li, tuženik osporavati tužbu.

17. Tuženik osporava odluku o trošku smatrajući da tužiteljica nije uspjela u cijelosti u parnici jer je odbijen bitan dio tužbenog zahtjeva (1/2 suposjeda), te osporava tužiteljici pravo na naknadu troška vještačenja jer je prvostupanjski sud naveo da nalaz vještaka sam za sebe nije toliko relevantan za postavljeni tužbeni zahtjev.

18. Kako iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud nije pozvao tužiteljicu da se prije održavanja prvog ročišta (pripremnog ročišta) pisano očituje na navode tuženikovog odgovora na tužbu te da je punomoćnica tužiteljice pristupila na pripremno ročište 12. ožujka 2024., za koje joj je priznat trošak, to se punomoćnica tužiteljice mogla na pripremnom ročištu očitovati na tuženikov odgovor na tužbu te predložiti dokazne prijedloge koje je predložila u podnescima od 5. ožujka 2024. i 11. ožujka 2024., pa pravilno prvostupanjski sud, vodeći računa o ekonomičnosti postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici nije priznao trošak navedenih podneska, jer i prema ocjeni ovog suda isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.

19. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o trošku tvrdnjom da je tužiteljici priznat trošak jer je u cijelosti uspjela u parnici proturječan je obrazloženju prvostupanjskog suda jer je tužiteljici dosuđen trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, jer i prema ocjeni ovog suda tužiteljica zbog odbijanja tužbenog zahtjeva pod točkom III. izreke prvostupanjske presude nije uspjela u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici trošak mjerničkog vještačenja, jer nije sporno da je tužiteljica predložila vještačenje po mjerničkom vještaku radi identifikacije sporne nekretnine, da se tuženik nije protivio tom dokaznom prijedlogu, da je tužiteljica snosila trošak mjerničkog vještačenja kojim je identificirana predmetna nekretnina, da je taj dokaz vještačenjem i proveden te ga je sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu cijenio zajedno sa svim ostalim provedenim dokazima, pa stoga taj trošak spada u troškove postupka koje je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

21. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 381. u vezi čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkama I., II. i IV. izreke.

22. Obzirom da tužiteljica i tuženik nisu uspjeli sa svojim žalbama, to im sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

23. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjsko rješenje nije bilo predmetom ispitivanja u ovom žalbenom postupku, pa ista ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović