Pr-636 /2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenoga 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Antonele Križanović, odvj. vjež. kod Martine Radić Šunjić, odvj. u Splitu, objavljene 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.06.2018.g. do 31.08.2023.g. u ukupnom iznosu od 1.615,01 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 37,48 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 47,01 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 1,91 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 13,35 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 26,96 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 26,96 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 40,45 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- 91,89 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 115,48 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- 115,48 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- 159,90 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- 124,39 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 159,63 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- 59,90 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 159,76 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 97,34 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- 127,30 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 134,63 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 67,70 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 7,49 EUR koja teče od 15. rujan 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.640,45 eura sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 14. srpnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za onkologiju i radioterapiju (primjena citostatika), te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je od mjesta rada [adresa], udaljena 35,90km tužiteljica da ima pravo naknadu troška po prijeđenom kilometru sve u smislu čl. 66. st.9. TKU (NN 128/17, 47/18, 23/19, 66/20) te čl. 65. st. 11. TKU, kao i u smislu odredbe čl. 66. st. 12. TKU (NN 128/17, 47/18, 23/19, 66/20) koji se primjenjuje od prosinca 2017. do 30. travnja 2022., u kojem je propisano ako prebivališta do mjesta rada nema organizirani javni prijevoz naknada prijevoza da će se isplaćivati jedna kn po prijeđenom km, kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposlenika u dane kada javni promet ne prometuje. Od 01. svibnja 2022., da je naknada povećana na iznos od 1,35kn po prijeđenom km. Radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje autobusne linije da onemogućava tužitelju redoviti dolazak na posao i povratak s posla, osobito kada radi vikendom, noću ili praznikom, stoga da ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom km, isto tako iz razloga jer joj međumjesni prijevoz onemogućava odlazak i dolazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Zbog pandemije covid 19 u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. da nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza. Na koncu, u smislu odredbe čl. 66. st. 16 TKU (NN 128/17, 47/18, 23/19, 66/20) kako se troškovi naknade prijevoza po prijeđenom km mogu umanjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije uzastopce u obvezi dolaziti na posao više od dva dana, da mu je tuženik protivno citiranoj odredbi obračunavao i isplaćivao manju naknadu troškova prijevoza.

1.1. Po pozivu suda od 16. siječnja 2025., tužiteljica je podneskom od 20. siječnja 2025. predložila sudu obvezati tuženika na isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 2.052,00 eura za razdoblje od 01. lipnja 2018. do 30. rujna 2024. i to mjesečne iznose od po 27,00 eura s pripadajućom kamatom.

1.2. Podneskom od 28. listopada 2025., sukladno izračunu vještaka dipl. oec. LZ tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 1.615,01 eur za razdoblje od 01. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2023. sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, predložio je tuženika obvezati i na isplatu parničnog troška i to na račun pun. tužiteljice odvj. Martine Radić Šunjić.

2.U svom odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako je punomoćnica tužiteljice zlouporabila punomoć koju je već priložila tužbi pod posl. brojem Pr-856/21. S tim u svezi predloženo je naložiti tužiteljici dostavu valjane punomoći za zastupanje. Nadalje, predložio je odbiti manifestacijski zahtjev posljedično odbiti i nespecificirani i uopćeni kondemnatorni tužbeni zahtjev. Podredno, naložiti tužitelju urediti tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe tj. postaviti kondemnatornu tužbu uz dostavu dokaza da se prethodno obratio tuženiku radi pribave dokumentacije. Ukoliko, tužitelj ne udovolji nalogu suda predmetu tužbu da treba odbaciti. Opreza radi osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Usprotivio se zahtjevu tužitelja da se parnični trošak dosudi na račun punomoćnika tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom platnih lista i evidencije radnog vremena tužitelja za utuženo razdoblje; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dipl. oec. LZ.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Pun. tužiteljice je popisala parnični trošak.

6. Nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za onkologiju i radioterapiju na adresi [adresa], a prebivala u [adresa], udaljeno 35,90km od mjesta rada.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 01. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2023. u ukupnom iznosu od 1.615,01 eur.

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

9.Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće jer predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR već na ugovoru o radu i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU/17).

9.1.Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

10.Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), koji se primjenjivao od 1.12.2017. do 30.4.2022., odnosno čl.65. st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22, koji je na snazi od 01.05.2022. pa na dalje) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.1.Odredbom čl. 66. st. 8. pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

10.2 Odredbom čl. 66. st. 9. TKU-a propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta.

10.3.Odredbom čl.66. st.12. TKU-a propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom čl.65. st.14.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuje od 1.5.2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru odnosno 0,19 eura od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden euro.

10.4.Odredbom čl.66. st.16. TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65. st. 21.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

11. Iz vještva dipl. oec. LZ od 06. listopada 2025. na koje vještvo stranke nisu imale primjedbi. Vještak iskazuje da u svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. U spisu da je evidentno kako je tužiteljica po tužbenom zahtjevu udaljena 35,90 kilometra od radnog mjesta u [adresa], kako tužiteljica nije mijenjala radno mjesto. U izračunu je za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 71,80 kilometra pomnoženo s naknadom po kilometru. Dokumentacija u spisu bila je dostatna za utvrđivanje broja dana dolazaka na posao i iznosa isplaćene naknade troška prijevoza. Tuženik je tužiteljici isplaćivao naknadu prijevoza po cijeni pojedinačne karte, te joj je do travnja 2022.g. uglavnom isplaćivan viši iznos od izračunatog po tužbenom zahtjevu, dok je od svibnja 2022.g., a naročito od kolovoza 2022.g. isplaćivan manji iznos. U tablici koja prileži nalazu da je prikazan iznos razlike isplaćene naknade prijevoza zaključno sa kolovozom 2023.g. od kada je tužiteljica bila na dugotrajnom bolovanju. Z zaključuje kako je u periodu obračuna plaća od 01.06.2018. do 31.08.2023. tuženik kao poslodavac je tužiteljici u pojedinim mjesecima isplaćivao manju naknadu troška prijevoza od tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 1.615,01 eur.

12. Prema tumačenju Povjerenstva od 21. siječnja 2019. da bi se prijevoz smatrao organiziranim zaposlenicima moraju omogućiti redovan dolazak i odlazak s posla u sve radne dane, što znači ako jedan dan u mjesecu kada mora doći na posao nema pogodnu putnu vezu autobusom koja bi omogućavala da na vrijeme dođe do svog radnog mjesta i u povratku do autobusne stanice smatralo bi se da nema organizirani javni prijevoz pa je za cijeli mjesec pripada naknada po prijeđenom kilometru.

12.1. Povjerenstvo za tumačenje TKU dalo je Tumačenje br. 51/22 od 07. listopada 2022. prema kojem se prijevoz smatra organiziranim ako je u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno čl. 65. st. 10. i 11. TKU-a, što ovdje nije slučaj.

13. Tužiteljica je dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva što proizlazi iz mišljenja vještaka, pa je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kako ga je precizirala, a prema izračunu dipl. oec. LZ u ukupnom iznosu od 1.615,01 eur. Prema odredbi čl. 135. st. 1. Zakona o radu u slučaju radnog spora teret je dokaza na osobi koja smatra da joj neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, kako tuženik s druge strane, nije pružio dokaze kojim bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, kako je vještak na temelju platnih lista tužiteljice utvrdio manji isplaćeni trošak prijevoza, primjenom odredbi TKU- a i same odluke tuženika, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti kao osnovan.

14. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15- og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

15. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. ,a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe 200,00 eura, za pristup na ročišta održanog 16. siječnja 2025., 14. travnja 2025.,13. studenoga 2025. po 200,00 eura, za sastav podneska od 28. listopad 2025. 200,00 eura i za pristup na objavno ročište 100,00 eura ovom iznosu trebalo je pridodati iznos od 275,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a te iznos od 265,45 eura za troškove provedenog vještačenja tako se tužiteljici obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.640,45 eura kao što je odlučeno pod toč. II izreke presude.

15.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16.U odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužiteljice, isti se smatra osnovanim. Naime, kako se pitanje isplate parničnog troška na račun punomoćnika već dulje vremena javlja kao prijeporno prilikom donošenja odluke u trošku u spisima između istog punomoćnika i istog tuženika kao poslodavca, a u odnosu na veliki broj žalbi tuženika, sud je pregledavanjem najnovijih drugostupanjskih odluka kojima su preinačene odluke ovog prvostupanjskog suda, odlučio da je izjavljeni prigovor kao osnovan. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da predmetnim zahtjevom tužitelj traži da se troškovi postupka isplate na račun njegovog punomoćnika, a ne samog tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odvjetnici Martini Radić Šunjić izdao punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takvih punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć, ni u kojem slučaju, ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u slijedećim odlukama: Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026., Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025. Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026., Županijski sud u Velikoj Gorici Gž R-59/2026 od 10.lipnja 2026.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 21. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužiteljice

- tuženik

-u spis