Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
Povrv-822/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalnog društva Grad d.o.o. Supetar, Ulica Žedno Drage 7 OIB 79182010236, zastupanog po punomoćniku Ivani Restović, odvjetnici u Splitu protiv tuženika RĆ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. lipnja 2026. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika u Splitu Gorana Čolaka donesenog pod poslovnom oznakom i brojem Ovrv-17103/2024 dana 08. srpnja 2024., te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da u roku 8 dana naknadi tuženiku trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 1.026,55 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika u Splitu Gorana Čolaka donesenog pod poslovnom oznakom i brojem Ovrv-17103/2024 određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 1.356,00 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 25,00 € sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Protiv navedenoga rješenja ovršenik (sada tuženik) podnio je prigovor (sada odgovor na tužbu) u kojem navodi da tužitelju ništa ne duguje i da ne postoji osnova za tužiteljeva potraživanja prema njemu, kao i da tuženiku nije poznato na koje potraživanje se odnosi utužena obveza. Prigovorio je i zastari tužiteljevog potraživanja.
3. Rješenjem ovog suda, Stalne službe u Trogiru poslovne oznake i broja Ovrv- 17103/2024-19 od 17. rujna 2024. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U nastavku sada već parničnog postupka tuženik je istaknuo i prigovor zastare, s tim da je osporio da bi bio u obvezi prema tužitelju, navodeći da ne koristi usluge tužitelja, da nekretninu iznajmljuje samo tijekom srpnja i kolovoza, te je osporio i visinu potraživanja. S druge strane, tužitelj je ustajao u tužbi i tužbenom zahtjevu pozivajući se na Odluku grada Supetra i Cjenik usluga za odvoz komunalnog otpada.
5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom otvorenih stavki tužitelja za razdoblje od mjeseca svibnja 2023. do mjeseca ožujka 2024., Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Supetra objavljenoj u Službenom glasniku grada Supetra broj 01/2022 (u daljem tekstu: Odluka), Odluke Gradskog vijeća Grada Supetra o Izmjeni odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Supetra od 7. prosinca 2022., Odluke Gradskog vijeća Grada Supetra o Izmjeni odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Supetra od 13. ožujka 2023., Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog otpada na području Grada Supetra od 14. travnja 2023., Zemljišnoknjižnog izvatka za ZU 1061 K. O. [katastarska općina], utuženih računa, Izjave o načinu korištenja javne usluge koju je uobličio tužitelj, karticu utroška brojila Vodovoda Brač d.o.o., popisa turista, te je pregledana recentna sudska praksa.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
7. Prigovor zastare nije osnovan.
8..Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 1.356,00 € na ime izvršene usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada sa nekretnine u vlasništvu tuženika od mjeseca svibnja 2023. do mjeseca ožujka 2024.
9. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik predmetne „vile R“ na adresi [adresa], u uvali Splitska na otoku Braču, koja se sastoji od jednog stambenog prostora i sedam apartmana, te pomoćnih objekata ( garaža, bazen).
10. Tuženik osporava osnovu potraživanja tužitelja navodeći da ne koristi predmetnu nekretninu osim u ljetnim mjesecima, slijedom čega nije u obvezi podmiriti predmetnu tražbinu jer obveznik je dužan plaćati naknadu za otpad po načelu „onečišćivać plaća“, a kako tuženik ne koristi nekretninu tijekom cijele godine smatra da nije dužan plaćati predmetne usluge za sve mjesece u godini već samo za srpanj i kolovoz. Dakle, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtijeva kao i osnovanost prigovora zastare.
11. Prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti istaknuti materijalno-pravni prigovor zastare, čija osnovanost ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.
12. U ovom slučaju primjenjuje se odredba čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ( („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO) prema kojoj tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu. Nadalje, sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sukladno odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Uvidom u otvorene stavke tužitelja za razdoblje od mjeseca svibnja 2023. do mjeseca ožujka 2024 proizlazi da najstarije potraživanje tužitelja za mjesec svibanj 2023. dospijeva 13. srpnja 2023., dok je prijedlog za ovrhu podnesen je javnom bilježniku 04. lipnja 2024. Iz navedenog proizlazi da bi sva potraživanja tužitelja s datumom dospijeća prije 04. lipnja 2023. bila u zastari, stoga prigovor zastare nije osnovan.
13. Uvidom u otvorene stavke tužitelja za razdoblje od mjeseca svibnja 2023. do mjeseca ožujka 2024., kao i račune za odvoz komunalnog otpada na ime tuženika proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika naplatu iznosa od 1.356,00 € koji se sastoji od pojedinačnih iznosa na ime usluge odvoza komunalnog otpada.
14 .Na konkretni pravni odnos ima se primijeniti Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/2013, 73/2017, 14/2019 i 98/2019, nadalje: ZOGO), koji je stupio na snagu 23. srpnja 2013., u kojem zakonu je primijenjeno načelo „onečišćivać plaća“, sukladno kojem je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunati cijenu iz čl.30 st.1 istog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (čl. 33 st.2 ZOGO-a), dok je prema čl.33 st.3 ZOGO-a davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju.
15.Odredbom čl.19 Odluke je propisano da je dokaz o izvršenju javne usluge korisniku usluge elektronsko očitanje pražnjenja označenog spremnika putem RFID transpondera („čip“), odnosno evidencija davatelja javne usluge o pražnjenju spremnika tijekom obračunskog razdoblja za pojedinog korisnika usluge, dok se u slučaju prigovora korisnika kao dodatno prihvatljiv dokaz može upotrijebiti dokaz iz evidencije davatelja usluge kao što je GPS praćenje vozila, video nadzor na vozilu i sl. 16. Cjenikom tužitelja propisano je da se cijena usluge određuje kao zbroj minimalne javnu usluge i umnoška broja dodatnih odvoza, volumena spremnika sa iznosom od 0,10 kn/0,01 €, time da je minimalna javna usluga za spremnik od 120 l uključuje dva odvoza mjesečno. Tuženik je tijekom cijelog postupka tvrdio da tužitelj uslugu odvoza otpada nije pružao tuženiku na propisani način. U takvoj situaciji, tužitelj je sukladno pravilu o teretu dokazivanja bio dužan dokazati da je u utuženom razdoblju vršio dva odvoza otpada mjesečno jer bi tek tad tuženik bio dužan platiti cijenu usluge skupljanja i odvoza otpada.
17. Budući da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije niti na jedan od načina iz čl.19 Odluke dokazao da je izvršio propisani broj mjesečnih odvoza otpada, niti je predložio kakav drugi dokaz na tu okolnost, iz provedenih dokaza ne može se utvrditi da li je tužitelj tu uslugu uistinu i izvršio.
18. Stoga sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim, a kako je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je u cijelosti ukinuti platni nalog na temelju čl.451 st.3 ZPPa, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
19. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prijedloge za saslušanje tuženika i eventualnih svjedoka sud je odbio smatrajući da je izvedenim dokazima pravna stvar dovoljno raspravljena i zrela za meritorno odlučivanje. Osim toga, riječ je o dokaznim prijedlozima tuženika a, kako je to već rečeno, na tužitelju je bio teret dokaza da je uslugu, kako tvrdi, pružao.
20. Parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/2023), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 1.356,00 €, za sljedeće radnje: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, za sastav obrazloženih podnesaka od 19. studenog 2024. i 17. lipnja 2026. te za zastupanje na ročištu od 18. lipnja 2026. – svaka radnja po 100 bodova. Ukupni zbir od 400 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda. Dobiveni iznos od 800,00 € potom je uvećan za 25% PDV-a ili iznos od 200,00 € i iznos sudske pristojbe u visini od 26,55 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos troška što će ga tuženiku platiti tužitelj koji je postupak izgubio, i to baš u iznosu od 1.026,55,00 €.
20.1. Kamate na tako dosuđeni trošak su temeljem odredbe čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tuženiku dosuđene od presuđenja do isplate.
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
U Splitu, 21. srpnja 2026.
S U D A C
Dunja Ljubičić
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tužene
- u spis
