REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1850/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u pravnoj stvari prvotužitelja JP, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja SP, OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice NP, OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja FP, OIB [osobni identifikacijski broj], petotužiteljice MP, OIB [osobni identifikacijski broj], šestotužitelja GP, OIB [osobni identifikacijski broj] i sedmotužiteljice JPĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi kao suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Stambeni–servis-poslovni centar d.o.o., OIB 4254788422, Zagreb, Gjure Čanića 5, a on po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikuličić – Lončarić – Bahun – Topić u Zagrebu protiv tužene SPĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], PB DTO 2, Ciudad de Buenos Aires, zastupane po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 11. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Željke Topić, odvjetnice i zamjenice punomoćnice tužene NPĐ, odvjetnice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj FPĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], PB DTO 2, Ciudad de Buenos Aires isplatiti prvotužitelju JP, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelju SP, OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljici NP, OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelju FP, OIB [osobni identifikacijski broj], petotužiteljici MP, OIB [osobni identifikacijski broj], šestotužitelju GP, OIB [osobni identifikacijski broj] i sedmotužiteljici JPĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], svima kao suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], na ime troška zajedničke pričuve iznos od 719,09 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 39,95 eura od 27. 01. 2018. do isplate;

- 39,95 eura od 25. 02. 2018. do isplate;

- 39,95 eura od 27. 03. 2018 . do isplate;

- 39,95 eura od 26. 04. 2018 . do isplate;

- 39,95 eura od 27. 05. 2018. do isplate;

- 39,95 eura od 26. 06. 2018. do isplate;

- 39,95 eura od 27. 07. 2018 . do isplate;

- 39,95 eura od 26. 09. 2018. do isplate;

- 39,95 eura od 27. 10. 2018 . do isplate;

- 39,95 eura od 26. 11. 2018. do isplate;

- 39,95 eura od 27. 12. 2018 . do isplate;

- 39,95 eura od 27. 01. 2019 . do isplate;

- 39,95 eura od 25. 02. 2019. do isplate;

- 39,95 eura od 27. 03. 2019. do isplate;

- 39,95 eura od 26. 04. 2019 . do isplate;

- 39,95 eura od 27. 05. 2019. do isplate;

- 39,95 eura od 26. 06. 2019. do isplate; s time da se kamate do 31. prosinca 2022. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj FPĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], PB DTO 2, Ciudad de Buenos Aires naknaditi prvotužitelju JP, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelju SP, OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljici NP, OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelju FP, OIB [osobni identifikacijski broj], petotužiteljici MP, OIB [osobni identifikacijski broj], šestotužitelju GP, OIB [osobni identifikacijski broj] i sedmotužiteljici JPĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], svima kao suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 1.883,05 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji JP, SP, NP; FP, DP, GP i JPĐ, svi kao suvlasnici stambene zgrade u [adresa] (dalje u tekstu: tužitelji) u tužbi navode da je tužena suvlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u A tijelu kuća u [adresa], sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] na kojoj čestici je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine u B tijelu i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) opisano kao trosobni stan s nusprostorijama u I. (prvom) katu. Tužena je dužna plaćati stambenu pričuvu, a tužitelji na dan 11. srpnja 2019. prema tuženoj imaju potraživanje u ukupnom iznosu od 5.418,00 kn. Budući da je tužena osoba u inozemstvu, podnose prijedlog za izdavanje platnog naloga kojim predlažu naložiti tuženoj isplatiti im iznos od 5.418,00 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos troška pričuve do isplate, kao i naložiti joj naknaditi im parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-11281/19-2 od 23. kolovoza 2019. prihvaćen je prijedlog tužitelja za izdavanje platnog naloga te je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljima na račun zajedničke pričuve iznos od 5.418,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate te naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 668,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2019. do isplate.

3. Tužena MPĐ (dalje u tekstu: tužena) u prigovoru, sada odgovoru na tužbu pobija platni nalog u cijelosti. Navodi da mjesečni iznos potraživanja u visini od 301,00 kn ničim nije dokumentiran. Navodi da trosobni stan s nusprostorijama u I. (prvom) katu nije određen površinom niti je površina igdje iskazana. Upire na ustaljenu sudsku praksu prema kojoj su sudovi pravomoćno odbijali tužbeni zahtjev na obvezu podmirenja pričuve kada površina prostora (stambenog ili poslovnog) nije određena niti je iz druge dokumentacije nesporno utvrđena. Osporava i da je dostavljeni Međuvlasnički ugovor potpisan od potrebne većine zakonitih suvlasnika pa ugovor nema pravnu snagu niti iz njega mogu proizlaziti uvjeti plaćanja pričuve za tuženu niti za ostale suvlasnike. Ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije jer je tužba podnesena u odnosu mrtvih osoba i to ĐP i GPĐ. Protivi se visini tužbenog zahtjeva koja ne odgovara zakonskim ovlastima upravitelja jer Međuvlasnički ugovor na koji se tužitelji pozivaju nije valjano zaključen te iznos pričuve od 3,50 kuna za m2 nije opravdan niti utemeljen. Navodi da je zapisnik od 30. lipnja 2011. potpisala DPĐ koja nije suvlasnik niti sada niti je bila suvlasnik u vrijeme sastavljanja zapisnika te nema ovlaštenja potpisati zapisnik o promjeni visine mjesečne pričuve. Niti UP u vrijeme potpisa nije bila uknjiženi vlasnik bilo kojeg dijela predmetne nekretnine. Slijedom navedenoga, za postojanje odluke o povišenju/promjeni iznosa pričuve nije postojala potrebna većina pa ista nije zakonita niti relevantna za spor. Smatra da nije bilo uvjeta za izdavanje rješenja o platnom nalogu niti je tužbeni zahtjev utemeljen.

4. U podnesku od 6. listopada 2020. tužitelji navode da iz popisa suvlasnika Međuvlasničkog ugovora proizlazi kako je prednica tužene potpisala kako je njezin stan na prvom katu upravo površine 86,00 m[2] , a potpisala je i zapisnik sa sastanka skupa suvlasnika stambene zgrade od 30. lipnja 2011. s kojim se suglasila kako će se izdvajanja u stambenu pričuvu povećati na 3,50 kn/m[2] . Predlažu održati platni nalog na snazi.

5. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-11281/19-11 od 8. veljače 2021. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovoga suda poslovni broj P-11281/19- 2 od 23. kolovoza 2019., odbačena je tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u odnosu na tužiteljicu ĐP i tužitelja GPĐ te je odlučeno da će po pravomoćnsoti tog rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari u odnosu na tužitelje JP, ĆP, NP, FP, OP, GP i JPĐ. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 2. ožujka 2021.

6. Podneskom do 5. ožujka 2024. tužitelji su uskladili tužbeni zahtjev s promjenom valute te su potraživali isplatu iznosa od 719,09 eura na ime neplaćene stambene pričuve sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 39,95 eura od dana nakon dospijeća do isplate.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u otvorene stavke za izdvajanje u stambenu pričuvu (list 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 6, 38-44 i 151-165 spisa), međuvlasnički ugovor (list 7-11 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list 12-15 spisa), zapisnik od 30. lipnja 2011. (list 17 spisa), ugovor o upravljanju zgradom (list 122-125 spisa), generalna punomoć (list 166-169 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Glušiću (list 76-90 spisa), očitovanje vještaka Glušića (list 109-110 spisa) i saslušan je vještak Glušić (list 118 spisa).

8. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za isplatu iznosa od 719,09 eura, na ime troškova zajedničke pričuve za stambeni prostor, površine 86,00 m[2] u vlasništvu tužene u utuženom razdoblju.

10. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je je li Međuvlasnički ugovor valjano zaključen te je odluku o povećanju pričuve na iznos od 3,50 kn potpisala potrebna većina suvlasnika.

11. Uvidom u otvorene stavke za izdvajanje u stambenu pričuvu na dan 11. srpnja 2019. razvidno je da je za prostor pod brojem 960 na adresi [adresa] kao vlasnica evidentirana tužena sa zaduženjem za plaćanje troškova zajedničke pričuve za prostor površine 86,00 m[2] , mjesečno izdvajanje 3,50 kn/m te sa zaduženjem u razdoblju od 16. siječnja 2018. do 15. lipnja 2019. mjesečno po 301,00 kn, ukupno 5.418,00 kn.

12. Nije sporno da je tužena u utuženom razdoblju bila upisana kao suvlasnica, a isto proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da se tužena uknjižila kao vlasnica trosobnog stana s nusprostorijama u I. (prvom) katu kao 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) 23. studenoga 2016.

13. Prema priloženom popisu suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima (list 10 spisa) od 10 suvlasnika zgrade, Međuvlasnički ugovor od 2. veljače 1998. potpisom je usvojilo pet suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine 57,68 % vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Navedeni potpisnici Međuvlasničkog ugovora odlučili su da je predstavnik vlasnika IP, koji je istog datuma, u ime suvlasnika stambene zgrade u [adresa] sklopio Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom kojim su Borongaj Investu d.o.o. povjereni poslovi upravljanja navedenom zgradom. Iz navedenog popisa razvidno je da su kao suvlasnici evidentirani ĐPĐ kao vlasnica stana u prizemlju s udjelom od 12,12 % (površina stana 72,54 m[2] ), CP kao vlasnica stana u prizemlju s udjelom 11,12 % (površina stana 66,82 m[2] ), ŽP kao vlasnica stana na I. katu s udjelom 14,37 % (površina stana 86,00 m[2] ), TP kao vlasnica stana na I. katu s udjelom 11,84 % (površina stana 70,82 m[2] ), BP kao vlasnik stana na II. katu s udjelom 11,91 % (površina stana 71,29 m[2] ), ZP kao vlasnica stana na II. katu s udjelom 14,37 % (površina stana 86, 00 m[2] ), ŽP kao vlasnica stana na III. katu s udjelom 4,91 % (površina stana 29,37 m[2] ), IP kao vlasnik stana na III. katu s udjelom 4,91 % (površina stana 29,37 m[2] ), HP kao vlasnica stana na III. katu s udjelom 13,85 % (površina stana 82,85 m[2] ) i Grad Zagreb kao vlasnik stana u suterenu s udjelom 5,46 % (površina stana 32,65 m[2] ). ŽP navedena i kao ĐPĐ iste su osobe jer je naveden isti JMBG. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je ŽP prednica tužene i ista je svojim potpisom potvrdila da je površina stana na I. katu upravo 86,00 m[2] .

14. Iz zapisnika sa sastanka suvlasnika stambene zgrade [adresa] od 30. lipnja 2011. proizlazi da je na istom odlučeno da će se radi potrebnih radova u kući povećati izdvajanje u zajedničku pričuvu na 3,50 kn /m[2] . Sastanku su nazočili ŽP (prednica tužene), UP, KP, DPĐ, FP i GP te je u istom navedeno da su svi rpisutni jednoglasno odlučili da se poveća izdvajanje u stambenu pričuvu na 3,50 kn/m2 radi budućih potrebnih radova na kući.

15. U tužbi su kao tužitelji naznačeni svi suvlasnici zgrade u trenutku podnošenja tužbe, a zastupani po upravitelju zgrade (tadašnjem i sadašnjem), koji je ex lege ovlašten zastupati tužitelje.

16. Prema podacima iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, sada utrnutog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vrijeme donošenja odluke o povećanju pričuve 30. lipnja 2011. suvlasnici zgrade su bili ŽP (etažno vlasništvo E-1, vlasnički udio u zgradu 14,37 % prema popisu suvlasnika-list 10 spisa), JP (etažno vlasništvo E-2, vlasnički udio u zgradi 11,91 % prema popisu suvlasnika-list 10 spisa, prednik BP), KP i UPĐ (suvlasnici, etažno vlasništvo E-3, vlasnički udio u zgradi 14,37 % prema popisu suvlasnika-list 10 spisa, prednik ZP), VP i GPĐ, AP (suvlasnici, etažno vlasništvo E-4,), VP i ĆPĐ (suvlasnici, etažno vlasništvo E-5), FP i MP (suvlasnici, etažno vlasništvo E-6, vlasnički udio u zgradi 12,12 % prema popisu suvlasnika-list 10 spisa, prednik ĐPĐ) te JPĐ i GP (suvlasnici, etažno vlasništvo E-7, vlasnički udio u zgradi 4,91 % prema popisu suvlasnika-list 10 spisa, prednik ŽP). S obzirom na to da su zapisnik od 30. lipnja 2011. potpisali ŽP, KP, DPĐ (supruga JP), FP i GP razvidno je da je njihovim potpisom zapisnika o povećanju pričuve na iznos od 3,50 kn/m2 odlučeno većinom suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti predmetne nekretnine (ukupno njihovi dijelovi čine 57,68 % vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine). U tom smislu odluka o visini pričuve od 3,50 kn/m2 obvezujuća je i za tuženu koja nije sudjelovala u donošenju te odluke jer tada nije niti bila njezina suvlasnica.

17. U pogledu posebnih dijelova na kojima postoji pravo suvlasništva, a zapisnik je potpisao samo jedan od njih, ukazuje se na čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/1996 , 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/ 2012, 152/2014 i 52/2025, dalje u tekstu: ZV), kojom je propisano da, ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno sa vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva prava i dužnosti u svezi sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine oni će moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz te glave zakona.

20. Također i prema odredbi čl. 38. ZV, koja propisuje da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa kakvo njihovo pravo. To znači, da suvlasnici nekog posebnog dijela primjerice stana u zgradi, prema ostalim suvlasnicima predstavljaju jednu osobu, pa kako dužnosti tako i ostala prava i obveze izvršavaju samo solidarno, što znači da se u pravnom poslu kao pravovaljan uvažava samo potpis jednog suvlasnika.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka Glušića proizlazi da je površina stana čija je vlasnica bila tužena u utuženom razdoblju, a na dan izrade nalaza i mišljenja njezini vlasnici su bili J i RP 90,8 m[2] .

22. Tužena je prigovarala nalazu i mišljenju vještaka navodeći da pregledani i izmjereni stan nije identičan stanu koji je bio u vlasništvu tužene kroz utuženo razdoblje jer po svom rasporedu i strukturi ne odgovara ranije postojećem stanu u kojem je očito sadašnji vlasnik izvršio značajne izmjene i tako došao do drugačije površine stana (srušeni zidovi).

23. Na ovaj prigovor vještak se očitovao pisano te je u očitovanju naveo da je površini dodao i spremište u podrumu te da može pri izračunu površine za pričuvu izostaviti površinu spremišta.

24. Tužena je i nadalje prigovarala nalazu i mišljenju vještaka pa je vještak usmeno saslušan.

25. U usmenom očitovanju vještak je naveo da je izmjerio stan, da je napravio nacrt stana te da je u cijelosti valjano prikazao površinu stana. Navodi da bi po njemu trebalo u ukupnu površinu stana u adekvatnom omjeru (obično se uzima 0,5 x površina) ući i predmetni prostor spremišta. Posebno navodi da je u zemljišnoj knjizi navedeno i da stanu pripadaju i nusprostorije. Površinu stana utvrdio je kakva je bila u trenutku kada je radio nalaz i mišljenje, odnosno kada je izvršio izmjeru i fotografiranje predmetnog stana. Nije pribavljao nacrt stana prije provedene adaptacije. Da predmetni podrum pripada navedenom stanu odnosno o kojoj površini se radi, utvrdio je na temelju tvrdnji sadašnjih vlasnika stana, J i LP, koji su prilikom njegovog dolaska radi izrade nacrta i fotografiranja stana izjavili da stanu pripada i spremište u podrumu u površini kako je naveo u nalazu. Navodi da nije od njih dobio dokumentaciju, već da je istu sačinio temeljem njihovih tvrdnji. Navodi da nije pregledao taj podrumski prostor. Navodi da su mu ti vlasnici stana naveli da je visina podruma 3 metra i u površini od 12,5 m[2] . Korisna površina stana kada se ne bi uzeo u obzir predmetno spremište iznosila 90,8 m[2] umanjeno za 6,25 m (12,5 m x 0,5). Nije pribavljao arhivsku dokumentaciju predmetnog stana niti podatke o bodovanju ranijih upravitelja.

26. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je isti sačinjen na temelju neposredne izmjere, jasno i stručno, a usmenim očitovanjem vještak je odgovorio na sva pitanja stranaka, dodatno pojasnio nalaz i u potpunosti odgovorio na zadatak suda.

27. Odredbom čl. 85. st. 1. ZV propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno. Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu (st. 2.) Prema st. 4. istog članka suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

28. Člankom 89. st. 1. ZV propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

29. Člankom 90. st. 2. ZV između ostalog propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova.

30. Člankom 375. st. 1. ZV propisano je da se uzajamni odnosi svih suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a st. 3 navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

31. Odredbom čl. 380. ZV propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Sredstva iz stavka 1. tog članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje. Ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos smanji ispod propisanoga minimuma iz stavka 3. ovoga članka. Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.

32. Odredbom čl. 381. ZV propisano je dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnoga dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

33. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužena u spornom razdoblju od siječnja 2018. do lipnja 2019. bila vlasnica stana u stambenoj zgradi u [adresa], da je njezina prednica ŽP potpisujući Međuvlasnički ugovor potpisala da predmetni stan ima površinu 86,00 m[2] , da je prema nalazu i mišljenju vještaka površina stana s nusprostorijama (podrumom) i veća-90,8 m[2] , da su suvlasnici valjano i zakonito donijeli odluku o povećanju troškova zajedničke pričuve 30. lipnja 2011. u iznosu od 3,50 kn/m[2] , da tužena utuženu tražbinu nije podmirila, a da je to dužna temeljem citiranih odredbi ZV.

34. Visina pričuve pravilno je obračunata sukladno Međuvlasničkom ugovoru (čl. 14.), tako da se umnožak pričuve po četvornom metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiveni iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima, odnosno 3,50 kn/m[2] x1,00 (koeficijent za stambeni prostor) x 86,00 m[2] (površina stana tužene) =301,00 kn preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn iznosi 39,95 eura mjesečno.

35. Tijek i obveza plaćanja zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 14. međuvlasničkog ugovora te čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO).

36. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (719,09 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

37. Tužiteljima zastupanim po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 75 bodova), zastupanje na ročištima 15.09.2021., 10.01.2023., 16.02.2026. i 11.06.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 75 bodova svako), sastav podneska od 06.10.2020. (Tbr. 8. toč. 1. OT – 37,5 bodova sukladno traženju tužitelja), sastav podneska od 03.03.2026. (Tbr. 8. toč. 1. OT – 75 bodova), zastupanje na ročištu 06.03.2024. (Tbr. 9.toč.5. OT – 18,75 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 253,12 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i presudu u iznosu od 60,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura, ukupno 1.883,05 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

38. S obzirom na to da su tužitelji tražili zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 21. srpnja 2026. do isplate.

39. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP) u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelji po pun. uz rj. za s.p. na presudu u iznosu od 60,00 eura

- tuženiku po pun.