Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-546/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici iz Zagreba, Tuškanac 37A, protiv tuženika DHL International d.o.o., OIB: 79069474349, iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz OD Gjurgjan & Šribar Radić d.o.o. iz Zagreba, Dalmatinska 10, radi utvrđenja i vraćanja na rad, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. srpnja 2026. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 21. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenom Obavijest o prestanku ugovora o radu / Notification on cease of Employment Agreement tuženika DHL International d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79069474349 od dana 28. siječnja 2026. godine.

2. Utvrđuje se nezakonitim i nedopuštenim postupanje tuženika DHL International d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79069474349 kojim je tužiteljicu ŽČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odjavio s obveznih osiguranja s danom 17. veljače 2026. godine.

3. Utvrđuje se nepostojećom osnova za prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s danom 17. veljače 2026. godine te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice ŽČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika DHL International d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79069474349 nije prestao.

4. Nalaže se tuženiku DHL International d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79069474349 uspostaviti prijavu tužiteljice ŽČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na obvezna osiguranja, u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku DHL International d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79069474349 vratiti na rad tužiteljicu ŽČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom i iskustvom tužiteljice, u roku od 15 dana.

6. Nalaže se tuženiku DHL International d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79069474349 naknaditi tužiteljici ŽČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici ŽČ naknaditi tuženiku DHL International d.o.o. parnični trošak u iznosu od 781,25 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 08.03.2026. navodi da je bila kod tuženika u radnom odnosu neprekidno od 01.03.1999.. Od dana 30.06.2010. neprekidno tužiteljica je bila član uprave tuženika ovlašten na zastupanje društva samostalno i pojedinačno. Tužiteljica je za čitavo vrijeme obavljanja funkcije direktora društva tuženika – osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, bila u radnom odnosu kod tuženika i imala sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova direktora društva (Country manager). Zadnji ugovor o radu sklopljen je dana 01.04.2025. (dalje u tekstu: Ugovor o radu). Tužiteljica je opozvana s funkcije člana uprave društva tuženika s danom 15.02.2026. godine. Tuženik je tužiteljici dostavio dvojezični dopis od dana 28.01.2026. naslovljen kao Obavijest o prestanku ugovora o radu / Notification on cease of Employment Agreement (dalje u tekstu: Obavijest) u kojemu tuženik, s pozivom na odredbu članka 114. stavka 1. točke 6. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje u tekstu: ZR) najavljuje prestanak Ugovora o radu s danom 18.02.2026. godine. Tužiteljica je dana 07.02.2026. godine podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je predmetni Zahtjev za zaštitu prava zaprimio dana 13.02.2026. ali na isti nije odgovoreno. Tuženik je s danom 17.02.2026. izvršio odjavu tužiteljice s obveznih osiguranja s navedenim datumom. Iz odjave koju je tuženik dostavio tužiteljici dana 19.02.2026. proizlazi da je kao razlog odjave / prestanka svojstva osiguranika tuženik naveo „ostvareno pravo na mirovinu (ZOMO i posebni propisi)“ i da je zadnji dan trajanja radnog odnosa 17.02.2026. godine. Po saznanju o navedenom tužiteljica je uputila tuženiku još jedan zahtjev za zaštitu prava, dana 23.02.2026., u kojemu je ponovila argumentaciju vezano za nezakonitost tuženikovog postupanja istaknutu u prethodnom zahtjevu. Do dana podnošenja ove tužbe nije zaprimljen odgovor / očitovanje tuženika niti na ovaj zahtjev. S pozivom na neprimjenjivu osnovu pres tanka Ugovora o radu - navršenje 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža - tuženik je na nezakonit način realizirao odjavu tužiteljice s obveznih osiguranja i time povrijedio njena prava. Prema odredbi članka 4. ZR-a na fizičku osobu koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca i kao radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca ne primjenjuju se odredbe ZR-a o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Suprotno navedenoj odredbi ZR-a tuženik se u Obavijesti pozvao na odredbe o prestanku ugovora o radu iz ZR-a – konkretno, na navršenje 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža kao razlog i način prestanka Ugovora o rada tužiteljice te je s danom 17.03.2026. takvu nezakonitu odjavu i realizirao. Takva dispozicija tuženika u naravi predstavlja nezakoniti prestanak Ugovora o radu. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi nedopuštenom Obavijest o prestanku ugovora o radu od 28.01.2026.; kojom će utvrditi nezakonitim i nedopuštenim postupanje tuženika zbog odjave tužiteljice s obveznih osiguranja s danom 17.02.2026.; kojom će utvrditi nepostojećom osnove za prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s danom 17.02.2026. te utvrditi da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao; kojom će naložiti tuženiku da uspostavi prijavu tužiteljice na obvezna osiguranja; kojom će naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom i iskustvom tužiteljice, te kojom će obvezati tuženika da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako ne raspolaže prilogom ugovoru o radu tužiteljice od 01.04.2025. te prema saznanjima tuženika isti ne postoji. Tuženik je sukladno ovlastima iz osnivačkog akta društva i Zakonu o trgovačkim društvima opozvao tužiteljicu s funkcije člana uprave-direktora društva dana 15. siječnja 2026. godine (a ne kako se navodi u tužbi 15. veljače 2026. godine), o čemu je uredno i pravodobno obavijestio tužiteljicu, a koji opoziv tužiteljica ne osporava. Tužiteljica je nakon opoziva s funkcije člana uprave-direktora društva uredno nastavila obavljati poslove radnog mjesta na kojem je zaposlena do dana prestanka radnog odnosa kod tuženika te nije ničime dovela u pitanje mogućnost izvršavanja radnih obveza iz ugovora o radu nakon opoziva. Tuženik je također, uredno i pravodobno, obavijestio tužiteljicu kako njezin ugovor o radu prestaje ispunjenjem zakonom propisanih uvjeta iz članka 112. st. 1. toč. 6. Zakona o radu (kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) te kako Poslodavac nema namjeru nastaviti radni odnos tužiteljice kod tuženika, a primitak koje obavijesti tužiteljica ne osporava te je tuženik sukladno istoj obavijesti zbog prestanka radnog odnosa tužiteljice po sili zakona izvršio i odjavu tužiteljice s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Sukladno navedenom, nesporno je da kako tužiteljica nije bila član uprave -direktor društva u trenutku kada su ispunjeni uvjeti za prestanak njezina ugovora o radu te tužiteljica nije nastavila nakon ispunjenja uvjeta iz točke 4. raditi kod tuženika. Tuženik je zaprimio dva zahtjeva za zaštitu prava od tužiteljice. Prvi, dana 13. veljače 2026. godine u odnosu na prethodnu pisanu obavijest poslodavca (ovdje tuženika) o prestanku ugovora o radu na koji tuženik nije odgovorio jer je ista preuranjena, obzirom na to da je u navedenom trenutku tužiteljica i dalje bila u radnom odnosu kod tuženika i drugi, dana 24. veljače 2026. godine u odnosu na izvršenu odjavu s obveznih osiguranja nakon prestanka radnog odnosa tužiteljice po sili zakona, na koji je uredno i pravodobno odgovorio odbijanjem istog zahtjeva kao neosnovanog. Kako je nesporno da tužiteljica u trenutku ispunjavanja zakonskih uvjeta za prestanak ugovora o radu iz članka 112. st. 1. toč. 6. Zakona o radu više nije bila član uprave-direktor tuženika (još od 15. siječnja 2026. godine), u odnosu na tužiteljicu se ne primjenjuje odredba članka 4. Zakona o radu te su navodi tužiteljice o navodno neprimjenjivoj osnovi prestanka ugovora o radu i radnog odnosa, neosnovani. Slijedom navedenog, tuženik predlaže po provedenom postupku odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i naložiti tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u elektronički zapis HZMO-a od 19.02.2026. o mirovinskom osiguranju tužiteljice (str. 5-7 spisa), u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika (str. 8-15 spisa), u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika (str. 16-30, 58-72 spisa), u potvrdu tuženika od 18.02.2026. o vrsti poslova koje je tužiteljica obavljala kod tuženika (str. 31 spisa), u Obavijest tuženika o prestanku ugovora o radu tužiteljici od 28.01.2026. (str. 32 spisa), u Zahtjev tužiteljice od 06.02.2025. o zaštit i prava s povratnicom (str. 33-35 spisa), u Zahtjev tužiteljice od 20.02.2025. za zaštitu prava s povratnicom (str. 36-38 spisa), u Odluku tuženika od 13.01.2026. o opozivu i imenovanju direktora Društva (str. 39-40 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2025. s mogućnošću rada na izdvojenom mjestu (str. 41-44 spisa), u Odluku tuženika od 10.03.2026. o odbijanju tužiteljičinog zahtjeva za zaštitu prava od 20.02.2026. (str. 52-53 spisa), u ovjereni prijevod s engleskog jezika opisa poslova (job description) iz 2015. (str. 75-84 spisa), u e-mail korespondenciju tužiteljice iz siječnja i veljače 2026. (str. 85-93 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom Obavijest tuženika od 28.01.2026. o prestanku ugovora o radu tužiteljici, da se utvrdi nepostojećom osnove za prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, da se vrati tužiteljicu na rad kod tuženika te da joj se priznaju sva prava iz radnog odnosa.

8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

9. Analizirajući provedene dokaze koji prileže sudskom spisu utvrđeno je:

- da je tužiteljica sa tuženikom imala sklopljen ugovor o radu od 01.04.2025. na neodređeno vrijeme s mogućnošću rada na izdvojenom mjestu, za radno mjesto Direktora (Country managera) te da u istome kao način prestanka ugovora o radu nije sadržana odredba da isti prestaje prestankom mandata;

- da iz naprijed navedenog ugovora o radu proizlazi da radno mjesto direktora na kojem je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika nije bilo vezano za mandat već da je ugovor bio sklopljen na neodređeno vrijeme bez takvog uvjeta;

- da je tužiteljica ŽČ bila član Uprave tuženika te da je bila osoba ovlaštena za zastupanje tuženika a da je prestala bili član Uprave-Direktor dana 15.01.2026. temeljem Odluke tuženika Deutsche Post International B.V. iz Nizozemske kao jedinog člana Društva DHL International d.o.o. iz [adresa], o opozivu ŽČ s funkcije Direktora Društva s danom 15.01.2026. i imenovanjem ĆČ iz [adresa] za

Direktora Društva s danom 15.01.2026.;

- da je novi direktor tuženika ĆČ obavijestio tužiteljicu dana 28.01.2026. da tužiteljici sukladno članu 112. st. 1. toč. 6. Zakona o radu, na dan 18.02.2026. prestaje ugovor o radu koji je 01.04.2025. sklopila s tuženikom te da tužiteljičin radni odnos kod tuženika prestaje jer tuženik nema namjeru sklapanja novog ugovora o radu sa tužiteljicom;

- da je tužiteljica ŽČ rođena dana **.**.1961. (str. 5 spisa);

- da je tužiteljica ŽČ sa danom 18.02.2026. navršila 65 godina života;

- da iz podataka HZMO-a, točnije elektroničkog zapisa od 19.02.2026. (str. 5-7 spisa) proizlazi da je tužiteljica, samo kod tuženika, tijekom svog radnog vijeka, ostvarila staž mirovinskog osiguranja u trajanju od 26 godina, 11 mjeseci i 17 dana;

- da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao otkazom;

- da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao dana 18.02.2026. kada je radnica navršila 65 godina života i u kojem trenutku je imala više od 15 godina mirovinskog staža;

- da je tuženik tužiteljicu obavijestio da nema namjeru tužiteljici produživati ugovor o radu nakon što navrši 65 godina života, odnosno da nema namjeru sklapanja novog ugovora o radu sa tužiteljicom;

- da je tužiteljica između opozivanja s radnog mjesta Direktora (Country managera) tuženika tj. od 15.01.2026. do 17.02.2026. bila zaposlena kod tuženika;

- da iz priloženog opisa poslova (job description) za tužiteljicu a radi se o poslovima Country managera je vidljivo da se isti mogu obavljati neovisno o tome što Country manager nije član Uprave Društva, te funkcija člana Uprave Društva nije nužan preduvjet za obavljanje navedenih poslova;

- da iz e-mail korespondencije koju je tuženik dostavio u sudski spis a koja je vođena između tužiteljice i ostalih zaposlenika tuženika (str. 85-93 spisa) proizlazi da je tužiteljica u razdoblju između opoziva s pozicije člana Uprave do nastupanja zakonskih uvjeta za prestanak ugovora o radu tužiteljici, obavljala poslove svog radnog mjesta;

- da je tuženik tužiteljicu odjavio s obveznih osiguranja (mirovinskog i zdravstvenog) s danom 18.02.2026.;

- da je tužiteljica protiv Obavijesti tuženika o prestanku ugovora o radu od 28.01.2026. uložila tuženiku zahtjev za zaštitu prava dana 07.02.2026. a koji je zahtjev za zaštitu prava tuženik zaprimio 13.02.2026.;

- da je tužiteljica dana 23.02.2026. uložila zahtjev za zaštitu prava protiv Odjave tužiteljice s obveznih osiguranja;

- da je tuženik dana 10.03.2026. donio Odluku kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 20.02.2026.;

- da tuženik nije donio odluku povodom zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice protiv Obavijesti tuženika od 28.01.2026. o prestanku ugovora o radu tužiteljice;

- da je tužba tužiteljice u ovom predmetu podnesena dana 08.03.2026. .

10. U članu 112. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) u kojem se govori o načinima prestanka ugovora o radu, stavom 1. u toč. 4. se navodi da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.

11. U članu 4. st. 3. Zakona o radu, koji je naprijed naveden, regulirano je da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član Uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca.

12. U članu 4. st. 4. Zakona o radu koji je naprijed naveden, navodi se da se na osobu iz st. 3. istog člana ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

13. U konkretnom slučaju ugovor o radu tužiteljice sa tuženikom je bio sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto Direktora, a nije sadržavao odredbu da prestaje prestankom mandata. Iz toga proizlazi da opoziv s mjesta Direktora nije prekinuo, sam po sebi ugovor o radu tužiteljice sa tuženikom. Samo imenovanje novog Direktora ne predstavlja otkaz ugovora o radu prethodnom Direktoru. Tužiteljica je nakon opoziva ostala bez funkcije direktora ali je i dalje bila u radnom odnosu. Radni odnos tužiteljice od dana opoziva 15.01.2026. do dana prestanka radnog odnosa temeljem člana 112. st. 1. toč. 4. Zakona o radu, a radni odnos tužiteljice kod tuženika je prestao 18.02.2026., je trajao nešto više od mjesec dana. U razdoblju nakon opoziva s mjesta Direktora, nije postojao nikakav ugovor o radu između tužiteljice i tuženika, a tužiteljica je mjesec dana kasnije odjavljena zbog prestanka osiguranja po sili zakona. U toj situaciji treba razlikovati formalni status od stvarnog statusa odnosno stvarnog pravnog odnosa tužiteljice sa tuženikom. Tužiteljica je opozvana s mjesta Direktora, a mjesec dana kasnije odjavljena iz obveznog osiguranja zbog prestanka radnog odnosa po sili zakona. Pravno je ključno što se dogodilo u tom međurazdoblju. Opozivom s funkcije Direktora tužiteljici je prestala funkcija direktora, ali je tužiteljica i dalje radila odnosno njezin stvarni radni odnos kod tuženika je i formalno trajao nešto više od mjesec dana nakon opoziva. U razdoblju od nešto više od mjesec dana nakon opoziva tužiteljice sa radnog mjesta Direktora nastupila je zakonska okolnost za prestanak ugovora o radu po sili zakona jer je tužiteljica navršila 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža. U takvom slučaju radni odnos nije prestao opozivom, nego kasnije po sili zakona. To znači da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao po sili zakona a ne zbog opoziva sa radnog mjesta Direktora odnosno sa pozicije člana Uprave. Tužiteljica je nakon opoziva s funkcije člana Uprave uredno nastavila izvršavati radne obveze radnog mjesta Country managera (str. 85-93 spisa) iz čega proizlazi kako opozivom s funkcije člana Uprave tužiteljici ni na koji način nije onemogućeno obavljanje poslova iz ugovora o radu. Poslodavac može sa radnikom koji je navršio 65 godina života i ima najmanje 15 godine mirovinskog staža dogovoriti daljnji nastavak rada kod poslodavca ali i ne mora. U konkretnom slučaju poslodavac, ovdje tuženik, je donio Odluku da sa tužiteljicom ŽČ nema namjeru (neće) sklapanja novog ugovora o radu. Stoga je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao sa danom 18.02.2026. po sili zakona, kao što je naprijed obrazloženo, a pravne radnje koje je prije toga poduzeo tuženik nisu, po mišljenju ovog suda nezakonite, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti kao pravno neosnovan, odnosno donesena je odluka kao u izreci pod I. u navodnim znacima.

14. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti će se takvi troškovi prema toj tarifi.

15. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 97.

16. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi prouzročene parnične troškove.

17. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U pogledu pravne osnove tuženik je uspio u sporu sa 100%, a tužiteljica sa 0%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tuženik je uspio sa 100%, a tužiteljica sa 0%. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat sljedeći parnični trošak: jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za prvostupanjski postupak, temeljem Tbr. 7. st. 2. važeće OT. Vrijednost jednog boda izražena u novcu iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 500,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 125,00 €. Nadalje tuženiku je kao opravdan priznat trošak po računu broj 579/ZG/2 od 26.06.2026. izdanom od strane prevoditelja Lingua-Soft d.o.o. iz Zagreba, Frankopanska 5A, u visini od 156,25 € na ime usluge pismenog prevođenja opisa poslova (job description) tužiteljice. Sveukupno je tuženiku priznat parnični trošak u iznosu od 781,25 €. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troškova sudskih pristojbi, sukladno članu 13. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) sud će po pravomoćnom završetku ove parnice, posebnim rješenjem odlučiti o dijelu parničnog troška koji se odnosi na sudske pristojbe, a sukladno uspjehu pojedine stranke u postupku.

18. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Tamara Crnkić Gotovac

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Gjurgjan & Šribar Radić iz Zagreba