REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-1414/2025-11
[adresa] C 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Istra sjeme d.o.o. (OIB: 83833825625), Pula, Mutilska 20, kojeg zastupa opunomoćenik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Istarske županije (OIB: 90017522601), Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi davanja odobrenja za korištenje javne površine, 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-06/25-01/6, URBROJ: 2163-18-
09/1-25-8 od 17. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne oslove, Odsjeka za upravljanje imovinom, KLASA: UP/I 363-05/25-01/99, URBROJ: 2163-7-05-01-0359-25-3 od 12. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja podnesen dana 27. veljače 2025. za izdavanje odobrenja za korištenje dijela javne površine radi postavljanja kioska na lokaciji u Puli, Tomasinijeva bb, radi obavljanja djelatnosti prodaje cvijeća.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-06/25-01/6, URBROJ: 2163-18-09/1-25-8 od
17. lipnja 2025. odbijena kao neosnovana.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, kako smatra da na strani tužitelja postoje uvjete iz čl. 8. st. 2. Odluke o lokalnim porezima Grada Pule („Službene novine Grada Pule“, broj 20/23 i 2/25 , dalje: Odluka o lokalnim porezima Grada Pule) da kao dosadašnji korisnik javne površine zadrži to pravo i da mu se izda rješenje o porezu na korištenje javne površine. Navodi da koristi navedenu javnu površinu u kontinuitetu od 2002. do danas, da svake godine na isti način podnosi zahtjev za donošenje rješenja o porezu i da nema nikakvih dugovanja prema Gradu Puli. Smatra kako razlozi koje navode uprava tijela za neizdavanje daljeg odobrenja nisu opravdani jer da radovi na uređenju tog dijela javne površine još nisu započeli, a k tome da drugi korisnik tog dijela javne površine koji ima kiosk za duhan nije dobio obavijest o započinjanju tih radova, a niti mu je uskraćeno pravo da koristi taj dio javne površine. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da vrati predmet na ponovni postupak. Ujedno je zatražio naknadu troška ovog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
5. U tijeku spora zakazana je rasprava za dan 14. srpnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu nije pristupio nitko od stranaka koje su uredno pozvane te je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
7. Sud je odbio u sporu provesti dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi (da se u sporu pribavi podatak od Grada Pule je li u odnosu na kiosk u kojem posluje trgovački obrt [obrt] pokrenuo postupak uklanjanja i da se provede dokaz saslušanjem svjedoka CI) iz razloga što provođenje tih dokaza nije bilo potrebno jer je Sud odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogao utvrditi uvidom u spis upravnog spora i upravnog postupka.
8. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Čl. 8. st. 2. spomenute Odluke o lokalnim porezima Grada Pule propisano je da dosadašnji korisnici javnih površina na kojim su postavljeni kiosci zadržavaju prava utvrđena ranijim odobrenjem te će se istima na temelju ove Odluke izdati rješenje o porezu na korištenje javne površine.
10. Iz stanja spisa slijedi da su tužitelju izdana rješenja o porezu na korištenje javne površine za vremensko razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. te za vremensko razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019.
11. Dakle, u spisu nema podatka da su tužitelju od 2020. pa do 2024. godine izdana rješenja o porezu na korištenje javne površine. Stoga se nije mogla primijeniti citirana odredba o zadržavanju prava na korištenje predmetnog dijela javne površine odnosno o izdavanju rješenja o porezu na korištenje javne površine i za 2025. godinu, jer tužitelj nije ishodio to odobrenje za prethodnu godinu.
12. Ukoliko je tužitelj podnio zahtjeve za 2020. i naknade godine, ali mu nije izdano rješenje, tada je trebao podnijeti žalbu zbog eventualne šutnje uprave. Ne može se tužitelj sada u ovom postupku izdavanja odobrenja za 2025. godinu pozivati da je trebao ostvariti to pravo od 2020. do 2024. godine.
13. Rješenje o porezu na korištenje javne površine prestaje proizvoditi pravni učinak protekom vremena na koje je korištenje odobreno. U konkretnom slučaju tužitelju su izdavana privremena rješenja o korištenju javne površine na godinu dana, pa je protekom posljednje godine prestalo pravo tužitelja na korištenje javne površine, a prvostupanjsko tijelo je imalo ovlast radi izvođenja radova na izvanrednom održavanju javne površine na predmetnoj lokaciji ne izdati novo odobrenje za 2025. godinu. Naime, ne radi se o pravu tužitelja na korištenje javne površine, već o mogućnosti korištenja javne površine ukoliko za to postoje uvjeti i to na temelju izdanog odobrenja za korištenje i u periodu koji je određen tim odobrenjem.
14. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
15. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 21. srpnja 2026.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Marinu Folu, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4
- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8
