Poslovni broj: Us I-518/2025-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja US, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Augustinu Sudinji, odvjetniku u Zadru, Narodni trg 5/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Ulica bana Josipa Jelačića 30, Zadar, radi odjave prebivališta, dana 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/I-220-01/25-06/246 Urbroj: 511-18- 06-25-1 od 23. siječnja 2025. i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.
II.Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku nadoknadi trošak ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-220-01/25-06/246 urbroj: 511- 18-06-25-1 od 23. siječnja 2025. odjavljuje se prebivalište tužitelja TS, OIB [osobni identifikacijski broj] rođenog **.**.1953. u [adresa], s adrese [adresa] (točka 1. izreke) određeno je da danom dostave rješenja prestaje važiti osobna iskaznica serijski broj [broj osobne iskaznice] izdana u Policijskoj upravi zadarskoj dana 11. listopada 2019. s rokom važenja trajno, te da je tužitelj dužan iskaznicu vratiti PU zadarskoj u roku od 8 dana.
2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi navodi da je osporeno rješenje tuženika nezakonito iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. U tužbi se ističe kako na adresi [adresa], tužitelj ima zasebnu stambenu jedinicu koju je izgradio uz suglasnost svoje majke, tako da iako nije stanovao u majčinu stanu, živio je na istoj adresi u toj zasebnoj jedinici, a koju činjenicu su policijski službenici propustili utvrditi. Također, policijski službenici nisu uopće utvrdili gdje se tužitelj nalazi, nego su kao relevantne uzeli navode nekih susjeda, a da pritom uopće nisu utvrdili gdje tužitelj živi i gdje se nalazi u trenutku provođenja izvida. Postupajući na takav način, tuženik je počinio apsolutno bitne povrede pravila postupka te povrijedio načelo materijalne istine, uskrativši tako tužitelju uživanje temeljnih građanskih i ljudskih prava. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje te da odredi da tužba u ovom predmetu ima odgodni učinak, odnosno da donese privremenu mjeru kojom će se održati prijava prebivališta tužitelja na adresi prije donošenja osporenog rješenja, odnosno da na snazi ostavi osobnu iskaznicu ili da mu izda drugu ispravu jednakog sadržaja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neosnovanim. Navodi naime da je postupak odjave prebivališta tužitelja s predmetne adrese pokrenut i proveden po službenoj dužnosti. Ističe kako je BS sukladno odredbama Zakona o prebivalištu dana 10. listopada 2024. zatražila da se tužitelj odjavi sa adrese u [adresa] jer isti ne stanuje na toj adresi. Stoga je, sukladno odredbi članka 12. Zakona o prebivalištu izvršena terenska provjera adrese stanovanja tijekom koje se iz razgovora sa susjedima OS i ŽS došlo da saznanja kako tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta. Po izvršenoj terenskoj provjeri upućen je poziv tužitelju radi razjašnjenja spornih činjenica, kojem pozivu se isti nije odazvao. U odnosu na navode tužitelja da tuženik nije uzeo u obzir mogućnost da neka osoba ima moguće privremeno boravište iz niza razumnih i životnih razloga, tuženik ističe kako je Zakonom o prebivalištu jasno definirano da je boravište mjesto i adresa u [adresa] gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila, te da se boravište prijavljuje ako traje dulje od tri mjeseca ili je uvjetovano ostvarivanjem samo pojedinih prava i obveza vezanih za životne interese, slijedom čega je tužitelj imao zakonsku mogućnost prijaviti prebivalište, ali to nije učinio. Ističe da tužitelj svojim tužbenim navodom da je u postupku propušteno utvrditi da se neko vrijeme ne nalazi na svojoj adresi isključivo iz zdravstvenih razloga zapravo samo potvrđuje da tužitelj ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. U sporu su održana rasprava dana 4. prosinca 2025. na kojoj je sud zaključio raspravljanje. Sud je potom preotvorio glavnu raspravu radi dodatnog razjašnjenja činjeničnog stanja te je odlučio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja. Obzirom na činjenicu da je opunomoćenik tužitelja podneskom od 1. lipnja 2026. izvijestio sud kako je tužitelju nakon podnošenja tužbe oduzeta poslovna sposobnost rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1 Ob-472/2024 od 12. svibnja 2025., te da mu je postavljena skrbnica ZS, dipl. soc. radnica, stručna radnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u [adresa], to je sud odustao od izvođenja navedenog dokaza, te je odlučio skrbnicu obavijestiti o ovom sporu radi poduzimanja daljnjih radnji i zastupanja tužitelja. Također je odlučio da će se presuda u ovom predmetu donijeti bez daljnjeg održavanja ročišta. Dana 16. srpnja 2026. u spis predmeta zaprimljena je punomoć kojom skrbnica ĆS opunomoćuje odvjetnika Augustina Sudinju na zastupanje tužitelja u ovom predmetu.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje.
6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 23. siječnja 2025. kojim je odjavljeno prebivalište tužitelja sa adrese [adresa].
8. Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine, broj: 144/2012, 158/2013, 115/2014, 114/2022) propisano je da je prebivalište mjesto i adresa u [adresa] na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
9. Prema odredbi članka 12. Zakona o prebivalištu policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba (stavak 1.). Tijela javne vlasti koja u provođenju postupaka iz svoje nadležnosti dođu do saznanja da osoba ne živi na adresi prijavljenog prebivališta, dužna su o tome izvijestiti nadležnu policijsku upravu (stavak 2.). Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (stavak 3.).
10. Prema obrazloženju osporenog rješenja te prema podacima dopisa dostavljenog uz odgovor na tužbu tuženika, tuženik je u cilju utvrđivanja činjenice prebivanja tužitelja na adresi [adresa], zatražio provođenje terenske provjere. Glede provedene terenske provjere spisu tuženika prileži izvješće od 11. studenog 2024. iz kojeg proizlazi da je istog dana policijski službenik u cilju provjere adrese stanovanja tužitelja, nakon obavljenog razgovora sa susjedima OS i ŽS došao do saznanja kako ti susjedi godinama nisu vidjeli TS na adresi [adresa], te kako imaju saznanja da isti živi negdje u [adresa] kod sestre U. Svjedoci su, kako to proizlazi iz izvješća naveli i to da u stanu sada živi nećakinja tužitelja JS.
11. Nadalje, iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju dana 12. studenog 2024. upućen poziv radi očitovanja i to na adresu [adresa]. Spisu prileži i dostavnica za navedeno pismeno iz koje proizlazi da je potvrdu primitka istoga potpisala osoba ES (nečitko) kao punomoćnik tužitelja.
12. Nakon ovako provedenog postupka tuženik je dana 25. siječnja 2025. donio osporeno rješenje kojim je tužitelju odjavljeno prebivalište s adrese [adresa], s obrazloženjem kako je u provedenom postupku utvrđeno da isti ne prebiva na navedenoj adresi.
13. Navedeno obrazloženje tuženika, uzimajući u obzir činjenice utvrđene tijekom trajanja postupka te relevantne prethodno citirane zakonske odredbe, ovaj sud zasad ne može prihvatiti kao pravilno i zakonito.
Naime, u ovom se slučaju radi o postupku koji se vodi po službenoj dužnosti u kojem je za donošenje konačne odluke o odjavi prebivališta potrebno utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta ili ne.
14. Međutim iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da su pribavljeni dokazi koji bi upućivali na nesporan zaključak da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta. Naime, zaključak tuženika temelji se isključivo na jednoj terenskoj provjeri i obavijestima dobivenim u razgovoru sa dvoje susjeda prema kojima tužitelja godinama nisu vidjeli na predmetnoj adresi. Prema ocjeni ovog suda navedene okolnosti same po sebi nisu dostatne za nedvojben zaključak da tužitelj više ne živi na prijavljenoj adresi, ovo osobito stoga jer nije uopće provjeren navod o njegom boravku na drugoj adresi niti je utvrđeno da li tužitelj i dalje koristi predmetni stan, odnosno tko ga koristi.
15. Obzirom na posljedice koje osporeno rješenje, konkretno gubitak važeće osobne iskaznice za tužitelja ima, na tuženiku je teret dokaza kojima se utvrđuju za ovaj spor odlučne činjenice. Pritom se ističe kako prebivalište nije samo pravo i obveza fizičke osobe od kojeg ovisi korištenje i ostvarivanje za život važnih aktivnosti, odnosno mjesto i adresa na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni i drugi interesi. Istodobno, to je i institut u kojem se ogleda javni interes da svi građani Republike Hrvatske imaju evidentirano prebivalište. Iz tog razloga, u tim se postupcima odlučne činjenice moraju nesporno utvrditi, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
16. Neovisno o navedenom, dodatno se napominje kako tuženik u postupku odjave prebivališta postupa po službenoj dužnosti te je dužan donijeti rješenje o odjavi prebivališta u trenutku kada u provedenom postupku utvrdi činjenicu da osoba stvarno ne živi na adresi prijavljenog prebivališta. Istodobno je svaka osoba dužna prijaviti svoje stvarno prebivalište odnosno boravište, pa se tužitelj ne bi mogao pozivati na posljedice koje proizlaze iz njegova eventualnog propusta da pravodobno prijavi promjenu mjesta stanovanja. No, kako je rečeno ovo ne otklanja obvezu tuženika da prije odjave prebivališta potpuno i pouzdano utvrdi sve odlučne činjenice, a što je po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju izostalo.
17. Obzirom na navedeno, valjalo je rješenje temeljem odredbe čl. 117. st.1. poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda. U ponovnom postupku tuženik će koristeći ovlasti koje za njega proizlaze iz odredbe članka 115. ZUP otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano u obrazloženju ove presude i nesporno utvrditi odlučne činjenice za donošenje rješenja, uključujući prema potrebi ponovnu terensku provjeru, provjeru navoda o boravku na drugoj adresi te izjašnjenju osoba koje trenutno koriste predmetni stan.
Obzirom na način rješavanja ovog spora odlučivanje o predloženoj privremenoj mjeri i odgodnom učinku ukazuje se bespredmetnim.
18. Obzirom na činjenicu da je tužitelj koji je bio zastupan po kvalificiranom opunomoćeniku odvjetniku, uspio u ovom sporu, to mu je valjalo i priznati zatraženi trošak spora i to za sastav tužbe 500 bodova i za pristup na ročište glavne rasprave od 4. prosinca 2025. 500 bodova, a što sve pomnoženo s vrijednošću boda i uz pripadajući PDV daje iznos od 2.500,00 eura.
U Splitu 21. srpnja 2026.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. presude dopuštena nije dopuštena žalba. Protiv točke II dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju po opunomoćeniku,
-tuženiku,
-u spis.
