Pr-1688/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po suci ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ, [adresa] zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, [adresa], zastupan po pun. Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15.listopada 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice Martine Radić Šunjić, odvj. u Splitu i pun. tuženika Ivice Zaradića, odvj. u Solinu, objavljene dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018.g. do 31.05.2024.g. u ukupnom iznosu od 307,38 EUR neto s kamatama koja na pojedinačne mjesečne iznose od:

-24,47 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

-57,04 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

-10,51 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

-1,20 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

-15,16 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

-43,08 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

-1,20 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

-15,16 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

-5,85 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

-5,85 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

-5,85 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

-29,12 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

-19,81 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

-5,85 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

-63,52 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

-3,71 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena

Za više zatraženi iznos 1.852,62 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 253,75 eura.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 265,45 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 06. studenoga 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za dječju kirurgiju te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena 24,52 km od mjesta rada Spinčićevoj 1, Split. Sukladno tarifnoj zoni Prometa d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da propada IV. tarifnoj zoni s cijenom pokazne karte 570,00 kuna. Odredbama čl. 66. st. 1. TKU koji se primjenjuje od 01. prosinca 2017., odnosno članka 65. st.1. da je bilo propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlazak pod uvjetom da je udaljenost od njegova prebivališta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Stavkom 7. istog članka propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Slijedom navedenog, kako tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza za IV tarifnu zonu u iznosu od 570,00 kuna, a da je tužitelju bio isplaćen umanjeni iznos.

Sukladno odredbama čl. 65 st. 17. odnosno čl. 65. st. 23. TKU da tužitelj ima pravo na naknadu koja može biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj kada tužitelj koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne za ostale mjesece kako je to izračunavao tužitelj. Tužitelj je istakao da je u razdoblju od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. nije postojala redovna linija zbog pandemije covida 19 pa da u tom razdoblju tužitelj ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se tuženika obvezati na isplatu razlike manje isplate naknade troškova prijevoza.

1.2.Tužiteljica je sukladno nalogu suda od 16. siječnja 2025., podneskom od dana 20.siječnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev, predložila je tuženika obvezati na isplatu iznosa od 2.160,00 Eura, s osnova razlike troškova prijevoza za razdoblje od 01.listopada 2018. do 30. rujna 2024. sa pripadajućim kamatama, te tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.3. Podneskom od 02. rujna 2025. sukladno izračunu vještaka dipl .oec. KČ konačno je precizirala tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa od 307,38 eura s osnova razlike za troškove prijevoza za razdoblje od 01. listopada 2018. do 30. rujna 2024.zajedno sa pripadajućim kamatama , i tuženika obvezati na snašanje parničnog troška, i to isplatom na račun punomoćnika tužiteljice.

2. U svom odgovoru na tužbu od 26.ožujka 2023., tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tuženik tužiteljici prijevoz isplaćivao sukladno odredbama Ugovora o radu, te sukladno odredbama Zakona o radu. Nadalje, tuženik je predložio donijeti Rješenje kojim će se odbiti manifestacijski zahtjev. Posljedično je predložio odbiti i nespecificirani uopćeni kondemnatorni zahtjev. Opreza radi predloženo je u slučaju da sud odbije navode tuženika prije podnošenja ikakvih procesnih radnji tužitelju naložiti u ostavljenom roku urediti tužbu na način da nekvalificirani tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim zahtjevom tj. običnom kondemnatornom tužbom, uz dostavu dokaza da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi dostave podataka. Na koncu, tuženik se usprotivio prijedlogu punomoćnice tužiteljice da se parnični trošak ovog postupka dosudi na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić.

2.1. Očitujući se na konačno precizirani tužbeni zahtjev, tuženik je u podnesku od 20. rujna 2025., naveo da se protivi povlačenju tužbe za iznos od 1.852,62 eura. Naime, kako je tužitelj utuživši iznos od 2.160,00 eura zatražio isplatu iznosa od po 30,00 eura za ukupno 72 mjeseca, da bi konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu za ukupno 16 mjeseci, tj. da je povukao za utuženo razdoblje od 56 mjeseci. U konkretnom slučaju da se radi o povlačenju tužbe u pogledu osnova, u pogledu visine i u pogledu razdoblja kojem povlačenju da se tuženik protivi. Predložio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz vještačenja po vještaku dip. oec. KČ; pregled HAK planera putovanja; pregled platnih lista i evidencije rada tužiteljice; izveden je pregled Cjenika usluga prijevoza za putnike u javnim gradskom i prigradskom području zonskog tarifnog sustava; pregled Odluke tuženika od 19.07.2021.,Odluke od 24.05.2022. i Odluke od 18.08.2022; pregled Rješenja VSRH broj Rev-677/21 od 02. veljače 2022.; izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za dječju kirurgiju

- nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju pribivala na adresi [adresa], a radila na adresi [adresa].

- nije bilo sporno da je udaljenost od prebivališta do mjesta rada 24,52 km u jednom smjeru

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 01. listopada 2018. do 30. rujna 2024.

8. Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

9. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i e br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.1. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

10.2. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

10.3. Odredbom čl. 66. st. 13 TKU/2017. odnosno čl. 65. st. 16 TKU/2022 odnosno čl. 75 st.17 TKU/2024 propisano je da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na djelu udaljenost, da će se naknada troškova prijevoza isplatiti 1. za udaljenost na kojoj prijevoz nije organiziran kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, ako ga ne koristi u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

10.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, porodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

10.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

11. Vezno za odredbu članka 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a u tumačenju br. 31/18 navodi da se naknada za troškove prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. U tumačenju 103/19 navodi se da zaposleniku naknada troškova prijevoza se neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi kako se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

12. Angažirani vještak dipl. oec. KČ u vještvu od 15. kolovoza 2025., proizlazi kako je u svrhu izrade vještva pregledao evidenciju rada tužitelja kako bi utvrdio broj odlazaka i dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu kako je evidentno da je tuženik tužitelju isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za IV tarifnu zonu, a naknadu da je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazio na posao. U razdoblju od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020., da je trebalo naknadu utvrditi po prijeđenom kilometru s napomenu kako bi tužitelju u ožujku i svibnju pripadala mjesečna karta za ostatak mjeseca. Međutim, u svibnju da je tužiteljica bila cijeli mjesec na bolovanju ili rodiljnom dopustu pa do kraja utuženog razdoblja da nije niti dolazila na posao. Na koncu, da je tužiteljica udaljena 24,52kilometra od mjesta rada, pa da je za svaki dan dolaska na posao obračunavao naknadu prijevoza za 49,04 kilometra pomnoženo s naknadom po kilometru sve da je tabelarno prikazao. Zaključio je kako je u periodu obračuna tuženik tužiteljici isplatio manju naknadu troškova prijevoza za 307,38 eura.

13. Na provedeno vještačenje vještaka KČ tužiteljica ni tuženik nisu imali primjedbi, pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

14. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u smislu citiranih odredbi TKU i prema Odlukama tuženika na koje ista nije imala primjedbi. Prema preciznom izračunu vještaka tužiteljici za razdoblje od listopada 2018. pa do 30. rujna 2024. pripada razlika naknade troškova prijevoza u ukupnom iznos od 307,38 eura, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo prihvatiti, dok je za više zatraženi iznos od 1.852,62 eur tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbiti.

15. Na dosuđeni iznos tužiteljici pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te Uredbe o izmijeni Zakona o obvezni odnosima (NN156/22) koje teku od dospijeća pa do isplate kako je to tužiteljica i zatražila zato je odlučeno kao pod toč. I.

16. Tužiteljica je podneskom od 20. siječnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa od 2.160,00 eura za utuženo razdoblje sa kamatama.

16.1. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa od 307,38 eura.

17. Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi donošenja konačne odluke, tužiteljica nema potrebno financijsko znanje da bi ispravno matematički postavila određeni zahtjev.

18. U situaciji kada je tužiteljica prvotno potraživala isplatu iznosa od 2.160,00 eura, po dostavi izračuna vještaka, snizila tužbeni zahtjev pa sada potražuje 307,38 eura, dakle, tužiteljica je povukla dio zahtjeva. Prema pravnom shvaćanju VSRH od 26. travnja 2021., radi se o djelomičnom povlačenju tužbe, pa se ima primijeniti odredba čl. 193. ZPP-a jer je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, pa je potreban pristanak tuženika (Gž 1281/22 i Gž 1405/21). Ako se gleda ukupan iznos koje je tužiteljica potraživala kod prvog uređenog tužbenog zahtjeva odnosno iznos od 2.160,00 eura i konačno uređenog tužbenog zahtjeva od 307,38 eura, tužiteljica je djelomično povukla tužbu.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će utvrditi postotak u kojem je svaka stranka uspjela, pa će od postupka stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzeti postotak one koje je uspjela u manjoj mjeri. Nakon toga sud će utvrditi iznos pojedinih troškova parničnih stranaka, a omjer uspjeha ocijeniti će prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sud mora voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva već i o osnovi tužbenog zahtjeva.

20. U postupku u kojem je tuženik osporavao osnov i visinu, tužitelj je u ovom postupku uspio sa 15% ocjenjujući kvalitativno i kvantitativno, dok je tuženik uspio sa 85%.

Tuženik je popisao parnični trošak za pristup na ročišta 14. travnja 2025., 15. listopada 2025. po 100,00 eura te za pristup na objavno ročište 50,00 eura, za sastav podneska od 22. rujna 2025. 100,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 87,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a tako bi punomoćniku tuženika pripadao parnični trošak u iznosu od 437,50 eura. Kada se prebiju parnični trošak tuženika i parnični trošak tužitelja, punomoćniku tuženika obistinjuje se parnični trošak u iznos od 253,75 eura kao što je odlučeno pod toč. II izreke presude.

21. U situaciji kada tuženik osporava tužbeni zahtjev, zbog čega je potrebno provesti vještačenje tužiteljici je trebalo priznati troškove vještačenja u cijelosti jer se radilo o troškovima koji su bili potrebni, neovisno o ishodu spora, pa se tužiteljici obistinjuje parnični trošak u zatraženom iznosu od 265,45 eura kao što je odlučeno pod toč. III izreke presude.

U Splitu, 21. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis