Pr-215/2023-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste ER, u pravnoj stvari tužiteljice ZR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Mariju Skejiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7.srpnja 2026., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, po objavi presude dana 21.srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 150,42 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,87 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,84 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,92 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,27 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,29 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,57 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 22,87 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,57 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,19 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,22 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,10 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,77 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,02 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,80 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,72 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,39 EUR koja teče od 15. lipanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 704,58 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 265,45 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 146,25 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 14.ožujka 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre na Klinici za kirurgiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Nadalje, tužitelj da obavlja poslove glavne medicinske sestre/tehničara klinike pa mu sukladno odredbama iz čl.56. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23), pripada pravo na uvećanje plaće za dodatnih 40%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (položajni dodatak). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, položajni dodatak te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine, smatrajući da je teret dokaza na tužitelju. Nadalje, navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 11.prosinca 2024., sukladno rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 855,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.01.2020. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 20.studenoga 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 150,42 eura.

3.2.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik se očitovao podneskom od 2.ožujka 2026. protiveći se istom i u pogledu osnove i u pogledu visine. Tuženik ističe kako se protivi povlačenju tužbe u pogledu osnova - u pogledu razdoblja i u pogledu visine tj. tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe u odnosu na razliku onoga što je utuženo (855,00 Eura) i onoga što tužitelj sada postavlja kao tužbeni zahtjev svojim predmetnim posljednjim podneskom (150,42 eura), odnosno tuženik se protivi povlačenju tužbe za iznos od 704,58 eura. Nadalje, tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe u odnosu na razliku onoga što je utuženo kao razdoblje od ukupno 57 mjeseci i onoga što tužitelja sada postavlja kao tužbeni zahtjev svojim predmetnim posljednjim podneskom (17 mjeseci), odnosno tuženik se protivi povlačenju tužbe za razdoblje od 40 mjeseci. Na koncu, tuženik se protivi povlačenju tužbe po osnovu neisplaćene bruto razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate. Nadalje, tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na isplatu razlike na ime neisplaćenog položajnog dodatka i na odrađeni prekovremeni rad u utuženom razdoblju. Nastavno prednjem, tužitelj da nema niti može imati potraživanja i po osnovu neisplaćene bruto razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja koja bi bila posljedica utuženog položajnog dodatka. S obzirom da ne postoji potraživanje tužitelja po osnovi položajnog dodatka, utoliko ne postoji niti utužena razlika naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja. Nadalje, iza 25.03.2023. da ne vrijede odredbe predmetnog KU pa tako niti odredbe o dodacima na plaću. Stoga je onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata dodataka od 25.03.2023. do kraja utuženog razdoblja neosnovan i u osnovu (kvalitativno) i u visini (kvantitativno) već samo iz tog razloga. Tuženik se protivi i tužbenom zahtjevu iz toč. II tužbenog zahtjeva tužitelja, posebno u dijelu u kojem se traži da se već presudom naloži tuženiku isplatiti parnične troškove tužitelja na račun punomoćnika-odvjetnika tužitelja. Tuženik je već ranije istakao prigovor preinake tužbenog zahtjeva jer zahtjev za isplatu parničnog troška na račun odvjetnika nije istako u tužbi, već naknadno.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 20.studenoga 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

6.1.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

7.1.Među strankma nije sporno da je tužiteljica zaposlen akod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre odjela na Klinici za kirurgiju. Među strankama je prijeporno ima li tužiteljica pravo na položajni dodatak i na odrađene sate prekovremenog rada.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

8.2.Odredbom odnosno čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%.

8.3.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

8.4.Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću.Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.5.Odredbom čl.56 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima po osnovi položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima, između ostalog, glavne medicinske sestre/tehničara klinike i to za dodatnih 40%.

8.6.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.7.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje od 01.01.2020. do 30.09.2024. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.01.2020. na dalje utvrđeno je da su dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunati na sve sate iskazane u obračunskim listama, dok položajni dodatak nije obračunat na sate koji su obračunati kao prekovremeni. Dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunati na sve sate iskazane u obračunskim listama, dok je položajni dodatak obračunat na sate rada iskazane kao redovni rad, a nije obračunat na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama. Zaključno, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.09.2024.: potraživanje po osnovi neobračunatog položajnog dodatka iznosi 101,70 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 11,09 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 112,79 EUR. Nadalje, manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 37,63 EUR.

10.1.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 150,42 eura, a kojem uređenju kao takvom se tuženik usprotivio kako je to navedeno pod toč.3.2. obrazloženja.

11.S obzirom da je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, od istog je zatraženo da izvrši dopunu odnosno da odgovori na postavljena sporna pitanja.

11.1.U dopuni svojeg nalaza i mišljenja vještak je, a vezano na navode i prigovore tuženika ističe kako je iznos od 101,70 EUR, iskazan u Tabeli 1. stupcu '14' nalaza i mišljenja, obračunat po osnovi položajnog dodatka na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama. Iznos od 11,09 EUR, iskazan u Tabeli 2. stupcu '9' i '10', predstavlja manje isplaćenu naknadu za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad koja razlika proizlazi iz manje obračunatog položajnog dodatka, a manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca u iznosu od 37,63 EUR (Tabela 3. stupac '9' i '10') nije posljedica neisplate utuženih dodataka ostvarenih u prekovremenom radu, već proizlazi iz već prethodno obračunanih i isplaćenih plaća. Dakle, vještakinja je potvrdila ono što je već bilo jasno i razvidno iz prvotno dostavljenog nalaza i mišljenja od 30.10.2025.

12.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i postavila manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, razlike za položajni dodatak te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

12.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

13.Tužiteljica je podneskom od 11.prosinca 2025. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 855,00 eura za razdoblje od 01.01.2020. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavila tužbeni zahtjev na iznos od 150,42 eura.

14.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga se i provode vještačenja u sudskim postupcima jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako radi utvrđivanja kakve činjenice pa tako i visine potraživanja (čl.250 ZPP), to isto (vještakovo) znanje je potrebno tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev u pogledu visine sukladno rezultatima provedenog vještačenja.

14.1.Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje financijsko znanje kojim bi precizno postavila tužbeni zahtjev pa matematički ispravan zahtjev tužiteljica nije mogla niti postaviti prije provedenog vještačenja.

14.2.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 855,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 150,42 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

15.Pregledom pisanog nalaz i mišljenja izrađenog za potrebe ovog predmeta vještak je utvrdio da tužiteljica nema potraživanje na ime neplaćenih dodataka za prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Vještak je utvrdio samo potraživanje po osnovi neobračunatog položajnog dodatka u iznosu od 101,70 eura bruto, te shodno tome manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privrmene nesposobnosti za rad koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad u iznosu od 11,09 eura bruto. Isto tako je utvrđena manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privrmene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna 3 mjeseca u bruto iznosu od 37,63 eura. Sve navedeno utvrđeno je za ukupno 17 mjeseci od cjelokupno utuženog razdoblja.

16.U odnosu utvrđenu osnovu koja bi pripadala tužiteljici, odnosno na potraživanje po osnovi neobračunatog položajnog dodatka koji nije obračunat na prekovremene sate već samo na sate iskazane kao redovan rad, navodi se da isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika s položajnim dodatkom. Zaključno, radnici imaju pravo na isplatu kumulativno svih dodataka za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, pa između ostalog ostvaruju i pravo na dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatke s osnove otežanih uvjeta rada i s osnove položajnog dodatka za sve sate rada, a ne samo za redovni mjesečni fond sati. Dakle, dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu dodatka za položajni dodatak i za prekovremene sate. S tim u vezi osnovano je potraživanje na ime manje obračunatih iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad te manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna 3 mjeseca.

16.1.U odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva-isplate naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad te manje obračunate naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće, ističe se da se ne radi o preinaci niti je vještak prekoračio svoje ovlasti. Iz činjeničnih navoda tužbe kao i navoda iznesenih tijekom postupka vidljivo je kako tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije isplatio, za predmetno razdoblje, svu naknadu koja joj pripada radi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Upravo na ovim činjenicama sud je utemeljio svoju odluku nakon što je izveo dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem. To što je tužiteljica u kontekstu neisplate naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isticala i kako je do toga došlo radi pogrešnog obračuna dodataka ne znači da je samo u okviru tog razloga sud trebao ispitivati je li tuženik sukladno kolektivnim ugovorima i zakonu isplatio tužiteljici naknadu za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

17.U odnosu na prigovor tuženika kojim se protivi onom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata dodataka nakon 25.03.2023., navodi se slijedeće. Tuženik navodi kako je važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) nekoliko puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji put Dodatkom IV (NN 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25.03.2023. Nakon toga predmetni KU više da nije produživan. Dana 20.03.2024. Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24) čijom točkom 5. se radnicima priznaju sva prava iz predmetnog ugovora u istoj visini i opsegu počevši od 01.03.2024. osim prava iz članaka 45., 46., 55, 56., 57., 58 i 58a. Dakle, iza 25.03.2023. da ne vrijede odredbe predmetnog KU pa tako niti odredbe o dodacima na plaću.

17.1.Odukom o primjeni prava iz KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 68/23 od 23. lipnja 2023.), Vlada RH je osigurala kontinuitet prava radnika nakon što je 25. svibnja 2023. istekao rok produžene primjene dotadašnjeg KU, te je navedenom Odlukom omogućeno da se na zaposlenike u sustavu zdravstva i dalje primjenjuju ista prava i obveze sve do sklapanja novog KU.

18.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 150,42 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 704,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč.I izreke.

19.Preostalo je za odlučiti o zahtjevima za naknadom troškova postupka.

19.1.Prema odredbi članka 154. stavak 2. („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.2.Naime, kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno treba uzeti u obzir ne samo kvantitativni uspjeh s tužbenim zahtjevom već i kvalitativni.

20.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu, tužitelj s istom nije uspio u cijelosti. Naime, tužiteljica je tužbom potraživala isplatu neisplaćenih bruto razlika za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, neisplaćenih bruto razlika za otežane uvjete rada, neisplaćenih bruto razlika za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, neisplaćene bruto razlike za položajni dodatak te razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, sve to za razdoblje od 01.01.2020.-30.09.2024., dakle za ukupno 57 mjeseci. Prema nalazu i mišljenju vještaka, isti utvrđuje da dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi su obračunati na sve sate iskazane u obračunskim listama, dok je položajni dodatak obračunat na sate rada iskazane kao redovni rad, a nije obračunat na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama. a posljedično da su nepravilno isplaćene i naknade za godišnji odmor odnosno bolovanje, i to za ukupno 17 mjeseci. Dakle, tužitelj nije uspio u cijelosti u svim utuženim osnovama u utuženom razdoblju budući je vještak utvrdio da nije imao neisplaćene razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada, neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, odnosno djelomično je uspio kako u osnovi tako i u visini. Time se uspjeh tužitelja umanjuje, pa kad se uzme u obzir osnova (ono što je tužbom traženo na ime neisplaćenih dodataka kao i razdoblja za koje je traženo) i visina, tužitelj je u postupku uspio sa 26%, dok je uspjeh tuženika s druge strane 74%. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku (navedeno i u GžR-37/25 od 24.09.2025, Županijski sud u Dubrovniku).

21.Tuženik je imao slijedeći trošak: zastupanje na ročištu od 24.02.2026., 17.03.2026., 07.07.2026. - svako po 25 bodova, pristup na ročište za objavu presude- 12,5 bodova, te sastav podneska od 02.03.2026. -25 bodova, ukupno 112,5 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 225,00 eura+PDV=281,25 eura. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 23.11.2025. (identičan podnesku od 02.03.2026., ponavljanje navoda) Dakle, kako je tuženik ona stranka koja je u većoj mjeri uspjela u konkretnom slučaju, a s obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 48%, tuženiku pripada 48% od 281,25 eura što iznosi 146,25 eura.

21.1.Neovisno od činjenice što je nakon stavljanja u omjer u sporu uspio u većoj mjeri tuženik, tužiteljici pripadaju troškovi vještačenja od 265,45 eura. Naime, u situaciji kada tuženik osporava tužbeni zahtjev, zbog čega je provedeno vještačenje, tužiteljici je potrebno priznati troškove vještačenja u cijelosti jer se radi o troškovima koji su bili potrebni neovisno od ishoda spora.

22.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 21.srpnja 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika