Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-591/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1 . okrivljenog JŠ i drugih, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj KO-DO-158/2020 od 8. srpnja 2025., izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 2106/2019-128 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na 3. okrivljenog TŠ zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11 te se u tom dijelu i u odnosu na tog okrivljenika predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika u odnosu na 1 . okrivljenog JŠ i 2. okrivljenog ŠŠ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-2106/2019-128 od 15. siječnja 2025., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/2022 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) 1. okrivljeni JŠ, 2. okrivljeni ŠŠ i 3. okrivljeni TŠ oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv gospodarstva - utaje poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. KZ/11. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećena Republika Hrvatska je upućena da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP. Državni odvjetnik je u žalbi predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 1. okrivljeni JŠ po branitelju Ljubi Pavasoviću Viskoviću, odvjetniku u Zagrebu, predlažući da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.
6. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP te navodi da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih iskaza i samih iskaza, zbog čega da se presuda ne može ispitati. Međutim, u žalbi državni odvjetnik uopće ne navodi u odnosu na koje iskaze postoji proturječnost u razlozima presude i samih tih iskaza na koju se poziva.
6.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud nije dao svoju ocjenu provedenih dokaza budući da nije naveo da li iste uzima kao vjerodostojne ili nevjerodostojne, u kojem dijelu i iz kojih razloga. Naime, prvostupanjski sud je u bitnome izložio sadržaj provedenih dokaza (točka 9., 10. i 11.), a državni odvjetnik u žalbi, jednako kao i prvostupanjski sud u presudi, provedene dokaze nije osporavao niti je doveo u pitanje njihovu vjerodostojnost. Člankom 459. stavkom 5. ZKP, između ostalog je određeno da će sud izložiti razloge zbog kojih je sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a kako u konkretnom slučaju nije osporavana vjerodostojnost dokaza, ne postoji niti obveza prvostupanjskog suda da obrazlaže ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza. U ostalom dijelu žalbe zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda glede činjenice da li je nastala šteta za Državni proračun Republike Hrvatske što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a koju žalbenu osnovu također ističe u žalbi.
U odnosu na točku I. ove odluke
7. Nesporna je činjenica da je 3. okrivljeni TŠ bio direktor trgovačkog društva „... (dalje u tekstu: TD „...“). Iz dokumentacije spisa nesporno proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju ...“ poslovalo i izdavalo račune svojim poslovnim partnerima. Iz bankovne dokumentacije nesporno je da je 3. okrivljeni TŠ bio jedina ovlaštena osoba za raspolaganje sredstvima po računu ...“, a prema podacima o prometu po žiro računu ...“ proizlazi da su s računa bile učestale isplate značajnih iznosa gotovine koja je potjecala od uplata kupaca, koje je na šalteru banke podizao upravo 3. okrivljeni TŠ, što on niti ne osporava. 3. okrivljenik u obrani navodi da je on 2009. prijavio svoje društvo, ...“ u sustav PDV-a. Svjedokinja ĆŠ navodi da joj je 3. okrivljeni TŠ rekao da ima trgovačko društvo i zajedno je s njom odlazio u Poreznu upravu i nosio „papire“ za svoju tvrtku. Imajući na umu navedeno, nesporno je da je 3. okrivljenik znao da sredstva na žiro računu TD „...“ potječu od poslovne aktivnosti tog društva, a on kao odgovorna osoba taj prihod nije prijavio niti je obračunao i prijavio PDV, zbog čega je došlo je do neutvrđenja porezne obveze za razdoblje 2008. i 2009. godine u iznosima većim od 2.654,46 eura / 20.000,00 kuna za svaku godinu i zbog čega je pribavljena nepripadna materijalna dobit TD „...“. Treba imati na umu nalaz i mišljenje vještakinje za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec. KŠ koja navodi da TD „...“ d.o.o. tijekom 2008. nije bilo u sustavu PDV-a, ali je na izdanim računima u 2008. iskazivalo PDV, dok je 2009. bilo u sustavu PDV-a. U slučaju kada društvo nije u sustavu PDV-a, a izdaje račune s PDV-om, tada to društvo treba uplatiti u državni proračun PDV koji je iskazan na računima. Porazna obveza TD „...“ se ne umanjuje zbog činjenice da je drugom poreznom obvezniku osporeno pravo na odbitak pretporeza iz izdanog računa ...“ te je TD „...“ u obvezi platiti PDV u iznosu koji je naznačen na izdanim računima koji su osporeni kupcu. Stoga se, za sada, ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da 3. okrivljeni TŠ nije donosio nikakve poslovne odluke za ...“ nego je samo potpisivao isplatnice u banci zbog čega da nije dokazana njegova kaznena odgovornost za inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na 3. okrivljenika prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti.
8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već izvedene dokaze te će po potrebi provesti druge dokaze radi utvrđenja je li je postojala obveza 3. okrivljenog TŠ da prijavi prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa ukoliko je ta obveza postojala, da li on taj prihod nije prijavio s ciljem da izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave. Sve izvedene dokaze će sud detaljno i sveobuhvatno analizirati, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti te će se vrijednosno odrediti prema njima i otkloniti nedostatke u ocjeni provedenih dokaza na koje mu je ukazano ovom odlukom. Nakon toga će donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP odlučeno je kao u pod točkom I. ove odluke.
U odnosu na točku II. ove odluke
9. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da 1. okrivljeni JŠ i 2. okrivljeni ŠŠ u svojim obranama osporavaju bilo kakve aktivnosti u vezi TD ..., a jedini dokaz koji ih tereti je iskaz 3. okrivljenog TŠ koji je nekonfrontirani dokaz i kao takav ne može biti temelj za osuđujuću osudu ako nema drugih dokaza, što je ovdje slučaj. Iako državni odvjetnik u žalbi obrazlaže da su iskazi svjedoka JŠG, FŠ , RŠ, BŠ i ĆŠ podupirajući obrani 3. okrivljenika, nesporno je da ti svjedoci nemaju stvarnih saznanja o vođenju poslovnih aktivnosti TD „...“ već govore o svojim dojmovima, što im je „izgledalo“ i „što im se činilo“ vezano za okrivljenike i to društvo, ali nemaju stvarnih i konkretnih saznanja o poslovanju tog društva. Stoga okolnosti koje ističe državni odvjetnik u žalbi ne predstavljaju zatvoreni krug utvrđenih činjenica koje sa sigurnošću upućuju na zaključak da bi 1. okrivljeni JŠ i 2. okrivljeni ŠŠ vodili poslovanje ...“ i s ciljem da druga osoba potpuno izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze pa zbog toga dođe do neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kn, odnosno da bi počinili kazneno djelo za koje se optužuju. Za takvo utvrđenje prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge (točka 13.) koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud zbog čega je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 453. točke 3. ZKP 1. okrivljenog JŠ i 2. okrivljenog ŠŠ oslobodio od optužbe i zbog čega žalba državnog odvjetnika u tom dijelu nije osnovana.
10. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na 1. okrivljenog JŠ i 2. okrivljenog ŠŠ, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu tih okrivljenika.
10.1. S obzirom na navedeno, primjenom članka 482. ZKP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
