Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-141/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Bruna Kleina, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Tee Budimlić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽM, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-1732/2021-25 od 23. prosinca 2022., u sjednici održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika ŽM i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika ŽM, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 57. st. 1. do 3. KZ/11 (ispravno bi bilo čl. 56. KZ/11), izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 odlučeno je da će se okrivljeniku, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. lipnja 2021. do 29. lipnja 2021.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik ŽM je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti paušal u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ŽM, po braniteljici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.

2.1. Žalbu protiv presude podnijelo je i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalbe okrivljenika ŽM i državnog odvjetnika su neosnovane.

6. Nije u pravu okrivljenik ŽM kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi kako prvostupanjski sud svoju odluku temelji isključivo na iskazu oštećenika ĆM koji je osobno zainteresiran za ishod ovog postupka. Ističe se kako je sam okrivljenik priznao da je uz sebe imao plinski pištolj, ali da oštećeniku nije uputio riječi prijetnje koje su navedene u optužnici, a niti da je sud cijenio navod okrivljenika da tada nije imao nikakvih saznanja o ovrsi, već da je motiv njegovog dolaska bila buka koju je namjerno proizvodio oštećenik kako bi isprovocirao okrivljenika. Također se ističe kako je oštećenik kazneno djelo prijavio tek tri dana nakon njegovog počinjenja, što ukazuje da nije bio u strahu za svoj život.

6.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

6.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik ŽM ozbiljno prijetio oštećeniku LM da će ga usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo prijetnje na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenika ĆM, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.

6.5. Iskaz oštećenika ĆM, koji nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo, potvrđen je i ostalim izvedenim dokazima, a posebno pregledom specijalističkog nalaza KBC Sestre milosrdnice, Klinike za psihijatriju od 30. lipnja 2021. iz kojeg proizlazi da je oštećenik Ž ĆM inkriminirane prigode doživio stresni događaj zbog čega mu je bila propisana terapija.

6.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik ŽM.

7. Nemaju pravo okrivljenik ŽM i državni odvjetnik kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o uvjetnoj osudi.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da mu je prvostupanjski sud izrekao kaznu čija visina ne korespondira s posebnostima konkretnog predmeta i svim okolnostima, a niti sa svrhom kažnjavanja, tako da olakotne okolnosti na okrivljenikovoj strani nisu u dostatnoj mjeri cijenjene.

7.2. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud, prilikom izbora vrste i mjere kazne, precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika te da nije uzeo u obzir sam način počinjenja kaznenog djela te nastupjelu posljedicu jer da stupanj kriminalne volje u znatnoj mjeri odstupa od uobičajenog te da je oštećeniku, kao posljedica inkriminiranog događaja, dijagnosticirana teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma, poremećaji prilagodbe te PTSP.

7.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

7.4. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku ŽM cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, izraženo žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela te činjenicu što je otac maloljetnog djeteta i što je odlikovani sudionik Domovinskog rata, dok mu je, kao otegotne okolnosti, cijenio način počinjenja kaznenog djela i nastupjelu posljedicu.

7.5. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika ŽM osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od pet godina, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika ŽM i državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Bruno Klein