Poslovni broj: UsI-1294/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Robson Holdings d.o.o. OIB: 0497831893, Radnička cesta 27, Zagreb, zastupanog po opunomoćenici Vedrani Suša, odvjetnici u Zagrebu, Novomarofska 32, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalne naknade, temeljem članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, 39/24; dalje ZUS), 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske Klasa: UP/II-363-03/23-03/58 Urbroj: 531-03-25-2 od 29. travnja 2025.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-363-03/20- 002/2240 Urbroj: 251-10-31-1/023-22-11 od 30. prosinca 2022. i predmet vraća na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 30 dana od dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

V. U ostalom dijelu odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-363-03/23-03/58 Urbroj: 531-03-25-2 od 29. travnja 2025. (dalje: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-363-03/20-002/2240 Urbroj:

251-10-31-1/023-22-11 od 30. prosinca 2022. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se tužitelju obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor, površine 868,11 m[2] , Radnička cesta 27, Zagreb, mjesečno 8,27 kuna/ m[2] , što iznosi 7.179,27 kn/952,85 eura te za građevinsko zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti na istoj adresi, površine 2.016,89 m[2] , mjesečno 0,83 kn, u iznosu od 1.674,02 kn/222,18 eura mjesečno odnosno sveukupno 8.853,29 kn/1.175,03 eura (točka I.); utvrđeno je da se navedeni iznos komunalne naknade plaća za razdoblje od 1. studenog 2015. pa nadalje (točka II.) ; dužni iznos komunalne naknade tužitelj je dužan platiti u roku 15 dana od primitka rješenja na naznačeni račun Grada Zagreba (točka III.); ako utvrđeni iznos komunalne naknade ne plati u roku, tužitelj je dužan platiti i zakonske zatezne kamate sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, počevši od prvog sljedećeg dana nakon dospijeća pa do isplate (točka IV).

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj tvrdi da nezakonitost osporenog rješenja proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i nepravilne primjene materijalnog prava. Tužitelju je sporno je li pravilno utvrđena površina poslovnog prostora odnosno građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Tijekom postupka propušteno je utvrditi da se od 2015. uopće nije obavljala bilo kakva poslovna djelatnost. Problematičan mu je i način na koji je utvrđena visina komunalne naknade. Upravna tijela pogrešno uzimaju da je tužitelj registriran za obavljanje „poslovnih usluga“, jer je tužitelj registriran za ostale poslovne djelatnosti u smislu Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“, br. 19/01, 23/03, 22/09, 18/10, 25/13, 6/16, 11/18, 4/19) pa bi pravilnom primjenom iste trebalo primijeniti koeficijent namjene 7,00, koji je i bio primijenjen u „prvom“ prvostupanjskom rješenju Klasa: UP/I-363-03/2015-02/1922 od 16. prosinca 2015. Pored toga, poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske U-zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. te Upravnog suda u Osijeku UsI-414/2013-14 od 10. siječnja 2025. u kojem je izraženo stajalište da je u roku od šest godina potrebno, ne samo utvrditi, već i naplatiti tražbinu poreza i drugih davanja. U ovom je slučaju, dakle, pravo i obveza javnopravnog tijela na utvrđenje i naplatu komunalne naknade za 2015. zastarjelo. Obveza plaćanja ne može se smatrati utvrđenom 1. siječnja 2021. donošenjem prvostupanjskog rješenja (jer žalba na isto odgađa njegovo izvršenje), već se smatra utvrđenom donošenjem drugostupanjskog rješenja. Tuženik se u osporenom rješenju poziva na odgovor na žalbu koji tužitelju nikada nije dostavljen. Predlaže se osporeno rješenje poništiti.

3.1. Izvršenje osporenog rješenja izazvalo bi teži poremećaj u poslovanju tužitelja i dovelo u pitanje njegov opstanak kao gospodarskog objekta, zbog čega predlaže da sud donese rješenje kojim se odgađa izvršenje prvostupanjskog rješenja.

4. U odgovoru na tužbu, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvan sudjelovati Grad Zagreb koji smatra da se tužitelj pogrešno poziva na primjenu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 68/18, 110/18, 32/20), jer uzimajući u obzir zaduženja koja započinju s 1. studenog 2015. prvostupanjsko rješenje da je doneseno sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14) koji ne predviđaju zastaru utvrđivanja obveze komunalne naknade. Njime nije propisan prekluzivan rok, nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalne naknade. Takav stav izražen je presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-119/18 od 10. srpnja 2020. i Usž-264/21-2 od 17. rujna 2021. Prema članku 23. stavak 5. tog Zakona rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit. Dakle, na postupak izvršenja rješenja o komunalnoj naknadi primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona, kao posebnog propisa u odnosu na Zakon o komunalnom gospodarstvu. Primjena Općeg poreznog zakona nije propisana u odnosu na postupak utvrđenja obveze komunalne naknade pa tako ni pitanje zastare. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1071/2016 od 29. ožujka 2018. izraženo je stajalište da u odnosu na komunalni doprinos ZKG/95 ne propisuje prekluzivan rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Smatra da se radi o stajalištu primjenjivom i u ovom slučaju, jer je komunalni doprinos kao i naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za istu svrhu. U konkretnom slučaju, sam je tužitelj doprinio nepotrebnom odugovlačenju postupka, pa bi utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđenje obveze komunalne naknade predstavljalo odobrenje pravno nedopustivog ponašanja. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

6. S obzirom na sadržaj tužbe i predmet upravnog spora, primjenom odredbe članka 98. stavak 1. točka 3. ZUS odlučeno je spor riješiti bez rasprave. Ovo stoga što uvažavajući zahtjeve koji proizlaze iz načela utvrđivanja materijalne istine u upravnom sporu sud donosi odluku bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor u iznosu navedenom u izreci prvostupanjskog rješenja počevši od 1. studenog 2015.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelju obveza plaćanja komunalne naknade utvrđena prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-363-03/20-002/2240 Urbroj: 251-10- 31-1/023/22-11 od 30. prosinca 2015., koje je poništeno rješenjem tuženika Klasa:

UP/II-363-03/16-03/81 Urbroj: 531-05-2-2-16-2 od 6. srpnja 2016., uz obrazloženje da iz poništenog rješenja nije razvidno na koji je način utvrđena površina za koju je obračunata komunalna naknada.

12. Prema članku 126. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18, 110/18, 32/20, 145/24; u daljnjem tekstu ZKG) postupci donošenja upravnih akata započeti po Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, u daljnjem tekstu: ZKG) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona.

13. U odnosu na, među strankama sporno pitanje, nastupanja zastare prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa, sudska je praksa, nakon stajališta izraženih u presudama Vrhovnog suda Republika Hrvatske promijenila ranije stajalište koje je prevladavalo u upravnoj praksi. U više presuda taj je Sud (U-zpz-3/2023-7 od 18. srpnja 2023., Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020.) naglasio da primjena poreznih propisa nije ograničena samo na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već se odnosi na odredbe o zastarijevanju te tražbine kao javnog davanja. Na tragu takvog tumačenja svoje je recentno stajalište izrazio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3578/2023-2 od 8. veljače 2024. i Usž- 3315/2023-3 od 23. svibnja 2024.

14. S tim u vezi, u odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 1071/2016 od 29. ožujka 2018., na koju se zainteresirana osoba poziva, kojom je odbijena tužba Hrvatskih cesta d.o.o. protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-1371/15-2 od 26. studenog 2015., napominje da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske U zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2014. poništena ta presuda i ponovljen stav da se kod komunalnog doprinosa na pitanje zastare primjenjuju odredbe tada važećeg Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12).

15. To u konkretnom slučaju znači da je u roku od šest godina potrebno ne samo utvrditi postojanje obveze, već dužnu komunalnu naknadu i naplatiti.

16. Prema odredbi članka 23. stavak 2. ZKG rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnoga gospodarstva za kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine, ako se na osnovi odluke predstavničkoga tijela mijenja njezina visina u odnosu na prethodnu godinu.

17. Prema odredbi članka 23. stavak 5. ZKG izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava se u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

18. U izloženom sud nalazi da je osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega se ne mogu prihvatiti tuženikovi navodi kojima otklanja tužiteljeve prigovore o zastari navodeći da je postupak započeo rješenjem Klasa: UP/I-363-03/2015-02/1922 Urbroj: 251-13-01/01-2015-01 od 16. prosinca 2015. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade. Kako je to rješenje poništeno, poništene su pravne posljedice koje je to rješenje proizvelo, zbog čega se smatra da upravna stvar nije riješena, a upravni postupak nije dovršen.

19. U postupcima određivanja komunalne naknade za utvrđivanje zastare bitno je kad je nastala konkretna obveza, a ne kada je postupak započet ili dovršen. Prema stajalištu iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev 1387/2019-2 od 5. rujna 2023. u roku od šest godina potrebno je utvrditi postojanje obveze i naplatiti tražbinu poreza i drugih davanja, konkretno komunalne naknade.

20. U izloženom, u primjeni članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno je osporena rješenja poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak u kojem će prvostupanjsko tijelo uvažavajući stajalište i shvaćanje ovog suda, donijeti novo na zakonu osnovano rješenje kojim će se tužitelj zadužiti za plaćanje komunalne naknade za razdoblje koje nije zahvaćeno zastarom.

21. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

22. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23. Prema Tbr. 27. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23) za sastavljanje tužbe u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

24. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

25. Tužbom je zatražen trošak sastava tuže (1.912,00 eura), uz PDV, ukupno 2.390,00 eura te sudske pristojbe po odluci suda.

26. Kako je tužitelj uspio s tužbom priznaje mu se sastav troška tužbe u granicama prethodno citiranih odredaba, dok se u ostalom dijelu odbija kao neosnovan.

27. S obzirom na odredbu članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23) prema kojem se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, bespredmetan je zahtjev za naknadom pristojbe odgovora na tužbu.

U Splitu, 21. srpnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi

- u spis