REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1538/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dijani Kolman Vrane, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika KOMUNALAC d.o.o., Samobor, Ulica 151. Samoborske brigade HV 2, OIB 17055681355, zastupanog po punomoćnici Mariji Lulić, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti i nezakonitosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 20. rujna 2024. godine, KLASA 114-02/24-01/49, URBROJ 238-27-159-02-01/02-24-6, kojom je tuženik Komunalac d.o.o., OIB 17055681355, Samobor, Ulica 151. Samoborske brigade HV 2, zastupano po direktoru CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] otkazao tužiteljici UV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2022. godine.

2. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 30.09.2022. godine između tužiteljice i tuženika s danom 24. kolovoz 2025. godine.

3. Nalaže se tuženiku Komunalac d.o.o., OIB 17055681355, Samobor, Ulica 151. Samoborske brigade HV 2, zastupano po direktoru CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati tužiteljici UV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadu bruto plaće za razdoblje od 15. listopada 2024. godine pa sve do dana 24. kolovoza 2025. godine u ukupnom iznosu od 25.068,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to kako slijedi:

- za razdoblje od 15.10.2024. -31.10.2024. na iznos od 1.254,35 EUR od 16.11.2024. do isplate

- za razdoblje od 1.11.2024.-30.11.2024. na iznos od 2.430,30 EUR od 16.12.2024. do isplate

- za razdoblje od 1.12.2024. -31.12.2024. na iznos od 2.430,30 EUR od 16.01.2025. do isplate

- za razdoblje od 01.01.2025. -31.01.2025. na iznos od 2.430,30 EUR od 16.02.2025. do isplate

- za razdoblje od 01.02.2025. -28.02.2025. na iznos od 2.430,30 EUR od 16.03.2025. do isplate

- za razdoblje od 01.03.2025. -31.03.2025. na iznos od 2.430,30 EUR od 16.04.2025. do isplate

- za razdoblje od 01.04.2025. -30.04.2025. na iznos od 2.430,30 EUR od 16.05.2025. do isplate

- za razdoblje od 01.05.2025. -31.05.2025. na iznos od 2.430,30 EUR od 16.06.2025. do isplate

- za razdoblje od 01.06.2025. -30.06.2025. na iznos od 2.490,20 EUR od 16.07.2025. do isplate

- za razdoblje od 01.07.2025. -31.07.2025. na iznos od 2.430,30 EUR od 16.8.2025. do isplate

- za razdoblje od 01.08.2025. -24.08.2025. na iznos od 1.881,52 EUR od 16.09.2025. do isplate

po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku Komunalac d.o.o., OIB 17055681355, Samobor, Ulica 151. Samoborske brigade HV 2, zastupano po direktoru CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužiteljici UV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] s naslova neisplaćene bruto plaće za prekovremeni rad tužiteljice ukupno iznos od 179,69 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2024. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpn ja te godine, u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku Komunalac d.o.o., OIB 17055681355, Samobor, Ulica 151. Samoborske brigade HV 2, zastupano po direktoru CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati tužiteljici da isplati tužiteljici naknadu štete u iznosu od 19.921,60 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

6. Nalaže se tuženiku Komunalac d.o.o., OIB 17055681355, Samobor, Ulica 151. Samoborske brigade HV 2, zastupano po direktoru CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužiteljici UV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.000,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 30. rujna 2022., KLASA 110-01/22-09/155, URBROJ 238/27-159-01-02/06-22-1 za radno mjesto voditelj službe održavanja nerazvrstanih cesta. Dana 20. rujna 2024. zaprimila je Odluku tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnice, KLASA 114-02/24-01/49, URBROJ 238-27-159-02-01/02-24-6 od 20. rujna 2024., protiv koje je u zakonskom roku, 4. listopada 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji se tuženik oglušio. Navedenu Odluku o otkazu ugovora o radu smatra nezakonitom i nedopuštenom jer su istom povrijeđena prava tužiteljice obzirom da ne postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, dok su razlozi navedeni u Odluci o otkazu neistiniti i neosnovani.

2. Tuženik u Odluci o otkazu kao razloge za otkaz ugovora navodi da je tužiteljica iznosila neistine i klevete o poslodavcu, da je kršila radne zadatke, obveze i odgovornosti, vrijeđala i nedolično se ponašala prema drugim radnicima, posjetiteljima, strankama i poslodavcu, međutim isto je u potpunosti neistinito i netočno, a sami navodi tuženika kao poslodavca nisu obrazloženi ni dokazani.

3. Također, u Odluci o otkazu navodi se kako je tužiteljica 14. listopada 2023. na svojem Facebook profilu putem story priča objavila fotografije s tekstom neprimjerenog sadržaja o poslodavcu, čime je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa određenu čl. 98. t. 38 Pravilnika o radu – iznošenje neistina i kleveta o poslodavcu, međutim označenim objavama tužiteljica nije nikako uvrijedila poslodavca niti bilo koju drugu osobu, niti je oštetila ugled poslodavca. Također označenim objavama nisu izrečene nikakve neistinite tvrdnje, već je izraženo nezadovoljstvo pohađanja seminara o kontroli emocija i odnosu s kolegama, za što je tužiteljica naknadno bila opomenuta od strane poslodavca, no isto nikako ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, s obzirom da nisu iznijete neistine ni klevete o poslodavcu ovdje tuženiku, a također nakon opomene poslodavca zbog objave na društvenim mrežama, tužiteljica isto nije ponovila. Povodom navedenog 18. listopada 2023. od tuženika je zaprimila Poziv za obranu zbog objave story priča na svom Facebook profilu, koja obrana je dana usmeno na zapisnik istoga dana u uredu djelatnice ŽV zaposlene na radnom mjestu rukovoditelj sektora za ljudske potencijale i poslovnu podršku.

4. Dana 26. listopada 2023. usmeno je informirana od poslovođe KV da je Radničko vijeće, čiji je on član, potpisalo Direktoru suglasnost za izvanredni otkaz tužiteljici, zbog čega joj je pozlilo te je s radnog mjesta odvezena u Vinogradsku bolnicu radi pružanja medicinske pomoći. Sav navedeni stres rezultirao je teškim narušavanjem zdravstvenog stanja tužiteljice, a iz takvog postupanja tuženika kao poslodavca razvidno je kako se na tužiteljicu pokušao vršiti psihološki pritisak. Zbog zdravstvenog stanja bila je na bolovanju do 14. studenoga 2023., po povratku na posao 16. studenoga 2023. uručeno joj je Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u kojem se navodi da postoji mogućnost da joj se otkaže ugovor o radu, a na što se tužiteljica očitovala 15. siječnja 2024., u kojem očitovanju je izričito tražila dostavu dokumentacije na temelju koje je Radničko vijeće dalo suglasnost za izvanredni otkaz, a koja joj nikada nije bila dostavljena.

5. Tuženik se u Odluci o otkazu poziva i na čl. 98. t. 7 i t. 24 Pravilnika o radu te navodi kako je tužiteljica kao radnica kršila radne zadatke, obveze i odgovornosti, vrijeđala i nedolično se ponašala prema radnicima, posjetiteljima, strankama i poslodavcu, što nikako nije točno niti o istome prilaže ikakve dokaze. Naime, svoje radne obveze tužiteljica je izvršavala uredno i na vrijeme te nije zaprimila nikakve pritužbe na njenu stručnost i na njen rad sve do usmene i pisane opomene poslodavca vezane za komunikaciju prema podređenim radnicima, i to EV i GV vezano za sporni događaj od 13. veljače 2024., međutim njihove su optužbe lažne i neosnovane. Upravo su radnici EV i GV ti koji nisu uredno izvršavali svoje obveze na način da su 13. veljače 2024. bili raspoređeni na dežurstvo na zatvorenom dijelu ceste zbog održavanja Samborskog fašnika te su isti izbivali sa svog radnog mjesta više od 90 minuta, iako imaju pravo na pauzu u trajanju od 30 minuta. Ustaljena je dugogodišnja poslovna praksa da voditelj službe izvršava provjere radnika na terenu. U konkretnom slučaju tužiteljica je izvršavala svoju radnu obavezu kontrolom radnika na rampama, a za što je bila i plaćena obzirom da je isto radila prekovremeno, stoga je tužiteljica tog dana provjerila nalaze li se radnici na svom radnom mjestu, međutim utvrdila je kako su izbivali s istog te su oko sat i pol proveli u obližnjem kafiću, zbog čega ih je prekorila i naredila da se vrate na radno mjesto. Komunikacija tužiteljice prema njima nikako nije bila ponižavajuća ni nedolična , niti je u komunikaciji s njima iskoristila svoj nadređeni položaj, već je radnike na način koji je primjeren i uobičajen prekorila zbog kršenja radne obveze i naredila im povratak na radno mjesto. Tužiteljica je 27. veljače 2024. obavijestila tuženika kako smatra da radnicima EV i GV ne treba povećati plaće obzirom da isti 13. veljače 2024. nisu uredno izvršavali svoje obveze, na što su 8. ožujka 2024. naznačeni radnici podnijeli prijavu protiv tužiteljice, navodeći neistinite i neosnovane optužbe. Na prijave radnika tužiteljica se po nalogu tuženika kao poslodavca pisano očitovala ukupno tri puta, 12. srpnja, 15. srpnja i 11. rujna 2024.

6. Tužiteljici je i 22. kolovoza 2024. tuženik izdao Upozorenje na obveze iz radnog odnosa, KLASA 114-02/24-01/25, URBROJ 238-27-159-02-01/02-24-5 zbog gore opisane situacije s radnicima EV i GV, međutim isto je u potpunosti neosnovano obzirom da su optužbe radnika u cijelosti neistinite te su iznesene tek nakon što je tužiteljica poslodavcu istaknula kako smatra da im se ne bi trebale povećati plaće , te je nejasno na temelju kojih dokaza je tuženik povjerovao radnicima EV i GV, a ne tužiteljici, posebno iz razloga što se i prometno- komunalni redar U C zaposlen u Odjelu za komunalne djelatnosti Grada Samobora e-mailom od 16. travnja 2024. očitovao kako su radnici EV i GV s radnog mjesta izbivali oko 90 minuta, kako je i napomenula tužiteljica, no tuženik je radnike ipak odlučio nagraditi većim bodom.

7. Tuženik u svojoj Odluci o otkazu ističe kako je tužiteljica tijekom srpnja 2024. samoinicijativno radnicima Službe za održavanje nerazvrstanih cesta, čiji je voditelj, odobrila radno vrijeme od 05:00h do 13:00h, a za takvo radno vrijeme nije donesena odluka Uprave niti je tužena od Uprave zatražila odobrenje za isto. Točno je da je tužiteljica na zamolbu podređenih radnika istima dopustila obavljanje radnih zadataka u vremenu od 05:00h do 13:00h, u svrhu povećanja zadovoljstva i produktivnosti radnika, imajući u vidu velike vrućine u srpnju, na što je tuženik pisanim putem opomenuo tužiteljicu zbog samoinicijativne promjene odluke o radnom vremenu, no tužiteljica je prethodno pokušala kontaktirati direktora tuženika, koji se oglušio na njezine pozive i poruke, štoviše direktor je od tužiteljice zaprimio Dnevne rasporede koji predstavljaju službeni dokument Društva u kojima je bila navedena promjena radnog vremena, a na što direktor niti Službe koje svaki dan dobivaju raspored nisu reagirali od 15. do 31. srpnja 2024. u kojem periodu su radnici radili u tom izmijenjenom radnom vremenu. Budući je tužiteljica prilikom donošenja odluke o radnom vremenu postupala s namjerom povećanja produktivnosti radnika, a samim time u korist poslodavca te je o tome obavijestila nadređene koji nisu na isto prigovorili, njezino postupanje ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze koja bi bila osnova za otkaz ugovora o radu. Direktor tuženika je 2. kolovoza 2024. voditeljici službe za ljudske resurse i poslovne procese podn io Prijavu protiv tužiteljice zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa sukladno čl. 98. Pravilnika o radu, KLASA 114-02/24-01/43, URBROJ 3, navodeći kako je tužiteljica samoinicijativno promijenila radno vrijeme za Službu održavanja nerazvrstanih cesta te kako nije na bilo koji način obavijestila Upravu društva te je tužiteljici 30. kolovoza 2024. izdano Upozorenje na obveze iz radnog odnosa KLASA 114-02/24-01/43, URBROJ 238-27-159-02-01/03-24-5. Nadalje, tužiteljica se i na okolnosti odluke o promjeni radnog vremena pisano očitovala 31. srpnja, 7. kolovoza i 12. rujna 2024.

8. Isto tako, u Odluci o otkazu tuženik navodi kako se 14. kolovoza 2024. u Maloj Rakovici u Ulici Rupica dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo poslodavca kojim je upravljao radnik Službe održavanja nerazvrstanih cesta te kako su izjave radnika koji su bili na mjestu događaja te izjava tužiteljice neistinite, zbog čega se ponovo navodi kako je tužiteljica počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Međutim, tužiteljica prilikom predmetnog događaja nije bila prisutna na terenu te ne može sa sigurnošću tvrditi što i kako se dogodilo te jesu li radnici na dijelu ceste na kojem su se izvodili radovi postavili odgovarajuće prometne znakove. Neke od obaveza tužiteljice kao voditelja Službe održavanja nerazvrstanih cesta jesu osiguravanje rada radnika službe sukladno propisima, organizacija radova na gradilištu i nadzor nad izvođenjem istih, koje obveze je tužiteljica uredno izvršavala. Tužiteljica je sve radnike Službe uredno i redovito informirala i prilikom čitanja Dnevnih rasporeda upozoravala na obvezu postavljanja rampi i znakova za osiguranje na svim gradilištima te je u svim Dnevnim rasporedima navedena označena obveza. Na taj je način tužiteljica uredno izvršavala svoju obvezu organizacije rada radnika te redovito izvršavala nadzore nad obavljanjem rada radnika, između ostalog i nadzor nad postavljanjem rampi i osiguravanjem mjesta na kojima se izvode radovi, međutim od voditelja službe je nerealno za očekivati da osobno nadzire svakog radnika u svakoj radnoj situaciji te voditelj službe ne može biti izravno odgovoran za svaku pogrešku koju obave radnici u svom radu, pa tako tužiteljica nije mogla osobno biti prisutna i nadzirati rad radnika 14. kolovoza 2024. Budući da nije prisustvovala predmetnom događaju, tužiteljica je od radnika koji su u istom sudjelovali zatražila očitovanje o postavljenim sigurnosnim znakovima, o čemu su se isti potvrdno očitovali. Želeći provjeriti navode radnika, tužiteljica je kontaktirala PP Samobor te joj je policijski službenik DV gledajući fotografije snimljene na mjestu događaja rekao koji znakovi i rampe su bili postavljeni i na kojoj lokaciji. U skladu s očitovanjima radnika i policijskog službenika tužiteljica se očitovala poslodavcu kako su sve sigurnosne mjere bile poduzete o predmetnom događaju. Tužiteljica se o predmetnom događaju na pozive tuženika također očitovala tri puta u pisanom obliku, 16. kolovoza, 2. i 16. rujna 2024.

9. Tužiteljica ističe kako je odnos s direktorom konačno narušen kada mu se u dobroj vjeri putem e-mailom 19. lipnja 2024. obratila sa zamolbom da se u natječaj za službu održavanja nerazvrstanih cesta, za nabavu tri kombi vozila, obavezno stavi kao uvjet da vozilo ima prednji pogon obzirom da su vozila sa zadnjim pogonom u zimskim uvjetima (snijeg i led) i na asfaltnim i na makadamskim cestama neupotrebljiva, na što joj je direktor putem e-maila odgovorio; “suzdržati ću se od komentara vezano uz ovo što ste napisali“ te je tražio dodatne karakteristike vozila. Nadalje, nakon 19. lipnja 2024. i zahtjeva tužiteljice da se nabave 3 kombi vozila, a ne Iveko vozila, direktor je prestao komunicirati s tužiteljicom putem telefona i poruka čime joj je otežao izvršavati radne obveze, a po povratku sa stručnog usavršavanja u Opatiji u lipnju 2024. uskratio platiti troškove puta, platio je trošak kotizacije za seminar i trošak smještaja, ali ne i trošak puta (gorivo i cestarina) obzirom je išla privatnim automobilom.

10. Tužiteljica ističe kako je čl. 26. Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta određeno: „Rukovoditelju/voditelju koji je opozvan odlukom direktora društva, ponudit će se sklapanje novog ugovora o radu, u skladu s njegovom stručnom spremom i radnim iskustvom.“ Međutim tužiteljici nije ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu, već joj je tuženik uručio spornu Odluku o otkazu čime je tuženik kao poslodavac povrijedio njezina prava sukladno čl. 26. označenog Pravilnika.

11. Nadalje, tužiteljica ističe kako je čl. 115. Zakona o radu određeno kako Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), međutim tužiteljica ističe kako tuženik ničime nije dokazao svoje navode o kršenju radne obveze tužiteljice, već su isti u potpunosti neosnovani i neistiniti. Isto tako tužiteljica ističe kako u Odluci o otkazu tuženik navodi kako je Radničko vijeće dalo suglasnost za otkaz ugovora o radu tužiteljice, međutim tuženik ne dostavlja odluku Radničkog vijeća iz koje bi isto bilo vidljivo niti je razvidno da bi se provela zakonom propisana procedura savjetovanja s Radn ičkim vijećem.

12. Također, tužiteljica ističe kako prema Kolektivnom ugovoru tuženika od 17. kolovoza 2022., kao i Pravilniku o I. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta od 22. ožujka 2023. na mjesto voditelja Službe za održavanje nerazvrstanih cesta može se postaviti osoba visoke stručne spreme(VSS/300ECTS tehnički smjer) međutim tuženik interne propise društva nije uskladio s drugim propisima i to Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje posebice članak 24. i 25. kojim je propisano da osoba koja vodi građenje (inženjer gradilišta ili voditelj radova) mora imati položeni stručni ispit i članstvo HKIG (Hrvatske komore inženjera građevinarstva), a ona je dipl.ing.građ. s položenim stručnim ispitom, članstvom u HKIG, s članskom iskaznicom i 2 pečata: za vođenje građenja (potreban za radno mjesto Voditelj službe održavanja nerazvrstanih cesta) i za nadzor i projektiranje, a na dan otkazan ugovor o radu tužiteljici kod tuženika nije bila zaposlena niti jedna osoba VSS u službi održavanja nerazvrstanih cesta s položenim stručnim ispitom.

13. Tužiteljica također ističe kako joj je direktor 9. rujna 2024. usmenim putem naložio da osobno podnese Zahtjev za premještaj u drugu službu navodeći kako ne želi više biti zaposlena u Službi održavanja nerazvrstanih cesta, na što je tužiteljica odgovorila istog dana mailom kako ostaje pri svojem Ugovoru o radu. Označenim postupanjem tuženik kao poslodavac je pokušao tužiteljicu prisiliti na promjenu radnog mjesta, što je svakako nedopustivo.

14. Nadalje, tužiteljica traži isplatu: naknade bruto plaće za razdoblje kada nije mogla raditi od 15. listopada 2024. pa sve do dana povratka na rad, zbog nezakonite i nedopuštene odluke tuženika o otkazu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 16. dana u svakom pojedinom mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate; isplatu za 30 prekovremenih sati koje je odradila u srpnju 2024., plaćeno je samo 5 prekovremenih sati, u iznosu od 387,00 EUR.

15. Također, tužiteljica ističe kako joj je tuženik dostavio Obavijest o prestanku mandata predstavnika radnika u nadzornom odboru od 14. listopada 2024. KLASA 114-02/24-01/49, URBROJ 238-27-159/02-01/02-24-8, kojom obavještava tužiteljicu kako joj je 14. listopada 2024. prestao radni odnos u društvu Komunalac d.o.o., [adresa], stoga po sili zakona dana 15. listopada 2024. prestaje biti predstavnik radnika u Nadzornom odboru, a što je u potpunosti nedopušteno i nezakonito te je protiv te Odluke tužiteljica 28. listopada 2024. podnijela prigovor obzirom da sukladno zakonskoj proceduri nije proveden postupak opoziva predstavnika radnika u Nadzornom odboru.

16. Podneskom od 2. srpnja 2026. i na ročištu održanom 2. srpnja 2026. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev kao u izreci.

17. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da tužiteljica u tužbi navodi niz netočnih činjenica, tuženik je jasno i nedvojbeno, u svim upozorenjima na obveze iz radnog odnosa koji su dani sukladno članku 119. Zakona o radu, naveo o kojim se točno povredama obveza iz radnog odnosa radi i koji su događaji razlog za davanje predmetne opomene. Isto tako, tuženik je sukladno čl. 120. Zakona o radu izradio odluku o otkazu u pisanom obliku, taksativno je naveo kršenja obveze iz radnog odnosa tužiteljice uz detaljan opis i zadnje povrede koje je tužiteljica počinila, a koji su kumulativno uz prethodne povrede, dovele do otkaza, uz poziv na interne akte i Zakon o radu. Razlozi za upozorenja kao i otkazni razlozi su dani jasno i obrazloženo. Poslodavac prilikom davanja upozorenja iz čl. 119. Zakona o radu kao i kod donošenja odluke o otkazu ne mora uz iste odluke, radniku dostavljati dokaz, ni isprave na koje se poziva. Tužiteljica se na svako upozorenje detaljno očitovala, međutim tužiteljica nije opravdala svoje postupke. Tužiteljica je bila aktivni sudionik svih postupka i detaljno joj je obrazloženo zašto je koje od taksativno navedenih postupanja odnosno propusta kod izvršavanja obveza iz ugovora o radu, povreda obveze iz radnog odnosa.

18. Tužiteljica je bila vodeći radnik tuženika i od nje se očekivalo da postupa unutar naloga uprave i poštuje radne procese te da ona osigura da tako postupanju i njoj podređeni radnici, ista je postupila upravo suprotno narušila je autoritet uprave društva ne samo pred radnicima već općenito u javnosti. Tuženik ne može tolerirati takvo ponašanje pogotovo ne kada se javno objavljuje. Nadalje, postupanje tužiteljice prema podređenim radnicama, prema kolegama pa i upravi društva te prema vanjskim partnerima izlazilo je izvan svih granica, ne samo poslovne komunikacije već općenito prihvaćene uljuđene komunikacije. Tužiteljica se u pisanoj komunikaciji koristi interpunkcijama, velikim slovom tekstom u boji (npr. crvena) na napadački način kojim želi pokazati svoju nadmoć i izaziva nelagodu kod primatelja. U usmenoj komunikaciji najčešće koristi povišene tonove, upada u riječ, omalovažava sugovornika i koristi pojmove koji sugovorniku daju na znanje da ga ista ne poštuje. Tuženik je za vrijeme 2022. te 2024. opetovano primao pritužbe ne samo radnika, već i poslovnih partnera i vanjskih suradnika na način komunikacije i na rad tužiteljice i navedeno je imalo za posljedicu narušavanje ugleda tuženika u poslovnoj zajednici, kao i narušavanje poslovnih procesa i radne discipline kod tuženika.

19. U odnosu na prometnu nezgodu 16. kolovoza 2024. u kojoj je sudjelovalo službeno vozilo tuženika kojim je upravljao radnik Službe održavanja nerazvrstanih cesta i vozilo Odvodnje d.o.o., u izvještaju stručnog suradnika za operativni kontroling NV od 19. kolovoza 2024. navedeno je kako je radnik RV opisao tijek događaja te potom izjavio da je od radnika PV tražio oznake radova na cesti te dobio negativan odgovor, a zatim izjavio i da je to uobičajen način rada, odnosno da je uobičajen način rada da se na mjestu izvođenja radova ne postavljaju znakovi označavanja gradilišta te da je nakon dolaska na mjesto događaja o prometnoj nezgodi obaviještena Uprava društva i pozvana policijska postaja u [adresa], a da je za vrijeme čekanja dolaska policije na mjesto događaja došao radnik ĆV i dostavio oznake radova na cesti, na što je radnik Odvodnje Samobor d.o.o. izvadio mobilni uređaj i fotografirao postavljanje oznaka. U izvještaju se također navodi da su izjave radnika koji su bili na mjestu događaja i izjava tužiteljice neistinite jer je iz priloženih fotografija vidljivo da oznake radova na cesti nisu bile na mjestu događaja te su postavljene naknadno nakon prometne nezgode, a isto se može potvrditi i očitavanjem sustava praćenja službenog vozila kojim je upravljao radnik ĆV i fotografijama/snimkama radnika Odvodnje Samobor d.o.o.

20. Nadalje, Pravilnikom o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta propisana je obveza voditelja službe održavanja nerazvrstanih cesta organizirati rad na gradilištu te obavljati nadzor nad izvođenjem, kvalitetom i količinom radova te pratiti i primjenjivati zakonske propise iz područja djelatnosti. Isto tako jedna od obveza i odgovornosti tužiteljice kao voditelja, sukladno istom Pravilniku je i praćenje i primjena zakonskih propisa iz područja djelatnosti službe. Dakle, nesporno je da je tužiteljica kao voditeljica službe bila odgovorna organizirati postavljanje prometnih znakova na gradilištu prije početka radova, odnosno osigurati rad radnika službe sukladno propisima, što ista nije učinila. Tužiteljica je u svom očitovanju neistinito navela da je gradilište bilo osigurano prometnim znakovima, iako postoje dokazi da su prometni znakovi postavljeni nakon prometne nezgode. Na opisani način tužiteljica je i zloupotrijebila povjerenje tuženika jer je isti sa tužiteljicom zasnovao radni odnos i za obavljeni rad isplaćivao joj plaću vjerujući kako tužiteljica savjesno i zakonito obavlja poslove svog radnog mjesta štiteći opravdane interese tuženika i djelujući u njegovom interesu.

21. Na opisani način tužiteljica je i zloupotrijebila povjerenje tuženika jer je isti s tužiteljicom zasnovao radni odnos i za obavljeni rad isplaćivao joj plaću vjerujući kako tužiteljica savjesno i zakonito obavlja poslove svog radnog mjesta štiteći opravdane interese tuženika i djelujući u njegovom interesu.

22. Sve navedeno imalo je za posljedicu donošenje pobijane odluke o otkazu radi učestalih kršenja pravila rada i gubitka povjerenje u tužiteljicu. Tuženiku nije prihvatljivo da takva osoba i dalje obavlja bilo koje poslove za njega, a posebice poslove na radnom mjestu voditelja koji nadzire rad svih radnika službe.

23. Vezano uz ostale navode iz tužbe tuženik navodi da je nejasno temeljem kojih obračuna je tužiteljica došla do obračuna bruto plaće od 3.635,45 eura s obzirom navedeni iznos nije plaća tužiteljice koju je ostvarivala kod tuženika , neosnovano je i pozivanje na odredbe čl. 26. Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta jer netočno smatra da se u ovoj konkretnoj situaciji istoj trebao ponuditi drugi ugovor, tj. drugo radno mjesto, navedena odredba je primjenjiva jedino u situaciji kada se radnik opoziva s vodeće pozicije radi reorganizacije rada i ukidanja radnog mjesta ne u situaciji kada radnik krši pravila rada i zakon, uz navodno ne plaćanje putnih troškova navodi da je protivno internom postupku tužiteljica otišla na put bez da je preuzela putni nalog, da je koristila svoje privatno vozilo umjesto službenog bez odobrenja i na svoju inicijativu , trošak cestarine i goriva nije plaćen jer ista suprotno opetovanim traženjima iz Odjela financija i računovodstva da dostavi račune za isto kao osnovu za isplatu nije dostavila te je rekla da nema račune jer je muž plaćao i da joj ni ne trebaju ti novci. Osporava se u cijelosti i potraživanje s osnova prekovremenih sati, tuženik nije sukladno Zakonu o radu naložio tužiteljici prekovremeni rad , u relevantno vrijeme tužiteljica je bila na bolovanju i tuženik joj sigurno nije naložio prekovremeni rad.

24. U toku postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju u spis, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (strana 685-687 spisa), saslušane su stranke (strana 662-665 spisa).

25. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

26. Među strankama je sporna dopuštenost i zakonitost Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 20. rujna 2024., sudski raskid ugovora o radu s danom 24. kolovoz 2025., isplata naknade bruto plaće od 15. listopada 2024. do 24. kolovoza 2025. u ukupnom iznosu od 25.068,47 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos , neisplaćene bruto plaće za prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 179,69 eura i naknadu štete u iznosu od 19.921,60 eura sve sa zateznim kamatama.

27. Među strankama je nesporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 30. rujna 2022. na radnom mjestu voditelj službe održavanja nerazvrstanih cesta na neodređeno vrijeme.

28. Tuženik osporava tužbu i naknadno postavljen tužbeni zahtjev, predlaže donošenje odluke po prvotno postavljenom tužbenim zahtjevu, podredno naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

29. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnice od 20. rujna 2024. utvrđeno je da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke navodi se da je tužiteljica pisano upozorena 16. studenoga 2023., 13. veljače 2024. i 30. kolovoza 2024. na počinjenje osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa iz čl. 98. Pravilnika o radu tuženika uz mogućnost otkazivanja ugovora o radu. Nakon događaja od 14. kolovoza 2024. i izjava i očitovanja tužiteljice, tuženik je pozvao tužiteljicu na davanje obrane kojoj se tužiteljica odazvala i dostavila očitovanje, tuženik je utvrdio da je radnica postupila protivno opravdanim interesima poslodavca i svojim radnjama i propuštanjem istih počinila djelo kojim je ispunjeno obilježje teške povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 98. st.1. t. 4., 6., 8., 21. i 35. Pravilnika o radu, dakle radnica učestalo i ponavljano krši pravila rada i čini povrede obveza iz radnog odnosa, unatoč uručenim upozorenjima kojima je radnica upozorena na povrede obveza iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povreda, i što predstavljaju osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, i gubitka povjerenja poslodavca u radnicu.

30. U svom iskazu tužiteljica izjavljuje da prije otkazivanja ugovora o radu nije pozvana na razgovor nego u pravnu službu gdje joj je uručen otkaz ugovora o radu i gdje joj je objašnjeno da joj je otkazan ugovor i da je zadnji radni dan 14. listopad 2024., da prije otkazivanja ugovora o radu nije pozvana na davanje obrane, na davanje obrane pozvana je 2023. Smatra da je razlog otkazivanja ugovora o radu 6. mjesec 2024. kada su putem natječaja u javnoj nabavi dobivena Iveko vozila čemu se suprotstavila jer su bila na stražnji pogon, a njena služba treba vozila s prednjim pogonom i to pokušala usmeno objasniti direktoru, a potom i pismeno putem mailova, to su pokušali objasniti njeni podređeni koji su joj diktirali što da tipka, nakon čega joj se direktor prestao javljati. Inače su odnosi i suradnja s direktorom tuženika bili dobri sve do njene objave na Facebooku 2023., ali su se i popravili do 6. mjeseca, i dobivala je svaki mjesec stimulaciju za rad, bila je u dobrim odnosima i s podređenim i nadređenim radnicima, voljeli su je, davala im je stimulaciju, išli su na team buildinge u restorane i družili su se i plesali, predložili su je i za predstavnika radnika u nadzornom odboru tuženika i nije bilo prigovora na njen rad od 2006. kada je počela raditi kod tuženika, do studenog 2023. Navodi da kad je došao direktor CV tražio ju je da sama napiše da više ne želi biti u Službi održavanja nerazvrstanih cesta, ali nije ponudio neko drugo radno mjesto, što je odbila. Novi ugovor je dobila 16. kolovoza 2022. kao zamjena bivšeg šefa Cesta, a 1. listopada 2022. je imenovana za voditeljicu Službe održavanja nerazvrstanih cesta, svakodnevno je nadređenima slala odluke donesene u službi putem maila i telefona, kao i dnevni rasporeda rada, koji se slali i direktoru Službe za ljudske resurse, Službi za zaštitu na radu, te NV i svakodnevno je komunicirala s direktorom u obavljanju poslova, jer je direktor odobravao materijale, izvršavanje radova, popravke i sl., pa i izvan radnog vremena, osim ona 2-3 tjedna u studenom 2023. U odnosu na odluke koje je donosila vršeni su pritisci nakon tog 6. mjeseca, stalno je pozivana na pisanje očitovanja s rokovima do kada mora dostaviti očitovanje, ali je sve svoje radne obveze uredno izvršavala, ali je to utjecalo na njenu obitelj.

31. U svom iskazu zakonski zastupnik tuženika od siječnja 2022., CV, iskazao je da je tužiteljicu rasporedio na radno mjesto voditeljice Službe održavanja nerazvrstanih cesta, da je odluku o otkazu ugovora o radu donio zbog kompletne situacije s tužiteljicom i problemima u radu , prije otkaza tužiteljica je pozvana na iznošenje obrane u pravnu službu, od radničkog vijeća, zatražena je suglasnost prije otkazivanja ugovora o radu, koje je bilo suglasno s otkazom ugovora o radu tužiteljici. Problemi su se odnosili na internu komunikaciju u odnosu na podređene radnike i druge voditelje službi i eksternu komunikaciju u odnosu na dobavljače tuženika, posebno na dobavljača Hvar. U odnosu na stimulaciju za rad istu joj je davao jer je smatrao da će ju to potaknuti da promjeni svoje ponašanje i komunikaciju prema drugima, međutim uslijedile su tri pismene opomene i na kraju otkaz ugovora o radu. Točno je da ga je tužiteljica obavještavala o odlukama koje bi donosila i tražila suglasnost i to svakodnevno, osim najbitnije stvari koja se odnosila na promjenu radnog vremena, što je ugrozilo tuženika i Kolektivni ugovor i Pravilnik o radu koji definira radno vrijeme o čemu niti njega niti ostale službe nije obavijestila, a postoji procedura o promjeni radnog vremena za koju suglasnost mora dati i radničko vijeće, a promjena je uočena u financijama da nešto nije u redu s radnim vremenom Službe za nerazvrstane ceste. Dnevni raspored radnog vremena šalje se u više službi, on na mail dobiva raspored radnog vremena za 9 organizacijskih jedinica, a stvar je svakoga hoće li ga pročitati ili ne, bit je da je provedena … i procedura kojim se mijenja radno vrijeme. Na tužiteljicu su se žalili radnici na neprofesionalni pristup i ponašanje i tužiteljica se žalila na te radnike. U odnosu na promjenu radnog mjesta, izjavljuje da je s tužiteljicom više puta razgovarao i moguće da je zbog problema u ponašanju predložio da razmisli o promjeni radnog mjesta, ali se ne sjećam da je dao nalog već prijedlog. U vezi javne nabave nije došao u konflikt s tužiteljicom, ona se nije protivila toj javnoj nabavi, procedura javne nabave je putem nadzornog odbora čiji član je bila i tužiteljica i glasala je za odobrenje javne nabave i to nije razlog otkaza. U odnosu na događaj od 16. kolovoza 2024. tužiteljica se očitovala dva puta jer se prva izjava nije podudarala s izjavama drugih radnika, i u drugoj izjavi tužiteljica je ostala kod svih navoda iz prvog očitovanja, a mjesto nezgode nije bilo osigurano iz kojih razloga je došlo do nezgode što potvrđuju GPS, slike i izjave djelatnika operativne kontrole, kao posljedica toga bio je njegov gubitak povjerenja u tužiteljicu kao Voditeljice Službe održavanja nerazvrstanih cesta i podređene te nemogućnost suradnje.

32. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme proizlazi da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta Voditeljice Službe održavanja nerazvrstanih cesta od 1. listopada 2022., suprotno navodima tužiteljice, da joj je tuženika prilikom otkazivanja ugovora o radu ponuditi izmijenjeni ugovor, u konkretnom slučaju ne radi se o ugovoru o radu koji bi sadržavao elemente menadžerskog ugovora, ne proizlazi da bi tužiteljica bila direktorica ili član uprave društva. Složenim menadžerskim ugovorom o radu direktora trgovačkog društva smatra se da se radi o članu uprave trgovačkog društva koji je ujedno i zaposlenik, kod kojega su jednim ugovorom regulirana dva odnosa, iako direktor društva ne mora biti i zaposlenik društva da bi obavljao tu funkciju. Položaj, prava i obveze tužiteljice temelje se isključivo na ugovoru o radu i isti je radno-pravne naravi.

33. Izvršenim uvidom u Upozorenja tužiteljici (strana 337-346 spisa), sud je utvrdio da je tužiteljica upozorena, temeljem Pravilnika o radu tuženika od 26. svibnja 2023. i čl. 98. na osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i to učestalog kršenja pravilnika o radu t. 6. (upozorenje od 30. kolovoza 2024.), neizvršavanja i/ili kršenja radnih zadataka, obveza, odgovornosti ili ovlasti utvrđenih opisom radnog mjesta t. 7. (upozorenja od 26. listopada 2023., 22. i 30. kolovoza 2024.), vrijeđanje i/ili prijetnja te drugo nedolično ponašanje prema radnicima, posjetiteljima, strankama i poslodavcu t. 24. (upozorenje od 26. listopada 2023. i 22. kolovoza 2024.), narušavanje ugleda poslodavca t. 26. (upozorenje od 26. listopada 2023., iznošenja neistina i kleveta o poslodavcu, drugim radnicima ili klijentima poslodavca t. 38. (upozorenje od 26. listopada 2023.) u svakom upozorenju tužiteljici je ukazano da u slučaju ponavljanja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz čl. 98. st. 1. Pravilnika o radu i navedenih točki na koje je upozorena ili koje druge obveze, postoji mogućnost otkazivanja ugovora o radu. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nakon navedenih upozorenja svoje ponašanje nije promijenila, nego je nastavila s uobičajenim ponašanjem i povređivanjem obveza iz radnog odnosa na koje je već upozorena više puta. Nesporno je da je tužiteljica prije upozorenja pozivana na očitovanje, u kojima ne osporava navode, ali nalazi za sebe opravdanje.

34. Slijedom navedenog nesporno proizlazi da je tužiteljica učestalo kršila obveze iz radnog odnosa i da se nije pridržavala opisa poslova iz Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnog mjesta (strana 199-219 spisa) Voditelja službe održavanja nerazvrstanih cesta, prema jedna od obveza i odgovornosti. Neprimjerena i neprofesionalna komunikacija razvidna je iz dostavljenih mailova, u kojima tužiteljica daje svoje osobne stavove, poziva se i na politiku, neprimjereno odgovara na način koji se može iščitati kao napadanje na osobu kojoj upućuje mail, omalovažavajući položaj, poslove koje ta osoba obavlja, školsku spremu, davanjem uputa na koji način i što treba raditi (radnicima drugih odjela i službi), izbjegavajući svoje obveze, odgovornosti i ovlasti kao Voditeljice službe održavanja nerazvrstanih cesta, prema opisu poslova, npr. praćenje i primjena zakonskih propisa iz područja djelatnosti, općih akata, odluka Uprave, Nadzornog odbora i Skupštine društva i provođenje odluka nadređenih i Uprave društva, a ne samoinicijativno donošenje i provođenje odluka umjesto istih; odgovornost za kvalitetno izvršavanje poslova i zadataka u zadanim okvirima . Nadalje, u opisu poslova i radnih zadataka tužiteljice, među ostalim je vođenje i organiziranje rada u službi, organiziranje rada na gradilištu te obavljanje nadzora nad izvođenjem, kvalitetom i količinom radova, obavljanje kontrole rada svih radnika službe, kao i organizirati i kontrolirati rad radnika na održavanju i rekonstrukciji nerazvrstanih cesta, surađuje s nadležnim tijelima izvan društva na izradi i provođenju planova iz djelatnosti, kontrolira stanje nerazvrstanih cesta, suradnja s ostalim rukovoditeljima i voditeljima službi na rješavanju komunalnih i ostalih problema, surađuje s nadležnim organima izvan društva po pitanju provođenja planova, kontaktira sa stručnim osobama izvan društva u svezi rješavanja komunalnih zadataka. Dakle, iz upozorenja prije otkazivanja ugovora o radu razvidno je da je tužiteljica postupila protivno navedenom opisu poslova i radnih zadataka, ne poštujući obveze, odgovornosti i ovlasti svog radnog mjesta, a time i opravdanim interesima tuženika i svojim ponašanjem i radnjama počinila teške povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 98. st. 1. t. 4., 6., 7., 21., i 35. Pravilnika o radu, koje su u konačnici dovele i do najstrože sankcije poslodavca, otkazivanja ugovora o radu radniku.

35. Eventualno ne/zadovoljstvo radnika organizacijom rada poslodavca i neposredno nadređenih i podređenih radnika irelevantno je za ovaj spor, u kojem smislu je sud odbio saslušanje predloženih svjedoka, budući isto nije razlog otkazivanja Ugovora o radu.

36. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/2022, 64/2023 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

37. Odredbom čl. 119. ZR-a st. 1. propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini; st. 2 . propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Slijedom navedenih zakonskih odredbi otkaz ugovora o radu uvjetovan radnikovim skrivljenim ponašanjem specifična je sankcija radnog prava za neispunjenje obveze iz ugovora o radu i predstavlja ponašanja u smislu ustrajnijeg neizvršavanja obveza iz radnog odnosa.

38. U odnosu na navedenu odredbu čl. 119., činjenica je da je tuženik tužiteljicu više puta pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, gore navedena upozorenja. Posebno je za istaknuti da razlozi iz navedenih upozorenja, iako su navedena u Odluci, nisu i otkazni razlozi, nego dokaz da je tuženik postupio sukladno čl. 119. st. 1. ZR prije no što je donio Odluku o otkazu zbog počinjenja teške povrede obveza iz radnog odnosa u povodu događaja od 14. kolovoza 2024.

39. Nadalje, tuženik je postupio i u skladu sa odredbom st. 2 . istog članka omogućivši tužiteljici davanje obrane (strana 715 spisa), što je među strankama nesporno.

40. Prema stavu ovoga suda, tuženik je tijekom postupka dokazao da je imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja temeljem odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a. Pretpostavka za dopuštenost redovitog otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika je da su sve propisane pretpostavke kumulativno ispunjene: da je radnik kršio obveze iz radnog odnosa, da je upozoren od strane poslodavca na kršenje obveza uz upozorenje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza i da je radnik unatoč upozorenju ponovno prekršio radne obveze. Za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika dovoljno je i jedno skrivljeno ponašanje radnika, a može se uzeti u obzir i ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa.

41. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužiteljica počinila više povreda radnih obveza, za što je i pisano upozorena kao i na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, tuženik je budući je tužiteljica ponovno prekršila radne obveze odlučio na najstrožu sankciju. U situaciji kad se radnik ponaša u smislu ustrajnijeg neprimjerenog i nedopustivog način ponašanje, koje se može ostvariti i propuštanjem činjenja onoga što se od radnika s obzirom na njegovo radno mjesto zahtijeva ispunjene su pretpostavke za davanje dopuštenog i zakonitog redovitog otkaza ugovora o radu. Posebno je za istaknuti, obzirom na prirodu poslovanja tužene u obavljanju komunalnih poslova, djelatnost koja se temelji na odnosu povjerenja njezinih klijenata, radi očuvanja poslovnog ugleda poslodavac je ovlašten sankcionirati radnje radnika koje narušavaju njegov poslovni ugled. Zbog svih navedenih povreda opravdano je poslodavac izgubio povjerenje, koje posljedice su i dovele do otkaza zbog skrivljenog ponašanja. povrede ili ponašanje radnika zbog kojeg otkazuje ugovor o radu.

42. Slijedom navedenog tužiteljica je odbijena i s dijelom tužbenog zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 24. kolovozom 2025, naknadom bruto plaće za razdoblje od otkazivanja ugovora o radu do sudskog raskida u ukupnom iznosu od 25.068,47 eura i naknadom štete u ukupnom iznosu od 19.921,60 eura sa zateznim kamatama.

43. Tužiteljica je odbijena i sa zahtjevom za naknadu neisplaćene bruto plaće za prekovremeni rad u srpnju 2024. u ukupnom iznosu od 179,69 eura, iz razloga jer tijekom postupka nije dokazala opravdanost navedenog zahtjeva u odnosu na isplaćene sate sa srpanj 2024., iz dostavljenih Odluka o radu dužem od punog radnog vremena nije razvidno da je isto odobreno od tuženika.

44. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), budući se radi o procjenjivom predmetu, tuženik je odbijen sa zahtjevom za isplatu i jednokratne nagrade u visini 250 bodova. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu 500 bodova, pristup na ročišta 13.3.2025., 12.6.2025., 25.9.2025. i 2.7.2026. svako po 500 bodova, tri obrazložena podneska od 28.4. i 16.10.2025. svaki po 500 bodova, ukupno 4000 bodova, odnosno 8.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 2.000,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 10.000,00 eura

45. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika