Pr-1028/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ, [adresa], zastupan po pun. Mariu Skejiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. listopada 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Martine Radić Šunjić, odvj. u Splitu, objavljene 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 366,97 EUR neto s kamatama koja na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 0,13 EUR teče od 15. studeni 2018.

- 2,39 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- 38,49 EUR teče od 15. veljača 2019.

- 31,72 EUR teče od 15. travanj 2021.

- 27,21 EUR teče od 15. rujan 2021.

- 9,16 EUR teče od 15. listopad 2021.

- 0,13 EUR teče od 15. studeni 2021.

- 6,90 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- 18,18 EUR teče od 15. veljača 2022.

- 4,65 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- 13,67 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- 4,65 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- 11,41 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- 8,23 EUR teče od 15. listopad 2022.

- 8,23 EUR teče od 15. studeni 2022.

- 10,35 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- 3,99 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- 12,48 EUR teče od 15. veljača 2023.

- 3,00 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- 21,00 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- 5,00 EUR teče od 15. lipanj 2023.

- 15,00 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

- 19,00 EUR teče od 15. rujan 2023.

- 15,00 EUR teče od 15. veljača 2024.

- 11,00 EUR teče od 15. ožujak 2024.

- 21,00 EUR teče od 15. travanj 2024.

- 15,00 EUR teče od 15. svibanj 2024.

- 23,00 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

- 7,00 EUR teče od 15. listopad 2024.

do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu 815,45 eura sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11. kolovoza 2023. tužitelj navodi da je zaposleni kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koje da je više od 2 km od mjesta rada u Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni Prometa d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada I. tarifnoj zoni s cijenom pokazne karte 290,00 kuna. Odredbama čl. 66. st. 1. TKU koji se primjenjuje od 01. prosinca 2017., odnosno članka 65. st.1. da je bilo propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlazak pod uvjetom da je udaljenost od njegova prebivališta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Stavkom 7. istog članka propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte, ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Obzirom na činjenicu da tužitelj ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, prema TKU da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I tarifnu zonu u iznosu od 290,00kn koji iznos da nije bio isplaćen, nadalje da je tužiteljici naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnje odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, što da je tuženik pogrešno primjenjivao. Na koncu, tužiteljica je predložila tuženika obvezati na isplatu razlike između onoga što je tuženik isplaćivao i onoga što je bio dužan isplaćivati prema TKU-a.

1.1. Tužiteljica je sukladno nalogu suda od 22. siječnja 2025., podneskom od dana 10. veljače 2025. precizirala tužbeni zahtjev, predložila je tuženika obvezati na isplatu iznosa od 675,00 Eura, s osnova razlike troškova prijevoza za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. sa pripadajućim kamatama i to mjesečne iznose od po 9,00 eura te tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.2. Podneskom od 02. rujna 2025. sukladno izrađenom vještvu tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev predloživši sudu da tuženika obveže na isplatu iznos od 366,97 eura s osnova isplate razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od srpnja 2018. do 30. rujna 2024., sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je istakao da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi pa je predloženo sudu tužitelju naložiti specificirati tužbeni zahtjev, u protivnom donijeti rješenje kojom će se odbiti manifestacijski zahtjev, podrednu tužbu odbaciti. Tuženik je osporio osnov i visinu. Na koncu, tuženik je istakao kako se protivi toč. II tužbenom zahtjeva iz podneska tužitelja od 10. veljače 2025., kojem je naložena isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja LĆ ističući kako je za navedeno potrebna posebna punomoć.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom HAK mape; pregled obračunske isprave za isplatu plaće naknade za razdoblje od kolovoz 2017.; cjenik usluga prijevoza putnika u javnog gradskog i prigradskog na području zonskog tarifnog sustava poduzeća Promet; pregled Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata; Obavijest poduzeća Promet d.o.o. Split cijene o mijenjanju povlaštenih putnih karata; pregled evidencije rada i platnih lista za tuženika; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dip. oec. IĆ; izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Punomoćnik tužitelja je popisao parnični trošak.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 01.srpnja 2018. do 30.9.2024. u ukupnom iznosu od 366,97 eura.

7. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

7.1. Odredbom čl.66.st.1. TKU/17 („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl.65.st. 1.TKU/22 („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24 ("Narodne novine" br. 29/2024, u tekstu TKU/24), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

7.2. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosno čl.65.st.10. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24, propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

7.3. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 12. TKU/24, propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

7.4. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, , odnosno čl. 75. st. 19. TKU/24 udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

7.5. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 17. TKU/24, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

8. Vezano za odredbu čl. 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a navodi u Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018. da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a u Tumačenju br. 103/19 od 17. travnja 2019. navodi, da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi da se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

9. Iz spisu priloženog Cjenika i Tarifne Zone proizlazi da tužiteljica prema adresi prebivališta spada u I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. i da joj se visina naknade trebala obračunati prema cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. od 290,00 kn (38,49 eura).

10. Iz vještva dipl. oec. IĆ od 15. kolovoza 2025. na koje vještvo stranke nisu imale primjedbi, proizlazi kako tužitelj smatra da ima pravo na naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte za I. tarifnu zonu, dok mu je tuženik isplaćivao manje iznose. Tako je izvršio uvid u evidenciju rada i platne liste te utvrdio isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu da je evidentno da je tuženik tužitelju isplaćivao naknadu po cijeni mjesečne karte za I. tarifnu zonu koju da je umanjivao za dane izostanka s posla. Navedeno je prikazao tabelarno. Na koncu, mjeseci u kojima je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora ili je bio na dugotrajnom bolovanju i rodiljnom dopustu da nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Kako je evidentno da je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz gotovo u svim mjesecima, osim u mjesecima koji su isključeni iz izračuna. Slijedom navedenog, u periodu obračuna od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. da je tuženik tužiteljici isplatio manje s osnova troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 366,97 eura.

11. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije isplatio tužitelju naknadu za trošak prijevoza za sve dane kada tužitelj nije došao na posao pa tako, i za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana npr. zbog korištenja slobodnog dana, proizlazi da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 i da je tužiteljici isplatio umanjenu naknadu za trošak prijevoza. Nadalje, prema čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22 i čl. 75. st. 17. TKU/24, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, dakle poslodavac je u obvezi isplatiti zaposleniku naknadu troškova prijevoza kada zaposlenik koristi godišnji odmor, a da se ne radi o korištenju pretežitog dijela godišnjeg odmora. Iz vještva dipl. oec. proizlazi kako je tužitelju u utuženom razdoblju manji iznos s osnova naknade prijevoza od onoga koji je trebao biti isplaćen, isplata je izvršena suprotno odredbama TKU. Stoga je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, dok tuženik, s druge strane, nije pružio ni jedan dokaz kojim bi pobio navode i dokaze tužitelja, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, odnosno, tuženik nije pružio dokaz da je tužitelju isplatio naknadu za trošak prijevoza za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana. Slijedom navedenog, obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio sukladno izračunu vještaka to je isti cijelosti prihvaćen kao osnovan, a prema kojem zahtjevu je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30.rujna 2024. ukupan neto iznos od 366,97 eura.

11.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15- og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

12. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP),Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe – 100,00 eura, za sastav podnesaka od 02. rujna 2025. 100,00 eura, za ročišta održana 21. siječnja 2025., 28. travnja 2025., 15. listopada 2025 po 100,00 eura, kao i za pristup na objavno ročište, a kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 137,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a i iznos od 265,45 eura za troškove vještačenja tako se tužitelju obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 815,45 eura, koliko je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

12.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13. U odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužiteljice, isti se smatra osnovanim. Naime, kako se pitanje isplate parničnog troška na račun punomoćnika već dulje vremena javlja kao prijeporno prilikom donošenja odluke u trošku u spisima između istog punomoćnika i istog tuženika kao poslodavca, a u odnosu na veliki broj žalbi tuženika, sud je pregledavanjem najnovijih drugostupanjskih odluka kojima su preinačene odluke ovog prvostupanjskog suda, odlučio da je izjavljeni prigovor kao osnovan. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da predmetnim zahtjevom tužitelj traži da se troškovi postupka isplate na račun njegovog punomoćnika, a ne samog tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odvjetniku Mariu Skejiću izdao punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takvih punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć, ni u kojem slučaju, ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u slijedećim odlukama: Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R- 80/2026 od 26.02.2026., Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025. Županijski sud u Osijeku Gž R- 290/2025 od 19.02.2026., Županijski sud u Velikoj Gorici Gž R-59/2026 od 10.lipnja 2026.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 21. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužitelja

- pun. tuženiku

-u spis