Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-98/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 13. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Kovača, odvjetnika u Zagrebu i zakonske zastupnice tužene Romane Petrić, zamjenice Općinske državne odvjetnice, objavljene 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: 52634238587, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 492,97 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 117,39 eura od 16.10.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 25,37 eura od 16.12.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 168,33 eura od 16.01.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 121,33 eura od 16.02.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,55 eura od 16.04.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.468,99 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tužene, djelatnik Područnog carinskog ureda Rijeka, na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20. ožujka 2013. do 4. travnja 2018. tužitelj da je, prema utvrđenom radnom vremenu tužene, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad, koji da mu nije plaćen i to: u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od osam sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužima od osam sati koliko je trebao raditi u smjeni) i (u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu), jer da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, smatra svaki sat rada duži od smjene ili turnusa , te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužitelj da je radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom, i na dane blagdana i neradne dane, koji da se utvrđuju sukladno s odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, i ranije važećih kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene koji se odnose na tužitelja da je određeno da: prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od osam sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve - dvije treće - dva dana slobodna) ili turnus da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako da je određeno, da je redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40 - satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi s osam sati. Tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dana Uskrsa, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji da mu nisu plaćeni, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Napominje da se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti da nije odgovoreno.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je uvidom u relevantnu dokumentaciju, a između ostalog u rješenju o rasporedu, obračunske isprave za isplatu plaće - naknade za razdoblje od ožujka 2013. do ožujka 2018. i evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja za sporno razdoblje utvrđeno da je tužitelj ostvario 48 sati prekovremenog rada sukladno propisima koji čine zakonodavni okvir kojima se utvrđuje što čini plaću carinskih službenika i namještenika. Stoga predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva preko iznosa od 2.641,91 kn s pripadajućom zateznom kamatom, uz naknadu parničnog troška.

3. Prvotno se napominje kako je u ovoj pravnoj stvari dana 25. ožujka 2022. donesena presuda poslovni broj Pr-450/2018-24 (stranica 252-263 spisa) kojom je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici bruto iznos od 16.050,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je pobliže označeno u izreci pod stavkom I., izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te je ujedno naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 14.150,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2022. pa do isplate.

3.1. Odlučujući povodom žalbe tužene, Županijski sud u Zagreb je rješenjem poslovni broj Gž R-2080/2022-2 od 14. ožujka 2023. (stranica 344-376 spisa) ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj Pr-450/2018-24 od 25. ožujka 2022. i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak.

4. U ponovljenom postupku o tužbenom zahtjevu tužitelja ovaj sud odlučio je presudom poslovni broj Pr-448/2023-7 od 10. studenoga 2023. (stranica 377-389 spisa) kojom je naloženo tuženoj da tužitelju na ime razlike plaće (po osnovu prekovremenih sati) isplati ukupan iznos od 2.130,29 eura/16.050,69 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa glavnice, kako je pobliže određeno u izreci pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće (točka I izreke), dok je točkom II izreke odlučeno o parničnom trošku na način da je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.831,92 eura/21.337,10 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 10. studenoga 2023. do isplate.

4.1. Odlučujući povodom žalbe tužene, Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovnog broja Gž R-1288/2023-2 od 28. listopada 2025. (stranica 457-463 spisa) odbio žalbu tužene i potvrdio presudu ovoga suda poslovni broj Pr-448/2023-7 od 10. studenoga 2023.

4.2. Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije te je odlučujući o tom prijedlogu, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Revd-5693/2025-2 od 17. veljače 2026. (stranica 619-621 spisa), dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude i to zbog pravnog pitanja, koje glasi:

"Kod obračuna prekovremenih sati, trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati, bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?".

4.3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju, povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Rev-642/2026-2 od 20. svibnja 2026. (stranica 704-709 spisa) ukinuo Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1288/2023-2 od 28. listopada 2025. i presudu ovoga suda poslovni broj Pr-448/2023-7 od 10. studenoga 2023., te predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja kao službenika Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka za isplatu razlike plaće za sate prekovremenog rada u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018.

6. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 2. veljače 2022. prileži na stranici 226-237 spisa.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik tužene, djelatnik Područnog carinskog ureda Rijeka, na radnom mjestu carinika III. vrste sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto, kao i da je u utuženom razdoblju radio prema utvrđenom radnom vremenu tužene. Također je nesporno, a u pogledu procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, da se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP), prije podnošenja tužbe (10. kolovoza 2018.) obratio zahtjevom za mirno rješenje spora od 20. ožujka 2018. (stranica 5-6 spisa) nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, na koji zahtjev nije odgovoreno.

8. Sporno je pripada li tužitelju naknada za prekovremeni rad u utuženom razdoblju, odnosno sporan je način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u slučaju, kada o istome, nije doneseno posebno rješenje.

9. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac, slijedom čega je sud prihvatio manifestacijski zahtjev i naložio tuženoj dostavu tražene dokumentacije rješenjem od 11. lipnja 2019. (stranica 149 spisa). Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, podneskom od 11. srpnja 2026. (stranica 710-711 spisa) postavio određeni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 492,97 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

11. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR) propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, dok je odredbom iz čl. 135. st. 4. ZR propisano da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. ZR na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

12. Sukladno odredbi čl. 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 150/13. i 153/13. – dalje u tekstu: KU/13), a koja je odredba sadržajno ista kao i čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20. - dalje u tekstu: KU/17) plaću državnog službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da su dodaci na osnovnu plaću - dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

13. Odredbom čl. 44. KU/13 i čl. 38. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci iz st. 1. međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

14. Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Rad u I. smjeni je od šest do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do šest sati. Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve – dvije druge – dvije treće – dva dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena, te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz st. 10. i 11. ovog članka međusobno se ne isključuju. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

15. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Tijekom postupka tužena je ustrajala kod navoda da je evidencija radnog vremena javna isprava, koju u okviru svoje nadležnosti izdaje tužena, a koja sadrži relevantne podatke o vremenu provedenom na radu i iskorištenim slobodnim danima, te kao takva jedini relevantni pokazatelj stvarnog rada službenika u pogledu radnih sati u pojedinom radnom mjesecu, slijedom čega je temelj za utvrđivanje prekovremenih sati.

17. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja koja je u nalazu i mišljenju od 2. veljače 2022. (stranica 226-237 spisa) navela da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske liste za isplatu plaće - naknade (platne liste) te evidencija o korištenju radnog vremena za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018., te je usporedbom istih utvrđeno da u pojedinim mjesecima tužena nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad tužitelja. Vještak je utvrdio za svaki mjesec vještačenja mjesečni fond sati te fond sati blagdana u tjednu od ponedjeljka do petka, te izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda sati oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka. Uvidom u dokumentaciju razvidno je da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata uvećana za posebne uvjete rada i vrijednost dodataka za prekovremeni rad, kao i da je tužena evidentirala i obračunavala dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio primijenivši uvećanja iz KU, ne isključujući međusobno dodatke. Po osnovi prekovremenog rada tužena je obračunala iznos koji se odnosi na umnožak u obračunskim listama iskazanog broja prekovremenih sati i vrijednost osnovnog sata uvećanog za pripadajuća uvećanja te dodatak za prekovremeni rad (50%). Vještak je za svaki mjesec utvrdi la mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati izvršivši usporedbu sati rada iz obračunske isprave i evidencije o korištenju radnog vremena, te je u Tabeli 1. prikazala mjesečni fond radnih sati i izračun neobračunatih prekovremenih sati rada u obračunskim ispravama u odnosu na evidencije o korištenju radnog vremena, a u Tabeli 2. izračun potraživanja po osnovu neobračunatih i neisplaćenih prekovremenih sati.

17.1. U nalazu i mišljenju je stalni sudski vještak navela kako je tužena tužitelju u obračunskim ispravama za isplatu plaće i u evidencijama o korištenju radnog vremena iskazivala slobodne dane, uz napomenu kako spisu prileže zamolbe za korištenje slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u kojima se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana , ali ne i rješenja u kojima tužena navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

17.2. Nadalje, vještak je navela da bi obračunske liste trebale prikazivati što je tužitelju isplaćeno po osnovi radnog odnosa, dok bi evidencije o korištenju radnog vremena trebale iskazivati kako je iskorišten mjesečni fond sati. Generalno, te dvije evidencije trebale bi biti usklađene i prikazivati isti broj sati slobodnih dana. Međutim , u konkretnom slučaju iskazani broj sati za slobodne dane na obračunskim listama za isplatu plaće i broj sati iskazan u evidencijama o korištenju radnog vremena se razlikuje u pojedinim mjesecima. Stoga je vještak izračunao potraživanje po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve slobodne dane korištene u promatranom periodu u dvije verzije tj. prema podacima iz obračunskih lista i prema podacima iz evidencije o korištenju radnog vremena , pod pretpostavkom da se korišteni slobodni dani odnose na prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju te su utvrđena potraživanja zatvarana kronološki, počevši od najstarijeg utvrđenog potraživanja. Vještak je u verziji A sačini la izračun prema podacima o slobodnim danima iz obračunskih lista i iste prikazala u Tabeli 3.A, pri čemu je utvrdio da se radi o iznosu od 16.050,69 kn/2.130,29 eura i prema evidenciji o korištenju radnog vremena i isto prikazao u Tabeli 3.B, pri čemu je utvrdio da se radi o iznosu od 3.714,28 kn/492,97 eura.

18. Imajući na umu pravno shvaćanje Vrhovnog suda izraženo u odluci broj Rev - 344/2025-2 od 30. travnja 2025. da tužitelju ne pripada pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, te od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada, to je sud prihvatio varijantu B nalaza i mišljenja vještaka, uz napomenu da je i tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka prema podacima iz evidencija o korištenju radnog vremena, prikazanom u Tabeli 3.B (podnesak od 11. srpnja 2026. prileži na stranici 710-711 spisa), slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presudio kao u točki I. izreke.

19. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) počev od dospijeća do isplate s time da je tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zatezna kamata tekuća od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec jer plaća sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a dospijeva petnaestog dana u idućem mjesecu, s time da zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04.) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjele na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

20. Na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 87/22. i 88/22) novčani iznosi su iskazani dvojno, u kunama i u eurima, slijedom čega je konverzija izvršena sukladno odredbi članka 48. navedenog Zakona (fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna).

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. S obzirom da je tužena izgubila parnicu, dužna je tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka. Ovdje se napominje da tužena u odgovoru na tužbu ne osporava tužbeni zahtjev za odrađenih 48 sati prekovremenog rada u bruto iznosu od 2.641,91 kn/350,64 eura, ali taj iznos tijekom postupka tužitelju nije isplatila već je nastavila osporavati pravo tužitelja na isplatu s osnova prekovremenog rada , odnosno unatoč dospjelosti propustila je ispuniti svoju obvezu, slijedom čega njeno pozivanje na primjenu odredbe čl. 157. ZPP-a nije osnovano. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 26. t. 2. Tarife), sastava tužbe (100,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 20. rujna 2018., 17. lipnja i 30. rujna 2019., te 11. srpnja 2026. (100,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 24. rujna, 4. listopada i 25. studenoga 2019., 15. veljače 2022. i 13. listopada 2023. (50,00 eura x 5; Tbr. 8. t. 3. Tarife), kao i troška zastupanja na ročištima od 11. lipnja i 10. rujna 2019., 16. ožujka 2022., 17. listopada 2023. i 13. srpnja 2026. (100,00 eura x 5; Tbr. 9. t. 1. Tarife), troška zastupanja na ročištu od 10. studenoga 2023. (50,00 eura; Tbr. 9. t. 3. Tarife), kao i troška sastava odgovora na žalbe od 18. svibnja 2022. i 27. studenoga 2023., odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 18. prosinca 2025. i odgovora na reviziju od 27. ožujka 2026. (100,00 eura x 4), što ukupno iznosi 1.800,00 eura, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25% (450,00 eura) 2.250,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 218,99 eura, dakle tužitelju pripada parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.468,99 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim, obzirom da je zatražen protivno Tarifi. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl . 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Rijeci 21. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).